Hvala Allahu,dž.š., Odgajatelju univerzuma, koji je čovječanstvu u svemu stvorenome dao uputu i znakove. Salavat i selam Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima, koji su ljudima dolazili sa vjerom u Allaha,dž.š. Posebno salavat i selam donosimo pečatu vjerovjesništva, Muhammedu,a.s., Allahovom Miljeniku, Uzoru i lideru čovječanstva. Salavat i selam njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima, vrlim šehidima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 24.1.2014.godine i 23.rebiul-evvel 1435.h.g. U mjesecu smo kojeg je Uzvišeni Allah odabrao i blagoslovio  da bude mjesec rođenja Muhammeda,a.s. Hutbe u ovom mjesecu smo posvetili govoreći o najplemenitijoj osobi koja je zemljom hodila. Nismo govorili hronološki, jer smo pretežno svi imali priliku upoznati se sa događajima iz života Muhammeda,a.s. Mi smo ovu priliku iskoristili da govorimo i napravimo kratak osvrt na mišljenja poznatih svjetskih učenjaka koji su govorili o najznačajnijim karakteristikama koje su ostavile poseban dojam na one koji su učili, slušali ili čitali o životu Muhammeda,a.s.

U 21.stoljeću, vremenu kada ljudi žive u neorobovlasničkom društvu, i na život gledaju kao arenu gladijatora u kojem snažniji preživljavaju, ljudi gube iz vida život Muhammeda,a.s., koji se nalazio u, najblaže rečeno, sličnoj situaciji.

THOMAS CARLYLE, britanski historičar je rekao: „Uistinu, ja Muhammeda volim zbog njegovog čistog karaktera, čistog od svakog licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio je čovjek nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen.  Slobodno i jasno korespondira s bizantskim i perzijskim carevima, upućujući ih na obaveze oba svijeta. Znao je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na milost, plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu, niti se hvalisao s drugim.“ (u knjizi O herojima i slavljenju heroja, 1840)

U ovakvoj životnoj areni, kakva jeste, jako teško je savremenom čovjeku pronaći balans između milosti i srdžbe, oholosti i poniženosti i sl., pa ćemo vidjeti da su ljudi spremni prodati svoj karakter za materiajlni, prolazni užitak na ovom svijetu. Karakter je posebnost svakog čovjeka koja ga zapravo i čini ljudskim bićem i što je mjerilo čovječnosti svake individue. Karakter se gradi iz minute u minutu, iz dana u dan, iz godine u godinu, a gradi se čitajući korisnu literaturu, izgrađivanjem pozitivnih ljudskih vrlina i neutraliziranjem loših osobina, zapažajući Allahove znakove i ajete u Kur'anu, ljudima i prirodi itd.

Muhammed,a.s., je ispravnim razumijevanjem Allahovog ajeta iz sure el-Beqare, u kome Allah, dž.š., kaže: I tako smo vas učinili zajednicom srednjom, da budete svjedoci protiv ljudi i da bude Poslanik protiv vas svjedok…, uspio izgraditi balans kome se i danas divi cijeli Univerzum i koji veličaju i hvale kako muslimani tako i nemuslimani. Tako, musliman će između škrtosti i rasipništva, izabrati darežljivost, a između kukavičluka i samoubistva, izabrati hrabrost.

Islam je vjera sredine, a muslimani su ljudi sredine, samo što je neophodno ispravno razumjevati pojam sredine, i razumijevati ga onako kako ga je razumijevao Muhammed,a.s.

Imam en-Nesefi i eš-Šewqani ističu da se izraz we kezalike (i tako), sa početka ajeta oslanja na prethodni ajet (el-Beqare, 142), pa dolazimo do zaključka koji glasi: isto tako kao što je Allah,dž.š., učinio Ka'bu geografskim centrom Zemlje, odnosno središnjom tačkom istoka i zapada, tako je i muslimane učinio ummetom sredine između pretjerivanja i zanemarivanja.

Šejh Muhammed Mutewelli ša'rawi potvrđuje zaključke klasičnih komentatora naglašavajući ideološku sredinu ummeta u odnosu na ateizam i politeizam, ali također dodaje da biti u sredini znači biti izložen stranama koje jasno ugrožavaju tu sredinu.

Tako da biti u sredini znači biti u žiži zbivanja, tj. biti aktivan sudionik društveno-političkih procesa. U svakom vremenu.

