Očisti svoje srce!

232402Jedne prilike su ashabi sjedili sa Poslanikom, s.a.v.s., kada je rekao: “Sada će na ova vrata ući čovjek koji je stanovnik dženneta! “Tada se na vratima pojavio Sead b. Malik i ušao. Ashabi su ga pogledali i pozavidjeli mu. Zatim se sljedeći dan ponovilo isto i ponovo ušao Sead. Treći dan se ponovio isti prizor i ponovo ušao Sead, tako da nije ostalo nimalo sumnje da je on taj. Tada Abdullah b. Umer reče: “Ja neću odustati sve dok ne prenoćim kod ovog čovjeka i vidim šta on radi (pa je zaslužio takvu deredžu). Otišao sam kod njega nakon jacije namaza i pokucao mu na vrata. On mi tada reče: “Brate moj šta ti treba?” Ja mu rekoh: “Imam jednu potrebu.” “Hoćeš li da je riješimo ili ćeš ući?” -upita on. Ja sam ušao, a on mi dade jedan ogrtač u koji sam se zamotao i legao blizu njega da mogu vidjeti šta radi cijelu noć. On je zaspao, ali kad god bi se prevrnuo rekao bi: “Subhanallah, Allahu ekber, lailahe illallah, elhamdulillah!”

Pred zoru je ustao, uzeo abdest, otišao u džamiju i klanjao 12 rekata, na svakom rekatu proučio jednu suru srednje veličine, nakon svaka dva rekata na sjedenju nakon šehadeta i salavata na Poslanika, s.a.v.s., proučio tri dove: “Rabbena atina fiddunja…, Gospodaru naš zaštiti nas od svega što nas tišti vezano za ovaj ili onaj svijet, mi te molimo za svako dobro, a Tebi se utječemo od svakog zla!” Ja sam smatrao da njegov namaz, učenje i dova nisu dovoljni (za takvu deredžu), pa sam rekao: “Možda ga je moje prisustvo spriječilo da radi ono što inače radi, pa sam odlučio da to ponovim i sljedeće noći. Uradio sam isto, ali se ponovilo potpuno isto, te sam to uradio još jedanput da budem siguran.

Treće jutro nakon što smo klanjali za Poslanikom, s.a.v.s., te se ljudi razišli, ja mu rekoh: ”Eh brate moj, razlog zbog kojeg sm ja spavao kod tebe!?”  On reče: ”Da čujem.” “Ja sam došao kod tebe da vidim koliko ibadetiš da bih i ja povećao svoj ibadet. Međutim kada sam vidio kako ti to činiš to mi se učinilo malim, te sam pomislio da zbog mog prisustva te noći nisi ibadetio onako kako to inače činiš. Tako ti Velikog Allaha i islamskog morala kaži mi je li te moje prisustvo spriječilo da uradiš nešto što inače radiš?” On mi tada reče: “Tako mi Allaha nije!” Kada sam krenuo da izađem on me pozva i reče mi: “Ima još samo jedna moja navika. Svaku večer kada legnem da spavam ja zanoćim, a u svome srcu ne ostavim ništa loše niti prema jednom muslimanu.” Tada mu Ibn Umer reče: “To je to čime si postigao tu deredžu!”  (Hadis prenosi Imam Ahmed 3/166)

Sedam navika visoko uspješne muslimanske omladine

muslimanska-omladina-296x148Ne možete pobjeći od toga, priča o navikama je svuda oko vas. Roditelji ti stalno govore da prestaneš sa svojim lošim navikama, učitelj ti govori da razviješ svoje dobre navike, prijatelji te pritišću time da prisvojiš njihove navike, televizija i mediji utječu na tebe da isprobaš nove i ‘cool’ navike. “Nikada nećeš biti uspješan” – rečenica koja se neprestano ponavlja ‘’ – osim ako ne ostaviš svoje loše navike a poboljšaš one dobre’’ na kraju sve je na tebi. Moraš odlučiti koje i kakve će tvoje navike biti. Jesi li razmišljao o ovome?

