Hvala pripada Uzvisenom Allahu…salavat i selam na poslanika Muhammeda s.a.v.s, na njegovu casnu porodicu cjenjene ashabe i sve nas prisutne…draga braco, cjenjeni dzemate, danas cemo nastaviti govoriti o predznacima sudnjeg dana…
POJAVLJIVANJE LJUDI LAŽLJIVACA KOJI CE ZA SEBE TVRDITI DA SU POSLAN1CI

Od predznaka Sudnjeg dana koji su se obistinili je pojavljivanje lažljivaca koji će za sebe tvrditi da su poslanici. Njihov broj će biti pnbližno trideset.Neki od njih su se pojavili još za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neki za vrijeme ashaba i jos uvijek se pojavljuju.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pojavi oko trideset dedždžala, lazljivaca i svi će za sebe tvrditi da su poslanici.” ( EI-Buhari 6/616 i Muslim 18/45)

Od ovih lažnih Poslanika do sada su se već pojavili:

– Musejleme EI-Kezzab koji se pojavio pred kraj Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života, te mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao pismo i nazvao ga lažovom. Njega su muslimani ubili za vrijeme Ebu Bekrove, radijallahu anhu, vladavine u poznatoj bici na Jemami.

-U Jemenu se pojavio Esved EI-Anesi koji je ubijen prije Posla- nikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti.

– Takođe se pojavila i žena po imenu Sedžah, koju je pomenuti Musejleme oženio,pa pošto je Musejleme ubijen ona se povratila u Islam.

– Tulejha ibnu Huvejlid EI-Esedi se pokajao i vratio u vjeru.

– Muhtar ibnu Ebi Ubejd Es-Sekafi se proglasio Poslanikom u Kufi.

– Haris EI-Kezzab se pojavio za vrijeme halife Abdul-Melika ibnu Mervana i ubijen je.

U novije vrijeme u Indiji se pojavio Mirza Ahmed EI-Kadijani koji se proglasio Poslanikom i rekao da je on Isa koji se očekuje i tome slično, ali mu je ulema žestoko odgovorila i ubrojala ga u skupinu lažljivaca.

-1233. h. u Iranu se pojavio Mirza Abbas a umro je Palestini 1309.h.

– Takođe se i u Sudanu pojavio Mahmud Muhammed Taha i zaveo je dosta svijeta. Ubijen je 1958.g. Ovakvi lažljivci će se pojavljivati sve dok im poslednji ne bude ćoravi Dedždžal.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,u hadisu kaže:”Tako miAllaha, neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pojavi trideset lažljivaca a poslednji ce im biti ćoravi Dedždžal.” (Prenosi ga Ahmed 5/16 sahih)

Od ovih lažljivaca bit će četiri žene, a ostalo su muškarci, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Huzejfe, radijallahu anhu, najavio: “Biće u mom ummetu dvadeset i sedam dedždžala, četiri će biti žene, a ja sam posljednji Poslanik, i nema poslanika iza mene.” (Prenosi ga Ahmed 5/396)

RAšIRENOST BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Neće nastupiti Sudnji dan sve dok konjanik ne bude (bez straha) prelazio rastojanje od Iraka do Mekke, ne bojeći se nikoga, osim da u putu zaluta.” (Prenosi ga Ahmed 2/370 sahih) Ovaj predznak se obistinio još u vrijeme ashaba, radijallahu anhum, kada se Islam proširio i kada je zavladala opšta pravda u tim područjima.

Adijj ibnu Hatim, radijallahu anhu, kaže: “Dok sam sjedio kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došao je jedan čovjek i požalio se na siromaštvo.Zatim je došao drugi i požalio se na razbojnike koji su presretali karavane i pljačkali putnike.

Tada mi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče:

– O Adijju, jesi li ti kada vidio mjesto Hiru? (Mjesto u Iraku)

– Nisam ga vidio, ali sam čuo za to mjesto – odgovorih ja.

