Očisti svoje srce!

232402Jedne prilike su ashabi sjedili sa Poslanikom, s.a.v.s., kada je rekao: “Sada će na ova vrata ući čovjek koji je stanovnik dženneta! “Tada se na vratima pojavio Sead b. Malik i ušao. Ashabi su ga pogledali i pozavidjeli mu. Zatim se sljedeći dan ponovilo isto i ponovo ušao Sead. Treći dan se ponovio isti prizor i ponovo ušao Sead, tako da nije ostalo nimalo sumnje da je on taj. Tada Abdullah b. Umer reče: “Ja neću odustati sve dok ne prenoćim kod ovog čovjeka i vidim šta on radi (pa je zaslužio takvu deredžu). Otišao sam kod njega nakon jacije namaza i pokucao mu na vrata. On mi tada reče: “Brate moj šta ti treba?” Ja mu rekoh: “Imam jednu potrebu.” “Hoćeš li da je riješimo ili ćeš ući?” -upita on. Ja sam ušao, a on mi dade jedan ogrtač u koji sam se zamotao i legao blizu njega da mogu vidjeti šta radi cijelu noć. On je zaspao, ali kad god bi se prevrnuo rekao bi: “Subhanallah, Allahu ekber, lailahe illallah, elhamdulillah!”

Pred zoru je ustao, uzeo abdest, otišao u džamiju i klanjao 12 rekata, na svakom rekatu proučio jednu suru srednje veličine, nakon svaka dva rekata na sjedenju nakon šehadeta i salavata na Poslanika, s.a.v.s., proučio tri dove: “Rabbena atina fiddunja…, Gospodaru naš zaštiti nas od svega što nas tišti vezano za ovaj ili onaj svijet, mi te molimo za svako dobro, a Tebi se utječemo od svakog zla!” Ja sam smatrao da njegov namaz, učenje i dova nisu dovoljni (za takvu deredžu), pa sam rekao: “Možda ga je moje prisustvo spriječilo da radi ono što inače radi, pa sam odlučio da to ponovim i sljedeće noći. Uradio sam isto, ali se ponovilo potpuno isto, te sam to uradio još jedanput da budem siguran.

Treće jutro nakon što smo klanjali za Poslanikom, s.a.v.s., te se ljudi razišli, ja mu rekoh: ”Eh brate moj, razlog zbog kojeg sm ja spavao kod tebe!?”  On reče: ”Da čujem.” “Ja sam došao kod tebe da vidim koliko ibadetiš da bih i ja povećao svoj ibadet. Međutim kada sam vidio kako ti to činiš to mi se učinilo malim, te sam pomislio da zbog mog prisustva te noći nisi ibadetio onako kako to inače činiš. Tako ti Velikog Allaha i islamskog morala kaži mi je li te moje prisustvo spriječilo da uradiš nešto što inače radiš?” On mi tada reče: “Tako mi Allaha nije!” Kada sam krenuo da izađem on me pozva i reče mi: “Ima još samo jedna moja navika. Svaku večer kada legnem da spavam ja zanoćim, a u svome srcu ne ostavim ništa loše niti prema jednom muslimanu.” Tada mu Ibn Umer reče: “To je to čime si postigao tu deredžu!”  (Hadis prenosi Imam Ahmed 3/166)

Poruka šejh Kurejmija (iz Tabačkog mesdžida) muslimanima BIH

558646_10202248660044919_153363872_nBiografija šejha Muhammed ibn Se'id Kurejm Radžih-a

Šejh Muhammed ibn Se'id Kurejm Radžih, šejh kiraeta, kurra hafiz Kur'ana časnog, alim, fekih, pisac. Rođen je u Damasku, još kao dijete je počeo da pamti kur'an. Kur'an je učio pred šejhom Husejnom Hatabom, a nakon smrti šejh Husejna, nastavlja pred halifom svoga šejha, šejhom Abdur-Rezakom Halebijem. Naučio je svih deset kiraeta, po Šatibiju. 70 godina predaje i podučava druge Kur'anu. Pred njim je učilo stotine učenika, i muškaraca i žena. Jedan od njegovih učenika je i naš hfz. Dževad Gološ. Trenutno živi u Damasku, i obnaša funkciju starješine Šamske uleme. Ima 90 godina. U proteklih nekoliko dana bio je u posjeti naše domovine Bosne i Hercegovine, te nas je počastio svojim društvom, i znanjem. Molim Uzvišenog Allaha, da nagradi Šejha Kurejma, te Šejhove Dževada Gološa i Kenana Musića, koji su ga doveli i time nam ukazali počast, da budemo u društvu bogougodnika. Amin ya Rabb

Poruka šejha Muhammed ibn Se'id Kurejm Radžih-a

Njihova (vjernikova) ljubav za Kur'an i islam je velika, čuvaju namaze u džamijama, i sastaju se u džamijama, i ne izlaze iz džamije prije nego što završe sa čitavim zikrom (subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber). Koristim se prilikom prisustva ovdje, da vam omladino uputim, nekoliko savjeta, nebi li Allah dao da u tome bude dobro.

