Hidžra

Hvala Allahu gospodaru Univerzuma, Koji sebi slična nema, koji čovjeka stvori, na narode i plemena podjeli, da bi jedni drugima dobročinstvo činili. Salavate na Poslanika donosimo, putevima njegovim hodimo, stazama dobra kročimo, grijeha se čuvamo, a ako ih imamo iz grijeha ka dobru hidžret činimo.

Danas je 1.novembar 2013.godine po gregorijanskom kalendaru, 27.zul-hidždže po hidžri. Danas ćemo, inšallah, govoriti o hidžri, povijesnoj hidžri (koja je uzeta kao centralni događaj kojeg su muslimani uzeli za računanje vremena), univerzalnosti hidžre i svakodnevnoj hidžri.

Prvi muslimani, ashabi i sahabijke, Allahovog Poslanika,a.s., su proveli ekstremno teških, prvih 13 godina islama u Mekki. Ako se osvrnemo i zamislimo nad prizorom, Muhammedu,a.s., dolazi objava i poziv na spas čovječanstva, podržava ga mali broj prvih vjernika, sve glavešine mekkanskih plemena tu grupu vjernika gledaju kao otpadnike i velike neprijatelje njihovih idola. Muslimani bivaju zlostavljani, bičevani, ponižavani na sve moguće načine, kasnije dolazi i ekonomski bojkot muslimana. Iako u najkraćim crtama, i ne spomenutim grozotama koje su mušrici činili vjernicima, ovaj prizor je, gledano iz naše perspektive, nepodnošljiv, ne samo gledano iz naše perspektive, nego je on uistinu to i bio.

Allah,dž.š., naređuje Poslaniku,a.s., i ashabima da učine hidžru, i da kreiraju društvo koje će biti spominjano svakodnevno, u svim vremenima i u svim dijelovima svijeta. Iz navedenog, vidimo da je vanjski smisao i značenje hidžre preseljenje, seoba, dok unutarnje značenje jeste napuštanje lošeg stanja i prelazak u bolje, i ono s kojim je Allah,dž.š., zadovoljan.

Iako, na prvi pogled, sami čin hidžre, seobe, izgleda jednostavan, on je u svojoj suštini, da bi bio u potpunosti ispravan, puno kompleksniji nego što izgleda. Po ovom događaju muslimani svijeta, 15 stoljeća, računaju vrijeme, šta je to toliko posebno u ovom događaju da je uzet za početak računanja vremena?!

Događaj preseljenja vjernika i Muhammeda,a.s., iz Mekke u Medinu, je genijalan događaj koji je vječna formula uspjeha muslimanima svijeta. Kroz analizu hidžre Poslanika,a.s., ćemo pokušati dati jedan mali doprinos u shvatanju ovog posebnog događaja.

Organizacija

Allah,dž.š., je naredio činjenje hidžre, i obećao siguran uspjeh Poslaniku,a.s. Da, Allah,dž.š., mu je obećao uspjeh, ali ga je za taj uspjeh pripremao 50 godina, u tom periodu, Muhammed,a.s. je razvio svoj intelekt na nivo genijalnosti, kome se divi univerzum. Kada mu je došla naredba, on je počeo da organizira to putovanje, ne propuštajući predvidjeti razne neugodne situacije koje bi ga mogle snaći na tom putu.

Ovim postupkom, Muhammed,a.s., govori univerzumu, kada hoćete da uradite nešto posebno, nešto genijalno, nešto od čega će veliki broj ljudi imati koristi, sjedite, razmislite, napravite plan, predvidite moguće neželjene situacije, savjetujte se međusobno. Kada su muslimani stali sa idejnim planom o napredku, zapad je preuzeo inicijativu i danas ima vodeću ulogu u privredi, ekonomiji, medijima i drugim društvenim sferama života.

Šta je odlika ove genijalne organizacije?