– Ako duže poživiš sigurno ćeš vidjeti kako žena sama u nosiljci na devi putuje od Hire sve do tavafa oko Kabe,ne bojeći se nikoga osim Allaha, dželle šanuhu, – reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

– Kako će proći pored razbojnika iz plemena Tajj koji su se pročuli po svom zlu – pomislih ja.

– I ako duže poživiš vidjećeš da će Kisrine riznice pasti kao plijen…” (El Buhari )

Na kraju ovog hadisa Adijj, radijallahu anhu, kaže:”Već sam doživio i vidio da žena sama u nosiljci na devi dolazi iz Hire i tavafi oko Kabe ne bojeći se nikog osim Allaha, dželle šanuhu, i bio sam među onima koji su osvojili blago Kisre ibnu Hurmuza, a ako malo duže poživite vidjećete ono što je Poslanik, Ebul-Kasim, sallallahu alejhi ve sellem, najavio da će čovjek nositi punu šaku blaga, ne nalazeći onoga ko bi to od njega primio.”

(Prenosi ga EI-Buhari 6/610)

Kao što iz ovog hadisa odAdijja,radijallahu anhu, vidimo da se ovaj predznak – opća sigurnost – još u njegovo vrijeme, ostvario, takođe će se – inšaallah – obistiniti i u vrijeme Mehdije i Isa'a, alejhisselam, kada zavlada pravednost, nakon zuluma i nepravde.

POJAVLJIVANJE VATRE U HIDŽAZU

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je najavio da će jedan od predznaka Sudnjeg dana biti velika vatra koja će se pojaviti u Hidžazu (zapadnom dijelu Arabije) koja će obasjati vratove deva u Busri, nedaleko od Damaska, u Siriji.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pojavi velika vatra u području Hidžaza koja će osvijetliti vratove deva u Busri (u Siriji).” (EI-Buhari 13/78 i Muslim 18/30)

I, uistinu, u petak 5. 6. 654.h. u okolini Medine se pojavila velika vatra koja je obasjavala sve do mjesta Busre, tako da su njeni stanovnici vidjeli vratove deva prema toj svjetlosti. Dva dana prije toga (u srijedu) su Medinu i njenu okolinu zadesili snažni potresi koji su potrajali sve do petka, kada se pojavila ta velika vatra, koja je svijetlila više od mjesec dana.Čak su ljudi u Tejmi (oazi u sjevernoj Arabiji) u svojim kućama pisali knjige prema svjetlosti te velike vatre.

Njen plamen je dostizao visinu tri munare i ona se vidjela i iz Mekke i iz Busre. Ta vatra nije imala toplotu jer je u Medinu dolazio hladni povjetarac i iz toga se razumjelo da je to jedan od Allahovih znakova. Mnogi učenjaci, kao što su En-Nevevi i Ibnu Hadžer, kao i historičari Ibnu Kesir, Ebu Same i mnogi drugi su ovaj događaj pomenuli u svojim knjigama.

Mustafa Šelebi u svojoj knjizi “Sahihu ešratis-sa'a” kaže: “Ko pročita ono što je napisano o ovoj velikoj vatri i o tom događaju zaključiće da je ona bila slična onome što se u današnjem vremenu naziva veliki vulkan popraćen snažnim zemljotresima.

Također, gledajući ono što su očevici napisali vezano za taj događaj, kaže se da je ovaj Allahov, dželle šanuhu, znak imao veliki uticaj na većinu ljudi koji su se tom prilikom povratili Allahu, dželle šanuhu, čineci tevbu, napuštajuci griješenje i provodeći te dane u raznim vidovima ibadeta.”

Treba napomenuti da ova vatra koja se pojavila sredinom sedmog stoljeća po hidžri nije vatra koja će se pojaviti pred kraj dunjaluka i koja će tjerati ljude prema mjestu gdje će biti polaganje računa. O toj vatri ćemo – inaša'allah – govoriti u velikim predznacima Sudnjeg dana.

