Hutba – Život između straha i nade

Život između straha i nade

Uzvišeni Allah kaže: وَإِيَّايَ فَاتَّقُونِ  „Samo se Mene bojte!“ (El-Bekare, 41.), a u drugom ajetu: وَيُحَذِّرُكُمُ اللَّـهُ نَفْسَهُ  „Allah vas opominje Svojom kaznom!“ (Ali Imran, 28.)

Naš Gospodar je taj koji zna šta svaki čovjek radi, govori i misli. Koliko je milijardi ljudi na svijetu koji u ovom trenu nešto rade: misle, zanimaju se nečim, rade dobra djela, rade loša djela, govore, uče, psuju, klanjaju itd. Zamislite koliko je Allah moćan da sve to zna! Pa kako onda čovjek da se ne boji Njega? Kako čovjek ima hrabrosti zanemariti Allaha? Naravno da čovjek ponekad ima strah od nečega: zatvorenog prostora, velike brzine ili visine, ali Allaha se treba najviše bojati. A ko je bogobojazan, spašen je!

Međutim, postoji nešto zbog čega se možemo osjećati smireno i sretno, a to je nada u Allahovu milost. Uzvišeni Allah u svetoj Knjizi kaže:

قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّـهِ  إِنَّ اللَّـهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

„Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On doista mnogo prašta i milostiv je.“

A u suri El-A'raf stoji:

وَرَحْمَتِي وَسِعَتْ كُلَّ شَيْءٍ   „A Moja milost obuhvaća sve!“
No, ne smije da nas zavara to što je Allah milostiv, pa da iz bezobrazluka radimo loša djela i neposlušnosti ne činimo naše obaveze. A na koga se Allah nasrdi, teško li njemu.

Nažalost, zbog mišljenja da Allah sve prašta, postoje  ljudi koji misle da su dobri, ali ibadeta nemaju. Ne klanjaju, ne poste, ne daju zekat, ne izvršavaju svoje obaveze, ne rade dobra djela, ali imaju čisto srce, vjeruje u Allaha i kažu to je dovoljno.  To vam je, draga braćo, slično kao kad se studenti prse i govore sve sam naučio, a dođu na ispit i predaju prazan test. Hoće li profesor reći: položio si jer vidim da ti to znaš; ili će reći: kolega, na testu na nijedno pitanje nisi odgovorio. Ovaj svijet je naš test. Važnost ovog testa ogleda se u njegovoj dužini. Studenti rade test sahat, dva ili par sati, a ovaj, dunjalučki test se radi više godina. Ako želimo da lahko uradimo ispit, moramo živjeti u djelu. Muslimansko ime i vjerovanje ništa ne znače ako nemaš djela kojim potvrđuješ svoje vjerovanje.

Koliko je Allah milostiv saznajemo iz sljedeće predaje: „Allah je učinio milost od sto dijelova, kod Sebe je zadržao devedeset i devet, a na zemlju je spustio jedan dio. I od tog jednog dijela su stvorenja samilosna jedno prema drugom, tako da i životinja podigne nogu sa svoga mladunčeta bojeći se da ga ne povrijedi.“

لَوْ يُؤَاخِذُ اللَّـهُ النَّاسَ بِظُلْمِهِم مَّا تَرَكَ عَلَيْهَا مِن دَابَّةٍ

Pazite ovog ajeta, draga braćo: „Kada bi Allah ljude zbog grijeha njihovih kažnjavao, ništa živo na zemlji ne bi ostavio…“

Tu se vidi ta Allahova milost. Stoga, budimo zahvalni Allahu i tražimo oporsta, jer čovjek je sklon griješenju.

U Muslimovom sahihu stoji da je Poslanik, a.s., rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada ne biste griješili Allah bi vas uklonio, a doveo bi narod koji bi griješio, zatim tražio oprost od Uzvišenog Allaha, pa bi im On oprostio.“

Vidimo, draga braćo, da ovaj hadis ne daje akcenat na griješenje, već na traženje oprosta. Traženje oprosta je vrlo važno. Božiji Poslanik, a.s., je tražio dnevno po stotinu puta oprost od Allaha iako je znao da su mu svi grijesi oprošteni. A šta je sa nama?

Život, kao što sam na početku rekao, treba da bude između straha od Allahove kazne od koje se možemo spasiti traženjem oprosta i nade u Allahovu milost koju možemo dobiti dobročinstvom i lijepim ponašanjem.

Nadajmo se Njegovoj milosti, jer će doći muslimani na sudnji dan, kako je rekao Poslanik, a.s., sa grijesima koliko brda veliki, pa će im Allah oprostiti.

Allahu, Ti si taj koji prašta, voliš praštati pa oprosti nama! Amin!