Najprije želim da budete jedni drugima podrška, da sarađujete jedni sa drugima. Zaboravite bilo kakva razilaženja između vas. Znajte da je rečenica la ilahe illallah (nema Boga osim Allaha) ta koja nas okuplja. Pod ovim okvirom koji se zove la ilahe illahllah postoje različita mišljenja.

Pogledaj ova nebesa koja nas nadvisuju, to je nešto što prekriva zemlju. Na ovoj zemlji, mnogo je ljudi koji žive, ovaj je bijele boje, ovaj crvene, ovaj smeđe, ovaj je visok, ovaj je nizak, na nekom mjestu su mora, na nekom jezera, na nekom planine, ako je to nebo nešto što prekriva, onda će ono što je ispod biti različite stvari, ispod tog prekrivača ne može se ujediniti sve ono što stane.

Mi živimo ispod onoga što se zove prekrivač islama, i trebamo ga čuvati. Moramo biti svjesni da će biti razilaženja među nama. Kako Gospodar kaže, da je On htjeo da svi ljudi budu jedna zajednica, učinio bi da oni koji ne vjeruju u Gospodara imaju kuće čiji su krovi od srebra, i stepene preko kojih bi se oni penjali, Allah bi im otovrio sve.

Allah od nas ne želi da budemo jednoobrazni, nego želi da imamo različite pristupe i različita mišljenja, jer  su različita mišljenja ta koja daju istinu u konačnici, i upućuju nas ono što jeste ispravan put. Otvoreno hoću da vam kažem, možda kod vas ima, kao što ima kod nas u Siriji da je ovaj recimo vehabija, ovaj sufija, ovaj selefija, ovaj eš'arija, ovaj maturidija, ovaj je formalista, ovaj uzima iz Kur'ana, i ovaj uzima iz Kur'ana i sve te skupine uzimaju iz Kur'ana, dokle god je Kur'an izvor sa kojeg se napajamo ako imamo različita mišljenja ne smijemo se razići, naš pravac mora biti jedan. Različitost u mišljenju ne smije nas udaljiti jedne od drugih, suprotno tome, moramo biti sve bliži jedni  drugima. Na osnovu toga, budi kako želiš, bit ću i ja kako želim, ali ti i ja imamo islamijjet koji dijelimo, ti si musliman i ja sam musliman. Ne smijem na tebe gledati kao da nemam vezu sa tobom, niti ti smiješ gledati mene na taj način. Ono što smijemo jeste da razumijemo da smo braća koji imamo jedni prema drugima obavezu.

Otac u kući, ima djecu, petero, šestero, jedno dijete je doktor, drugo inžinjer, neko dostigne stepen ministra, a jedno bude alim(učenjak), ima ih koji vole sijeliti, a ovaj prezire sijeliti, ovaj voli meso, a drugi voli voće. Da li je ta razlika između djece treba da učini da budu dušmani jedni drugima, ili se hrana stavi na sofru, pa svako jede sa sofre ono što voli, a svi su zajedno za istom sofrom. Dunjaluk je takav, trebamo ga tako razumiti.

Djeco moja, kažem vam, vi ste u zemlji koji se nalazi u centru nevjerstva, oko vas su uglavnom ne muslimanske zemlje, tvrđave nevjerstva su oko vas, kipovi pritišću sa svih strana. Vaš broj je mali, a nažalost broj nevjernika je veliki, kod nas u arapskim zemljama, iako smo mnogobrojni, sa svi strana nas okružuje nevjerstvo. Gledajte šta se danas dešava u Siriji, ili šta se dešava u Egiptu. Onoliko koliko vi budete jedinstveni, onoliko koliko budete obrazovani, uspješni u svom životu, i budete lijepog morala, i odnos prema ljudima bude čestit, onoliko koliko budete u stanju odgajati svoju djecu u svojim kućama, na uputi i svijesti o Bogu, da imaju znanje , razum (racio), emocije uravnotežene, onoliko koliko to mognete uraditi, toliko ćete biti uspješni na ovom mjestu (u ovoj zemlji).

Uzvišeni Allah je sa onima koji su njega svjesni i koji svoje poslove usavršavaju.

MUHABET

timthumb.phpProljeće. Sunce uveliko obasjava ovaj bosanski dio alema i mami dječicu da ih miluje svojim toplim zracima. Sve odiše mirisom behara i razgaljuje i dušu i srce, a žubor bistrih potočića i cvrkut ptica koje se veselo igraju lepršajući svojim krilima i leteći plavim nebeskim prostranstvima uljepšava taj prizor.

„Subhanallah, subhanallah….“ tiho šapuće stari djed u francuzici, prebirući tespih od tisovine. Sjedi on na sećiji pored peći, valjda iz navike poslije hladne zime, pa svaki časak pogleda kada će mu unuk pokucati na vrata.

Odavno ga nije vidio. Pa još kada je krenuo u osnovnu školu. Sin mu i snaha žive u velikom gradu, pa i rijetko dolaze. Aman, k'o kad su zaposleni i nemaju puno vremena.

