Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.

Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji su pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.

On nam u Svojoj Knjizi poručuje:

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo, da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije mu skriveno ništa. (al-Hujurat, 13)

I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju. (al-Rum, 22)

O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. (al-Ma'idah, 105)

Draga braćo i sestre.

Sposobnost preživljavanja jednog naroda, njegove tradicije, kulture i civiliziranosti u velikoj mjeri zavisi od vrijednosnih kriterija, načela i etike koju taj narod prihvata i kojom se rukovodi u životu. Što neki narod zamašnije čuva svoje korijene, razvija svoj duh i njeguje svoju tradiciju, to je vitalniji, trajniji, prepoznatljiviji i cjenjeniji među drugim narodima.

U svakom periodu historije susreću se narodi koji su drukčiji od drugih. Allahova je mudrost da u začuđujućem činu stvaranja izvede veliki broj vrsta živih bića, a od ljudi narode različitih boja, jezika, tradicija i kultura – da bi se upoznavali. Tu veličanstvenu mogućnost, to bogatstvo od Gospodara darovano, istovremeno nam daje i obavezu: svi smo Božija bića i svi smo odgovorni za svoga brata i svoju sestru.

Uz tu univerzalnu, određuje nas i pripadnost narodu: Učinili smo vas narodima i plemenima, kao i jezička i rasna pripadnost: I raznovrsnosti jezika vaših i boja vaših, kako se u Kur'anu naglašava.

U ovom odabranom danu, u ovoj posebnoj prilici i na ovome časnom mjestu želim još jednom naglasiti potrebu za našim narodnosnim određenjem imenom Bošnjak, za njegovanjem našeg bosanskog jezika i očitovanjem naše islamske pripadnosti u ovom vremenu. Za nekoliko dana će otpočeti popis stanovništva u našoj zemlji. To je važan i značajan događaj za sve nas u domovini i za našu braću i sestre koji su privremeno odsutni iz domovine i borave u inozemstvu. Rezultati popisa upravit će mnoge tokove u našoj zemlji. Evidentirat će se nacionalna struktura stanovništva i brojnost naroda na određenom prostoru, struktura i vlasništvo nad zemljištem i imovinom itd. Dobit ćemo i mnoge druge podatke koje popis obuhvata. Svima njima ćemo se koristiti na nacionalnoj i na međunarodnoj razini. Prisjetimo se samo koliko je popis iz 1991. godine bio korišten u svim političkim i drugim razgovorima o sudbini naše zemlje.

Braćo i sestre.

Na popisu ćemo se očitovati o našoj vjerskoj identifikaciji. Naša vjera je islam, kako smo to stoljećima svjedočili na ovim prostorima. Islam od nas, svakog punoljetnog i slobodnog muslimana, traži da javno posvjedočimo pripadnost toj našoj tradiciji, kao našem pravu na slobodu vjere i uvjerenja.

Tražit će se i naše očitovanje o narodnom imenu i maternjem jeziku. Zagledamo li se u prošlost, sve dokle seže naše narodno pamćenje, vidjet ćemo da naše epske junačke pjesme govore o viteštvu Bošnjaka, a to ime pominju i naši susjedi u svojim književnim djelima. Tako smo se zvali i tako su nas drugi zvali sve do kraja devetnaestog stoljeća, kada se zabranom upotrebe toga našeg imena kuju planovi našeg odvajanja od zemlje, kako bi ju se raskomadalo među susjedima. Kazat ćemo da smo Bošnjaci i da je naš jezik bosanski jezik. To isto bi kazali i naši očevi i djedovi, kojima su na silu uskratili to pravo. Hvala Bogu, ova generacija Bošnjaka smogla je snage, odlučnošću svojih sinova, povratiti naše narodno ime Bošnjak i ime našeg materinskog bosanskog jezika.

Kao žrtvama genocida i teških zločina, počinjenih nad nama, dužnost nam je odazvati se popisu stanovništva, kako bismo raspoznali naše stanje i naš hal u sadašnjosti, da bismo mogli planirati budućnost. Pozivam sve da uspravimo svijest i odgovornost naspram zemlje i naroda. Nisu nam potrebni nikakvi eksperimenti kod očitovanja o nacionalnoj i jezičkoj pripadnosti. Ne smijemo dopustiti luksuz da dojučerašnje jugoslavenstvo, koga smo ponajviše među sobom i na svoju štetu zagovarali, zamijeni neko novo nebošnjačko određenje, pa da naša narodna skupnost bude manja nego što jeste. S time, braćo i sestre, gubimo i mi i naša domovina Bosna i Hercegovina.

Posebno se želim obratiti prognanima, izbjeglim i onima u dijaspori. Zločin genocida i etničkog čišćenja ne smije biti nagrađen našom pasivnošću. Naša borba i otpor takvom projektu moraju biti trajni. U Foči, Višegradu, Rogatici, Srebrenici, Zvorniku, Bijeljini, Banjoj Luci, Prijedoru, Derventi, Modriči, Mostaru, Trebinju, Duvnu i Livnu i drugim našim gradovima nema se ko popisati ako se ne popišete vi koji ste protjerani iz njih. Pozivam i Srbe i Hrvate da se popišu u mjestima prijeratnog boravka. Tako ćemo čuvati multietničnost naše zemlje na svakom njenom pedlju, kao našu najveću vrijednost.