Hz. Alija u postelji Poslanika

Na intervenciju Džibrila, Muhammed,a.s., odlučuje da u svojoj postelji ostavi hz. Aliju i na taj način „kupi“ dovoljno vremena kako bi osigurao izvedbu svoga plana. Jako bitan faktor svakog plana jeste organizacija vremena, Muhammed,a.s., želi na ovaj način osigurati, u slučaju neželjenih situacija, kupiti dodatno vremena za realizaciju plana. Sam čin ostavljanja hz. Alije u postelji je zavarao nevjernike, koji su iste noći htjeli da ubiju Poslanika,a.s., i cijelu noć su proveli budno posmatrajući kada će izaći iz kuće.

Ebu Bekr kao saputnik

Na ovom putovanju Poslanik,a.s., za saputnika uzima Ebu Bekra es-Siddika. Kada je primio Objavu, jedini koji je bez trunke razmišljanja prihvatio i povjerovao Poslaniku,a.s., bio je Ebu Bekr, i tada ga Poslanik,a.s., proglašava Es-Siddikom (iskrenim), i za svog saputnika uzima iskrenog prijatelja Ebu Bekra. Kada je Musa,a.s., činio hidžru, na putu prema hz. Hidru, njegova hidžra je bila edukativnog karaktera, on je poznavao samo šerijatsko znanje, a Allah ga upoznaje sa osobom koja poznaje hakikatsko (stvarno) znanje. Musa,a.s., također, u Kur'anu se navodi uzima jednog mladića da ide sa njim na taj put, to je po mišljenju mufessira bio Jušua b. Nun, najučeniji njegov sljedbenik, koji je bio i njegov nasljednik, isto kao što je i Ebu Bekr bio prvi halifa, nakon preseljenja Poslanika,a.s.

Kada idemo na put, draga braćo, ili kada želimo da realiziramo neki projekat, moramo tražiti iskrene ljude, ljude koji su se spremni žrtvovati za uspjeh zajednice. Uspjeh zajednice je ideja koja je muslimane prve generacije dovela do zavidnog društvenog uspjeha. Allah,dž.š., je ne samo kroz primjer prve generacije, nego i u prirodi dao ljudima formulu za uspjeh zajednice. Da li ste znali da mrav, ako oboli od neizliječive bolesti izdvaja se od ostatka zajednice i umire sam, a sve zbog toga da bi se izbjegla situacija da se bolest proširi i na ostale članove zajednice, pogotovo imajući u vidu da bolest ostavlja traga na ponašanje mrava u obavljanju svojih zadataka.

Primjećeno je da se oboljeli ne samo izdvaja od ostatka zajednice nego ostavlja sve svoje poslove i veze sa bilo kojim članom kolonije.

Također, primjećeno je da je to ponašanje kojem pribjegavaju svi članovi kolonije, bez obzira da li je već bolestan ili ima određene pokazatelje da će se razboliti.

Na kraju imajmo na umu da ovo ponašnje nije svojstveno samo mravima nego se može primjetiti i kod drugih insekata koji žive u zajednicama, kao što su pčele.

Na ovaj način bolesni mrav štiti svoju zajednicu od širenja raznih bolesti. Ovo je slikovit primjer u životinjskom carstvu gdje jedinka stavlja interese zajednice ispred ličnih potreba.

Da napomenemo da je pored organizacije, neophodno i da je suština samog projekta dobra, jer ukoliko je ideja loša i negativna onda ni dobra organizacija, ni ljudski resursi nisu dovoljni jer je prije svega neophodno da je Allah zadovoljan idejom.

Abdullah b. Ebu Bekr

Prilikom boravka u pećini Sewr, Allahov Poslanik,a.s., i Ebu Bekr su svakodnevno dobivali informacije od Ebu Bekrovog sina Abdullaha o planovima mekkelija. Tako nas ovaj događaj uči da je neophodno u svim segmentima društva imati uspješne osobe kao što je i to uzorito društvo imalo. Muslimani su nažalost, umjesto da iz ovog i njemu sličnih događaja, nauče da budu ujedinjeni u društvenom napretku i uspostavi dominacije nad neprijateljem, puno više usmjereni i fokusirani na špijunažu i kreiranje planova za uništenje vlastitog društva. Da nas Allah sačuva ovog iskušenja.