BORBA PROTIV TURAKA (MONGOLA I TATARA)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne dođe do borbe izmedu muslimana i Turaka, ljudi čija su lica široka kao štitovi obloženi kožom, oblačiće dlakava krzna, a obuća će im biti od krzna.” (Muslim 18/37 )

Kurtubi kaze da su oni napali muslimane tri puta, a posljednji pohod Tatara je bio kada su uništili Bagdad pod vodstvom Džingis-kana u trinaestom stoljeću (665.h.) Njihovo napredovanje je zaustavio Kutuz pobjedivši ih u bici kod Anudžaluta i time je zaštitio muslimane od njihovog šerra. Izgled Tatara, koji su inače turskog porijekla, je baš ovakav kao što ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao u prethodnom hadisu i pojavili su se baš u vrijeme En-Nevevija, u sedmom hidžretskom stoljeću pa je i on, rahimehullah, potvrdio da se ovaj opis odnosi upravo na njih.

BORBA PROTIV NEARAPA

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne budete borili protiv nearapa Huvza i Kirmana, crvenih lica, pljosnatih noseva, malih očiju, širokih lica kao štitovi obloženi kožom,a obuća će im biti od vunenog krzna.” (EI-Buhari 6/604)

Kao što se vidi ovaj predznak je sličan ovome predhodnom, jer su čak i ti ljudi sličnog izgleda. Ovdje se misli na nearape što potvrđuje i slijedeći hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Uskoro će Allah, dželle sanuhu, napuniti vaše ruke nearapima, pa će oni postati hrabri kao lavovi koji ne bježe i oni će ubijati vaše protivnike i jesti sa vama vaš plijen.” (Ahmed 5/11 i Et-Taberani sahih)

Hvala pripada Uzvisenom Allahu dz.s.; Salavat i selam na Poslanika Muhammeda s.a.v.s; Njegovu casnu porodicu; cjenjene ashabe i sven as prisutne….Danasnja hutba nosi naslov predznaci sudnjeg dana pa cemo danas govoriti o nekoliko predznaka sudnjeg dana:
1. POSLANSTVO MUHAMMEDA SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavijestio da je njegovo poslanstvo dokaz blizine Sudnjega dana i da su, on i Sudnji dan, tako blizu kao sto je kažiprst blizu srednjeg prsta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Poslani smo, ja i Sudnji dan, kao ova dva (pokazujući pri tome na kažiprst i srednji prst.“ ( Muttefekun alejhi )

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je posljednji Poslanik, iza njega nema poslanika, nego ga slijedi Sudnji dan, kao što kaziprst slijedi srednji prst i nema izmedu njih drugog prsta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu kaze: “Poslan sam u vrijeme pirkanja vjetra Sudnjeg dana.” (sahih)

Allah, dželle šanuhu, kaze: “Da li oni očekuju osim da im iznenada dode Sudnji dan, a vec su dosli njegovi predznaci…“(Muhamed 18)

Kurtubi, komentarišuci dio ajeta:“ …a već su dosli njegovi predznaci…”, kaže: “Prvi predznak Sudnjeg dana je poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on posljednji Poslanik – a već je poslan – i nema između njega i Sudnjeg dana nijednog poslanika…”

2. SMRT ALLAHOVOG POSLANIKA SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

Smrt Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je od predznaka Sudnjeg dana, kao što je to spomenuto u hadisu Avfa ibnu Malika, radijallahu anhu, u kojem mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme bitke na Tebuku, kaže: “(Na)broj šest (predznaka) prije Sudnjeg dana: moju smrt, osvojenje Jerusalema, pomor (umiranje) koje će vas zadesiti kao ovčija kuga (slinavka)…” (El Buhari)

Smrt Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bila jedan od najtežih događaja za muslimane, tako da se ashabima, radijallahu anhum, smrklo pred očima kada je on umro. Enes, radijallahu anhu, kaže: “Onoga dana kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu (učinio Hidžru), cijeli grad je bio obasjan; a onoga dana kad je on umro, cijeli grad je bio tmuran (mračan), i nismo bili ni ruke otresli – od ukopavanja njegovog tijela – a vec su nam naša srca postala nepoznata.” (Imam Tirmizi,hadis sahih)

Ibnu Hadžer kaže: “Hoće reći Enes, radijallahu anhu, da su im srca izgubila osjećaj bliskosti, cistoce i blagosti i da su potpuno drugačija nego sto su bila u vrijeme Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života, jer su njegovom smrću izgubili, onog koji ih je podučavao i odgajao, i ono čime ih je on krijepio.”

