Hvala Allahu, Gospodaru Univerzuma, koji je utočište svemu. Salavat i selam Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima, koji su ljude opominjali i pozivali u vjeru u jednog Boga. Salavat i selam Posljednjem Allahovom Poslaniku, Muhammedu,a.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

 

Danas je 20.12.2013.godine, i 17. safer 1435.h.g. Prethodnih pet hutbi smo posvetili kazivajući o osobinama, karakteristikama i vrlinama kojima je Allah,dž.š., opisao one kojima je obećao ovosvjetski i onosvjetski uspjeh. To su prvi ajeti sure El-Mu'minun (Vjernici), u kojima Stvoritelj Kosmosa kaže:

U ime Allaha, svemu Dobročinitelja, Milostivom,

1. Ono što žele-vjernici će postići,
2. Oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
3. I koji onoga što ih se ne tiče izbjegavaju,
4. I koji milostinju udjeljuju,
5. I koji stidna mjesta svoja čuvaju,
6. Osim od žena svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju;
7. A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju;
8. I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
9. I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju,
10. Oni su dostojni nasljednici,
11. Koji će džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti.

 

Šesta karakteristika koja je spomenuta u ovim ajetima jeste obavljanje namaza na vrijeme. Poznato je iz hadisa Allahovog Poslanika,a.s., da je namaz stub vjere, i da je namaz sredstvo koje povezuje Stvoritelja sa stvorenjima. Allahov Poslanik,a.s., je često isticao vrijednosti namaza a ovdje ćemo istaći nekoliko njih:

Namaz kao svjetlo vjernika

Bilježi imam Muslim od Ebu Malika el-Harisa b. Asima el-Ešarija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Namaz je svjetlo.”

Namaz kao zaštita od licemjerja

Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Nema težeg namaza za munafike od sabah-namaza i jacije, a da znaju njihovu vrijednost, dolazili bi da ih obave, pa makar i pužući.”

Namaz kao zaštita od vatre

Bilježi imam Muslim od Amara b. Ruvejbe, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Neće ući u Vatru onaj ko bude klanjao prije izlaska sunca (sabah-namaz) i prije nego što ono zaðe (ikindija-namaz).”

 

 

 

Sredstvo kojim meleki čine dovu za čovjeka

Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Meleki upućuju dovu za onoga koji ostane u mesdžidu nakon obavljenog namaza sve dok ne izgubi abdest: ‘Allahu, oprosti mu, Allahu, smiluj mu se.’

Namaz kao sredstvo za čišćenje od grijeha

Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao ashabima: “Šta mislite da pored vaših kuća teku rijeke u kojima biste se kupali pet puta dnevno, da li bi na vama ostalo imalo prljavštine?” Ashabi su odgovorili da ne bi ostalo ništa od prljavštine, a na to je Allahov Poslanik rekao: ”Primjer tome je pet dnevnih namaza, pomoću njih Allah briše grijehe.”

Namaz kao štit vjernika

Bilježi imam Muslim od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ko klanja sabah-namaz, bit će zaštićen toga dana.”

Ovo su samo neke od funkcija namaza, u kojem je Allah,dž.š., da svojim stvorenjima mnogobrojne blagodati. Kroz jednu poučnu i slikovitu priču, poslušajmo i pokušajmo osjetiti veličinu namaza.

Sjećao se svoje nane i njenih upozorenja da obavi svoj namaz na vrijeme: «Moj sine, ne bi trebao ostavljati svoj namaz do ovog kasnog vremena !» Njegovoj je nani bilo sedamdeset godina, ali kad god bi čula ezan, hitro poput strijele odazivala bi se na mujezinov poziv. On, naprotiv, nikad nije mogao savladati svoj ego da ustane na molitvu. Šta je god radio namaz mu je bio na posljednjem mjestu i uvijek ga je žurno obavljao da… bi stigao na vrijeme.

Razmišljajući o tome, ustao je i shvatio da je ostalo još samo petnaest minuta do ezana za jaciju. Brzo je uzeo abdest i klanjao akšam. Dok je činio tesbih, ponovo se sjetio svoje nane i postidio se svoje molitve. Ona je klanjala s takvom skrušenošću i mirom. Počeo je sa svojom dovom, zatim se spustio na sedždu i ostao u tom položaju neko vrijeme. Bio je u školi cijeli dan i bio je tako umoran.

Naglo ga je probudio čudan zvuk, buka i vrištanje. Oblio ga je leden znoj. Razgledao je oko sebe, u svakom pravcu u kojem bi pogledao – bili su ljudi. Velika gužva. Neki su stajali sleđeni, gledajući oko sebe, neki su trčali lijevo i desno, potpuno izgubljeni, dok su neki klečali na koljenima sa skupljenim rukama, samo čekajući… Ispunio ga je čisti strah i panika kad je shvatio gdje se nalazi. Bio je to Sudnji dan!!!