Vodič

Na putu od Mekke do Medine, Poslanik,a.s., i Ebu Bekr su sebi uzeli vodiča, koji će ih voditi kroz pustinju, putem koji je neprohodan i siguran od eventualnog presretanja mušrika. Izabrali su pouzdanog vodiča, koji je poznavao okolinu. Ovaj segment putovanja nas uči da je neophodno za određene zadatke izabrati ljude koji najbolje poznaju tu oblast. Iako je Muhammed,a.s., Božiji Poslanik, i može tražiti pomoć direktno od Allaha, on nas želi naučiti da je poznavanje okolikne, društva i društvenih sistema, neophodno za uspjeh i realizaciju projekta. Nužnost poznavanja geo-političke situacije, ekonomskih previranja, društvenih kretanja je jedan od najznačajnijih elemanata za uspjeh naše zajednice.

Ovo su neki od elemenata uspjeha projekta „hidžra“, koje je neophodno dodatno istražiti i uzeti kao pouku. Svaki čovjek koji ostavi loše navike ili djelo je putnik na ovom putovanju.

Molim Allaha,dž.š., da prije svega napravimo individualnu hidžru, i napustimo loše navike i činjenje loših djela, pa da uz Allahovu pomoć, učinimo i društvenu (kolektivnu) hidžru, koja će biti inspirirana pomenutom hidžrom Allahovog Poslanika,a.s. Amin!

Jönköping, 1.11.2013.godine

Amsal Memić

Ogovaranje

Hvalla Allahu,dž.š., Gospodaru svjetova, koji je stvorio čovjeka, dao mu razum i spustio Objavu kako ne bi zalutao. Salavat i selam Božijim poslanicima i vjerovjesnicima, a posebno salavat i selam Allahovom Poslaniku, i Miljeniku, Muhammedu, s.a.w.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta do sudnjega dana.

Uzvišeni Allah, dž.š., u 12.ajetu sure Hudžurat kaže: O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.

Uzvišeni Allah, u Časnom Kur’anu, u jednom ajetu spominje sumnjičenje, uhodu i ogovaranje. Na drugom mjestu, u suri el-Asr (vrijeme), Allah,dž.š., se zaklinje vremenom. Na koji način su ova dva kur’anska ajeta povezana?!

Jako malo vremena se provodi razmišljajući o Allahu,dž.š., o životu Njegovog Miljenika, Muhammeda,a.s., o porukama, putokazima i smjernicama iz Časnog Kur’ana, a na veliku žalost po čovječanstvo, udaljilo se od djelovanja i razmišljanja kojim je Uzvišeni Allah, dž.š., zadovoljan. Sve više je u društvu prisutna pojava, na koju nas je upozorio Allah,dž.š., u navedenom ajetu, a to su sumnjičenja, uhode i ogovaranje. O bitnosti vremena muslimani znaju već 14 stoljeća, međutim, kako koriste to vrijeme, najbolji pokazatelj je društveni položaj muslimana nekada i sada. Kada je islamska Kordoba imala 500 javnih hamama (kupatila), evropski kraljevi su se takmičili u nečistoći. Danas, osvrnemo li se na društvo u kojem živimo, vidjet ćemo, da zapadno društvo ima institute koji se bave planiranjem vremena. Subhanallah, Allah doista neće promjeniti stanje jednoga naroda, dok se ljudi ne promjene. Kada čovjek počne da razmišlja o ovim stvarima, sve manje vremena troši na beskorisne priče, izmišljanja, sumnjičenja, uhode, ogovaranja i sl., a svoje vrijeme i energiju usmjeri na pozitivne ljudske vrijednosti, kur'anske principe, napredak islamskog društva i sl. Svako od nas neka se pronađe, kojoj skupini pripada, onima koji vrijeme koriste za vlastiti neuspjeh i neuspjeh ummeta Muhammeda,a.s., i naše zajdnice, ili vrijeme usmjeravaju ka vlastitom uspjehu, i uspjehu ummeta i naše zajednice.

Uzvišeni Allah, dž.š., pordi sumnjičenje, uhodu i ogovaranje sa jedenjem mesa umrlog brata svoga, sada na momenat zastanimo i razmislimo o ovom postupku, jedenje mesa umrlog brata svoga, to je zaista odvratno, i Allah, dž.š., u nastavku ajeta kaže, to je vama odvratno.