Ako si živ i dišeš, trebao bi stalno biti u borbi sa samim sobom, da razviješ navike koje će te približiti uzvišenom Allahu. Uspjeh na ovom svijetu je direktno vezan sa jačinom tvoje veze sa Allahom. Što je neko dalje od Allaha dž.š. i učenja Muhammeda s.a.w.s, manja je vjerovatnoća za postizanje uspijeha na ovom a još manje na budućem svijetu. Nije li vrijeme za nas da zasjamo islamskim svjetlom i raspoznamo potrebne navike visoko uspješne muslimanske omladine.

Ovdje su sedam navika neizbježnih za visoko uspješnu muslimansku omladinu, izvedene iz Kur’ana i sunneta Muhammeda s.a.w.s

1. Biti istinoljubiv

Nije lahko uvijek biti istinoljubiv, pogotovo ako napravimo neku grešku, brinemo da li će se vremenom objelodaniti ono što smo rekli ili učinili, preznojavamo se, uplašeni smo, osjećamo se nervozno i uznemireno. Često smo uplašeni ako kažemo istinu o onome što smo rekli ili učinili, da ćemo neprilika sa roditeljima ili prijateljima. Zaboravili smo da, rekli mi istinu ili ne, Allah uzvišeni zna tačno gdje šta pripada, iako te stvari nisu vidljive ili prikazane ljudima. Unatoč tome kako bolno izgleda rćci istinu, svi smo svjesni osjećaja olakšanja kojeg doživimo kada kažemo istinu, čak iako je posljedica kazivanja istine neka kazna. O istinoljubivosti u vjeri istinoljubivih u pitanjima zarade i gubitka, Allah dž.š. nam govori u Kur’anu: Allah dž.š. će reći: “Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i dovijeka će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti!’ (El-Ma’ida-Trpeza, 119)

Mnogo postižemo time što smo iskreni za razliku od izbjegavanja kazne i krivice ako smo neiskreni. Činjenica je da nas neiskrenost vodi samo u propast, garantujući da ako jednom slažemo, bit ćemo prisiljeni izreći više njih. Biti istinoljubiv kod muslimana nije opcija, nego obaveza, zato jer cilj naše iskrenosti je Džennet. Allahov miljenik Muhammed s.a.w.s je rekao: ”Iskrenost vodi čednosti, a čednost vodi u Džennet. “Čovjek ustrajava u istini dok ne postane iskrena osoba, laž vodi griješenju a griješenje vodi u Džehenemsku vatru.“ (Sahih Buhari,knjiga 73,hadis br.116) Najveći uspijeh, prema tome je da kroz našu mladost, zrele godine i starost budemo iskreni.

2. Biti dostojan povjerenja

Ko je dostojan toga? Naravno Allah uzvišeni, On je doista u pravom smislu povjerenja dostojan. Ali kod ljudi, ko je dostojan povjerenja? Kome možete vjerovati za sav svoj život? Jeste li vi povjerljivi? Smatrate li se povjerljivim? Za napredak u životu, za dostizanje postavljenog cilja, potrebno je da te ljudi smatraju povjerenja dostojnim i pouzdanim. Biti od povjerenja ne smije biti proizvoljna aktivnost nego navika, tako da možeš biti pouzdan u svim stvarima, velikim ili malim, pogodnim ili nepogodnim, lahkim ili teškim.

