U subotu 12.10.2013.god. će, aBd, biti druženje džematlija u džamijskim prostorijama od 18:00 h, uz kahvu i kolače. Očekujemo vaš dolazak, bujrum!
Hilafet (namjesništvo) i međuljudski odnosi
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Onome koji zna šta je u ljudskim srcima, neka je salavat i selam na Njegovog Miljenika, Muhammeda,s.a.w.s., njegovu časnu porodicu, njegove drugove ashabe i sve Allahove dobre robove koji su živjeli i radili za islam i napustili ovaj svijet sa vjerom u srcu u Uzvišenog Allaha,dž.š.
Današnje društvo i savremeni čovjek, u borbi i utrci sa vremenom i egzistencijom, zaboravlja i napušta temeljne i istinske ljudske vrijednosti. Danas ćemo govoriti o temi hilafeta (namjesništva) i međuljudskih odnosa, jer je institucija hilafeta, nažalost, sve više zapuštena, a međuljudski odnosi i pored svih instrukcija iz Kur´ana i života Poslanika,a.s., su uveliko uzdrmani.
Hilafet je jedna neizmjerno velika odgovornost koju čovjek iz trenutka u trenutak zaboravlja. Dobro nam je poznato da je prvi čovjek, Adem,a.s., izveden iz Dženneta, upravo iz zaborava, zaboravio je ono što mu je Allah Uzvišeni naredio i učinio je prestup. I pored toga, Uzvišeni Allah daje Ademu,a.s., namjesništvo na Zemlji, daje mu najznačajniju funkciju na ovome svijetu, kojeg je Adem,a.s., ostavio svome potomstvu u emanet.
Kroz primjer ashaba Allahovog Poslanika,a.s., Ebu Ubejde,r.a., vidjet ćemo kako se to emaneti treba da čuvaju. U periodu vladavine h.Omera,r.a., Ebu Ubejde,r.a., je bio namjesnik Šama. U jednom trenutku, kada je pokušao da se ponovo vrati Heraklius sa svojom vojskom u izgubljenu oblast, Ebu Ubejda je pored sebe imao veoma malo vojnika. Zbog toga nije bilo moguće da odbrani grad. Odmah je pozvao i okupio stanovnike Šama. Onda ima je kazao sljedeće:“Od vas smo prikupili džiziju(glavarinu), i zbog toga bismo trebali da vas štitimo. Međutim, trenutno nismo u stanju to da učinimo. Znači nećemo moći da vas štitimo. Ali ćemo svima da vratimo ono što smo uzeli od vas jer nam nije dozvoljeno da taj imetak zadržavamo kod sebe na nepravedan način.“ Nakon toga sve prikupljene džizije su vraćene vlasnicima. Svećenici i kaluđeri su se začudili pred ovakvim prizorom, zatvorili su se u svoje bogomolje i počeli da se mole za muslimane. Ispraćali su muslimane govoreći:“ Ako Bog da, ponovo ćete se vratiti i spasiti nas od Heraklijusova zuluma.“ Ovakvo su živjeli ashabi Allahovog Poslanika,s.a.w.s., i ovakvim pristupom su osvajali srca ljudi, da su se svećenici i kaluđri molili za njihov povratak.
Uzvišeni Allah nas opominje kroz primjer Adema,a.s., šta nas očekuje kada svoju obavezu emaneta zaboravimo. Svi događaji koji se dešavaju oko nas i u nama samima, su najbolja prilika da jedni druge podsjetimo na naš emanet za koji ćemo pred Dragim Bogom odgovarati, kako smo ga izvršili. Da li nam je savjest čista što je naš odnos prema bratu muslimanu i svijetu u kojem živimo takav kakav jeste? Da li smo spremni stati pred Uzvišenog Gospodara a svojim životom nismo spremni razmisliti o onome šta se to dešava u našem svijetu, svojim životima činimo i unosimo smutnju među braću muslimane? Ovo je draga braćo postao virus koji se širio i prenosio i nije ni našu zajednicu ni nas Bošnjake zaobišao. Sve to je rezultat zaborava čovjekovog hilafeta na ovome svijetu.