Od Aiše,r.a., se prenosi da je rekla: „Rekla sam Vjerovjesniku,s.a.w.s., :'Šta će ti Safija takva i takva?’ (Neki prenosioci kažu da je time htjela reći: niska rasta), pa je rekao: ‘Izustila si tako krupnu riječ koja bi i more, kad bi se sa njim pomješala, zagorčila.“ Subhanallah.

Džabir b. Abdullah,r.a., prenosi:“U vrijeme Poslanika,s.a.w.s., puhnuo je vjetar odvratnog mirisa. Vjerovjesnik.s.a.w.s., je rekao: Neki munafici su ogovarali neke muslimane i to je uzrokovalo ovako smrdljiv vjetar.“ Nekog mudraca su pitali: „Ima li mudrosti u tome što je ogovaranje uzrokovalo smrad i smrdljiv vjetar u doba Vjerovjesnika,s.a.w.s., a danas te pojave nema?“ On reče:“ Zato što je ogovaranje toliko često u naše vrijeme da su se ljudi navikli na smrad i ne osjećaju ga. To je slično kao kad čovjek uđe u štavionicu kože. Njemu zasmeta smrad štavionice toliko da mu se smuči, dok su radnici u štavionici toliko naviknuti na njega da sjede i jedu i piju u štavionici. Njihovi nosevi su se navikli na smrad. Tako je i s ogovaranjem.“

Kada su Ibn Abbasa pitali o povodu ili uzroku objave kur'anskog ajeta, I ne ogovarajte jedni druge!, on je rekao: Povod objave ovog ajeta su bila dvojica ljudi, ashaba Allahovog Poslanika,s.a.w.s. Vjerovjesnik,a.s., je imao običaj da, sa dvojicom bogatih, na putovanje šalje i jednog siromašnog ashaba, kako bi se mogao okoristiti njihovom poputbinom. Zauzvrat, taj ashab bi išao ispred njih i pripremao konačište i logor. Tako je Selmana priključio dvojici ljudi. Jednom su zakonačili na nekom mjestu, a on im nije bio pripremio ništa. Oni mu rekoše:'Idi Vjerovjesniku,a.s., i pitaj ga da nam da nešto za prismok, da pojedu.’ Selman je otišao, a jedan od dvojice je rekao onom drugom: ‘Ovaj kada bi došao na neki bunar da zagrabi vode, umanjilo bi se vode.’ Kada je Selman došao Vjerovjesniku,a.s., i prenio mu zahtjev, on mu je kazao:’Reci ti njima da su oni svoj prismo pojeli. Selman se vratio onoj dvojici i prenio im što je Vjerovjesnik,a.s., rekao. Nakon toga, oni su otišli Poslaniku,a.s., i rekli da nisu jeli nikakvog prismoka. Kada ih je saslušao, rekao im je: Ja vidim tragove mesa u ustima. Oni kazaše da nisu imali nikakvog mesa taj dan. On im reče: Ogovorili ste svoga brata. Potom ih je pitao: da li bi vam bilo drago da jedete lešinu? Oni rekoše da ne bi, a on reče: koliko god vam je odvratno meso lešine, toliko izbjegavajte ogovaranje. Onaj ko ogovara svoga brata, kao da jede njegovo meso.

Ebu Hurejre,r.a., prenosi da je Vjerovjesnik,s.a.w.s., pitao: Znate li šta je ogovaranje? Prisutni odgovoriše: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ On reče: Kada spomeneš svoga brata po nečemu što njemu ne bi bilo drago da čuje ili zna, onda si ga ogovorio. Ashabi upitaše:“A šta ako je ono što govorim o svome bratu istina?“ On odgovori: Ako je istinito to što govoriš, onda si ga ogovorio, a ako nije, onda si ga potovrio. Rekao si o njemu neistinu.