„Jah, subhanallah!“ – još jednom svojim glasom prekide Abdullah sklad onih bobaka koji neprestano kuckaju jedan o drugi.

„Moj Haris, sigurno je porastao. Kako sam ga samo poželio.“

Kucanje na vratima ga prenu iz misli, pa uzviknu:

„Hajde, bujrum!“

U sobu uđe njegov unuk i odmah će:

„Ćao, dedo!“

Djedu iskliznu tespih iz ruke kada ga ugleda, pa će začuđeno:

“Hej, bolan, znaš li ti đe si doš'o?!“

„Znam dedo, kako neću znati.“

„Ja bi’, Boga mi rek'o da ne znaš. Ti k'o da si doš'o kakvom Talijanu. Kamo selam?! Selam se kod dede naziva; zar to nisi znao?!“

„Ma daj, dedo, pusti to. Kakav ba selam.“

„Jah, jah! Nejse, hajde, bujrum sjedi. ”

Unuk mumljajući nešto u sebi ljutit što ga se odmah kritikuje sjeda nevoljko ispred njega, a djed će:

“A jadan ne bio, ma đe si se to ventr'o pa tako pantole poder'o?!“

„Ha-ha-ha, dedo… Ovo ti je sada in.“

„A đe to veliš? Pa kud si iš'o tamo, pa to sebi uradio?!“

„Ma bolan, dedo, nisam nigdje išao. Ovo ti je sada moderno.“

„Aaa, moderno. Ve la havle, ve la kuvvete. Pa kako bolan moderno hodat’ poderan. Pa prije je samo fukara hodala poderana; a i oni bi, ako ništa, zakrpili. Ah, ve la havle, ve la havle. Jah!Jah!

Ma što, bolan, tolike ušnjake zaturi u uši; ko kakva žena. Ah, vidi ti njega! Pa malo ti u uši i u obrvu. Tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah. Pa ti ko njaki poglavica, pa mi na vrata hrupio takav. Još i kosu obojio, pa je i gore nadig'o. Tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah!“

„Bolan, dedo. Ti ništa ne kontaš; kakav ba poglavica. Ovo ti je sada šik. “

„Heeej, jah, jah. Moj sinko! A kako ti je u školi?!“

„Ma mrak je, dedo.“

„A tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah. Zar ni struje nemate?!“

„Ha-ha-ha. Ma nije bolan dedo to; tako ti se sad kaže ‘dobro, odlično’.“

„A Bože Dragi, Ti pomozi. Šta je ovo danas došlo?! A imaš li kakvu curu? Vidim već si pravi momčić mašAllah?!“

„Imam dedo. Da je vidiš. Ma strava je.“

„Šta bolan?! Nisi valjda naš'o kakvu koja ima mahanu, ne daj Bože?!“

„Ma kakvu mahanu, dedo, tako se to kaže kad je baš lijepa.“

„Ah! Tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah. Ma der pojedi koju gurabiju i popij šerbe, sinko. Jah, jah! Čudna li vakta i zemana!“

Uze Haris malo kolača i srknu šerbe, pa sa kiselim izrazom lica prozbori:

„Ma kakav je ovo sok?! Uf. Imaš li, dedo, Coca-Cole?!“

„Ma kakva kola. Uzmi popij to sve. To ti je domaći sok od drenjaka; plaho je zdrav.“

„Neka dedo. Ja pijem samo Colu.“

„A, šta ti kažu babo i mati za to?!“

„Za šta?!“

„Pa to što se tako oblačiš, kitiš i bojiš tim čudnim bojama.“

„Ma šta će mi ba,dedo, reći. Oni ti čitav dan rade. Baš ih briga za mene. Važno je samo da mi daju love kol'ko mi treba i super.“

„Hej, jah, jah. Šta to danas od tebe neću saznati. Napričasmo se i govorismo istim jezikom; al’ nit’ ti mene dobro razumi, nit’ ja tebe. Heej, jah. Čudna li vakta i zemana. Za sve se ima vremena, sam’ se ne vodi računa o odgoju svog evlada. Jah!“

Djed podiže svoj tespih i poče ponovo tiho da zikri i zahvaljuje Uzvišenom Allahu; a bore na njegovom licu kao da postaše tamnije i dublje. Upućuje on sada i dovu da uputi neupućene; pa sasvim tiho sa uzdahom iz dubine duše reče: „Amin Bože!“

Priča iz knjige “Ruka” autora Reufa Ibreljića

Ebu Hazim: Neustrašivost u lice vlasti…

CvijetSulejman ibn Abd –al-Melik (vladar) je jednom poslao po Ebu Hazima i kad je on došao kod njega, reče mu, „O Ebu Hazim, zašto je to da mi preziremo smrt?“
 On reče:“Zato što ste upropastili vaš ahiret a izgradili vaš sadašnji svijet.Stoga mrzite da napustite ovaj izgrađeni vaš svijet i da odete u ruševinu.“ Nastavi čitati “Ebu Hazim: Neustrašivost u lice vlasti…”