Neizmjerna hvala pripada samo Allahu,dž.š., Gospodaru univerzuma, koji zna šta se krije u našim srcima, neka je salavat i selam na Njegovog Miljenika, i pečata poslanstva, Muhammeda,s.a.w.s., koji je svoj život posvetio odgoju ummeta, zajednice, kako muslimana, tako i šire.
Jedno vrijeme nosi teret mnogih bolesti, a danas ćemo aBd početi govoriti o neophodnom čišćenju i liječenju duše, kao i o samoodgoju.
Važan podstrek na putu ka savršenstvu duše je samoodgoj. Njega treba primjeniti, ako se želi pravi uspjeh. Uz pridržavanje islamskih propisa, neophodno je svakodnevno preispitivati svoju savjest, ponašanje, rijeći i djela. U tom trenutku čovjek treba biti potpuno iskren prema sebi. Treba se sam sebi tiho obraćati. U takvoj tihoj ispovijesti prisutan je samo Allah,dž.š.
Istinski mu’min se treba pitati, da li je njegov odnos prema Allahu,dž.š., onakav, kakav islam traži. Da li je dovoljno slijedio put koji je pokazan? Da li je poštovao svoje roditelje, brata, sestru, bližnjeg i svakog dobrog čovjeka? Da li je bio daleko od smutnji i ogovaranja? Da li je…? Da li je…?
Uporna pitanja provjeravaju savjest, čiste je. Kontrola vlastitih postupaka pruža najljepše rezultate snage i svijesti o našim unutarnjim mogućnostima i sposobnostima. Dužnost je provjeriti, preispitati svoju savjest. Dužnost je u nju uložiti dio svog vremena.
Svim srcem i svom svojom dušom insan treba priži ovome ozbiljnom polju. On je na prvi pogled sitan, naizgled neznatan, ali je ustvari velik, do džinovskih razmjera i značajan za svakog čovjeka, za njegovu dušu, za njegovu vječnost, za dobro svih ljudi. Sigurno je da nas naše nastojanje za usavršavanjem upućuje na put koji vodii liku pravog čovjeka. A Allah,dž.š., nam u Kur´anu, ukazujući na našeg Poslanika,a.s.: I ti si (Muhammede) doista najljepše ćudi, ahlaka, odgoja. Ovaj ajet je poziv ka težnji za usavršavanjem svog odgoja, ponašanja i izgradnji ljudskih vrlina.
Svijetla je istina, Allah,dž.š., pomaže one koji nastoje ići Njegovim putem, a onaj ko nastoji biti pravi čovjek ide tim putem. Na njemu treba biti istrajan. Na ovom putu je neophodno pored ustrajnosti, raditi sistematski, ili planski, jer bez plana čovjek ne može znati koliko je popravio ili pogoršao svoje stanje. Borba za oplemenjenjem duševnih vrijednosti počinje sa misaonim čišćenjem života od svih poruka i zala i svih njihovih odsjaja koji su se nataložili u našem duhu. Svaku lošu pomisao trebamo odbaciti već u njenom začetku. Zatim treba krenuti u boj protiv vlastitih osnovnim grešaka koje se čine potpuno svjesno, slobodnom voljom i pored prigovora savjesti. U tom boju se mora biti uporan, pa ako treba i mjesecima ustrajavati na ispravljanju jedne greške. Treba se moliti Dragom Allahu za pomoć, boriti se i pomoć će, ako Bog da, doći. Zatim treba ići u boj protiv grešaka učinjenih u naglosti. A iza njih protiv sve manjih i manjih grešaka. Treba se učiti na neprestani boj sa aždahama poroka i zla u nama, jer prokleti šejtan se Dragom Allahu zakleo da će cijeli svoj život provesti u zavođenju ljudi. Svaki dan treba vjernik treba imati duhovnu inventuru (obnovu).
Ovaj put, borbe sa svojim nefsom, na arapskom jeziku se kaže Mudžahedetun-nefs. Prvi dio ove fraze mudžahede, dolazi od arapske riječi džuhd, koja znaci: ulaganje truda ili koristenje svoje energije. Dakle, mudžahedetun-nefs znači: ulaganje truda i energije u suprostavljanje nečemu.