Šta nam je potrebno da bismo izračunali sredinu nečega, jednog geometrijskog oblika – kruga npr.?

Potreban nam je, naravno, uvid u cjelinu koji nam nudi referencijalne tačke za precizno određivanje sredine ili centra.

Da bismo odredili geografsku sredinu ili centar Zemlje potreban nam je uvid u cijelu planetu, multidisciplinarnost i timovi ljudi….

Da bi ustanovili epicentar ekonomsko-političkih događaja iz kojeg se pokreću važni ekonomsko-politički procesi na širem globusu, potreban je uvid u političke sheme svjetskih geopolitičkih centara moći i detalje njihovih predviđanja demografske slike svijeta, itd.

Vidjeli smo da izračunati sredinu bilo čega, od običnog kruga na listu papira pa do sredine ili centra nekih puno zahtjevnijih društvenih kategorija – nije nimalo jednostavan posao. Nepoznavanje pravih formula, nedovoljna informiranost, nemobilnost, milimetarsko odstupanje od referentnih konstanti, automatski znači gubitak uvida u preciznu sredinu.

Kao rezultat površnog tumačenja prethodnog ajeta među muslimanima se pojavilo uvjerenje da sredina označava sumornu prosječnost, tricu u školi, odsustvo bilo kakvog isticanja, veličanje anonimnosti, drugo ili treće mjesto na takmičenjima, ljigavost u kojoj „uživa“ bubreg u loju, spokoj koji ima onaj koji je u sjenci prvih, odnosno prema životu nako-nako.

Tako su nastale dekadentne krilatice i poslovice koje čine alhemijsku formulu za bižuterijsko pozlaćivanje muslimanske indiferentnosti: zlatna sredina, šutnja je zlato i sve će to narod pozlatiti.

Uskočiti u žižu zbivanja, biti u sredini kružoka mislilaca, aktivno djelovati u centrima iz kojih se pokreću globalna dešavanja, podrazumjeva disciplinarnu intelektualnu gerilu koja nema trenutak za bacanje, lošu ulogu za probanje, kompliment za samolaganje ili udvaranje niti prostora za očajavanje.

Muhammed,a.s., je svoj život usmjerio ka individualnom i društvenom izgrađivanju i napredovanju. To je ono što je dovelo do dobro poznatih rezultata. Za kraj, da ostavimo otvoreno neka pitanja:

Da li imamo pravo ako kažemo da smo na srednjem putu, a nismo upoznali ni život Muhammeda,a.s., a kamoli razvoj vjere i vjerovanja od Adema,a.s., do danas?

Da li korisno iskorištavamo vrijeme koje nam je Gospodar podario?

Šta činimo po pitanju ličnog usavršavanja?

Da li nešto radimo po pitanju napretka naše zajednice?

Neka svako za sebe, sebi i svome Stvoritelju odgovori iskreno, a Muhammed,a.s., je primjer koji svi imamo kako bi na ova pitanja odgovorili pozitivno.

Molim Allaha,dž.š., da naš život ispuni korisnim djelovanjem i djelovanjem na ličnom i društvenom usavršavanju, i da uzor u našem životu bude Uzor čovječanstva, Muhammed,a.s. Da ne bude od onih kojih će se drugi sjećati po lošem, i da budemo od onih kojih će se drugi sjećati po dobru. Molim Allaha da budemo poput ashaba, koji su izgrađivali islamsku zajednicu, ummet, a da ne budemo od onih koji su kvarili svoju zajednicu. Amin!

24.1.2014.godine, Jönköping

Amsal Memić

Hvala Allah,dž.š., Gospodaru Univerzuma, koji je ljudski rod počastio poslanstvom Muhammeda,a.s. Salavat i selam Allahovim vjerovjesnicima i poslanicima, koji su ljude pozivali u Allahovu vjeru. Posebno, salavat i selam donosimo poslaniku Muhammedu,a.s., koji je bio i ostao uzor onima koji uzor traže, vođa onima koji ispravnog vođu traže i lijek za ljudske duše onima koji svojoj duši lijeka traže. Salavat i selam njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima, vrlim šehidima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 17.1.2014.godine, i 16.rebiu-l-evvel 1435.h.g. Uzvišeni Allah nas je počastio da početak kalendarskog računanja vremena ove godine, bude i mjesec rođenja Allahovog Poslanika, Muhammeda,a.s. Ovo je jedinstvena prilika, da se u ovom mjesecu posebno posvetimo životu i djelu Uzora čovječanstva, Muhammedu,a.s. U vremenu poremećenih i raznim bolestima inficiranim, društvenim vrijednostima, čovjek treba da potraži lijek i olakšanje posvetivši se čitanju, slušanju ili izučavanju života Muhammeda,a.s. Da to nije samo paušalni govor hatiba sa mimbera, imama na predavanjima, muallima na nastavi, govori veliki broj činjenica, a posebno govore iskazi i pisanje drugih ljudi o Muhammedu,a.s. Prošli petak smo naveli dva takva iskaza, a danas ćemo aBd spomenuti jedno svjedočanstvo na koje ćemo se ukratko osvrnuti.

LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ, ruski književnik i mislilac je rekao: “Nema nikakve sumnje u to da je Muhammed(a.s.) jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolijevanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.”

 

 

Muhammed,a.s., treba da bude uzor i primjer svakom čovjeku a posebno muslimanu. Svjetski poznati ruski književnik i mislilac Tolstoj, o Uzoru čovječanstva govori kao o reformatoru ljudskih života, kome pripada najveća slava iz razloga što je čovječanstvo usmjerio ka istinskom svjetlu, pravdi i miru.

Globalno društvo, priznat ćemo, ima jako puno zaraza, virusa i oboljena, koja iznutra izjedaju kako čovjeka tako i zajednicu. Čovjek kako bi se spasio od tih društvenih infekcija treba preporod i reformu, a reformator svih reformatora je Muhammed,a.s., što potvrđuju mnogi svjetski intelektualci. Najbolji preporod ćemo doživjeti kada u svom životu i srcu napravimo dovoljno mjesta za Uzvišenog Allaha i Muhammeda,a.s., kao živog primjera čovječanstvu.

Ako iskreno pogledamo svoje srce i dušu, pogledajmo i zapitajmo se, da li smo na tragu Muhammeda,a.s., koji je čovječanstvu donio istinsko svjetlo, pravdu i mir. Ne možemo reći da slijedimo Muhammeda,a.s., a svojom poojavom mračimo a ne osvjetljavamo, prema ljudima smo nepravedni umjesto da budemo pravedni, pravimo nemir u zajdnici umjesto da unosimo mir i slogu u zajednicu. Svoj život, energiju, vrijeme, razum i sve druge potencijale, moramo usmjeriti ka izgrađivanju vrlina koje je naš plemeniti Poslanik,a.s., nosio, i koje su ga krasile, i kojima je uspio ovladati ljudskim srcima.

Kada se spomene nadnarovnost Muhammeda,a.s., i njegovog djelovanja, neosporno je interveniranje Allaha,dž.š., u vidu mu'džiza, međutim, gdje i u čemu je Muhammed,a.s., tražio i imao svakodnevni izvor inspiracije? Početak te inspiracije je svakako nebesko putovanje, Mi'radž. Međutim, ono što je posebno značajno za ummet, jeste to da na Mi'radžu Uzvišeni Allah daje Muhammedu,a.s., i njegovom ummetu mogućnost svakodnevnog povezivanja sa Uzvišenim Allahom, kroz obavljanje namaza. To je ibadet, za kojeg je Muhammed,a.s., rekao da je Mi'radž vjernika. To je ibadet koji treba da bude svkaodnevni izvor istinske svjetlosti i inspiracije za svakog vjernika. Danas je, međutim, puno više rasprostranjeno diskutovanje, raspravljanje i prepucavanje o formi namaza, koja je razlog nemira među muslimanima, dok ljudi jako malo vode računa o tome da li ih namaz približuje Uzvišenom Allahu, i da li je namaz njihov izvor svjetla i pozitivne inspiracije. To je ono čime bi se svako od nas trebao posebno zainteresovati, a pitanje forme ostaviti Sudcu svih sudaca, koji gleda u naša srce i djela vrednuje prema namjeri.

Ono što je bio rezultat jedinstvenog djelovanja našeg Poslanika,a.s., jeste napredak islamskog društva i izgradnja veličanstvene islamske civilizacije. Napredak a posebno civilizacijski utjecaj je paradigma (ili cilj) o kojoj muslimansko društvo još uvjek samo mašta i sanja.