Dok je bio živ slušao je o polaganju računa na Sudnjem danu, ali to mu se činilo tako dalekim! Da li ovo može biti plod njegove mašte, nešto što je njegov um izmislio?! Ne, iščekivanje i strah su bili tako veliki – nemoguće je da ovo nije stvarnost. Ispitivanje je i dalje trajalo. Počeo je očajnički trčati od čovjeka do čovjeka pitajući da li je njegovo ime prozvano. Niko mu nije mogao odgovoriti.

Iznenada, začuo je kako neko proziva njegovo ime, te se more ljudi rastavilo i napravljen je prolaz za njega. Dvojica su ga zgrabila za ruke i vodili naprijed. Ne gledajući, prolazio je kroz gužvu. Meleki su ga doveli do centra i tu ostavili. Dok mu je glava bila oborena, čitav njegov život mu je prolazio pred očima, kao kakav film.

Vidio je svog oca kako trči sa predavanja na predavanje, trošeći svoje zdravlje na putu islama. Vidio je svoju majku kako poziva goste u njihovu kuću, postavljajući jednu sofru, dok je drugu podizala. Branio se: »I ja sam uvijek bio na tom putu. Pomagao sam drugima. Širio sam Allahovu riječ. Obavljao namaz. Postio ramazan. Šta god nam je Allah naredio da činimo, činio sam. Što je Allah zabranio, nisam radio.»

 

Počeo je plakati i razmišljati o tome koliko je volio Allaha. Znao je da sve što je uradio u životu nije bilo onoliko koliko Allah zaslužuje. Znao je da je Allah njegov jedini Zaštitnik…

Znojio se i tresao kao nikad u životu. Oči su mu bile uperene na vagu djela, čekajući odluku. Konačno, odluka je donesena. Dva meleka, držeći listove papira u rukama, okrenuli su se prema gomili ljudi. Noge su mu bile pred kolapsom. Sklopio je oči kada su počeli čitati imena onih koji idu u džehennem. Njegovo su pročitali prvo. Pao je na koljena i vikao iz sveg glasa kako to ne može biti. «Kako ja mogu ići u džehennem? Služio sam druge cijeli moj život, širio sam Allahovu riječ među drugim ljudima…»

Zamaglilo mu se pred očima, tresao se cijelim tijelom. Ona dva meleka su ga uzela za ruke. Dok su mu se noge vukle, vodili su ga kroz gomilu prema ivici vatrene džehennemske provalije. Vikao je i očajnički razmišljao ima li iko od ljudi da mu pomogne… Dozivao je sva dobra djela koja je uradio: pomaganje svom ocu, svoj post, svoje namaze, Kur´an koji je čitao, pitao je da li mu ijedno od tih djela može pomoći!? Ali, meleki su ga i dalje vukli prema džehennemu.

 

 

Približili su se Vatri. Njegov posljednji pogled unazad… Zar nije Resulullah, s.a.v.s., rekao koliko je čista osoba koja se kupa u rijeci pet puta svaki dan, toliko i namaz obavljen pet puta dnevno čisti od grijeha?! Počeo je vikati: «Moj namaz? Moj namaz? » Dva se meleka nisu zaustavljala i došli su do same ivice ambisa džehennemskog. Osjećao je vatrene plamenove po svome licu. Nada se potpuno ugasila, osuđen je na vječnost u vatri… Jedan od meleka gurnuo ga je i on je padao, gledajući dno koje je bilo sve bliže i bliže…

Odjednom, čvrsta ruka ga je zgrabila i povukla nazad. Obrisao je prašinu sa očiju i vidio starog čovjeka bijele, duge brade. Upitao ga je: «Ko si ti?» Stari čovjek je odgovorio: «Ja sam tvoj namaz.» «Pa, gdje si do sada? Spasio si me u zadnji momenat! Još malo i završio bih na dnu džehennema!» Stari se čovjek nasmijao i rekao: «Pa i ti si mene obavljao u zadnju minutu, zar si zaboravio?!»

U tom trenutku otvorio je oči i podigao glavu sa sedžde. Bio je sav mokar od znoja. Slušao je glasove koje dolaze spolja i čuo je ezan za jaciju. Brzo je ustao i otišao uzeti abdest.
«A teško klanjačima, koji namaz svoj kako treba ne obavljaju!» (El-Ma´un:4, 5)

 

Molim Allaha,dž.š., da budemo od onih koje je spomenuo u suri El-Mu’minun, da naša srca očisti od svih osobina koje sprečavaju naš duhovni napredak, i da budemo od onih koji će osjetiti slast imana i lijepog dženneta. Amin!