Molimo Allaha da ojača našu vjeru i osnaži volju da istrajemo u ciljevima. Želimo da naša zemlja bude mirna i prosperitetna, da se njeni narodi međusobno pomažu i poštuju, da jedni drugima pružimo ruku i pomognemo u nevolji i poteškoćama, da se natječemo u dobru i suzbijamo zlo kad god se ono pojavi.

 Na kraju preporučujem sebi i vama razmišljanje i postupanje po onome što nam je Muhamed,(a.s) ostavio u oporuku kada je rekao:

O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj; stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od dunjaluka svog za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u Čijoj ruci je Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa, osim Dženneta ili Džehenema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.

Amin!

Neizmjerna hvala pripada samo Allahu,dž.š., Gospodaru univerzuma, koji zna šta se krije u našim srcima, neka je salavat i selam na Njegovog Miljenika, i pečata poslanstva, Muhammeda,s.a.w.s., koji je svoj život posvetio odgoju ummeta, zajednice, kako muslimana, tako i šire.

Jedno vrijeme nosi teret mnogih bolesti, a danas ćemo aBd početi govoriti o neophodnom čišćenju i liječenju duše, kao i o samoodgoju.

Važan podstrek na putu ka savršenstvu duše je samoodgoj. Njega treba primjeniti, ako se želi pravi uspjeh. Uz pridržavanje islamskih propisa, neophodno je svakodnevno preispitivati svoju savjest, ponašanje, rijeći i djela. U tom trenutku čovjek treba biti potpuno iskren prema sebi. Treba se sam sebi tiho obraćati. U takvoj tihoj ispovijesti prisutan je samo Allah,dž.š.

Istinski mu’min se treba pitati, da li je njegov odnos  prema Allahu,dž.š., onakav, kakav islam traži. Da li je dovoljno slijedio put koji je pokazan? Da li je poštovao svoje roditelje, brata, sestru, bližnjeg i svakog dobrog čovjeka? Da li je bio daleko od smutnji i ogovaranja? Da li je…? Da li je…?

Uporna pitanja provjeravaju savjest, čiste je. Kontrola vlastitih postupaka pruža najljepše rezultate snage i svijesti o našim unutarnjim mogućnostima i sposobnostima. Dužnost je provjeriti, preispitati svoju savjest.  Dužnost je u nju uložiti dio svog vremena.

Svim srcem i svom svojom dušom insan treba priži ovome ozbiljnom polju. On je na prvi pogled sitan, naizgled  neznatan, ali je ustvari velik, do džinovskih razmjera i značajan za svakog čovjeka, za njegovu dušu, za njegovu  vječnost, za dobro svih ljudi. Sigurno je da nas naše nastojanje za usavršavanjem upućuje na put koji vodii liku pravog čovjeka. A Allah,dž.š., nam u Kur´anu, ukazujući na našeg Poslanika,a.s.: I ti si (Muhammede) doista  najljepše ćudi, ahlaka, odgoja. Ovaj ajet je poziv ka težnji za usavršavanjem svog odgoja, ponašanja i izgradnji ljudskih vrlina.

Svijetla je istina, Allah,dž.š., pomaže one koji nastoje ići Njegovim putem, a onaj ko nastoji biti pravi čovjek  ide tim putem. Na njemu treba biti istrajan. Na ovom putu je neophodno pored ustrajnosti, raditi sistematski, ili planski, jer bez plana čovjek ne može znati koliko je popravio ili pogoršao svoje stanje. Borba za oplemenjenjem duševnih vrijednosti počinje sa misaonim čišćenjem života od svih poruka i zala i svih njihovih odsjaja koji su se nataložili u našem duhu. Svaku lošu pomisao trebamo odbaciti već u njenom začetku. Zatim treba krenuti u boj protiv vlastitih osnovnim grešaka koje se čine potpuno svjesno, slobodnom voljom i pored prigovora savjesti. U tom boju se mora biti uporan, pa ako treba i mjesecima ustrajavati na ispravljanju jedne greške. Treba se moliti Dragom Allahu za pomoć, boriti se i pomoć će, ako Bog da, doći. Zatim treba ići u boj protiv grešaka učinjenih u naglosti. A iza njih protiv sve manjih i manjih grešaka. Treba se učiti na neprestani boj sa aždahama poroka i zla u nama, jer prokleti šejtan se Dragom Allahu zakleo da će cijeli svoj život provesti u zavođenju ljudi.  Svaki dan treba vjernik treba imati duhovnu inventuru (obnovu).

Ovaj put, borbe sa svojim nefsom, na arapskom jeziku se kaže Mudžahedetun-nefs. Prvi dio ove fraze mudžahede, dolazi od arapske riječi džuhd, koja znaci: ulaganje truda ili koristenje svoje energije. Dakle, mudžahedetun-nefs znači: ulaganje truda i energije u suprostavljanje nečemu.