U Časnom Kur´anu je rečeno: Pravovjerni! Pokajte se i povratite Allahu punom iskrenošću srca svog. Možda će vam Gospodar vaš pokriti nevaljalštine vaše i uvesti vas u vrtove rajske ispod kojih rijeke teku. Allahov Poslanik,a.s., je rekao: “Svi su ljudi griješnici, a najbolji su griješnici oni koji se iskreno pokaju, Allahu,dž.š.,se vrate i grijeh napuste. Grijeh je plod djela prokletog šejtana. On baca čovjeka u nesreću, vodi ga u prokletstvo, uništava čast, ugled i dostojanstvo. Grijeh stvara zastor između čovjeka i Allaha, udaljuje ga od Allahova blagoslova i milosti.”
Za kraj ćemo spomenuti dva primjera iz povijesti islama, kako čovjeka koji iskreno čuje Allahov poziv, može svoj nefs, svoje stanje u potpunosti izmjeniti.
Omer ibnu-l-Hattab,r.a., uzima svoju sablju, kako bi ubio Allahovog Poslanika,s.a.w.s., pa ga je neko susreo i rekao mu: “Treba prvo da ubiješ svoju sestru, jer je i ona prihvatila islam!” Otišao je kod svoje sestre, udario joj je žestoki šamar tako da joj je minđuse iz ušiju izbacio i rasjekao usnu. Kako je ovo težak nefs! Ali samo što je čuo ajete: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ta-Ha. Ne objavljujemo Kur’an da se mučiš, već da bude pouka onome koji se -objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. Zaplakao je Omer,r.a., i rekao:”Šta treba da uradim da bih ušao u ovu vjeru?” Rekli su mu:”Idi kod Allahovog Poslanika,a.s. Od tada je postao El-Faruk – onaj koji razlučuje istinu od neistine. U nekoliko minuta Omer,r.a., se preokreće iz ubice Allahovog Poslanika,a.s., u El-Faruka – onoga koji rastavlja stinu od neistine.
Drugi primjer je o čovjeku koji koji se zvao Fudale. Fudale je bio prisutan na dan Osvajanja Mekke kada je Allahov Poslanik,s.a.w.s., rekao:”Idite vi ste slobodni”. Naravno, nema uzvišenijeg i ljepšeg primjera od ovog. Ovi ljudi su dvadeset godina Allahovom Poslaniku,a.s., činili nasilje i mučili ga, on im sad kaže:”Ja sam vam oprostio”. Subhanallah. Fudale je bio među tim kojima je Allahov Poslanik,a.s., tog dana oprostio, ali on na to nije uzvratio lijepim, već je uzeo nož želeći da ubije Allahovog Poslanika,s.a.w.s., nakon što mu je on oprostio. Vidimo li koliko je bio loš i pokvaren? Allahov Poslanik,a.s., je činio tavaf oko Kabe, a Fudale je čekao povoljnu priliku za svoj ružni poduhvat. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je činio tavaf oko Kabe, a Fudale je čekao povoljnu priliku za svoj ružni poduhvat. Allahov Poslanik,a.s., mu se okreće i kaže:”Na šta te tvoj nefs nagovara, o Fudale”. Fudale priča:”Allahov Poslanik,a.s., je podigao ruku, a ja sam pomislio da će me udariti. Stavio je svoju ruku na moje srce, pa je protrljao govoreći:’Traži oprosta od Allaha, o Fudale! Boj se Allaha, o Fudale.’” Priča dalje Fudale:”Prije nego što je stavio svoju ruku na moja prsa bio mi je najmrži čovjek na Zemlji, a kada je podigao ruku sa mojih prsa postao je najvoljeniji i najomiljeniji čovjek u mom srcu:”
Postojala je veza zinaluka-utičemo se Allahu, od njega- između Fudale,r.a., i neke žene, ali to je bilo u džahilijjetu. Imao je običaj da odlazi kod nje, pa nakon što je prihvatio islam prošao je pored nje dok je sjedila. Ona mu reče:”Dođi da popričamo, o Fudale”. Ali Fudale,r.a., je prošao i kazao ovoj ženi veoma lijepe stihove, kojima joj poručuje da se prihvati islama i pokornosti Allahu, a da ostavi griješenje.
Žena je upitala: Šta je ovo? Šta te je to preobratilo ovako, Fudale? Kako se to tvoj nefs ovako preokrenuo?” To je djelovanje lijepog islama, i onoga koji želi da mu islam bude vodič kroz život.
Molim Uzvišenog Allaha,dž.š., da budemo od onih koji će svoj život usmjeriti ka odgoju svoje duše, ćišćenju svoga srca i koje će Allah,dž.š., obasuti Svojom milošću i pokazati Svoju svjetlost. Amin ya erhamer-rahimin!
Džemat Jönköping, 13.9.2013.godine
Amsal ef. Memić
bizjonkoping.se 