Draga braćo, Allah,dž.š., i njegov Poslanik,a.s., nas opominju o odvratnosti i pogubnosti pomenutih osobina. Današnjica nas još više upozorava da muslimani moraju biti jedinstveniji nego ikada. Ako pogledamo izvještaj svjetske banke, vidjet ćemo da država Izrael, koja je u srcu islamskog svijeta, troši 50% državnog budžeta na naoružanje. Bošanjaci pogotovo sebi ne smiju priuštiti gubljenje vremena i vrijeme trošiti na sumnjičenja, uhode, i ogovaranja, dodatno i zbog činjenice da ravnogorski četnički pokret nije stao sa svojom idejom o uništenju muslimana na našim prostorima. Danas taj pokret broji oko 300.000 pristalica te monstruozne ideje.

U ovom odabranom danu, sa ovog časnog mjesta, molim Allaha,dž.š., da shvatimo ozbiljnost situcije u kojoj se nalazimo, da svoje vrijeme usmjerimo ka Allahovom zadovoljstvu, a ne Njegovoj srdžbi, da nas sačuva od sumnjičenja, uhode i ogovaranja, i da svoju milost, svoj bereket spusti na ummet i na našu zajednicu. Amin!

Amsal ef. Memić

25.10.2013.godine, Jönköping

Očisti svoje srce!

Jedne prilike su ashabi sjedili sa Poslanikom, s.a.v.s., kada je rekao: “Sada će na ova vrata ući čovjek koji je stanovnik dženneta! “Tada se na vratima pojavio Sead b. Malik i ušao. Ashabi su ga pogledali i pozavidjeli mu. Zatim se sljedeći dan ponovilo isto i ponovo ušao Sead. Treći dan se ponovio isti prizor i ponovo ušao Sead, tako da nije ostalo nimalo sumnje da je on taj. Tada Abdullah b. Umer reče: “Ja neću odustati sve dok ne prenoćim kod ovog čovjeka i vidim šta on radi (pa je zaslužio takvu deredžu). Otišao sam kod njega nakon jacije namaza i pokucao mu na vrata. On mi tada reče: “Brate moj šta ti treba?” Ja mu rekoh: “Imam jednu potrebu.” “Hoćeš li da je riješimo ili ćeš ući?” -upita on. Ja sam ušao, a on mi dade jedan ogrtač u koji sam se zamotao i legao blizu njega da mogu vidjeti šta radi cijelu noć. On je zaspao, ali kad god bi se prevrnuo rekao bi: “Subhanallah, Allahu ekber, lailahe illallah, elhamdulillah!”

Pred zoru je ustao, uzeo abdest, otišao u džamiju i klanjao 12 rekata, na svakom rekatu proučio jednu suru srednje veličine, nakon svaka dva rekata na sjedenju nakon šehadeta i salavata na Poslanika, s.a.v.s., proučio tri dove: “Rabbena atina fiddunja…, Gospodaru naš zaštiti nas od svega što nas tišti vezano za ovaj ili onaj svijet, mi te molimo za svako dobro, a Tebi se utječemo od svakog zla!” Ja sam smatrao da njegov namaz, učenje i dova nisu dovoljni (za takvu deredžu), pa sam rekao: “Možda ga je moje prisustvo spriječilo da radi ono što inače radi, pa sam odlučio da to ponovim i sljedeće noći. Uradio sam isto, ali se ponovilo potpuno isto, te sam to uradio još jedanput da budem siguran.

Treće jutro nakon što smo klanjali za Poslanikom, s.a.v.s., te se ljudi razišli, ja mu rekoh: ”Eh brate moj, razlog zbog kojeg sm ja spavao kod tebe!?” On reče: ”Da čujem.” “Ja sam došao kod tebe da vidim koliko ibadetiš da bih i ja povećao svoj ibadet. Međutim kada sam vidio kako ti to činiš to mi se učinilo malim, te sam pomislio da zbog mog prisustva te noći nisi ibadetio onako kako to inače činiš. Tako ti Velikog Allaha i islamskog morala kaži mi je li te moje prisustvo spriječilo da uradiš nešto što inače radiš?” On mi tada reče: “Tako mi Allaha nije!” Kada sam krenuo da izađem on me pozva i reče mi: “Ima još samo jedna moja navika. Svaku večer kada legnem da spavam ja zanoćim, a u svome srcu ne ostavim ništa loše niti prema jednom muslimanu.” Tada mu Ibn Umer reče: “To je to čime si postigao tu deredžu!” (Hadis prenosi Imam Ahmed 3/166)

Svjesnost Allaha,dž.š.