U Časnom Kur´anu je rečeno: Pravovjerni! Pokajte se i povratite Allahu punom iskrenošću srca svog. Možda će vam Gospodar vaš pokriti nevaljalštine vaše i uvesti vas u vrtove rajske ispod kojih  rijeke teku. Allahov Poslanik,a.s., je rekao: “Svi su ljudi griješnici, a najbolji  su griješnici oni koji se iskreno pokaju, Allahu,dž.š.,se vrate i grijeh napuste. Grijeh je plod djela prokletog šejtana. On baca čovjeka u nesreću, vodi ga u prokletstvo, uništava čast, ugled i dostojanstvo. Grijeh stvara zastor između čovjeka i Allaha, udaljuje ga od Allahova blagoslova i milosti.”

Za kraj ćemo spomenuti dva primjera iz povijesti islama, kako čovjeka koji iskreno čuje Allahov poziv, može svoj nefs, svoje stanje u potpunosti izmjeniti.

Omer ibnu-l-Hattab,r.a., uzima svoju sablju, kako bi ubio Allahovog Poslanika,s.a.w.s., pa ga je neko susreo i rekao mu: “Treba prvo da ubiješ svoju sestru, jer je i ona prihvatila islam!” Otišao je kod svoje sestre, udario joj je žestoki šamar tako da joj je minđuse iz ušiju izbacio i rasjekao usnu. Kako je ovo težak nefs! Ali samo što je čuo ajete: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ta-Ha. Ne objavljujemo Kur’an da se mučiš, već da bude pouka onome koji se -objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. Zaplakao je Omer,r.a., i rekao:”Šta treba da uradim da bih ušao u ovu vjeru?” Rekli su mu:”Idi kod Allahovog Poslanika,a.s. Od tada je postao El-Faruk – onaj koji razlučuje istinu od neistine. U nekoliko minuta Omer,r.a., se preokreće iz ubice Allahovog Poslanika,a.s., u El-Faruka – onoga koji rastavlja stinu od neistine.

Drugi primjer je o čovjeku koji koji se zvao Fudale. Fudale je bio prisutan na dan Osvajanja Mekke kada je Allahov Poslanik,s.a.w.s., rekao:”Idite vi ste slobodni”. Naravno, nema uzvišenijeg i ljepšeg primjera od ovog. Ovi ljudi su dvadeset godina Allahovom Poslaniku,a.s., činili nasilje i mučili ga, on im sad kaže:”Ja sam vam oprostio”. Subhanallah. Fudale je bio među tim kojima je Allahov Poslanik,a.s., tog dana oprostio, ali on na to nije uzvratio lijepim, već je uzeo nož želeći da ubije Allahovog Poslanika,s.a.w.s., nakon što mu je on oprostio. Vidimo li koliko je bio loš i pokvaren? Allahov Poslanik,a.s., je činio tavaf oko Kabe, a Fudale je čekao povoljnu priliku za svoj ružni poduhvat. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je činio tavaf oko Kabe, a Fudale je čekao povoljnu priliku za svoj ružni poduhvat. Allahov Poslanik,a.s., mu se okreće i kaže:”Na šta te tvoj nefs nagovara, o Fudale”. Fudale priča:”Allahov Poslanik,a.s., je podigao ruku, a ja sam pomislio da će me udariti. Stavio je svoju ruku na moje srce, pa je protrljao govoreći:’Traži oprosta od Allaha, o Fudale! Boj se Allaha, o Fudale.’” Priča dalje Fudale:”Prije nego što je stavio svoju ruku na moja prsa bio mi je najmrži čovjek na Zemlji, a kada je podigao ruku sa mojih prsa postao je najvoljeniji i najomiljeniji čovjek u mom srcu:”

Postojala je veza zinaluka-utičemo se Allahu, od njega- između Fudale,r.a., i neke žene, ali to je bilo u džahilijjetu. Imao je običaj da odlazi kod nje, pa nakon što je prihvatio islam prošao je pored nje dok je sjedila. Ona mu reče:”Dođi da popričamo, o Fudale”. Ali Fudale,r.a., je prošao i kazao ovoj ženi veoma lijepe stihove, kojima joj poručuje da se prihvati islama i pokornosti Allahu, a da ostavi griješenje.

Žena je upitala: Šta je ovo? Šta te je to preobratilo ovako, Fudale? Kako se to tvoj nefs ovako preokrenuo?” To je djelovanje lijepog islama, i onoga koji želi da mu islam bude vodič kroz život.

Molim Uzvišenog Allaha,dž.š., da budemo od onih koji će svoj život usmjeriti ka odgoju svoje duše, ćišćenju svoga srca i koje će Allah,dž.š., obasuti Svojom milošću i pokazati Svoju svjetlost. Amin ya erhamer-rahimin!

Džemat Jönköping, 13.9.2013.godine

Amsal ef. Memić