Ovakve stvari moraju imati uzroke, uzroke koji su pokretači ovih, za muslimane stravičnih događaja. Jedan od tih uzroka trebamo potražiti i u hadisu u kojem nas Allahov Poslanik s.a.w.s. upozorava na vrijednosti koje vjernici treba da posjeduju. Sevban Prenosi da je Allahov Poslanik rekao: Uskoro će doći vrijeme kada će se nad vama, sa svih strana, naklatiti narodi, kao što se gladni naklate nad sahanom. Upitali su ashabi: „Hoće li to tada biti zbog naše malobrojnosti, o Allahov Poslaniče? Rekao je: Ne, vi ćete biti tada mnogobrojni, ali ćete biti kao nanos bujice. Allah će iz srca vaših neprijatelja isčupati strah od vas, a u vaša srca će ubaciti vehn. Upitali su: „A šta je to vehn, o Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: Ljubav prema ovome svijetu i prezir smrti.(bilježi Ahmed i Ebu Davud)
Čovjek ne treba biti nadprosječno inteligentan da primjeti da se hadis Allahovog Poslanika a.s. zaista obistinio. Dovoljno je, ako toga stvarno nismo svjesni, osvrnuti se oko sebe i vidjeti šta se događa u našoj kući, našem gradu, našem dzematu, ili proguglati internetom i pogledati šta se muslimanima dešava diljem svijeta. Najbolji pokazatelj jesu naša braća u Palestini, koji od 1948. godine, a posljednjih godina naročito, ne mogu zaspati mirno, jer dobro obučeni monstrumi svakog trenutka mogu ući u njihovu vlastitu kuću i sve ih bez ikakva izgovora pobiti.
Sve su ovo posljedice čovljekovog zaborava temeljnih principa vjere. Jedan od zaboravljenih princima je zasigurno i princip dogovaranja (šure). Allahov Poslanik,a.s., se za sve društvene probleme savjetovao i dogovarao sa svojim ashabima, nije im rekao ja sam dr. političkih i društvenih nauka, nemam se ja šta s vama dogovarati, nego je kao uzorna ličnost stvorenoga svijeta, sjedio zajedno sa ashabima, više i manje sposobnim ili inteligentnim, ali su se oko svega dogovarali. Ta mala zajednica istinskih vjernika je učinila to što je učinila, manje-više, dobro znamo.
Allah dž.š. u univerzalnoj uputi ljudima kaže: „Allah neće izmijeniti stanje jednog vremena dok se narod ne izmjeni.“ Potvrdu ovog Kur'anskog principa daje i americki psiholog, Stephan Kavi, koji je rekao: Uspjeh našeg društva ne ovisi od toga šta se dešava u bijeloj kući, nego usjeh našeg društva ovisi od toga šta se dešava u našoj kući.
Završit ću riječima šejh Jusufa Kardavija: Ako želimo osnovati istinsko islamsko društvo, ne trebamo umišljati da je to moguće ostvariti perom, odlukom koju izdaje kralj ili predsjednik, ili odlukom parlamenta. To se ostvaruje postupno – idejnim, duhovnim, moralnim i društvenim pripremama.
Molim Uzvišenog Allaha, da našu povezanost sa Sobom pojača našom povezanošću međusobno, da iz naše povezanosti proisteknu idejne, duhovne, moralne i društvene vrijednosti koje će donijeti dobro ovome društvu, i molimo Uzvišenog Allaha da u nasa srca ubaci medjusobnu ljubav, razumjevanje, toleranciju i slozenost, i da time izgradimo zidine dzemata koje neprijatelji islama i muslimana ne mogu, uz Allahovu pomoc unistiti. Amin ya Erhamer-rahimin!!!
Amsal ef. Memić
Stanje ummeta
Prenosi se od Ebu Hurejre,r.a., da je Allahov Poslanik,s.a.w.s., rekao:
“Kakvo će vaše stanje biti, o ljudi, kada se žene vaše uzobijeste i omladina pokvarena postane?”
Upitaše ashabi:”Allahov Poslaniče, zar će se to zaista desiti?”