3. OSVOJENJE JERUSALEMA

Od predznaka Sudnjeg dana je i osvojenje Jerusalema, kao što je najavljeno u već pomenutom hadisu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze Avfu ibnu Maliku: “(Na)broj šest predznaka Sudnjeg dana:…. (pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomenuo) osvojenje Jerusalema…” (Prenosi ga EI-Buhari 6/277)

U vrijeme Omerovog, radijallahu anhu, hilafeta, 16-te godine po hidžri, osvojen je Jerusalem, kako to navode priznati historičari. Nakon opsjedanja Jerusalema, Omer, radijallahu anhu, je lično otisao i sa tamošnjim stanovnicima sklopio ugovor. Tako je on, radijallahu anhu, oslobodio Jerusalem, očistio ga od Židova i Kršćana, i tamo je sagradio dzamiju pod jerusalemskom kubom (kupolom).

4. KUGA U AMEVASU ( selo u Palestini )

U vec pomenutom hadisu od Avfa ibnu Malika, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: “Nabroj šest predznaka Sudnjeg dana…. (pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored ostalog rekao): pomor (umiranje) koje će vas zadesiti kao ovčija kuga (slinavka)…” (Buharija).

Ibnu Hadžer kaže: “Govori se da se ovaj predznak pojavio u Amevaskoj kugi, za vrijeme Omerovog, radijallahu anhu, hilafeta, i to je bilo poslije osvojenja Jerusalema.”

Ova kuga se pojavila 18-te godine po hidžri, počevši od sela Amevas, a zatim se proširila po cijeloj Siriji. Od te kuge umro je i veliki broj ashaba, radijallahu anhum, a i ostalog svijeta. Kaze se da je od te kuge umrlo 25.000 muslimana. Medu najpoznatijim ashabima koji su tada umrli su Ebu Ubejde Amir ibnul-Džerrah i Muaz ibnu Džebel, radijallahu anhum.

5. MNOSTVO POLICIJE (GARDE) I ONIH KOJI POMAŽU NASILNICIMA

Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik. sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pred kraj dunjaluka. u ovoj zajednici (ummetu) pojavit ce se ljudi koji će nositi bičeve slične kravljim repovima, izlaziće ujutro (i biće) u Allahovoj srdžbi a pred noć će se vraćati u Njegovom nezadovoljstvu.” (Ahmed sahih)

U drugoj predaji se kaže: “Pred kraj ovoga svijeta pojavit će se policija (garda) koja će ujutro izlaziti u Allahovoj srdžbi, a prednoć će se vraćati u Allahovom nezadovoljstvu, pa nemoj slučajno da budeš u njihovoj družini (pratnji).“ ( Et-Taberani )

Za ovu vrstu ljudi je obećana džehennemska vatra, zato što oni zlostavljaju muslimane i bes-pravno ih kažnjavaju. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Imaju dvije vrste džehennemlija koje nisam vidio; ljudi koji nose bičeve slicne kravljim repovima i sa njima tuku narod…” (Druga vrsta džehennemlija su žene koje se ne budu propisno islamski oblačile, kao što je pomenuto u hadisu koji prenosi Muslim 17/190 sahih)

En-Nevevi kaže da je ovaj hadis od mudžiza poslanstva i da se to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio već ostvarilo… Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu, obraćajući se Ebu Hurejri, radijallahu anhu, kaže: “Ako budes duže živio uskoro ćeš vidjeti ljude koji ujutro izlaze u Allahovoj srdžbi, a prednoć se vracaju u Njegovom prokletstvu, a u rukama im je nesto slično kravljim repovima.” ( Muslim 17/190)