Muslimani imaju posebnu odgovornost, koju su nažalost unazad više stotina godina, zapostavili, a to je odgovornost hilafeta (namjesništva). Naš džemat je imao priliku prošle subote (11.1.2014.) da obiđe izložbu 1001 muslimanski izum, koja je bila u Karlstadu i na kojoj su posjetioci imali priliku vidjeti mnoga otkrića i velike doprinose svjetskoj civilizaciji. Taj period, srednji vijek, koji evropsko društvo naziva Mračno doba, u islamskom svjetu je poznato kao Zlatno doba, kada su muslimani u matematici, fizici, astronomiji, farmakologiji, medicini, tehnologiji i drugim naučnim disciplinama bili dominantni i ostavili naučna dostignuća koja čovječanstvo u 21.stoljeću i dalje koristi.

To je primjer ispravnog slijeđenja sunneta Allahovog Poslanika,a.s., i ta i takva zajednica za sebe s pravom može reći da su istinski sljedbenici Muhammeda,a.s. Oni su bili primjer u svim naučnim i društvenim segmentima.

Gospodaru naš, daj nam da u Muhammedu,a.s., pronađemo istinskog vođu i uzora, da shvatimo i razumijemo obavezu hilafeta(namjesništva na Zemlji), da nam namaz bude duhovna inspiracija koja će biti naš pokretač promjena u nama samima i u našoj zajednici. Amin.

Jönköping, 17.1.2014.godine

Amsal Memić

Hvala Allahu,dž.š., Gospodaru univerzuma, koji je čovječanstvu poslao Svoga Miljenika. Salavat i selam Allahovim Vjerovjesnicima, koji su ljudima dolazili sa pozivom na Istinu. Posebno salavat i selam donosimo Pečatu vjerovjesništva, Muhammedu,a.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, svim šehidima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 10.1.2014.godine i 9.rebiu-l-evvel 1435.h.g.

Nalazimo se u mjesecu rebiu-l-evvelu, mjesecu u kojem je rođen posljednji Allahov Poslanik,a.s., tako da ćemo u ovom mjesecu govoriti o Uzoru čovječanstva, Ahmedu, Muhammedu, Mustafi, s.a.w.s.

Život Muhammeda,a.s., je duhovna inspiracija i životna satisfakcija muslimana, koji u njemu imaju univerzalni životni uzor. Veličina čovjeka se ogleda u tome koliko i kakvo mišljenje imaju njegovi neprijatelji o njemu, ili ako je neprijatelj prejaka kvalifikacija, onda možemo reći, oni koji nemaju iste svjetonazore, vjerovanja i poglede na život.

Ovdje ćemo spomenuti neka mišljenja drugih ljudi o Uzoru čovječanstva, Muhammedu,a.s., i osvrnuti se na njih.

 

JULES MASSERMAN, američki psihoanalitičar i profesor Univerziteta Chicagu, kaže:

“Vođa mora ispuniti tri funkcije:
1.    Brinuti se za dobrobit onih koje vodi,
2.    izgraditi socijalni sistem u kojem će se ljudi osjećati relativno sigurni i
3.    osigurati im neki oblik vjere.

Ljudi poput Pasteura i Salka su vođe u prvom smislu. Ljudi poput Gandhija i Konfučija, na jednoj strani, i Aleksandra Velikog, Cesara i Hitlera na drugoj strani, su vođe drugog i trećeg kriterija. Isus i Buddha spadaju u treću kategoriju. Vjerovatno je najveći svjetski vođa svih vremena bio Muhammed, koji je zadovoljio sva tri uvjeta. U manjoj mjeri, Mojsije (Musa,a.s.)je učinio isto.” (magazin Time, 15. juna 1974.)

I pored saznanja da u centralnoj ličnosti, u kojoj svaki vjernik treba da traži uzor u životu, čovjek traži i uzima druge i drugačije ličnosti koje mu bivaju uzorom. Svaki čovjek u određenom segmentu ima i obnaša funkciju liderstva, vođe, jer je Allahov poslanik,a.s., rekao da su svi ljudi pastiri koji imaju svoja stada. U tom pogledu, čovjek bi trebao tražiti uzor u liderstvu Muhammeda,a.s., kojeg i nemuslimani ocjenjuju kao najvećeg svjetskog lidera u povijesti.

KAREN ARMSTRONG, historičarka religija: „Cijeli njegov život bio je neumorna borba protiv pohlepe, nepravde i oholosti. Shvatio je da je Arabija na prekretnici i da stari način razmišljanja više ne može opstati.

