Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji iz Svoje neizmjerne mudrosti stavlja ljude na kušnju na ovome svijetu kako bi On, Poslanik,a.s., i ljudi mogli razlikovati iskrene od neiskrenih.

Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i Miljenika, Muhammeda,a.s., koji je rasvjetlio i pokazao put dobra i upozorio na put zla, neka je salavat i selam i na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sljedbenike njegovog ummeta sve do Sudnjega dana.

Od Mesruka se prenosi da je rekao: „Čovjeku je dovoljno znanja da se iskreno boji Allaha. Čovjeku je dovoljno neznanja da bude opčinjen i zadivljen svojim djelima.“

Iskrenosti je nažalost sve manje u današnjem globalnom društvu, koje je kreirano po mjerilima zapadne civilizacije, i na temelju kapitalizma. U takvom društvenom okruženju, vjernik, musliman, je stavljen na kušnju, kako bi se razlikovali jedni od drugih u svojim djelima: oni koji rade dobra djela radi materijalne dobiti i oni koji rade dobra djela isključivo radi Allaha i viših ciljeva.

Kada je jedan učenik krenuo na putovanje, učitelj ga zamoli da na tom putovanju obiđe jednog učenjaka, koji je bio njegov učitelj, da mu prenese selame i da ga pita za savjet. Kada je učenik stigao na mjesto koje mu je rekao njegov učitelj, ugleda veliku kuću, sa prelijepim vrtovima, što ga je iznenadilo, jer njegov učitelj živi u sobi od nekoliko kvadrata. Nakon što je prenio selame ovom učenjaku, i objedovao da ukućanima, učenik je trebao da krene. Prilikom izlaska reče učenjaku da je njegov učitelj zamolio i za savjet. Učenjak mu reče: Reci mu neka iz srca izbaci dunjaluk. Ovaj savjet učenik nije mogao nikako razumjeti jer je ovaj učenjak imao veliku kuću, bašte, vrtlare itd. Vidjevši da je mladić zbunjen učenjak mu reče: Ja sam dunjaluk izbacio iz svoga srca pa mi je Dragi Allah dao dunjaluk u ruke, dok on još uvijek dunjaluk nosi u svome srcu.

Ljudi su u današnjem vremenu poremećenih društvenih vrijednosti, djelimično ali vrlo često i potpuno zaboravili na vrijednosti koje je Uzvišeni Allah, ostavio ljudima, i koje je Poslanik,a.s., kroz svoj život isticao, radio i preporučivao, radi zdravog društva i okruženja. Na žalost zajednice, i svih njenih članova, danas je društvo preplavljeno kvazi-učenjacima, koji svoje znanje iskorištavaju za ostvarenje niskih materijalnih ciljeva, umjesto zadobijanja zadovoljstva Uzvišenog Allaha,dž.š., i Njegovog Poslanika,a.s.

Uzvišeni Allah,dž.š., govoreći o ljudima koji imaju znanje, a nisu ga usmjerili ka Allahovom zadovoljstvu, u Časnom Kuranu kaže:

I kaži im vijest o onome kome smo dokaze naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan dostigao, i on je zalutao.

A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: Ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili. (El-A'raf,175-176)

Jako malo, ili nimalo se razmišlja, govori, piše ili priča o ovim ajetima, a Kur'an kao univerzalna Objava za sva vremena se svela na puko iščitavanje teksta. Ako pogledamo klasične komentatore Kur'ana, prethodni ajet kazuje o jednom izuzetno učenom čovjeku iz Musaovog,a.s., naroda koji se u jednom trenutku životne dinamike i različitih ponuda odlučio za uske prolazne interese, tj. nastojao je svoje znanje unovičiti i maksimizirati vlastite užitke, zaboravljajući da stečeno znanje obavezuje i povećava širu društvenu odgovornost. Navedeni primjer je univerzalan jer u svakom mjestu i vremenu, postoje ljudi koji dođu u posjed provjerenih i važnih informacija na bazi kojih mogu donijeti uzvišene odluke od općedruštvenog značaja. Međutim, donošenje uzvišenih odluka koje uzvisuju i uzdižu ljude nije toliko vezano za posjedovanje skupa informacija koliko je vezano za posjedovanje skupine izgrađenih karakternih osobina, jer je za poznavanje puta potrebno samo znanje, a za kretanje njime izgrađen jak karakter (npr. pravednost, hrabrost, osjetljivost na patnje nemoćnih, saosjećajnost, mržnja prema nepravdi itd.) To su dvije različite stvari koje se ne podrazumjevaju.