On odgovori:”Da, i još teže od toga! Kakvo će vaše stanje biti kada ostavite naređivanje dobra i odvraćanje od zla?”
Rekoše:”Allahov Poslaniče, zar će se to zaista desiti?”
Odgovori:”Da, i još teže od toga. Kakvo će vaše stanje biti kada budete zlo smatrali dobrim a dobro zlim?!”
Rekoše:”Allahov Poslaniče, zar će se to zaista desiti?”
Reče:”Da, i još teže od toga. Kakvo će vaše stanje biti kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro?!”
Rekoše:”Allahov Poslaniče, zar će se to zaista desiti?”
Odgovorio je:”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, bit će i teže od toga!” I rekao je:”Smutnje poput tmine mrkle noći, dolazit će jedna za drugom, sličit će jedna drugoj kao što glave krava liče, nećete zanati koja je od koje.”
Sedam navika visoko uspješne muslimanske omladine
Ne možete pobjeći od toga, priča o navikama je svuda oko vas. Roditelji ti stalno govore da prestaneš sa svojim lošim navikama, učitelj ti govori da razviješ svoje dobre navike, prijatelji te pritišću time da prisvojiš njihove navike, televizija i mediji utječu na tebe da isprobaš nove i ‘cool’ navike. “Nikada nećeš biti uspješan” – rečenica koja se neprestano ponavlja ‘’ – osim ako ne ostaviš svoje loše navike a poboljšaš one dobre’’ na kraju sve je na tebi. Moraš odlučiti koje i kakve će tvoje navike biti. Jesi li razmišljao o ovome?
Ako si živ i dišeš, trebao bi stalno biti u borbi sa samim sobom, da razviješ navike koje će te približiti uzvišenom Allahu. Uspjeh na ovom svijetu je direktno vezan sa jačinom tvoje veze sa Allahom. Što je neko dalje od Allaha dž.š. i učenja Muhammeda s.a.w.s, manja je vjerovatnoća za postizanje uspijeha na ovom a još manje na budućem svijetu. Nije li vrijeme za nas da zasjamo islamskim svjetlom i raspoznamo potrebne navike visoko uspješne muslimanske omladine.
Ovdje su sedam navika neizbježnih za visoko uspješnu muslimansku omladinu, izvedene iz Kur’ana i sunneta Muhammeda s.a.w.s
1. Biti istinoljubiv
Nije lahko uvijek biti istinoljubiv, pogotovo ako napravimo neku grešku, brinemo da li će se vremenom objelodaniti ono što smo rekli ili učinili, preznojavamo se, uplašeni smo, osjećamo se nervozno i uznemireno. Često smo uplašeni ako kažemo istinu o onome što smo rekli ili učinili, da ćemo neprilika sa roditeljima ili prijateljima. Zaboravili smo da, rekli mi istinu ili ne, Allah uzvišeni zna tačno gdje šta pripada, iako te stvari nisu vidljive ili prikazane ljudima. Unatoč tome kako bolno izgleda rćci istinu, svi smo svjesni osjećaja olakšanja kojeg doživimo kada kažemo istinu, čak iako je posljedica kazivanja istine neka kazna. O istinoljubivosti u vjeri istinoljubivih u pitanjima zarade i gubitka, Allah dž.š. nam govori u Kur’anu: Allah dž.š. će reći: “Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i dovijeka će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti!’ (El-Ma’ida-Trpeza, 119)
Mnogo postižemo time što smo iskreni za razliku od izbjegavanja kazne i krivice ako smo neiskreni. Činjenica je da nas neiskrenost vodi samo u propast, garantujući da ako jednom slažemo, bit ćemo prisiljeni izreći više njih. Biti istinoljubiv kod muslimana nije opcija, nego obaveza, zato jer cilj naše iskrenosti je Džennet. Allahov miljenik Muhammed s.a.w.s je rekao: ”Iskrenost vodi čednosti, a čednost vodi u Džennet. “Čovjek ustrajava u istini dok ne postane iskrena osoba, laž vodi griješenju a griješenje vodi u Džehenemsku vatru.“ (Sahih Buhari,knjiga 73,hadis br.116) Najveći uspijeh, prema tome je da kroz našu mladost, zrele godine i starost budemo iskreni.