Cijeli svoj život je izgarao trudeći se da pronađe nova rješenja i donese mir u ratovima pocijepanu Arabiju. Ne možemo istinski cijeniti Muhammedova postignuća dok ne shvatimo protiv čega se on morao boriti tokom svog života.“

Primjer čovječanstva je ostavio poseban trag i ostvario veliki utjecaj, zato što je svoj život usmjerio ka borbi protiv pohlepe, nepravde i oholosti. Ono što je bitno spomenuti kada je u pitanju Poslanikova,a.s., borba protiv ovih društvenih bolesti, jeste način i metod njegove,a.s., borbe. Njegova,a.s., borba je bila na način da bi on svojim primjerom pokazao ispravno ophođenje i ispravan postupak.

Kada bi neko od njegovih ashaba učinio nešto što nije lijepo, Allahov poslanik,a.s., ne bi na njega nasrnuo i napao ga, niti bi ga strpao u vatru, ne go bi se promjenila boja na njegovom,a.s., prekrasnom licu. Na taj način su se ashabi osjećali neugodno kada bi vidjeli da je i Poslaniku,a.s., neugodno.

Još jedan jako bitan element, i segment koji je bio revolucionaran i po kome je Muhammed,a.s., ostao cijenjen i poštovan i nakon svoje smrti, jeste njegov trud da pronalazi nova rješenja i traženje mira među zavađen arapskim plemenima. Višestoljetni problem muslimanskog društva jeste razumjevanje dinamike života.

 

Iz života Muhammeda,a.s., možemo naučiti kako je donosio izvrsna rješenja za društvene probleme okruženja u kome je boravio. Muhammed,a.s., treba da nam bude primjer čovjeka koji je izvrsno poznavao društvene prilike svoga vremena i koji je donosio mudre, smišljene, korisne i pametne odluke, koje su rezultirale uspjehu te zlatne generacije. Nakon smrti Poslanika,a.s., iako su muslimani izučavali i oponašali život Muhammeda,a.s., nisu uspjeli zadržati društveni status i ugled, koji su muslimati toga vremena imali.

Muslimani danas, treba da razumiju iz primjera Poslanika,a.s., i uspješnih islamskih društava koja su bila u povijesti, da muslimani ulogu hilafeta (namjesništva na zemlji) moraju zaslužiti. Muhammed,a.s., je svojim radom, trudom, intelektom, sposobnošću, pokornošću Allahu, uspio postati paradigma (uzor) Allahovog namjesnika na zemlji. Allahovi namjesnici na zemlji, što je naš zadatak na ovom svijetu, ćemo biti onda kada budemo najdominantniji u moralu, nauci, kulturi, sportu, politici i svim ostalim društvenim sferama.

Ono što je bio rezultat Poslanikovog,a.s., političkog djelovanja, jeste ujedinjenje Arabije, koja je bila podijeljena na veliki broj plemena. Naravno, to je Poslanik,a.s., kao primjer svih primjera, uspio jer je ispravno razumjevao Allahove znakove (ajete), npr. kada Uzvišeni Allah u suri Kehf govori o mladićima iz pećine, i spominje izraz vel-jetelettaf (budi ljubazan), kada mladić treba da uđe u grad itd. To je ujedno i centralna ili srednja riječ u Kur’anu, poslije nje ima isto riječi kao i prije nje. Ljubaznim ophođenjem i djelovanjem je širio pozitivnu energiju i prenosio je na sve one koji su imali kontakt sa njim.

Draga braćo, odvojimo, ako ne svaki dan, makar jednom u sedmici 15-ak minuta, koje ćemo posvetiti samo razmišljanju o Muhammedu,a.s. koji je Uzor čovječanstva. Ako ga Uzvišeni Allah i meleki blagosiljaju i na njega donose salavat, donesimo i mi salavat našem Poslaniku,a.s.

 

Gospodaru naš, Ti si nam svjedok da donosimo salavat našem Poslaniku,a.s., i Ti nam pomozi da u Njemu vidimo i prepoznamo našeg životnog vodiča koji će nam pomoći da ostvarimo sreću na ovom i budućem svijetu. Amin!

Jönköping, 10.1.2014.godine

Amsal Memić

Hvala Allahu,dž.š., Odgajatelju univerzuma, i Poznavaocu skrivenog, Koji je u svemu stvorenom dao pouku i poruku onima koji su razumom obdareni. Salavat i selam Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima koji su dolazili sa pozivom u vjerovanje u jednoga Boga.