U uobičajenom govoru (neknjiževnom) često čujemo “Čuvam ti leđa” podrazumijevajući bukvalan izraz, da ljudi ne mogu vidjti šta je iza njih pa trebaju prijatelja koji će im taj ”ugao” pokriti, u slučaju da se desi nešto njima iza leđa. Samo zamislite da se vaš prijatelj penje na drvo da dohvati papirnatog zmaja (koji je zastao tamo), a koji je na veoma tankoj grančici , i pita te da li se može osloniti na tebe, ta osoba ti daje povjerenje, i oslanja se na tebe u slučaju da grana pukne, tu nema mjesta šali i rastrojenosti – ovdje ti prijatelj daje svoj život na povjerenje. Kada smo rekli da je Allah dostojan povjerenja, dolazimo do stvarne činjenice da nas Allah uzvišeni nikada neće izdati i da nas nikada neće napustiti. On uzvišeni kaže o onome ko želi prihvatiti islam:

“U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El Bekare-Krava, 256 ajet)

Svi Allahovi poslanici su bili povjerljivi, i Allah je to potvrdio narodima koji su bili sumnjičavi. Poslanik Hud a.s. aludirajuci na ovo kaže narodu svome: Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik. (El-A’raf-Bedemi, 68 ajet)

Stavite sebi u zadatak da postanete od onih koji su povjerljivi, prihvatite tu odgovornost i upotpunite je. Kada vam drugi vjeruju nemojte izdati njihovo povjerenje. Možete pročitati u prelijepom životopisu našeg Poslanika Muhammed s.a.w.s o tome kako su mu ljudi davali svoje dragocijenosti u povjerenje, znajući da će po njihovom povratku naći te stvari netaknute i očuvane. Njegova lična i poslovna pravila su bila poznata među narodom još prije nego je znao da je Allahov Poslanik, doslovice jedan od najiskrenijih i najpouzdanijih.

3. Imati samokontrolu i biti svjestan Boga

Vjerovatno najteži izazov kod adolescenata jeste samokontrola kako nebi postali žrtva strastima, pogotovo ljubavnih želja. Naš uspijeh u životu zavisi od toga koliko dobro se možemo samokontrolirati i da budemo umjerni u onome što je dozvoljeno, i kao to koliko smo sposobni da se udaljimo od nedozvoljenih stvari.

Zašto je samokontrola (suzdržavanje) tako kritično? Šejtanov cilj je da budeš rob svojim strastima, do granice da ćeš jesti dok ne osjetiš neugodnost (prenatrpanost), da ćeš bez ograničavanja koristiti pića koja sadrže kofein, šećer, umjetne začine; a da ćeš spavati više nego što obavljaš namaz, i da ćeš ići za zadovoljavanjem svojih seksualnih želja. Razvijajući suzdržavanje (samokontrolu) upotpunostii postaje dio vas, kada to postignete vaše suzdržavanje ide lakše, bez mnogo napora. Allah uzvišeni o tome kaže: “To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.” (Objašnjenje, 35) U nastojanju da budeš visoko uspješan mladi musliman, tj. da bi zaslužio veliku nagradu neophodno je da razviješ sposobnost suzdržavanja (samokontrole).

Zanimljiva podudarnost je to da kroz njegov prijevod Kur’ana, Abdullah Yusuf Ali prevodi taqwa kao samokontrolu (suzdržavanje), dok je taqwa najčešće prevođena kao “bogobojaznost” odaklerazumijemo bez napora da je vrhunac suzdržavanja puno i potpuno razumjevanje da smo zaista svjesni svoje dužnosti prema Gospodaru. Koliko će divno biti ako budeš mogao pogledat unazad na život i reći, sva zahvala i hvala pripadaju Allahu kada nisam pokleknuo pred ljubavnim prohtjevima i kada sam bio uporan u suzdržljivosti (samokontroli).
4.Biti potpun

Pogledaj svoju sobu, koliko nezavršenih projekata imaš? Kada radiš zadaću, da li često žuriš da uradiš zadato kako bi što prije završio ili to radiš polahko, gledaš šta radiš, i ono najvažnije da li je to potpuno završeno.