Jönköpin, 20.12.2013.godine

Amsal Memić

Hvala Allahu,dž.š., Gospodaru univerzuma, koji sve vidi i kome je sve poznato. Salavat i selam Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima, koji su ljudima dolazili sa uputom. Posebnno salavat i selam Posljednjem Allahovom Poslaniku i Miljeniku, Muhammedu,a.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta sve do Sudnjega dana.

Danas je 6.12.2013.godine, i 3.safer 1435.h.g. Danas ćemo aBd nastaviti govoriti o osobinama vjernika koje je Allah,dž.š., spomenuo u prvih jedanaest ajeta sure Vjernici (el-Mu'minun). Govoreći o uspjehu vjernika na ovom za budući svijet, Allah,dž.š., kaže:

U ime Allaha, svemu Dobročinitelja, Milostivom,

1. Ono što žele-vjernici će postići,
2. Oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
3. I koji onoga što ih se ne tiče izbjegavaju,
4. I koji milostinju udjeljuju,
5. I koji stidna mjesta svoja čuvaju,
6. Osim od žena svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju;
7. A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju;
8. I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
9. I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju,
10. Oni su dostojni nasljednici,
11. Koji će džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Stid je izuzetna vrlina, koja ističe one koji je posjeduju. Allahov Poslanik,a.s., kazujući o imanu (vjerovanju), u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre,r.a., kaže:“Vjerovanje se sastoji o sedamdeset i nekoliko dijelova, najvažnije je izgovoriti šehadet, a posljednje maknuti s puta ono što smeta prolaznicima, a i stid je dio imana.“

U ovom hadisu Allahov Poslanik,a.s., pored sedamdeset i nekoliko djelova vjerovanja, ističe stid, dajući mu posebnu ulogu u jednom uzvišenom i veličanstvenom sistemu vjerovanja. Šta je to istinski stid, saznajemo od Allahovog poslanika,a.s., koji je podstičući ashabe na pravi stid rekao:“Stidite se Allaha pravom stidljivošću.“ Na to ashabi rekoše:“Hvala Allahu, mi se njega stidimo.“ Tada Poslanik,a.s., reče:“Nije tako kako vi mislite, nego je prava stidljivost da čuvaš glavu i ono što je na njoj (vjeru), da čuvaš stomak i ono što je u njemu (da se hraniš halalom), da se sjećaš smrti i iskušenja. Pa ko želi Ahiret (Budući svijet), neka ostavi ukrase ovoga svijeta. Ko postupi ovako, taj se stidi Allaha pravom stidljivošću.“

Allahov Poslanik,a.s., živi primjer islamskog edeba, ponašanja, objašnjava ashabima i svome ummetu, šta je to pravi stid. Nije stid biti šutljiv u društvu, i na taj način praviti sliku mirne i stidne osobe, a u pozadini zavađati braću u vjeri, razarati zajednicu, i tome slično. Osoba koja posjeduje ovu vlinu,  čuva vjeru i izbjegava sve što bi moglo ugroziti odnos sa Uzvišenim Allahom. I pored jasnih uputa i smjernica koje nam daje Allah,dž.š., i Njegov Poslanik,a.s., ljudi su opet više privrženi dunjaluku i ukrasima ovoga svijeta, i pored saznanja da smrt dolazi iznenada i da čovjek ne zna kada će umrijeti.

Koliko je stid važna karakteristika vjernika, najbolje ukazuje hadis Allahovog Poslanika,a.s., koji je rekao: „Stid je od imana (vjerovanja), a sa imanom ćete u džennet, a bestidnost je od neodgojenosti, a s tim ćete u džehennem.“

Allahov Poslanik,a.s., upozorava svoj ummet da čuva stid, jer će mu on biti propusnica za vječnu sreću, dok oni koji ne budu imali stid neće dobiti tu propusnicu. Ipak, danas ljudi ne mare za stidom, pa ćemo sresti i vidjeti tako bestidna djela, od kojih se insan može samo zgroziti. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste da ima ljudi koji dolaze u Allahovu kuću (džamiju, mesdžid), a nemaju stida u Allahovoj kući, stoje na namazu pred Uzvišenim Allahom, a razmišljaju o razaranju zajednice, čim završe sa namazom, kao da su izašli iz neke šejtanove savjetovaonice, zaborave na Allaha, kao da On ne vidi, ne čuje i ne zna sve ono što nam je u mislima, a pogotovo ono što radimo. Stida je sve manje i manje, a ljudi su zaboravili Allaha, Poslaika,a.s., i ahiret, a svu svoju energiju usmjerili kako bi imali dunjaluk, koji će danas-sutra prašina postati.