Sva hvala i zahvala pripada Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova, salavat i selam Njegovom Poslaniku i miljeniku Muhammedu,s.a.w.s., njegovoj porodoci, plemenitim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

U suri el-Bekare, Allah,dž.š., kaže:

– A Allah dobro vidi ono što oni rade.(Beqare 96)

Prenosi se da je kod Ibrahim b. Edhema došao neki čovjek i rekao mu:“ O Ebu Ishak, bio sam nepravedan prema sebi, pa kaži mi nešto što će me spriječiti da činim grijehe i što će očistiti moje srce“. Ibrahim mu odgovori:“ Ako prihvatiš pet stvari neće ti škoditi grijeh, niti će uništiti užitak.„ A koje su to stvari“- upita čovjek. 1. „Kada htjedneš da se ogriješis o Allaha dž.s., nemoj jesti Njegovu opskrbu“. „A sta ću onda jesti kada je sve na zemlji Allahovo“? Upitao je čovjek. Ibrahim mu odgovori:“Pa je li lijepo da griješiš prema Allahu dž.š., a jedeš Njegovu opskrbu“ ? „Nije lijepo, odgovori čovjek i upita za drugu stvar. 2. Ibrahim mu reče: „Kada poželiš da učiniš grijeh, nemoj ga činiti na Allahovoj zemlji“ ! „Ova stvar je teža od prve ! Gdje ću onda živjeti kada je sve od Istoka do Zapada Allahovo. Pa je li lijepo da griješiš prema Allahu, a živiš na Njegovj zemlji?Nije lijepo odgovori čovjek i upita za sljedeću stvar. 3. Ibrahim mu je reče:“Kada poželiš da uradiš grijeh, a svjestan si da jedeš Allahovu opskrbu i živiš na Njegovoj zemlji, onda nađi mjesto gdje te niko neće vidjeti pa grijeh učini ! Ibrahime ! Kako je to moguće, kada Alah dž.š., zna šta kriju naše duše ? Ibrahim reče:“Pa je li lijepo da griješiš prema Allahu dž.š., a jedeš Njegovu hranu, živiš na Njegovj zemlji i ništa Mu sakriti ne možeš? „Nije lijepo“- odgovori čovjek i upita za sljedeću stvar.

4. Ibrahim reče:“ Kada dođe melek smrti da ti uzme dušu, reci mu da malo sačeka da se pokaješ i uradiš još koje dobro djelo“. Čovjek na to reče:“Ko još može odgoditi smrt“?! Ibrahim odgovori:“Pa kada ne možeš odgoditi smrt, a znaš sigurno da će ti doći, kako se onda možeš nadati spasu? Zatim čovjek zatraži i petu stvar.
5. Ibrahim mu reče:“Kada ti dođu Zebanije (meleki čuvari reda u Džehennemu) na Sudnjem danu da te povedu u Džehennem, nemoj ići sa njima“! Čovjek reče:“Zar se neko može melekima suprostaviti“?! A Ibrahim mu reče: Pa čemu se onda nadas?
Čovjek reče:“O Ibrahime, dosta mi je ! Od Allaha, tražim oprosta i Njemu se kajem“. Kažu kad je čuo ove mudre savjete, bio je pokoran Allahu sve do svoje smrti.