2. Biti dostojan povjerenja
Ko je dostojan toga? Naravno Allah uzvišeni, On je doista u pravom smislu povjerenja dostojan. Ali kod ljudi, ko je dostojan povjerenja? Kome možete vjerovati za sav svoj život? Jeste li vi povjerljivi? Smatrate li se povjerljivim? Za napredak u životu, za dostizanje postavljenog cilja, potrebno je da te ljudi smatraju povjerenja dostojnim i pouzdanim. Biti od povjerenja ne smije biti proizvoljna aktivnost nego navika, tako da možeš biti pouzdan u svim stvarima, velikim ili malim, pogodnim ili nepogodnim, lahkim ili teškim.
U uobičajenom govoru (neknjiževnom) često čujemo “Čuvam ti leđa” podrazumijevajući bukvalan izraz, da ljudi ne mogu vidjti šta je iza njih pa trebaju prijatelja koji će im taj ”ugao” pokriti, u slučaju da se desi nešto njima iza leđa. Samo zamislite da se vaš prijatelj penje na drvo da dohvati papirnatog zmaja (koji je zastao tamo), a koji je na veoma tankoj grančici , i pita te da li se može osloniti na tebe, ta osoba ti daje povjerenje, i oslanja se na tebe u slučaju da grana pukne, tu nema mjesta šali i rastrojenosti – ovdje ti prijatelj daje svoj život na povjerenje. Kada smo rekli da je Allah dostojan povjerenja, dolazimo do stvarne činjenice da nas Allah uzvišeni nikada neće izdati i da nas nikada neće napustiti. On uzvišeni kaže o onome ko želi prihvatiti islam:
“U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El Bekare-Krava, 256 ajet)
Svi Allahovi poslanici su bili povjerljivi, i Allah je to potvrdio narodima koji su bili sumnjičavi. Poslanik Hud a.s. aludirajuci na ovo kaže narodu svome: Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik. (El-A’raf-Bedemi, 68 ajet)
Stavite sebi u zadatak da postanete od onih koji su povjerljivi, prihvatite tu odgovornost i upotpunite je. Kada vam drugi vjeruju nemojte izdati njihovo povjerenje. Možete pročitati u prelijepom životopisu našeg Poslanika Muhammed s.a.w.s o tome kako su mu ljudi davali svoje dragocijenosti u povjerenje, znajući da će po njihovom povratku naći te stvari netaknute i očuvane. Njegova lična i poslovna pravila su bila poznata među narodom još prije nego je znao da je Allahov Poslanik, doslovice jedan od najiskrenijih i najpouzdanijih.
3. Imati samokontrolu i biti svjestan Boga
Vjerovatno najteži izazov kod adolescenata jeste samokontrola kako nebi postali žrtva strastima, pogotovo ljubavnih želja. Naš uspijeh u životu zavisi od toga koliko dobro se možemo samokontrolirati i da budemo umjerni u onome što je dozvoljeno, i kao to koliko smo sposobni da se udaljimo od nedozvoljenih stvari.
Zašto je samokontrola (suzdržavanje) tako kritično? Šejtanov cilj je da budeš rob svojim strastima, do granice da ćeš jesti dok ne osjetiš neugodnost (prenatrpanost), da ćeš bez ograničavanja koristiti pića koja sadrže kofein, šećer, umjetne začine; a da ćeš spavati više nego što obavljaš namaz, i da ćeš ići za zadovoljavanjem svojih seksualnih želja. Razvijajući suzdržavanje (samokontrolu) upotpunostii postaje dio vas, kada to postignete vaše suzdržavanje ide lakše, bez mnogo napora. Allah uzvišeni o tome kaže: “To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.” (Objašnjenje, 35) U nastojanju da budeš visoko uspješan mladi musliman, tj. da bi zaslužio veliku nagradu neophodno je da razviješ sposobnost suzdržavanja (samokontrole).