6. RAŠIRENOST ZINALUKA (BLUDA)

Također, je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nabrajajući predznake Sudnjeg dana, rekao: “… / pojaviće se (proširiće) zinaluk (blud).” (EI-Buhari 1/178 i Muslim 16/221)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu. prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nastupice ljudima nerodne godine…(pa je spomenuo hadis u kome se izmedu ostalog kaže:)… u kojima će se proširiti blud.” (El-Hakim u EI-Mustedreku 4/512 sahih)

Još gore od proširenosti zinaluka je proglašavanje da je zinaluk halal (dozvoljen) kao što je najavljeno u hadisu Ebu Malika El-Ešarija u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zasigurno će biti u mome ummetu ljudi koji ce proglašavati da je zinaluk (blud) i nošenje svile (muškarcima) dozvoljeno (halal).” (EI-Buhari sahih)

Pred kraj dunjaluka, kada pomru vjernici, ostaće najgori ljudi koji će javno činiti zinaluk kao što to rade magarci. To je najavljeno u hadisu koji prenosi En-Nuvas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…pa će ostati najgori ljudi koji će javno činiti blud kao sto to čine magarci, i na(d) njima će nastupiti Sudnji dan.” (Muslim)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće se završiti ovaj dunjaluk sve dok čovjek ne uzme ženu i ne prostre je na put (čineći blud), pa će najbolji čovjek tada biti onaj ko će im reći: “Da ste se sklonili iza ovog zida!?” ( Ebu Ja'la sahih)

Kurtubi, govoreci o Enesovom, radijallahu anhu, prethodnom hadisu, kaže: “U ovom hadisu je jedan od dokaza poslanstva, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio neke stvari koje će se desiti, pa su se baš tako i desile, pogotovo u ovim vremenima. Pa kada je ovako bilo u vrijeme Kurtubija (umro 656. po hidzri), u nasem vremenu je još gore, zbog neznanja medu ljudima i raširenosti lopovluka među njima.

RAŠIRENOST HOMOSEKSUALNOSTI

Vezano za raširenost bluda je i raširenost homoseksualnosti, pa vidimo da se u pojedinim državama, koje smatraju da su napredne, ljudi bore da brak medu muškarcma bude legalan.

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najviše čega se bojim svome ummetu jeste homoseksualnost.” (Et-Tirmizi. Ahmed i drugi, sahih)

Ibnu Mes'ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od predznaka Sudnjeg dana je da će se muškarci zadovoljavati sa muškarcima, a žene sa ženama.“ ( Et-Taberani, EI-Bejheki i Ed-Dejlemi)

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada moj ummet počne raditi pet stvari zaslužiće propast:

– kada se među njima proširi proklinjanje (kletva),

– počnu piti alkohol,

– oblačiti svilu,

– počnu slušati pjevačice,

– kada se ljudi zadovolje ljudima, a žene ženama.

( EI-Bejheki, Et-Taberani i Ebu Nuajm)

7. RAŠIRENOST KAMATE I STICANJE IMETKA NA NEDOZVOLJEN NAČIN

Od predznaka Sudnjeg dana je i pojavljivanje kamate i njena raširenost među ljudima, tako da se neće voditi računa što se jede ono što je haram (zabranjeno).

Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pred Sudnji dan će se pojaviti kamata.” (EI-Bejheki, Et-Taberani i Ebu Nuajm sahih)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doći će vrijeme kada niko od ljudi neće ostati a da neće jesti kamatu, a i onaj ko je ne bude jeo zahvatiće ga prašina od kamate.” (Taberani sahih)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doći će ljudima vrijeme da čovjek neće voditi računa kako je zaradio novac, na halal (dozvoljen) ili na haram (zabranjen) način.”