Jedne prilike su ashabi bili pored Allahovog Poslanik,a.s., pa je spomenut stid, na što ashabi upitaše:“ Allahov Poslaniče, je li stid dio vjere?“ Na to im Poslanik odgovori:“On je cijela vjera.“

Nedostatak stida kod ljudi, i borba za dunjalukom preokupirali su savremenog čovjeka, što je rezultiralo pojavom raznih bestidnih djela. Preokupiranost dunjalukom, oduzima ljudima puno vremena i energije, koja je, nažalost, krivo usmjerena. Takav odnost prema prirodi stvari je doveo i do sve učestalije pojave bluda, homoseksualizma, lezbestva, istospolnih brakova i sl. Takvu djecu su odgajali, ili je možda ispravnije reći „nisu odgajali“ roditelji koji su bili preokupirani dunjalukom, i nisu imali vremena za ispravan odnos prema svojoj djeci. Takva djeca su se sabirala po ulicama, parkovima, nekim prostorijama, i šejtanu ne treba puno da pokrene već postojeći ljudski nagon, i podari malo, nažalost, prolaznog užitka takvim osobama.

Allah,dž.š., nas u suri El-Mu'minun, u ajetima o kojima danas govorimo, upozorava na ovakva (ne)djela. Drago braćo, krajnje je vrijeme da razmislimo o ovim stvarima, da pogledamo šta radimo i u šta ulažemo svoju energiju. Pogrešno ulaganje vremena i energije dovodi do katastofalnih problema, koja se danas mogu vidjeti na svakom ćošku. Ako danas ne uložimo ispravno 10 sati svoga vremena, nastaće nam problem kojeg nećemo moći riješiti možda i u narednih 10 godina.

Molim Allaha,dž.š., da nas sačuva od bestidnosti, razvrata i nemorala. Da nam srce i razum budu ispunjeni stidom, koji će nas dovesti do stanja svjesnosti Allaha,dž.š., u svakom trenutku. Da budemo od onih koji će svojim djelima biti primjer drugima, a ne od onih kojih će se drugi sjećati po lošem. Amin!

Jönköping, 6.12.2013.godine

Amsal Memić

Hvala Allahu, Odgajatelju svjetova, koji u svome stvaranju daje znakove onima koji ih čitaju. Salavat i selam, Allahovim Poslanicima i Vjerovjesnicima, koji su svojim primjerom pokazali najveće ljudske vrijednosti, posebno salavat i selam donosimo na Posljednjeg Allahovog Poslanika i Miljenika, Muhammeda,a.s., koji je najljepši primjer i uzor čovječanstvu, salavat i selam njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 29.novembar 2013.godine i 26.muharrem 1435.h.g. Ovo je treća u nizu hutbi koje govore o uspjehu vjernika koji je Allah,dž.š., spomenuo u prvih jedanaest ajeta sure Vjernici (El-Mu'minun). Allah,dž.š., govoreći o vjernicima koji će uspjeti i koji će osjetiti slast dženneta, kaže:

U ime Allaha, svemu Dobročinitelja, Milostivom,

1. Ono što žele-vjernici će postići,
2. Oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
3. I koji onoga što ih se ne tiče izbjegavaju,
4. I koji milostinju udjeljuju,
5. I koji stidna mjesta svoja čuvaju,
6. Osim od žena svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju;
7. A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju;
8. I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
9. I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju,
10. Oni su dostojni nasljednici,
11. Koji će džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Današnje, potrošačko društvo čovjeku nudi sva materijalna dobra, negdje na lakši, a negdje na teži način, ipak to isto društvo i čovječanstvo u globalu, nije harmonično i sve je manji broj onih koji imaju miran san. Kada govorimo o ljudskom miru i harmoniji, ne želimo umanjiti značaj i bitnost dinamike života jer samo takav život ima smisla. Međutim, u svoj dinamici koju sa sobom nosi jedan ljudski život, čovjeku je potreban Jusufov,a.s., mir i odmor, koji će mu izoštriti njegova čula, te će njegova tamnica i usamljenost (ibadet u posljednjoj trećini noći), izoštriti njegova čula i biti prednost u društvu koje je samo prividno bilo na slobodi, a koje je zapravo svo vrijeme spavalo.