Zanimljiva podudarnost je to da kroz njegov prijevod Kur’ana, Abdullah Yusuf Ali prevodi taqwa kao samokontrolu (suzdržavanje), dok je taqwa najčešće prevođena kao “bogobojaznost” odaklerazumijemo bez napora da je vrhunac suzdržavanja puno i potpuno razumjevanje da smo zaista svjesni svoje dužnosti prema Gospodaru. Koliko će divno biti ako budeš mogao pogledat unazad na život i reći, sva zahvala i hvala pripadaju Allahu kada nisam pokleknuo pred ljubavnim prohtjevima i kada sam bio uporan u suzdržljivosti (samokontroli).
4.Biti potpun
Pogledaj svoju sobu, koliko nezavršenih projekata imaš? Kada radiš zadaću, da li često žuriš da uradiš zadato kako bi što prije završio ili to radiš polahko, gledaš šta radiš, i ono najvažnije da li je to potpuno završeno.
Učitelji će često procijeniti izvještaj po tome kako dobro i do koje granice učenik ide u zadatim temama. Biti ustrajan nije navika koja se razvija ”preko noći”. Suprotno ustrajnosti je biti nepotpun, biti brzac i raditi u žurbi bez obraćanja pažnje na preciznost ili kvalitetu. Naj savršeniji je Allah uzvišeni, Koji je savršeno stvorio, Koji je usavršio našu vjeru i Koji je vodio Muhammeda s.a.w.s do savršenstva u ponašanju i ličnosti. U Muwatta od imama Malika ‘’Jahja prnosi od Malika da je čuo Poslanika s.a.w.s da kaže:’’Poslan sam da usavršim lijepo ponašanje’’(Knjiga br,47,hadis br.47.1.8.)
Potpunost proizilazi od želje za perfekcijom, sa granicama do koje su dostupne ljudima.Traženje savršenstva u našim postupcima i govoru u mladosti pomaže nam da razvijemo preciznost, ne samo za temeljitost u našim životima, već i preciznost u životima onih oko nas. Biti potpun u namazu na primjer uči nas da budemo skoncentrisani u riječima koje izgovaramo i različitim položajima u namazu.
5. Biti orjentisan
Hiljadu ideja ti prođe kroz glavu u trenutku kada ustaneš na namaz, jesi li to ti? Svarno? Šta radiš sa tim idejam? Da li ih ostvaruješ? Šta kada sjediš u razredu? Da li se zapitaš, sanjariš i ne mozeš da se fokusiraš na lekciju? Da li često tražiš bilo kakav izgovor da prekineš ono što u tom trenutku radiš?
Razvijanje navike fokusiranosti osigurava ti da budeš okretan, budan i totalno motiviran da radiš i završiš svoje zadatke, što god to bilo. Biti zaokupljen u djetinstvu sa igricama,i luzijama, i konstantnim mijenjanjem kanala na televizoru doprinosi nemogućnosti koncentracije-fokusiranja. Među najboljim načinima da razvijemo fokusiranje je da praktikujemo molitvu sa dubokom koncentracijom kako bi dostigli to da smo skoro nesvjesni naseg okruženja. Allah uzvišeni kaže u Kur’anu da su vjernici oni ”koji molitvu svoju ponizno obavljaju,” (El-Mu’minun-Vjernici, ajet br.2)
Poniznost o kojoj je ovdje riječ rezultiat je totalne fokusiranosti i skoncentriranosti zbog svijesti o prisunosti Allaha dž.š. Potrudi se da razviješ fokusiranost što je bolje moguće, nebitno o kakvoj se aktivnosti radi, bilo u namazu, na univerzitetu, atletici ili nekim drugim stvarima.
6. Biti tačan- precizan
Prestani govoriti da non stop kasniš zbog ”Muslimanskog standardnog vremena” ili ”standardnog vremena” tvoje etničke skupine. Zadnja stvar koju trebamo pripisati islamu jeste to da nas njegova učenja navode na to da kasnimo ili da ne budemo tačni! Kakva tužno stanje stvari, zaista, da mi naše slabosti pripišemo našoj vjeri i etničnosti.