Salavat i selam Allahovm Poslaniku, Muhammedu,a.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 3.1.2014.godine, i 2. rebiul-evvel 1435.h.g. Allah, uistinu, neće promjeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promjeni. Stanje društva u kojem živimo neka svako opiše onako kako ga vidi. Ako se osvrnemo oko sebe, vidjet ćemo da se društvo razbolilo od laži, ogovaranja, krađe, razbojništva, korupcije, izmišljanja (laži), itd. Mediji na sav glas pišu i govore o korumpiranim političarima i javnim ličostima, sad nevaljaju jedni, sad nevaljaju drugi, pa treći i tako u krug. Ono što je posebno interesantno jeste da ljudi koji imaju direktne ili indirektve veze sa istima, pa čak i oni koji nemaju nikakve veze, svoje dragocjeno vrijeme i energiju troše diskutujući, pričajući, svađajući se o tome je li ovaj upravu, je li onaj upravu, ili je pak neko treći upravu.

To su stvari koje su okupirale naše misli i naša srca. Čovjek se danas posvetio svemu drugome, a zanemario je ono što ga čini insanom, zaboravio je svoje srce. Kada se energija usmjeri ka bespotrebnim diskusijama, razmišljanjima o stvarima koje nas se ne tiču itd., čovjekovo srce se zapostavi i njegovo stanje se sve više pogoršava.

Jedne prilike je Isa,a.s., hodajući sa svojim havarijjunima prošao pored pijanca koji ga je grdio i govorio mu jako ružne i neprijatne riječi, kada su Isaovi,a.s., havarijjuni krenuli prema tom pijancu, Isa,a.s., ih zaustavi i reče, svako daje ono što ima.

Danas, skoro pa svakodnevno, možemo čuti kako se ljudi žale na ovu ili onu vrstu diskriminacije koja im je načinjena. Kada bi svako od nas pokušao poslušati svoje srce, ono bi nam reklo, pa ti mene svaki dan diskriminiraš.

 

Iz primjera, Isa,a.s., vidjeli smo da čovjek daje ono što ima, a to što ima on to ima u svome srcu, i sve što daje čovjek daje iz svoga srca. Posjednika najčistijeg srca, Muhammed,a.s., je rekao: Zar ne? U tijelu, doista, ima jedan komadić mesa (i krvi) koji-kada je ispravan – povlači za sobom ispravnost cijelog tijela, a kada je pokvaren, povlači za sobom pokvarenost cijelog tijela. To je srce. Sada bi se trebali zapitati, ako je Allah u Kur'anu rekao da neće izmjeniti stanje jednog vremena dok se narod ne izmjeni, onda se vratimo sebi i upitajmo se: jesu li naša djela, onakva s kakvim je Dragi Allah zadovoljan? Da li se ponašamo onako kako je Dragi Allah zadovoljan? Hoćemo li slagati, prevariti, izmisliti neistinu o drugom čovjeku, potvoriti nekoga, ogovoriti drugog čovjeka itd.?

 

 

Stanje našeg društva se neće popraviti, i mi nismo ništa bolji od onih koji su na vlasti, sve dok svoja srca ne iščistimo od ovih stvari, teka kada se okrenemo svome srcu i kada počnemo njemu pridavati pažnju koju on, doista, i zaslužuje, naše stanje, i stanje našeg društva će se izmjeniti.

Budući da je srce pokretač ljudskih djela, treba da znamo da postoje tri vrste srca: zdravo, mrtvo i bolesno srce.

Zdravo srce je ono srce koje se spasi svih vrsta prohtjeva koji se kose sa Allahovim zapovijedima i zabranama i svih sumnjivih postupaka koji se kose sa tradicijom tj. koje se spasi robovanja bilo kome drugom mimo Allaha i pozivanja za sudiju bilo koga drugog mimo Njegova Poslanika. Samo zdravo srce – dobrovoljno, iz ljubavi (prema Allahu), pouzdano (u Allaha), sa pokajanjem obraćeno (Allahu), pokorno (Allahu), iz strahopoštovanja (prema Allahu) i sa nadom (u Allahovu dobrostivost) – može iskreno robovati Uzvišenom Allahu, i samo u Njegovo ime raditi, jer kada takvo srce voli, voli u ime Allaha, kada mrzi, mrzi u ime Allaha, kada daje, daje u ime Allaha i kada uskraćuje, uskraćuje u ime Allaha.

