Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Onome koji zna šta je u ljudskim srcima, neka je salavat i selam na Njegovog Miljenika, Muhammeda,s.a.w.s., njegovu časnu porodicu, njegove drugove ashabe i sve Allahove dobre robove koji su živjeli i radili za islam i napustili ovaj svijet sa vjerom u srcu u Uzvišenog Allaha,dž.š.
Današnje društvo i savremeni čovjek, u borbi i utrci sa vremenom i egzistencijom, zaboravlja i napušta temeljne i istinske ljudske vrijednosti. Danas ćemo govoriti o temi hilafeta (namjesništva) i međuljudskih odnosa, jer je institucija hilafeta, nažalost, sve više zapuštena, a međuljudski odnosi i pored svih instrukcija iz Kur´ana i života Poslanika,a.s., su uveliko uzdrmani.
Hilafet je jedna neizmjerno velika odgovornost koju čovjek iz trenutka u trenutak zaboravlja. Dobro nam je poznato da je prvi čovjek, Adem,a.s., izveden iz Dženneta, upravo iz zaborava, zaboravio je ono što mu je Allah Uzvišeni naredio i učinio je prestup. I pored toga, Uzvišeni Allah daje Ademu,a.s., namjesništvo na Zemlji, daje mu najznačajniju funkciju na ovome svijetu, kojeg je Adem,a.s., ostavio svome potomstvu u emanet.
Kroz primjer ashaba Allahovog Poslanika,a.s., Ebu Ubejde,r.a., vidjet ćemo kako se to emaneti treba da čuvaju. U periodu vladavine h.Omera,r.a., Ebu Ubejde,r.a., je bio namjesnik Šama. U jednom trenutku, kada je pokušao da se ponovo vrati Heraklius sa svojom vojskom u izgubljenu oblast, Ebu Ubejda je pored sebe imao veoma malo vojnika. Zbog toga nije bilo moguće da odbrani grad. Odmah je pozvao i okupio stanovnike Šama. Onda ima je kazao sljedeće:“Od vas smo prikupili džiziju(glavarinu), i zbog toga bismo trebali da vas štitimo. Međutim, trenutno nismo u stanju to da učinimo. Znači nećemo moći da vas štitimo. Ali ćemo svima da vratimo ono što smo uzeli od vas jer nam nije dozvoljeno da taj imetak zadržavamo kod sebe na nepravedan način.“ Nakon toga sve prikupljene džizije su vraćene vlasnicima. Svećenici i kaluđeri su se začudili pred ovakvim prizorom, zatvorili su se u svoje bogomolje i počeli da se mole za muslimane. Ispraćali su muslimane govoreći:“ Ako Bog da, ponovo ćete se vratiti i spasiti nas od Heraklijusova zuluma.“ Ovakvo su živjeli ashabi Allahovog Poslanika,s.a.w.s., i ovakvim pristupom su osvajali srca ljudi, da su se svećenici i kaluđri molili za njihov povratak.
Uzvišeni Allah nas opominje kroz primjer Adema,a.s., šta nas očekuje kada svoju obavezu emaneta zaboravimo. Svi događaji koji se dešavaju oko nas i u nama samima, su najbolja prilika da jedni druge podsjetimo na naš emanet za koji ćemo pred Dragim Bogom odgovarati, kako smo ga izvršili. Da li nam je savjest čista što je naš odnos prema bratu muslimanu i svijetu u kojem živimo takav kakav jeste? Da li smo spremni stati pred Uzvišenog Gospodara a svojim životom nismo spremni razmisliti o onome šta se to dešava u našem svijetu, svojim životima činimo i unosimo smutnju među braću muslimane? Ovo je draga braćo postao virus koji se širio i prenosio i nije ni našu zajednicu ni nas Bošnjake zaobišao. Sve to je rezultat zaborava čovjekovog hilafeta na ovome svijetu.
Ovakve stvari moraju imati uzroke, uzroke koji su pokretači ovih, za muslimane stravičnih događaja. Jedan od tih uzroka trebamo potražiti i u hadisu u kojem nas Allahov Poslanik s.a.w.s. upozorava na vrijednosti koje vjernici treba da posjeduju. Sevban Prenosi da je Allahov Poslanik rekao: Uskoro će doći vrijeme kada će se nad vama, sa svih strana, naklatiti narodi, kao što se gladni naklate nad sahanom. Upitali su ashabi: „Hoće li to tada biti zbog naše malobrojnosti, o Allahov Poslaniče? Rekao je: Ne, vi ćete biti tada mnogobrojni, ali ćete biti kao nanos bujice. Allah će iz srca vaših neprijatelja isčupati strah od vas, a u vaša srca će ubaciti vehn. Upitali su: „A šta je to vehn, o Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: Ljubav prema ovome svijetu i prezir smrti.(bilježi Ahmed i Ebu Davud)
Čovjek ne treba biti nadprosječno inteligentan da primjeti da se hadis Allahovog Poslanika a.s. zaista obistinio. Dovoljno je, ako toga stvarno nismo svjesni, osvrnuti se oko sebe i vidjeti šta se događa u našoj kući, našem gradu, našem dzematu, ili proguglati internetom i pogledati šta se muslimanima dešava diljem svijeta. Najbolji pokazatelj jesu naša braća u Palestini, koji od 1948. godine, a posljednjih godina naročito, ne mogu zaspati mirno, jer dobro obučeni monstrumi svakog trenutka mogu ući u njihovu vlastitu kuću i sve ih bez ikakva izgovora pobiti.
Sve su ovo posljedice čovljekovog zaborava temeljnih principa vjere. Jedan od zaboravljenih princima je zasigurno i princip dogovaranja (šure). Allahov Poslanik,a.s., se za sve društvene probleme savjetovao i dogovarao sa svojim ashabima, nije im rekao ja sam dr. političkih i društvenih nauka, nemam se ja šta s vama dogovarati, nego je kao uzorna ličnost stvorenoga svijeta, sjedio zajedno sa ashabima, više i manje sposobnim ili inteligentnim, ali su se oko svega dogovarali. Ta mala zajednica istinskih vjernika je učinila to što je učinila, manje-više, dobro znamo.
Allah dž.š. u univerzalnoj uputi ljudima kaže: „Allah neće izmijeniti stanje jednog vremena dok se narod ne izmjeni.“ Potvrdu ovog Kur'anskog principa daje i americki psiholog, Stephan Kavi, koji je rekao: Uspjeh našeg društva ne ovisi od toga šta se dešava u bijeloj kući, nego usjeh našeg društva ovisi od toga šta se dešava u našoj kući.
Završit ću riječima šejh Jusufa Kardavija: Ako želimo osnovati istinsko islamsko društvo, ne trebamo umišljati da je to moguće ostvariti perom, odlukom koju izdaje kralj ili predsjednik, ili odlukom parlamenta. To se ostvaruje postupno – idejnim, duhovnim, moralnim i društvenim pripremama.
Molim Uzvišenog Allaha, da našu povezanost sa Sobom pojača našom povezanošću međusobno, da iz naše povezanosti proisteknu idejne, duhovne, moralne i društvene vrijednosti koje će donijeti dobro ovome društvu, i molimo Uzvišenog Allaha da u nasa srca ubaci medjusobnu ljubav, razumjevanje, toleranciju i slozenost, i da time izgradimo zidine dzemata koje neprijatelji islama i muslimana ne mogu, uz Allahovu pomoc unistiti. Amin ya Erhamer-rahimin!!!
Amsal ef. Memić
bizjonkoping.se 