Ajet po ajet, korak po korak, fazu po fazu, Allah,dž.š., u navedenim kur'anskim ajetima daje formulu za uspjeh vjernicima, onima koji ispravno čitaju Allahove,dž.š., znakove. Na putu koji vodi ka džennetu, čovjek svakodnevno biva iskušavan i testiran, kako bi se napravila razlika između onih koji su Allahu pokorni i onih koji to nisu.

Prethodne dvije hutbe smo govorili o prve dvije karakteristike vjernika, skrušenost u namazu i čuvanju jezika. Današnja dinamika i narušena harmonija života, sprečavaju čovjeka da vrijeme koje treba da provede sa Gospodarom, on provede razmišljajući o materijalnim dobrima, ružnim i pokvarenim mislima, razarajućim idejama koje imaju cilj podjelu društva, a ta podjela to isto društvo vodi u propast, itd. Sve to se dešava u nedostatku vremena koje je čovjeku potrebno da provede sa Gospodarom, jer ako čovjek nije u stalnoj povezanosti sa Allahom, onda će prokleti šejtan iskoristiti takvu priliku i čovjeka usmjeriti na krivi put.

Druga prepreka na putu uspjeha vjernika je čuvanje jezika, koji je najslabija tačka čovjeka ili najjače oružje šejtana, jer nakon namaza, prvo čime veliki broj ljudi pokvare svoj namaz jeste jezik.

Ono o čemu ćemo danas reći nešto više, jeste udjeljivanje mislotinje. To je ujedno i treća karakteristika nakon uspješno izgrađene prve dvije. Islam poznaje dvije vrste udjeljivanja: obavezno (institucija zekata) i dobrovoljno (institucija sadake). Allah,dž.š., u Kur'anu, na trideset i dva mjesta naređuje davanje zekata. Ono što je posebno interesantno jeste, da naredba zekata u većini slučajeva dolazi zajedno sa naredbom obavljanja namaza.

Allah,dž.š., u suri Ali Imran, u 180.ajetu kaže: „Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih, ne to je zlo za njih. Ono čime su škrtarili bit će  im obješeno o vratu na Sudnjem danu. Allahovo nasljedstvo su nebesa i zemlja, i Allah zna ono što vi ne znate.“

Allahov Poslanik,a.s., je rekao:“Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, ko god od ljudi umre, a iza sebe ostavi ovaca ili deva ili krava od kojih nije davao zekat, ta stoka će doći Sudnjeg dana ogromne veličine i težine pa će tog svog vlasnika gaziti kopitama i bosti ga rogovima. Ta stoka će po redu nailaziti gazeći preko vlasnika. Kada svi pređu, počinju ispočetka, i to će trajati sve dok se ne završi polaganje računa među ljudima.“

Kab,r.a., kaže:“Kad vidiš da nema kiše, znaj da se zekat ne daje; kada vidiš da su sablje izvučene (iz korica), znaj da se ne sudi po Allahovom zakonu, pa se ljudi jedni drugima svete i kada vidiš da se kamata koristi, znaj da se nemoral (zinaluk) masovno proširio.“

Ljudi u današnjem društvu su zaokupljni dunjalukom i svoj život su usmjerili dunjaluku, ne razmišljajući o ulozi i razlogu našeg boravka na ovome svijetu. Sve je manje djela koja ukazuju i koja su primjer trajnog djela koje će čovjek ponijeti sa sobom na ahiret, i koje će mu biti svjedokom iskrenog dobrog djela.

Enes ibn Malik,r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,a.s., rekao:“Kada vjernik umre, prati ga troje: porodica, imetak i djela; dvoje se vraća, a ostaje jedno. Vraćaju se porodica i imetak, a ostaju djela.“

Ebu Hurejre,r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik,a.s., rekao:“Jednom prilikom je neki čovjek išao putem i jako ožednio. Naišao je na bunar, sišao u njega i napio se. Kada je izašao, našao je psa kako liže prašinu zbog žeđi, pa je rekao:'Ovog psa je zadesila žeđ kao i mene! Ponovo se spustio u bunar, napunio cipelu vodom i, držeći je ustima, ponovo izašao iz bunara i napojio psa. Allah se tom čovjeku zahvalio i oprostio mu grijehe.“ Ashabi upitaše:“Poslaniče, pa zar i zbog životinja bivamo nagrađeni?“ Poslanik im odgovori:“Za svako živo stvorenje (kada ga nahranite i napojite) imate nagradu.“

Davanjem milostinje, čovjek se spašava od pohlepe, koja je kočnica čovjekovog postizanja sreće i uspjeha na ovom i budućemo svijetu. Potvrdu poga vidimo u ajetu: „Jer oni koji su od svoje pohlepe (gramzivosti) spašeni-oni će sigurno postići sreću.“ Pohlepa zajednicu vodi direktno u propast.