Mrtvo srce je ono srce u kome nema života; tj. srce koje ne zna za svoga Gospodara, koje Ga po Njegovoj zapovijedi ne obožava, ne voli i po Njegovom zadovoljstvu ne radi, nego se uporno odaje svojim prohtjevima i naslađivanjima, čak i kada protiv sebe izaziva gnjev svog Gospodara. Kada u svojim prohtjevima uživa, takvo srce ne brine da li je zbog toga njegov Gospodar zadovoljan ili ogorčen. Umjesto Allahu – takvo srce: u ljubavi, strahu, nadi, zadovoljstvu, srdžbi, veličanju i ponižavanju – robuje drugima. Kada voli, voli radi svojih prohtjeva, kada mrzi, mrzi radi svojih prohtjeva, kada uskraćuje, uskraćuje radi svojih prohtjeva i kada daje, daje radi svojih prohtjeva, sve zato što su mu lični prohtjevi preči od zadovoljstva Gospodara.

Takvome srcu strast je vladar, prohtjev zapovjednik, neznanje vodič, a nemarnost prevozno sredstvo. Razmišljanjem o stjecanju ovosvjetskih dobara je zaokupljeno, a izbezumljenošću za prohtjevima i privrženošću za ovim svijetom opijeno. Glas koji poziva Allahu i onom svijetu od njega je daleko – daleko, pa se onome ko mu želi lijep savjet pružiti, ne odaziva, već se za svakim opakim šejtanom povodi. Ogorčeno je kada mu ovaj svijet izmiče, a zadovoljno kada mu je naklonjen. Prohtjevi ga od svega – osim neistine – zaglušuju i zaslijepljuju. Susretanje sa ljudima ovakvog srca je bolest, saobraćanje otrov, a sjedenje i druženje sigurna propast.

Bolesno srce je živo, ali u sebi ima slabosti. U njemu su dvije materije od kojih ga čas napaja jedna, a čas druga, i on se povodi za onom koja od njih nadvlada. U takvim srcima ima i ljubavi preba Allahu, ali i ljubavi prema prohtjevima, zavidnosti, samoljublja, uobraženosti itd.

Ono je u iskušenju između dva izazova: jednog koji poziva Allahu, njegovom Poslaniku i onome svijetu, i drugog koji poziva samo ovome svijetu. Ono se, kao takvo, odaziva onome čija su mu vrata bliža.

Molim Allaha, dž.š., da naša srca olisti od svega onoga što se negativno odražava na nas i da nas sačuva od srca koje neće biti u pokornosti Njemu, a da ne budemo od onih čije srce je bolesno za dunjalukom i toj bolesti je i umrlo. Amin!

Amsal Memić

Jönköping, 3.1.2013.godine

Hvala Allahu, Gospodaru Univerzuma, Odgajatelju Čovječanstva, koji sve vidi, sve čuje, sve zna i kome ništa skriveno nije. Salavat i selam Allahovim vjerovjesnicima i poslanicima, koji su ljude pozivali u Allahovu vjeru, a posebno salavat i selam Posljednjem Allahovom Poslaniku, Muhammedu,a.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 27.12.2013.godine, i 24. saffer 1435.h.g. Prethodnih šest džuma smo posvetili prvim ajetima sure el-Mu'minun (Vjernici), i osobinama koje Uzvišeni Allah spominje, kada govori o onima koji će uspjeti na ovom i budućem svijetu.

Živimo u vremenu u kojem nam se servira veliki broj informacija, tako da čovjek u jednom trenutku bude u situaciji da ne zna šta je istina a šta nije. Nažalost, svjedoci smo jako velikog broja dezinformacija (krivih ili pogrešnih informacija), što je produkt čovjekove težnje za ostvarivanjem svojih ličnih ili vlastitih ciljeva. Ljudi su ostavili moralne ili etičke kodekse ponašanja, i prepustili se materijalizmu, formi, dunjaluku i tome slično.

U tako dinamičnom životu, jedan od velikih problema današnjeg društva jesu dezinformacije. Čovjek u želji da ostvari ovosvjetske potrebe, je spreman da širi i dezinformacije kako bi ostvario ono što želi. Jednostavno, možemo reći da živimo u vremenu u kojem cilj opravdava sredstvo. Ljudi su se spremni služiti svakakvim sredstvima kako bi ostvarili svoj lični interes.