(Davud, En-Nesai, Ahmed, EI-Bejheki i El-Hakim sahih)

Ovo što je najavljeno u ovim hadisima, već se ostvarilo kod većine muslimana u našem vremenu, pa ne vode računa da im zarada bude na halal način, nego sakupljaju imetak i na dozvoljen i na zabranjen način, a većina toga se dešava zbog uzimanja raznih kamata koje su se raširile u međuljudskim kontaktima, tako da je veliki broj ljudi zapao u ovu tešku kušnju. Žalosna je činjenica da se među onima koji stiču imetak na nedozvoljen način često nađu i oni koji se ubrajaju u učene i znane ljude pa nesreća, a dabome i grijeh, tim postaje veća, jer bi oni trebali biti prvi koji ce ljude odvraćati od toga, ali im je ljubav za imetkom toliko zaslijepila oči, da često nešto što je zabranjeno smatraju dozvoljenim i obratno. Neka nas Allah sačuva od tih iskušenja!

8. POJAVLJIVANJE MUZIČKIH INSTRUMENATA I SMATRANJE TOGA DOZVOLJENIM

Od Sehla ibnu Se'ada, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nastupiće pred kraj dunjaluka: propadanje (poniranje) u zemlju, bacanje (padanje) kamenja sa nebesa i pretvaranje ljudskih likova u životinjske.

A kada će to biti o Allahov Poslaniče? – upitaše.

Kada se pojave muzički instrumenti i pjevačice – odgovori on.” (Ibnu Madže i Et-Taberani sahih)

Ovaj predznak se vec uveliko obistinio u našem vremenu. Vidimo raširenost raznih vrsta muzičkih instrumenata, mnoštvo pjevača i pjevačica koje mnogi obožavaju i drže ih za svoje idole.

9. PIJENJE ALKOHOLA I UVJERENJE DA JE TO DOZVOLJENO

Pojavilo se u ovome društvu pijenje alkohola, nazivajući ga raznim imenima, a još gore od toga je što ga neki ljudi proglašavaju dozvoljenim.To je također jedan od predznaka Sudnjeg dana, kao što je naglašeno u Enesovom, radijallahu anhu, hadisu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nabraja predznake Sudnjeg dana, pa između ostalog kaže: “…/ piće se alkohol…” (Muslim 16/221)

U prethodnom poglavlju. o pojavljivanju muzičkih instrumenata, su pomenuti neki hadisi u kojima se kaže da će u ovome ummetu biti onih koji će pijenje alkohola smatrati dozvoljenim.

Ubade ibnus-Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Skupina mog ummeta će smatrati pijenje alkohola dozvoljenim, nazivajući ga drugačijim imenom. ” (Ahmed 5/318 i Ibnu Madzdze 2/1123, sahih)

10. UKRAŠAVANJE DŽAMIJA I NATJECANJE U TOME

Od predznaka Sudnjeg dana je ukrašavanje džamija raznim klesanjem i rezbarenjem a zatim hvalisanje tim džamijama. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan dok se ljudi ne budu takmičili u ukrašavanju džamija.” (Ahmed 3/134sahih)

U En-Nesaijevom rivajetu ovog hadisa se kaže: “Od predznaka Sudnjeg dana je da se ljudi takmiče u ukrašavanju džamija. ” (En-Nesai 2/32 i Ibnu Huzejme,sahih)

Enes, radijallahu anhu, kaže: “Takmiče se ljudi u ukrašavanju džamija a u njih rijetko i malo odlaze.” (sahih)

Ibnu Abbas, radijallahu anhu, kaze: “Vi ćete zasigurno ukrašavati džamije kao što su to radili Jevreji i Kršćani.” (EI-Buhari 1/539)

Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, je branio da se džamije ukrašavaju jer to ometa klanjače za vrijeme namaza i smanjuje im skrušenost i koncentraciju u namazu. Kada je Omer, radijallahu anhu, naredio da se obnovi Poslanikova džamija u Medini onda je rekao: “Zaklonite svijet od kiše, i nemojte slucčjno da bojite crvenom ili žutom bojom pa da sa tim šarama ometate klanjače.” (EI-Buhari 1/539)

 

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Svaki Allahov, dž.š., propis vezan za ljude i dunjaluk, spušten je samo sa jednim ciljem – uspostavljanje reda, sklada i harmonije u prirodi i jedinstva, mira i sloge među ljudima.