Enes ibn Malik,r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik,a.s., rekao:“Kada je Allah,dž.š., stvorio Zemlju, ona se počela micati, pa je stvorio brda i postavio in na Zemlji, te se ona smirila. Meleki su se začudili jačini brda, pa su upitali:'Gospodaru, ima li nešto od Tvojih stvorenja jače od brda?’ On reče:'Ima željezo.’ Meleki ponovo upitaše:’ Gospodaru, ima li nešto od Tvojih stvorenja jače od željeza?’ On reče:'Ima vatra.’ Meleki opet upitaše:’ Gospodaru, ima li nešto od Tvojih stvorenja jače od vatre?’ On reče:'Ima voda.’ Meleki upitaše:’ Gospodaru, ima li nešto od Tvojih stvorenja jače od vode?’ On reče:'Ima vjetar.’ Meleki upitaše:’ Gospodaru, ima li nešto od Tvojih stvorenja jače od vjetra.’ On reče:'Ima, čovjek koji udjeli sadaku krijući da ne zna njegova lijeva šta je udijelila desna.’

Molim Allaha,dž.š., da nam ovi kur'anski principi budu životni principi, da nam Poslanikovi,a.s., primjeri budu putokazi kojih ćemo se sjećati i slijediti, da budemo od onih koji daju a ne oni kojima se daje, i da nas sačuva od svakog vida pohlepe. Amin!

Jönköping, 29.11.2013.godine

Amsal Memić

Hvala Allahu, Gospodaru Svjetova, koji je čovjeka stvorio i namjesnikom na zemlji ga učinio, kome je uputu poslao i pravi put pokazao.

Salavat i selam na Božije poslanike i vjerovjesnike, koji su Božija uputa ljudima, a posebno salavat i selam donosimo na Posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda,a.s., koji je čovječanstvu prenio Allahovu Knjigu koju je On Uzvišeni obećao da će do Sudnjega dana ostati neizmjenjena, i uputa čovječanstvu, salavat i selam na njegovu porodicu, plemenite ashabe i sljedbenike njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 15.11.2013.godine po gregorijanskom kalendaru, 12. Muharrem 1435.godine po hidžretskom kaalendaru. Dan ašure, koji nas podsjeća na događaj izlaska Benu Israila iz Misra, današnjeg Egipta, me podstakao da u narednih nekoliko hutbi govorimo o uspjehu koji je Uzvišeni Allah obećao vjernicima u istoimenoj suri El-Mu'minun (vjernici).

Uzvišeni Allah u prvih jedanaest ajeta sure El-Mu'minun kaže:

U ime Allaha, svemu Dobročinitelja, Milostivom,

Ono što žele-vjernici će postići,

Oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,

I koji onoga što ih se ne tiče izbjegavaju,

I koji milostinju udjeljuju,

I koji stidna mjesta svoja čuvaju,

Osim od žena svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju;

A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju;

I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brigu brinu,

I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju,

Oni su dostojni nasljednici,

Koji će džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Allah,dž.š., počinje suru sa ajetom Ono što žele-vjernici će postići, i ovim ajetom obećava uspjeh vjernicima. U narednim ajetima, Allah,dž.š., spominje nekoliko osobina i svojstava koji karakterišu vjernike i u kojima vjernici, ukoliko žele uspjeh treba da provode svoje vrijeme razmišljajući o ovim ajetima i njihovom univerzalnom značenju.

Allah,dž.š., u citiranim ajetima spominje skrušenost u namazu, izbjegavanje svega onoga što nas se ne tiče, davanje sadake, čuvanje stidnih mjesta, briga o povjerenim amanetima i obavezama i obavljanje namaza na vrijeme.

Danas ćemo govoriti o prvoj osobini vjernika koja je spomenuta u suri El-Mu'minun, a to je skrušenost u namazu. Poniznost ili skrušenost u namazu je prva osobina koju je Uzvišeni Allah spomenuo. Zašto baš poniznost tj. skrušenost? To je, ukoliko pogledamo naredne karaktiristike vjernika, osobina koja, ukoliko se posjeduje, rezultira i realizaciji svih sljedećih osobina. Skrušenost u namazu je posebnost koju su ashabi Allahovog Poslanika,a.s., nosili u svojim srcima i ta srca se spominju stoljećima nakon njihovog preseljenja na bolji svijet. Skrušenost je osobina koja izdvaja one koji je posjeduju, jer ih njihova skrušenost vodi ispravnom djelovanju, onakvom djelovanju kakvo od nas želi Uzvišeni Allah.