Učitelji će često procijeniti izvještaj po tome kako dobro i do koje granice učenik ide u zadatim temama. Biti ustrajan nije navika koja se razvija ”preko noći”. Suprotno ustrajnosti je biti nepotpun, biti brzac i raditi u žurbi bez obraćanja pažnje na preciznost ili kvalitetu. Naj savršeniji je Allah uzvišeni, Koji je savršeno stvorio, Koji je usavršio našu vjeru i Koji je vodio Muhammeda s.a.w.s do savršenstva u ponašanju i ličnosti. U Muwatta od imama Malika ‘’Jahja prnosi od Malika da je čuo Poslanika s.a.w.s da kaže:’’Poslan sam da usavršim lijepo ponašanje’’(Knjiga br,47,hadis br.47.1.8.)

Potpunost proizilazi od želje za perfekcijom, sa granicama do koje su dostupne ljudima.Traženje savršenstva u našim postupcima i govoru u mladosti pomaže nam da razvijemo preciznost, ne samo za temeljitost u našim životima, već i preciznost u životima onih oko nas. Biti potpun u namazu na primjer uči nas da budemo skoncentrisani u riječima koje izgovaramo i različitim položajima u namazu.

5. Biti orjentisan

Hiljadu ideja ti prođe kroz glavu u trenutku kada ustaneš na namaz, jesi li to ti? Svarno? Šta radiš sa tim idejam? Da li ih ostvaruješ? Šta kada sjediš u razredu? Da li se zapitaš, sanjariš i ne mozeš da se fokusiraš na lekciju? Da li često tražiš bilo kakav izgovor da prekineš ono što u tom trenutku radiš?

Razvijanje navike fokusiranosti osigurava ti da budeš okretan, budan i totalno motiviran da radiš i završiš svoje zadatke, što god to bilo. Biti zaokupljen u djetinstvu sa igricama,i luzijama, i konstantnim mijenjanjem kanala na televizoru doprinosi nemogućnosti koncentracije-fokusiranja. Među najboljim načinima da razvijemo fokusiranje je da praktikujemo molitvu sa dubokom koncentracijom kako bi dostigli to da smo skoro nesvjesni naseg okruženja. Allah uzvišeni kaže u Kur’anu da su vjernici oni ”koji molitvu svoju ponizno obavljaju,” (El-Mu’minun-Vjernici, ajet br.2)

Poniznost o kojoj je ovdje riječ rezultiat je totalne fokusiranosti i skoncentriranosti zbog svijesti o prisunosti Allaha dž.š. Potrudi se da razviješ fokusiranost što je bolje moguće, nebitno o kakvoj se aktivnosti radi, bilo u namazu, na univerzitetu, atletici ili nekim drugim stvarima.

6. Biti tačan- precizan

Prestani govoriti da non stop kasniš zbog ”Muslimanskog standardnog vremena” ili ”standardnog vremena” tvoje etničke skupine. Zadnja stvar koju trebamo pripisati islamu jeste to da nas njegova učenja navode na to da kasnimo ili da ne budemo tačni! Kakva tužno stanje stvari, zaista, da mi naše slabosti pripišemo našoj vjeri i etničnosti.

Visoko uspiješni pojedinci, bili oni muslimani ili ne, razumiju i cijene vrijednost ne samo njihovog vremena već i vremena svih onih s kojima se susreću. Ostaviti ljude da čekaju satima nešto je čime se ne treba ponositi, i navika koja ne smije naći mjesta kod osobe koja nastoji biti uspiješna.