Svako narušavanje reda sklada i harmonije u suprotnosti je sa Allahovom voljom baš kao što je ogovaranje, laganje, krađa, ubistvo, blud i zakidanje na vagi, zabranjeno.

Da je jedinstvo mir i ljubav Allahova naredba govori Kur'an časni;
… I čvrsto se držite Allahova užeta, nemojte se razjedinjavati! (Ali Imran, 103)

 

U etimologiji ove riječi habl stoji ideja da je to uže satkano od brojnih vlakana; to je cjelina sastavljena od brojnih jedinki. Time nam Kur'an sugeriše da je svaki od nas to jedno vlakno, i da, kada se ta vlakna udruže u cjelinu, predstavljamo posebnu snagu iza koje stoji najveća snaga- ona Allahova, dž.š. 

 

Opisujući prave vjernike Muhammed a.s., kaže: “Vjernici u svojoj međusobnoj ljubavi, milosti i osjećajima jednih prema drugima su poput tijela, kada se jedan organ razboli, cijelo tijelo zahvati nesanica i groznica.” (Muslim, br. 6751)

“Doista je vjernik prema drugom vjerniku poput građevine; jedan njen dio podupire drugi!” (Buharija, br. 481, Muslim, br. 6750)

Od Ebu Hiraša se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Ko bude izbjegavao brata godinu dana kao da je prolio njegovu krv.” ( Ebu Davud, br. 4915 )

 

Upozoravajući na sve što narušava jedinstvo vjernika i njihovu međusobnu ljubav, Pejgamber s.a.v.s., kaže: “Čuvajte se lošeg mišljenja, jer mišljenje je najlažniji govor! Nemojte jedni drugima mahane tražiti, nemojte se međusobno uhoditi, nemojte se međusobno nadgornjavati, nemojte jedni drugima zavidjeti, nemojte jedni druge mrziti, nemojte jedni drugima leđa okretati i budite, Allahovi robovi, braća!” (Buharija, br. 5143, i Muslim, br. 6701)

 

A u drugom hadisu Muhammed s.a.v.s. kaže:
“Džennetska vrata se otvaraju svakog ponedjeljka i četvrtka i biva oprošteno svakom robu koji ništa Allahu ravnim ne čini, osim čovjeku koji je u zavadi sa svojim bratom, kaže se: „Odgodite ovu dvojicu dok se ne izmire! Odgodite ovu dvojicu dok se ne izmire! Odgodite ovu dvojicu dok se ne izmire!‘” (Muslim, br. 6709)

 

Ne postoji period u novijoj istoriji našeg naroda u kome su muslimani bili u većoj potrebi za jedinstvom, saradnjom i međusobnim pomaganjem.

Neprijatelji islama napadaju sve muslimane, bez obzira o kojoj se grupi radilo. Svi oni koji nose muslimanska imena, a sa kojima imamo razilaženje su naša braća koja imaju drugačije mišljenje i naš put približavanja Allahu dž.š.

 

Neprijatelji koji dovode do razjedinjavanja muslimana su čeri stvari:
– duša koja naređuje zlo ( nefsun emmareh)
– šejtan
– zavist
– oholost

Allahovom dž.š., mudrošću, On je odredio da je Njegova obaveza oprečna onome što čovjekova duša želi. Čovjekova priroda navodi čovjeka da govori o drugim ljudima, a Allah, dž.š., ga obavezuje da ćuti.

Priroda čovjeka je da spava, ali mu Allah, dž.š., naređuje da ustane i da klanja.

Priroda čovjeka je da voli da sam bude na vrhu, iznad svih, da se takmiči i pobjeđuje druge, ali ga naredba Gospodara obavezuje da sarađuje.

Pokoravanje uživanjima čovjekove duše je skretanje sa Božijeg puta. Svaki put kada se čovjek osami i odvoji od ljudi on je skrenuo sa Božijeg puta, i što više skreće sa Božijeg puta on upada u sve veći i veći grijeh.