Znaj čovječe, gdje god si, Allah te vidi i prati. Znaj da Allah zna za svaki listić koji otpadne s grane, zna šta tvoja prsa taje, šta ti je u srcu. Zna najskriveniji pogled. Allah vidi svaki tvoj grijeh, bio on veliki ili mali. Allah te vidi kada staneš na namaz, ali te isto tako vidi kada ležiš u krevetu i ne ustaješ na sabah.Zar misliš čovječe da od Allaha možeš nešto sakriti, da Allah ne zna svaki tvoj propust, svaki tvoj grijeh? Jesmo li svjesni i ubjeđeni (!)da nas Allah doista vidi?Neko jeste, neko nije. Oni koji nisu svjesni i ubjeđeni (!), trebaju na svakom koraku ponavljati Allahove riječi: “Allah sve zna, sve čuje i sve vidi”, sve dok te riječi ne uđu u srce i dok ne shvate da je Allah Svemoćan, da doista sve čuje, sve vidi i sve zna. Od Allaha se ne možemo nigdje sakriti. Allaha ne možemo prevariti. „Čini ibadet Allahu kao da Ga vidiš, ako ti Njega ne vidiš, budi svjestan da On tebe zasigurno vidi“!

Molim Allaha dž.š. da budemo od onih koji su svijesni svoga Gosopadara, u svakom životnom trenutku. Amin.

18.10.2013.godine, Jönköping

Amsal ef. Memić

POGLEDAJ DRUGU STRANU SVOGA ŽIVOTA!

Bio je početak nove godine.

Jedan od poznatih pisaca, sjedio je u svom uredu, držao u ruci svoje pero i na listu papira napisao slijedeće:

Godina koja je evo prošla, donijela mi je slijedeće događaje:
U prošloj godini podvrgnut sam operaciji žućnog mjehura;
Napunio sam šesdeset godina, život mi je brzo prošao;
Prestao sam raditi jako važan posao u izdavačkoj kući u kojoj radim 30 godina;
U istoj godini moj dragi otac je preselio na drugi svijet;
Najstariji sin je imao saobraćajnu nesreću i zbog toga još nije diplomirao na medicinskom fakultetu.
Na kraju popisa, pisac je dodao:
“Kako loša godina za mene!”
Čovjek je odložio papir na sto i izašao iz sobe.
Nakon malo vremena, njegova supruga uđe u ured i na radnom stolu nađe papir na kojem je njen muž ispisao događaje koje su mu se desile u protekloj godini.
Ona pročita sadržaj pisma i izađe tiho iz ureda. Međutim, ova plemenita žena, vrati se vrlo brzo noseći u ruci drugi list papira, te ga stavi odmah pored onoga kojeg je ispisao njen muž.
Nije prošlo mnogo, a pisac se vrati u svoj ured i začudi se kada je pored lista papira kojeg je on ostavio, našao još jedan, naizgled identičan. Ali se u biti jako razlikovao od njegovog. On lahko pozna rukopis svoje hanume.
Na hartije bijaše ispisano slijedeće slijedeće:
“Prošle godine desile su mi se slijedeće stvari:
Konačno sam se riješio dugogodišnjih bolova u stomaku, nakon što sam bio podvrgnut operaciji žućnog mjehura;
Prošle godine sam navršio šesdeset godina, a hvala Allahu, zdravlje me još dobro služi;
U istoj godini se navršilo trideset godina moga uspješnog pisanja i izdavaštva, pa kao da je došlo vrijeme da malo odmorim;
Moj otac je preselio u osamdeset petoj godini života, ali hvala Allahu preselio je mirno, bez velikih bolova, nakon što je cijeli svoj život služio Allahu časno i odano. Nije pao na postelju i nije bio teret nikome od svoje porodice;
Moj sin je preživjeo saobraćajnu nesreću, hvala Allahu, bez ikakvih trajnih posljedica i komplikacija.
Završila je supruga poruku riječima:
Kako lijepa godina u kojoj su lijepe stvari prevagnule nad ružnima. Hvala Allahu na svemu.”
Mi ljudi obično gledamo na ono što nam je nedostaje, bez da obraćamo pažnju na ono što uvijek posjedujemo.
Zato, nemojmo da nam se desi da zbog onoga što nam na je na prvi pogled uskraćeno, zaboravimo da zahvaljujemo Allahu na onome što nam je dao!

Kaže Allah Uzvišeni:
وَإِنَّ رَبَّكَ لَذُو فَضْلٍ عَلَى النَّاسِ وَلَكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لا يَشْكُرُونَ

A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna. (Sura En Neml; 73)