Jedan od glavnih stubova islama jeste namaz, a Allah i Poslanik Muhammed s.a.w.s nam napominju da obavljamo namaz u njegovo vrijeme. Kada je Abdullah r.a. upitao ”Koje je dijelo najdraže Allahu?” Poslanik Muhammed s.a.w.s. je odgovorio’ ‘Da obaviš namaz na vrijeme” (Sahih Buhari,KNJIGA BR.10 HADIS BR.505)

Ako doista želiš da ti dan bude smatran uspiješnim, moraš sve obavezne namaze klanjati u njihovom vremenu i ako je moguće obaviti još i neki dobrovoljni namaz. Ako ti je dan isplaniran za vrijeme namaza, ne moraš klanjati tačno u vremenu kada obično klanjaš jer tada ćeš zakasniti na sve termine koje imaš. Tačnost je navika koja kada se usavrši, pokazuje drugima čudesnu važnost koju islam pridaje vremenu i to ne samo našem nego svakog onog sa kim dolazimo u kontakt.
7. Biti dosljedan

Pored svih gore navedenih navika, jedna od onih koja će ti pomoći da postaneš visoko uspiješan musliman je ta da budeš dosljedan. Ne može se biti istinoljubiv jedan dan a lažac drugi dan, ne može se biti od povjerenja jedan dan a nepouzdan drugi dan,i tako dalje za svaku naviku. Musliman od ranih godina shvata da je lakše uraditi nešto jednom ili kad god to poželimo, ali je mnogo teže raditi nešto što je propisno i stalno. Majka vjernika Aiša r.a. prenosi da je najdraže djelo Allahu ono koje se stalno i propisno čini.(Sahih Buhari,knjiga br.76 hadis br.469) Propisna i stalna djela pokazuju da je osoba razmislila o tome, ima namjeru da to uradi tj. planira i prema tome radi. Naglašavamo ti da budeš dosljedan koliko god je moguće, posebno u onim djelovima tvog života koji treba stalna poboljšanja, kao što su namazi, post, tvje ponašanje, tvoje navike učenja itd. Nemoj reći ja ću klanjati svaki dan čitav dan, ili postiti dobrovoljni post svaki dan svakog mjeseca ili učiti po čitavu noć svake noći, jer takvi postupci su neizdržljivi za ljude. Ali reci nešto drugo a to je da ću pročitat svaki dan najmanje jedan dio Kur’ana, ili nastojat ću da pomognem roditeljima u najmanje jednom kućanskom poslu svki dan, ili ću pokušati da naučim najmanje jednu lekciju unaprijed kako bi bio u prednosti na predavanjima.

Četiri kratka, a korisna savjeta: Znate li gdje budu vaši grijesi dok ste na namazu?

namaz1. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

„Kada čovjek ustane da klanja svi grijesi mu se stave na glavu i ramena, pa svaki put kada učini ruku’ i sedždu grijesi padaju s njega“

O ti koji požuruješ s obavljanjem ruku’a i sedžde, oduži svoju sedždu i ruku’ koliko god možeš, kako bi grijesi padali s tebe, i kako ne bi propustio ovu nagradu.

2. Umrla jedna dobra žena i svaki put kad bi ljudi prolazili pored njenog mezara osjetili bi miris ruže, pa je njen muž rekao da je uvijek učila suru Mulk prije spavanja. Blago onome kome njeno učenje postane običaj. Stoga ustrajte na tome, jer ona (sura Mulk) čuva od patnje u kaburu.

3.  Ako nakon svakog namaza učiš Ajetul-kursi samo te smrt dijeli od Dženneta.

4. Kada obaviš namaz ne žuri, već ostani da sjediš neko vrijeme, jer meleki mole Gospodara za tebe.

Aid al-Karni

Poruka šejh Kurejmija (iz Tabačkog mesdžida) muslimanima BIH

558646_10202248660044919_153363872_nBiografija šejha Muhammed ibn Se'id Kurejm Radžih-a