U današnjem vremenu poremećenih vrijednosti i uzvišenih pojmova reduciranih na nedostojne nosioce-intelektualac je postao svako ko ima vremena da prikupi skup podataka na jedno mjesto i ponavlja ih sa intelektualnim kapacitetom papagaja; genije je danas osoba koja koja stekne skup znanja i vještina te iste debelo unovči kroz kapitalističke korporacije; političar je osoba koja ima kravatu, njegovane svađalačke sposobnosti i lojalnost korumpiranom pojedincu/sistemu, a ne skupu uzvišenih vrijednosti.

U citiranom ajetu, Gospodar svjetova čovjeka koji zaniječe istinu i vrlinu uprkos dostupnim podacima i boljoj startnoj poziciji u odnosu na prosječnog neukog čovjeka iz mase poredi sa psom. Ibn-Qajjim u svom djelu El-Emsal fi el-Kur'ani el-Kerimi u osvrtu na ovaj ajet detaljno ističe neke karakteristike psa, iznova demonstrirajući vlastitu temeljitost u pristupu kur'anskim riječima. Na primjer, nestrpljivost psa kada je žeđ u pitanju, dahtanje kao izraz nezasitne pohlepe, servilnost prema spolja uglađenima, nasrtljivost prema spolja otrcanima, preferiranje prljavih otpadaka nad čistom hranom, nespremnost na dijeljenje osvojene lešine makar ista bila dovoljna za stotine pasa, robovanje vlastitim strastima i prohtjevima, vječita orijentiranost prema prljavim stvarima uz neizbježno njuškanje vlastite zajednice itd.

Još prve generacije muslimana su bile upozorene od strane Muhammeda,a.s., na prljavost pseće njuške i jezika putem kojih svi otrovi iz psa izlaze na spoljašnjost. Međutim, ni savremene generacije muslimana nisu ostavljene bez jasnih smjernica kada su u pitanju nuspojave, tj. otrovi različitih civilizacijskih procesa koji se medijski agresivno nude.

Ako pogledamo medije (u najširem smislu te riječi) vidjet ćemo da je njihovo dahtanje (govor) isprazno i da ne proizvodi niti jednu originalnu ideju ili koncept  putem kojeg pribavljaju kolektivno dobro ili otklanjaju kolektivnu štetu. Njihov govor nije rezultat uzvišenog poriva i veće društvene svijsti  nego direktni rezultat najniže fiziološke potrebe motivirane pohlepom i uskim ličnim interesima (npr. od materijalnih potreba do psiholoških; potreba za slavom, osjećajem bitnosti, hranjenje narcisoidnosti, najobičnijeg emocionalnog pražnjenja itd.)

Stoga Poslanik,a.s., ističe da je najbolji džihad aktivno ulaganje truda na putu pravednog uređenja jednog društva kroz javno iznošenje kolektivnog mišljenja koje tretira najodgovornije za nepravde u društvu.

Molim Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji će svoje znanje usmjeriti Allahovom zadovoljstvu i višim i uzvišenijim ciljevima, i molim Allaha,dž.š., da nas zaštiti i sačuva od znanja koje nam neće koristiti i koje dovodi do razaranja društva. Amin, ya erhamer-rahimin!

Džemat Jönköping, 20.9.2013.godine

Amsal ef. Memić