Visoko uspiješni pojedinci, bili oni muslimani ili ne, razumiju i cijene vrijednost ne samo njihovog vremena već i vremena svih onih s kojima se susreću. Ostaviti ljude da čekaju satima nešto je čime se ne treba ponositi, i navika koja ne smije naći mjesta kod osobe koja nastoji biti uspiješna.
Jedan od glavnih stubova islama jeste namaz, a Allah i Poslanik Muhammed s.a.w.s nam napominju da obavljamo namaz u njegovo vrijeme. Kada je Abdullah r.a. upitao ”Koje je dijelo najdraže Allahu?” Poslanik Muhammed s.a.w.s. je odgovorio’ ‘Da obaviš namaz na vrijeme” (Sahih Buhari,KNJIGA BR.10 HADIS BR.505)
Ako doista želiš da ti dan bude smatran uspiješnim, moraš sve obavezne namaze klanjati u njihovom vremenu i ako je moguće obaviti još i neki dobrovoljni namaz. Ako ti je dan isplaniran za vrijeme namaza, ne moraš klanjati tačno u vremenu kada obično klanjaš jer tada ćeš zakasniti na sve termine koje imaš. Tačnost je navika koja kada se usavrši, pokazuje drugima čudesnu važnost koju islam pridaje vremenu i to ne samo našem nego svakog onog sa kim dolazimo u kontakt.
7. Biti dosljedan
Pored svih gore navedenih navika, jedna od onih koja će ti pomoći da postaneš visoko uspiješan musliman je ta da budeš dosljedan. Ne može se biti istinoljubiv jedan dan a lažac drugi dan, ne može se biti od povjerenja jedan dan a nepouzdan drugi dan,i tako dalje za svaku naviku. Musliman od ranih godina shvata da je lakše uraditi nešto jednom ili kad god to poželimo, ali je mnogo teže raditi nešto što je propisno i stalno. Majka vjernika Aiša r.a. prenosi da je najdraže djelo Allahu ono koje se stalno i propisno čini.(Sahih Buhari,knjiga br.76 hadis br.469) Propisna i stalna djela pokazuju da je osoba razmislila o tome, ima namjeru da to uradi tj. planira i prema tome radi. Naglašavamo ti da budeš dosljedan koliko god je moguće, posebno u onim djelovima tvog života koji treba stalna poboljšanja, kao što su namazi, post, tvje ponašanje, tvoje navike učenja itd. Nemoj reći ja ću klanjati svaki dan čitav dan, ili postiti dobrovoljni post svaki dan svakog mjeseca ili učiti po čitavu noć svake noći, jer takvi postupci su neizdržljivi za ljude. Ali reci nešto drugo a to je da ću pročitat svaki dan najmanje jedan dio Kur’ana, ili nastojat ću da pomognem roditeljima u najmanje jednom kućanskom poslu svki dan, ili ću pokušati da naučim najmanje jednu lekciju unaprijed kako bi bio u prednosti na predavanjima.
Četiri kratka, a korisna savjeta: Znate li gdje budu vaši grijesi dok ste na namazu?
1. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Kada čovjek ustane da klanja svi grijesi mu se stave na glavu i ramena, pa svaki put kada učini ruku’ i sedždu grijesi padaju s njega“
O ti koji požuruješ s obavljanjem ruku’a i sedžde, oduži svoju sedždu i ruku’ koliko god možeš, kako bi grijesi padali s tebe, i kako ne bi propustio ovu nagradu.
2. Umrla jedna dobra žena i svaki put kad bi ljudi prolazili pored njenog mezara osjetili bi miris ruže, pa je njen muž rekao da je uvijek učila suru Mulk prije spavanja. Blago onome kome njeno učenje postane običaj. Stoga ustrajte na tome, jer ona (sura Mulk) čuva od patnje u kaburu.
3. Ako nakon svakog namaza učiš Ajetul-kursi samo te smrt dijeli od Dženneta.
4. Kada obaviš namaz ne žuri, već ostani da sjediš neko vrijeme, jer meleki mole Gospodara za tebe.
Aid al-Karni