Intencija namaza jeste da oblikuje ljudsko srce ili ljudsku ličnost, jer osoba se ponaša i djeluje spram onoga što nosi u svome srcu. Isa,a.s., je svojim havarijjunima rekao: „Svako daje ono što ima.“  Insan koji nosi ljubav u svome srcu, ne može dati zlobu ili mržnju drugim ljudima.

Kako je skrušenost posebna osobina, možemo vidjeti i iz hadisa Allahovog Poslanika, a.s., koji je rekao: „Prva stvar koja će biti uzdignuta sa Zemlje jeste-oduzeta od mog ummeta jeste skrušenost, tako da ćeš teško sresti roba ponizna.“ (Taberani)

Allahov Poslanik,a.s., nas je upozorio da će prvo što će ljudi napustiti jeste skrušenost, i to je prvo na što nas upozorava da se trebamo vratiti i tražiti skrušenost.

Skrušenost jeste prefinjena osobina, koja je rijetka i koju je teško posjedovati, ali u manifestaciji skrušenosti čovjek treba biti oprezan zbog činjenice da se skrušenost ne pretvori u pretvaranje, jer su ashabi Allahovog Poslanika,a.s., učili dovu „Allahu moj, utičem ti se od lažne skrušenosti.“

Nažalost, u glavama ljudi je zavladala jednostrana slika skrušenosti u namazu, koja se očituje u pokornom plakanju, odnosno stanju na ivici plača. Suština skrušenosti je mnogo veća od toga. Ona u sonovi ne zahtjeva prolijevanje suza, mada ni to nije isključeno. Prema jezičkoj definiciji, to znači prijanjanje uz zemlju, makar pogledom. Ovaj glagol znači poniznost, kao što se kaže u ajetu:“…i pred Miostivim glasovi će se stišati“ (Ta-Ha,108). I ovaj je smisao povezan sa zemljom. „Skrušena“ zemlja u arapskom jeziku je neplodna, bez zelenila, koji vjetrovi podižu.  Ovo je pojašnjeno u ajetu: „Jedno od znamenja Njegovih jeste to što vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja“(Fussilet,39). To znači da je zemlja spremna za promjenu, pripremljena za interakciju s novim okolnostima, svejedno da li se radio o vodi ili vjetru. Voda stvara zelenilo, a vjetar je preoblikuje. U oba slučaja promjena je vezana za skrušenost. Na isti način skrušenost dovodi do promjene u namazu. Ustvari, ta se promjena dešava kroz namaz, unutrašnja, duboka promjena, koja nekada može boljeti do suza, i biti bolnija od porođajnih bolova, koje ništa ne može umanjiti.

Molim Allaha,dž.š., da budemo skrušeni poput zemlje od koje smo stvoreni, da na nas spusti kišu Svoje milosti koja će u nama pokrenuti istinske ljudke vrijednosti koje će nas učiniti sretnijima i koje će se odraziti na našu porodicu, našu zajednicu, naš džemat i naš ummet. Amin.

Jönköping, 15.11.2013.godine

Amsal Memić

Hvalla Allahu,dž.š., Gospodaru svjetova, koji je stvorio čovjeka, dao mu razum i spustio Objavu kako ne bi zalutao. Salavat i selam Božijim poslanicima i vjerovjesnicima, a posebno salavat i selam Allahovom Poslaniku, i Miljeniku, Muhammedu, s.a.w.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta do sudnjega dana.

 

Uzvišeni Allah, dž.š., u 12.ajetu sure Hudžurat kaže: O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.

Uzvišeni Allah, u Časnom Kur’anu, u jednom ajetu spominje sumnjičenje, uhodu i ogovaranje. Na drugom mjestu, u suri el-Asr (vrijeme), Allah,dž.š., se zaklinje vremenom. Na koji način su ova dva kur’anska ajeta povezana?!

