Jedini ashab koji je spomenut poimenice u Kur'anu je Zejd ibn Haris, r.a. Poznati vojskovođa i jedan od najdražih ashaba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Bio je rob, a zatim prvi koji je prigrlio islam od oslobođenih robova. Njega su zvali Poslanikov miljenik, a ne bi ga Poslanik, a.s., smatrao toliko njemu bliskim da to Zejd nije zaslužio.
Zejd ibn Haris, je kao dječak pao u ropstvo i prodan je na jednoj pijaci sa ostalim zarobljenicima. Kupio ga je jedan bogataš kojem je Hatidža, kasnije supruga Poslanika, a.s., bila tetka. Kada je došao kući, svojoj tetki Hatidži je odlučio dati jednog od tih dječaka, kao poklon, a ona je odlučila upravo da uzme Zejda ibn Harisa. Kada se je udala za Muhammeda, a.s., ona je tog darovala njemu. Muhammed, a.s., ga je pazio kao svoje rođeno dijete.
Ispričat ću jedan događaj iz kojeg možemo vidjeti koliko je mladi Zejd cijenio Muhammedovu, a.s., pažnju prema njemu:
Kada je Zejdov otac Haris, saznao da se Zejd nalazi u Mekki u vlasništvu Muhammeda, skupio je mnogo novaca i krenuo, sa svojim bratom, da ga otkupi. Kada su došli, obratili su se Muhammedu, a.s., koji tada još nije bio Poslanik: „O Muhammede, vi ste bliski Bogu, pomažete slabe i ožalošćene, hranite gladne, mi smo došli radi našeg sina koji je kod tebe, donijeli smo novaca i daćemo ti.“ Muhammed, a.s., ih je upitao: „Šta mislite, bi li se složili na nešto bolje od otkupnine?“ Na njihov upit a šta je to bolje, Muhammed, a.s., je rekao: „Pozvat ću ga i pitati s kim više voli živjeti, pa ako odabere vas, eto vam ga bez ikakve naknade, a ako odabere mene, ostaje kod mene.“ Oni su pristali smatrajući da će Zejd sigurno odabrati svog oca. Kada je došao Zejd, Muhammed, a.s., ga je upitao: Znaš li ko su ova dvojica, na šta je Zejd odgovorio: Ovo je moj otac Haris i moj amidža Ka'b. Muhammed, a.s., mu je rekao: Dajem ti na volju da slobodno odabereš, da li da pođeš s njima ili da ostaneš kod mene. Zejd je bez imalo oklijevanja rekao: Želim ostati ovdje. Otac Haris se je zaprepastio kada je to čuo, pa ga upitao: Ti više voliš biti rob nego da budeš kod svog rođenog oca? Zejd mu odgovori: Ja sam vidio kod ovog čovjeka nešto zbog čega ga neću nikada napustiti.
Kada je Muhammedu, a.s., počela dolaziti objava, Zejd je bio među prvima koji su prihvatili islam. Njega je Poslanik, a.s., posebno cijenio i volio.
Ibn Abdul-Berr, rahimehullah, spominje jedan interesantan događaj u kojem se kaže da je Zejd jedne prilike ušao nagovorom od jednog čovjeka u jednu porušenu kuću. Kada je pogledao unutra, vidio je mnoštvo ubijenih. Shvatio je šta mu se sprema, pa je zatražio da mu se dozvoli da klanja dva rekata nafile namaza. Ovaj čovjek mu reče: Ma klanjaj, klanjali su i ovi prije tebe pa im namaz nije pomogao. Zejd dalje priča: Kada sam klanjao i kada je taj čovjek pošao da me ubije, obratio sam se Allahu sa molbom: Ja erhamerrahimin. O Najmilostiviji! Tada je taj čovjek čuo glas koji je rekao: nemoj ga ubiti. Izašao je čovjek iz kuće da vidi ko je to rekao, ali nije napao nikoga. Ponovo se vratio meni želeći da me ubije, a ja sam izgovorio isto: Ja erhamerrahimin. O Najmilostiviji. Tako se ponovilo tri puta sve dok iznenada nije došao konjanik koji je u ruci nosio koplje čiji je vrh svijetlio. Bacio ga je na tog čovjeka, probovši ga njime i tako ga ubio. Zatim taj konjanik reče Zejdu: „ Kada si prvi put uputio dovu Svemogućem Allahu, ja sam bio na sedmim nebesima, a kada si to izgovorio drugi put ja sam bio na dunjalučkim nebesima, a kada si to rekao treći put ja sam već bio tu, pored tebe.
Možemo li se zapitati koliko je važno doviti i koliko je zapravo može biti snažna dova. Zašto da ne dovimo i molimo Allaha, kada Uzvišeni želi pomoći nama. Problem je, draga braćo, u nama. Allaha se sjećamo vrlo malo ili nikako. Dova je najveće oružje vjernika. Dova je ta koja može promijeniti sudbinu.
Aiša, r.a., je rekla: „Poslanik, a.s., nije nikada poslao vojsku, a da nije Zejda imenovao za vojskovođu, a da je Zejd ostao živ nakon Poslanika njega bi imenovao za nasljednika.“
Tako je bilo u bici na Mu'ti u kojoj je Zejd, r.a., kao vojskovođa poginuo, osme godine po hidžri. Kada mu je Poslanik, s.a.v.s., klanjao dženazu, između ostalog, rekao je: „Vidio sam ga kako je ušao u Džennet trčeći.“ Zejd je poginuo u 55. godini života.
Molim Allaha da nam da svijesti, da uzmemo pouku kako da se ponašamo prema našim sinovima, djeci, omladini. Da uzmemo pouku koliko je važno imati dobrog, čestitog i iskrenog prijatelja. I da uzmemo pouku koliko može biti snažna dova koju uputimo našem Stvoritelju! Allahu Uzvišeni daj da budemo od onih sa kojima si ti zadovoljan! Amin!