Šejh Muhammed ibn Se'id Kurejm Radžih, šejh kiraeta, kurra hafiz Kur'ana časnog, alim, fekih, pisac. Rođen je u Damasku, još kao dijete je počeo da pamti kur'an. Kur'an je učio pred šejhom Husejnom Hatabom, a nakon smrti šejh Husejna, nastavlja pred halifom svoga šejha, šejhom Abdur-Rezakom Halebijem. Naučio je svih deset kiraeta, po Šatibiju. 70 godina predaje i podučava druge Kur'anu. Pred njim je učilo stotine učenika, i muškaraca i žena. Jedan od njegovih učenika je i naš hfz. Dževad Gološ. Trenutno živi u Damasku, i obnaša funkciju starješine Šamske uleme. Ima 90 godina. U proteklih nekoliko dana bio je u posjeti naše domovine Bosne i Hercegovine, te nas je počastio svojim društvom, i znanjem. Molim Uzvišenog Allaha, da nagradi Šejha Kurejma, te Šejhove Dževada Gološa i Kenana Musića, koji su ga doveli i time nam ukazali počast, da budemo u društvu bogougodnika. Amin ya Rabb

Poruka šejha Muhammed ibn Se'id Kurejm Radžih-a

Njihova (vjernikova) ljubav za Kur'an i islam je velika, čuvaju namaze u džamijama, i sastaju se u džamijama, i ne izlaze iz džamije prije nego što završe sa čitavim zikrom (subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber). Koristim se prilikom prisustva ovdje, da vam omladino uputim, nekoliko savjeta, nebi li Allah dao da u tome bude dobro.

Najprije želim da budete jedni drugima podrška, da sarađujete jedni sa drugima. Zaboravite bilo kakva razilaženja između vas. Znajte da je rečenica la ilahe illallah (nema Boga osim Allaha) ta koja nas okuplja. Pod ovim okvirom koji se zove la ilahe illahllah postoje različita mišljenja.

Pogledaj ova nebesa koja nas nadvisuju, to je nešto što prekriva zemlju. Na ovoj zemlji, mnogo je ljudi koji žive, ovaj je bijele boje, ovaj crvene, ovaj smeđe, ovaj je visok, ovaj je nizak, na nekom mjestu su mora, na nekom jezera, na nekom planine, ako je to nebo nešto što prekriva, onda će ono što je ispod biti različite stvari, ispod tog prekrivača ne može se ujediniti sve ono što stane.

Mi živimo ispod onoga što se zove prekrivač islama, i trebamo ga čuvati. Moramo biti svjesni da će biti razilaženja među nama. Kako Gospodar kaže, da je On htjeo da svi ljudi budu jedna zajednica, učinio bi da oni koji ne vjeruju u Gospodara imaju kuće čiji su krovi od srebra, i stepene preko kojih bi se oni penjali, Allah bi im otovrio sve.

Allah od nas ne želi da budemo jednoobrazni, nego želi da imamo različite pristupe i različita mišljenja, jer  su različita mišljenja ta koja daju istinu u konačnici, i upućuju nas ono što jeste ispravan put. Otvoreno hoću da vam kažem, možda kod vas ima, kao što ima kod nas u Siriji da je ovaj recimo vehabija, ovaj sufija, ovaj selefija, ovaj eš'arija, ovaj maturidija, ovaj je formalista, ovaj uzima iz Kur'ana, i ovaj uzima iz Kur'ana i sve te skupine uzimaju iz Kur'ana, dokle god je Kur'an izvor sa kojeg se napajamo ako imamo različita mišljenja ne smijemo se razići, naš pravac mora biti jedan. Različitost u mišljenju ne smije nas udaljiti jedne od drugih, suprotno tome, moramo biti sve bliži jedni  drugima. Na osnovu toga, budi kako želiš, bit ću i ja kako želim, ali ti i ja imamo islamijjet koji dijelimo, ti si musliman i ja sam musliman. Ne smijem na tebe gledati kao da nemam vezu sa tobom, niti ti smiješ gledati mene na taj način. Ono što smijemo jeste da razumijemo da smo braća koji imamo jedni prema drugima obavezu.