U staroj Grčkoj je Sokrat bio poznat po tome da je vrlo visoko cijenio znanje. Jednog dana je veliki filozof sreo poznanika, koji mu je rekao: – Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?

– “Samo trenutak – zaustavio ga je Sokrat.- Prije no što mi bilo što kažeš, želio bih da napraviš kratak test. Ime mu je test Tri sita

– Test Tri sita?

– Tako je – nastavi Sokrat. – Prije nego što mi govoriš o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da razmisliš o tome što mi želiš reći i propustiš svoje riječi kroz posebna sita. Zato se i zove Test tri sita.

– Prvo sito je sito istine. Jesi li posve siguran, da je to što mi želiš ispričati, istina? – Ne – odgovori čovjek. – U stvari, upravo sam čuo i … – U redu – reče Sokrat. – Dakle, ne znaš sigurno je li to istina ili nije. Probajmo s drugim sitom. Sitom dobrote.

. Želiš li mi ispričati nešto dobro o mom prijatelju? – Ne, upravo suprotno… – Znači tako – nastavi Sokrat, – želiš mi ispričati nešto loše o njemu, ali ne znaš je li to istina. No, još uvijek možeš napraviti test, na raspolaganju ti je još jedno sito. Sito upotrebljivosti.

Da li će mi koristiti to što bi mi želio ispričati o mom prijatelju?

– U stvari, ne… – Dakle – zaključio je Sokrat, – Ukoliko mi želiš ispričati nešto, za što ne znaš da li je istinito, nije dobro a niti korisno, zašto bi mi uopće morao išta ispričati ?

Većina ljudi će reći da voli znanje, da se diči time kako su pametni, mudri i sl. Međutim, da li zapravo imamo korisno znanje ili ne, to je pitanje za sebe. Posljednji Allahov Poslanik,a.s., je svaki dan učio dovu Allahu,dž.š.,:”Gospodaru moj, sačuvaj me od znanja koje mi neće koristiti.”

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „U čovjeku imaju dva organa, ukoliko su ta dva organa zdrava, zdravo je čitavo tijelo, a ako su oni bolesni, bolesno je čitavo tijelo. To su jezik i srce.“

Ebu Hurejre,r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,a.s., rekao:“Ko vjeruje u Allaha i Drugi svijet, neka pazi svojeg komšiju, neka ugosti svoga gosta i neka govori dobro ili neka šuti.“

Prenosi se da je Mudri Lukman bio upitan:“Čime si ostvario taj položaj i takvu čestitost koju vidimo kod tebe?“ On je odgovorio:“Iskrenim govorom, opravdavanjem povjerenja i klonjenjem od onoga što me se ne tiče.“

Prenosi se da je Ebu Bekr b. Ajjaš rekao:“Četverica kraljeva su kazali po jednu mudrost, toliko su slične kao da potiču sa istog izvora. Kisra(perzijski car) je rekao:'Ne kajem se za ono što nisam rekao, ali se mogu kajati za ono što sam rekao.’ Neki kineski car je rekao:'Ako ne kažem nešto, onda je to u mojem posjedu, a ako to izgovorim, onda to mene posjeduje.’ Bizantijski car je rekao:'Lakše mi je zanijekati nešto što nisam , nego zanijekati ono što sam već rekao.’ Indijski car je rekao:'Treba se čuditi nekome ko izgovori nešto što, ako bi se obznanilo, može naškoditi, a ako se ne obznani ne može se koristiti.'“

Iz ovih primjera vidimo kako su mudri i pametni ljudi vodili računa o svome jeziku i pazili su šta su pričali. Danas imaju ljudi koji su postali eksperti za prenošenje tuđih riječi, za prepričavanja tuđih govora, za osuđivanje ljudskog ponašanja, a nisu toga ni svjesni. „rekla-kazala“ postaje naša svakodnevnica i to su za nas danas naučne činjenice, i nažalost moramo potvrditi našu narodnu „čega se pametan stidi, budala se ponesi.“

Molim Uzvišenog Allaha,dž.š., da nas sačuva od znanja koje nam neće koristiti, da nam uzoriti budu životni uzori, da budemo pošteđeni od ne korisnih informacija, i da budemo od onih koji će šutjeti ako neće govoriti dobro. Amin

27.12.2013.godine, Jönköping

Amsal Memić