Na početku on živi u zajednici i sarađuje sa tom zajednicom, nakon toga, kada počne svoj put nepokoravanja Božijim naredbama, on se udaljava od te zajednice i počinje graditi svoj ugled na omalovažavanju drugih, svoje bogatstvo na osiromašavanju drugih, svoju sigurnost na strahovima drugih.

Svako udaljavanje od zajednice i jedinstva dokaz je grijeha i nepokornosti Allahu dž.š., a svako približavanje zajednici i težnja ka jedinstvu sa ljudima dokaz je pokoravanja Allahu, dž.š., i slijeđenja Njegovog puta.

 

Poslanik, a.s., kaže: „Nisu se zavoljela dvojica u ime Allaha, dž.š., pa se rastala osim zbog grijeha kojeg je jedan od njih učinio.”

 

Da bi se postiglo jedinstvo, mir i ljubav među muslimanima mora se suprostaviti svom nefsu, pozivati na dobro i odvraćati od zla.

Allah, dž.š., kaže: „Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: Naređujete da se čini dobro, a od zla odvraćate i u Allaha vjerujete.” ( Ali Imran, 110)

 

Pozivanje može biti dvojako: pozivanje radi sebe ili, pozivanje radi Allaha, dž.š. Onaj koji poziva radi sebe mora ubacivati neke novine među ljude kako bi govorio: „Ja sam jedini na ispravnom putu, a svi oko mene su neispravni!” Takav zagovara svoju bezgrješnost i ne priznaje kvalitete i uspjehe drugih. Ova vrsta pozivača odlikuje se natjecanjem, a ne saradnjom sa drugima, te se, da bismo bili na ispravnom putu, ovoga moramo kloniti.

 

Da bismo postigli jedinstvo potrebno je da budemo od onih koji pozivaju Allahu, dž.š., a to su oni koji slijede pravi put, oni koji sarađuju, a ne natječu se sa drugima, oni koji potvrđuju dobro drugih i priznaju svoje grješke. Ovo je ključ jedinstva.

 

Drugi neprijatelj muslimana koji ih navodi na razjedinjavanje je šejtan, l.a. Poslanik, a.s., kaže: „Šejtan je izgubio nadu da će biti obožavan na Arapskom poluotoku, ali bit će zadovoljan ako vjernike zavadi.” (Muslim i Ahmed)

 

Šejtan je taj koji čovjeka navodi na svađu sa ljudima. On ih podstiče i pali u njima vatru ponosa. Jednog dana Ebu Bekr je sjedio zajedno sa Muhammedom, a.s. Naišao je neki čovjek i počeo riječima vrijeđati Ebu Bekra. Ebu Bekr se okrenuo i prošao pored njega ne uzvraćajući na njegove uvrjede. Nakon toga, čovjek je nastavio svoje vrijeđanje što je Ebu Bekra naljutilo i počeo mu je uzvraćati. U tom momentu Poslanik je ustao. Ebu Bekr je krenuo za njim i rekao mu: „Božiji Poslaniče, dok je onaj čovjek nas vrijeđao ti si sjedio! Kada sam mu ja odgovorio ustao si. Šta znači takav tvoj postupak?” Poslanik je odgovorio: „Ebu Bekre, dok ti nisi odgovarao, tu je bio melek i umjesto tebe uzvraćao onom čovjeku. Pošto si se ti naljutio i počeo mu uzvraćati, melek je otišao, a pristigao je šejtan. Nakon što je došao šejtan, ja sam ustao.”

 

Prenosi se od Omera, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: „Čvrsto se držite džemata, a čuvajte se razilaženja. Šejtan je sa pojedincem, a od dvojice je dalji, ko želi Džennet, neka se drži džemata, a onaj koga dobro njegovo djelo raduje, a njegovo loše djelo žalosti, pa taj je mu'min.” (Tirmizi i Hakim )

 

Zavist je, u svojoj biti, u stvari nezadovoljstvo Allahovom dž.š., odredbom. Zavidnik je nezadovoljan zato što je bilo onako kako je Allah dž.š., odredio, a ne onako kako je on želio da bude. Shvatanje ovoga pomaže u liječenju ove bolesti i postizanju sloge i jedinstva među ljudima.