Otac u kući, ima djecu, petero, šestero, jedno dijete je doktor, drugo inžinjer, neko dostigne stepen ministra, a jedno bude alim(učenjak), ima ih koji vole sijeliti, a ovaj prezire sijeliti, ovaj voli meso, a drugi voli voće. Da li je ta razlika između djece treba da učini da budu dušmani jedni drugima, ili se hrana stavi na sofru, pa svako jede sa sofre ono što voli, a svi su zajedno za istom sofrom. Dunjaluk je takav, trebamo ga tako razumiti.

Djeco moja, kažem vam, vi ste u zemlji koji se nalazi u centru nevjerstva, oko vas su uglavnom ne muslimanske zemlje, tvrđave nevjerstva su oko vas, kipovi pritišću sa svih strana. Vaš broj je mali, a nažalost broj nevjernika je veliki, kod nas u arapskim zemljama, iako smo mnogobrojni, sa svi strana nas okružuje nevjerstvo. Gledajte šta se danas dešava u Siriji, ili šta se dešava u Egiptu. Onoliko koliko vi budete jedinstveni, onoliko koliko budete obrazovani, uspješni u svom životu, i budete lijepog morala, i odnos prema ljudima bude čestit, onoliko koliko budete u stanju odgajati svoju djecu u svojim kućama, na uputi i svijesti o Bogu, da imaju znanje , razum (racio), emocije uravnotežene, onoliko koliko to mognete uraditi, toliko ćete biti uspješni na ovom mjestu (u ovoj zemlji).

Uzvišeni Allah je sa onima koji su njega svjesni i koji svoje poslove usavršavaju.

MUHABET

timthumb.phpProljeće. Sunce uveliko obasjava ovaj bosanski dio alema i mami dječicu da ih miluje svojim toplim zracima. Sve odiše mirisom behara i razgaljuje i dušu i srce, a žubor bistrih potočića i cvrkut ptica koje se veselo igraju lepršajući svojim krilima i leteći plavim nebeskim prostranstvima uljepšava taj prizor.

„Subhanallah, subhanallah….“ tiho šapuće stari djed u francuzici, prebirući tespih od tisovine. Sjedi on na sećiji pored peći, valjda iz navike poslije hladne zime, pa svaki časak pogleda kada će mu unuk pokucati na vrata.

Odavno ga nije vidio. Pa još kada je krenuo u osnovnu školu. Sin mu i snaha žive u velikom gradu, pa i rijetko dolaze. Aman, k'o kad su zaposleni i nemaju puno vremena.

„Jah, subhanallah!“ – još jednom svojim glasom prekide Abdullah sklad onih bobaka koji neprestano kuckaju jedan o drugi.

„Moj Haris, sigurno je porastao. Kako sam ga samo poželio.“

Kucanje na vratima ga prenu iz misli, pa uzviknu:

„Hajde, bujrum!“

U sobu uđe njegov unuk i odmah će:

„Ćao, dedo!“

Djedu iskliznu tespih iz ruke kada ga ugleda, pa će začuđeno:

“Hej, bolan, znaš li ti đe si doš'o?!“

„Znam dedo, kako neću znati.“

„Ja bi’, Boga mi rek'o da ne znaš. Ti k'o da si doš'o kakvom Talijanu. Kamo selam?! Selam se kod dede naziva; zar to nisi znao?!“

„Ma daj, dedo, pusti to. Kakav ba selam.“

„Jah, jah! Nejse, hajde, bujrum sjedi. ”

Unuk mumljajući nešto u sebi ljutit što ga se odmah kritikuje sjeda nevoljko ispred njega, a djed će:

“A jadan ne bio, ma đe si se to ventr'o pa tako pantole poder'o?!“

„Ha-ha-ha, dedo… Ovo ti je sada in.“

„A đe to veliš? Pa kud si iš'o tamo, pa to sebi uradio?!“

„Ma bolan, dedo, nisam nigdje išao. Ovo ti je sada moderno.“

„Aaa, moderno. Ve la havle, ve la kuvvete. Pa kako bolan moderno hodat’ poderan. Pa prije je samo fukara hodala poderana; a i oni bi, ako ništa, zakrpili. Ah, ve la havle, ve la havle. Jah!Jah!

Ma što, bolan, tolike ušnjake zaturi u uši; ko kakva žena. Ah, vidi ti njega! Pa malo ti u uši i u obrvu. Tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah. Pa ti ko njaki poglavica, pa mi na vrata hrupio takav. Još i kosu obojio, pa je i gore nadig'o. Tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah!“

„Bolan, dedo. Ti ništa ne kontaš; kakav ba poglavica. Ovo ti je sada šik. “

„Heeej, jah, jah. Moj sinko! A kako ti je u školi?!“

„Ma mrak je, dedo.“

„A tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah. Zar ni struje nemate?!“

„Ha-ha-ha. Ma nije bolan dedo to; tako ti se sad kaže ‘dobro, odlično’.“

„A Bože Dragi, Ti pomozi. Šta je ovo danas došlo?! A imaš li kakvu curu? Vidim već si pravi momčić mašAllah?!“

„Imam dedo. Da je vidiš. Ma strava je.“

„Šta bolan?! Nisi valjda naš'o kakvu koja ima mahanu, ne daj Bože?!“

„Ma kakvu mahanu, dedo, tako se to kaže kad je baš lijepa.“

„Ah! Tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah. Ma der pojedi koju gurabiju i popij šerbe, sinko. Jah, jah! Čudna li vakta i zemana!“

Uze Haris malo kolača i srknu šerbe, pa sa kiselim izrazom lica prozbori:

„Ma kakav je ovo sok?! Uf. Imaš li, dedo, Coca-Cole?!“

„Ma kakva kola. Uzmi popij to sve. To ti je domaći sok od drenjaka; plaho je zdrav.“

„Neka dedo. Ja pijem samo Colu.“

„A, šta ti kažu babo i mati za to?!“

„Za šta?!“

„Pa to što se tako oblačiš, kitiš i bojiš tim čudnim bojama.“

„Ma šta će mi ba,dedo, reći. Oni ti čitav dan rade. Baš ih briga za mene. Važno je samo da mi daju love kol'ko mi treba i super.“

„Hej, jah, jah. Šta to danas od tebe neću saznati. Napričasmo se i govorismo istim jezikom; al’ nit’ ti mene dobro razumi, nit’ ja tebe. Heej, jah. Čudna li vakta i zemana. Za sve se ima vremena, sam’ se ne vodi računa o odgoju svog evlada. Jah!“

Djed podiže svoj tespih i poče ponovo tiho da zikri i zahvaljuje Uzvišenom Allahu; a bore na njegovom licu kao da postaše tamnije i dublje. Upućuje on sada i dovu da uputi neupućene; pa sasvim tiho sa uzdahom iz dubine duše reče: „Amin Bože!“

Priča iz knjige “Ruka” autora Reufa Ibreljića

Obradovati brata mu’mina je ibadet

Brat mu'min”Najkorisnije djelo je obradovati svoga brata mu’mina ili ga duga osloboditi ili ga hljebom nahraniti.”

 Hadis prenosi Ibn Ebi Dunja i Bejheki od Ebu Hurejre. Hadis je hasen (dobar).

Ibn Addi u djelu ”El-Kamil” navoda da je povod nastanka ovog hadisa pitanje jednog od ashaba koje je uputio Poslaniku, s.a.v.s. Pitanje je glasilo: ”Allahov Poslaniče, koje je djelo najkorisnije?”, našto je Rusulullah, s.a.v.s., rekao prethodni hadis. Iz drugih izvora saznajemo da je pomenuto pitanje uputio poznati ashab Abdullah ibn ‘Omer, r.a. Nastavi čitati “Obradovati brata mu’mina je ibadet”