Jako malo vremena se provodi razmišljajući o Allahu,dž.š., o životu Njegovog Miljenika, Muhammeda,a.s., o porukama, putokazima i smjernicama iz Časnog Kur’ana, a na veliku žalost po čovječanstvo, udaljilo se od djelovanja i razmišljanja kojim je Uzvišeni Allah, dž.š., zadovoljan. Sve više je u društvu prisutna pojava, na koju nas je upozorio Allah,dž.š., u navedenom ajetu, a to su sumnjičenja, uhode i ogovaranje. O bitnosti vremena muslimani znaju već 14 stoljeća, međutim, kako koriste to vrijeme, najbolji pokazatelj je društveni položaj muslimana nekada i sada. Kada je islamska Kordoba imala 500 javnih hamama (kupatila), evropski kraljevi su se takmičili u nečistoći. Danas, osvrnemo li se na društvo u kojem živimo, vidjet ćemo, da zapadno društvo ima institute koji se bave planiranjem vremena. Subhanallah, Allah doista neće promjeniti stanje jednoga naroda, dok se ljudi ne promjene. Kada čovjek počne da razmišlja o ovim stvarima, sve manje vremena troši na beskorisne priče, izmišljanja, sumnjičenja, uhode, ogovaranja i sl., a svoje vrijeme i energiju usmjeri na pozitivne ljudske vrijednosti, kur'anske principe, napredak islamskog društva i sl. Svako od nas neka se pronađe, kojoj skupini pripada, onima koji vrijeme koriste za vlastiti neuspjeh i neuspjeh ummeta Muhammeda,a.s., i naše zajdnice, ili vrijeme usmjeravaju ka vlastitom uspjehu, i uspjehu ummeta i naše zajednice.

Uzvišeni Allah, dž.š., pordi sumnjičenje, uhodu i ogovaranje sa jedenjem mesa umrlog brata svoga, sada na momenat zastanimo i razmislimo o ovom postupku, jedenje mesa umrlog brata svoga, to je zaista odvratno, i Allah, dž.š., u nastavku ajeta kaže, to je vama odvratno.

Od Aiše,r.a., se prenosi da je rekla: „Rekla sam Vjerovjesniku,s.a.w.s., :'Šta će ti Safija takva i takva?’ (Neki prenosioci kažu da je time htjela reći: niska rasta), pa je rekao: ‘Izustila si tako krupnu riječ koja bi i more, kad bi se sa njim pomješala, zagorčila.“ Subhanallah.

Džabir b. Abdullah,r.a., prenosi:“U vrijeme Poslanika,s.a.w.s., puhnuo je vjetar odvratnog mirisa. Vjerovjesnik.s.a.w.s., je rekao: Neki munafici su ogovarali neke muslimane i to je uzrokovalo ovako smrdljiv vjetar.“ Nekog mudraca su pitali: „Ima li mudrosti u tome što je ogovaranje uzrokovalo smrad i smrdljiv vjetar u doba Vjerovjesnika,s.a.w.s., a danas te pojave nema?“ On reče:“ Zato što je ogovaranje toliko često u naše vrijeme da su se ljudi navikli na smrad i ne osjećaju ga. To je slično kao kad čovjek uđe u štavionicu kože. Njemu zasmeta smrad štavionice toliko da mu se smuči, dok su radnici u štavionici toliko naviknuti na njega da sjede i jedu i piju u štavionici. Njihovi nosevi su se navikli na smrad. Tako je i s ogovaranjem.“

Kada su Ibn Abbasa pitali o povodu ili uzroku objave kur'anskog ajeta, I ne ogovarajte jedni druge!, on je rekao: Povod objave ovog ajeta su bila dvojica ljudi, ashaba Allahovog Poslanika,s.a.w.s. Vjerovjesnik,a.s., je imao običaj da, sa dvojicom bogatih, na putovanje šalje i jednog siromašnog ashaba, kako bi se mogao okoristiti njihovom poputbinom. Zauzvrat, taj ashab bi išao ispred njih i pripremao konačište i logor. Tako je Selmana priključio dvojici ljudi. Jednom su zakonačili na nekom mjestu, a on im nije bio pripremio ništa. Oni mu rekoše:'Idi Vjerovjesniku,a.s.,  i pitaj ga da nam da nešto za prismok, da pojedu.’ Selman je otišao, a jedan od dvojice je rekao onom drugom: ‘Ovaj kada bi došao na neki bunar da zagrabi vode, umanjilo bi se vode.’ Kada je Selman došao Vjerovjesniku,a.s., i prenio mu zahtjev, on mu je kazao:’Reci ti njima da su oni svoj prismo pojeli. Selman se vratio onoj dvojici i prenio im što je Vjerovjesnik,a.s., rekao. Nakon toga, oni su otišli Poslaniku,a.s., i rekli da nisu jeli nikakvog prismoka. Kada ih je saslušao, rekao im je: Ja vidim tragove mesa u ustima. Oni kazaše da nisu imali nikakvog mesa taj dan. On im reče: Ogovorili ste svoga brata. Potom ih je pitao:  da li bi vam bilo drago da jedete lešinu? Oni rekoše da ne bi, a on reče: koliko god vam je odvratno meso lešine, toliko izbjegavajte ogovaranje. Onaj ko ogovara svoga brata, kao da jede njegovo meso.

Ebu Hurejre,r.a., prenosi da je Vjerovjesnik,s.a.w.s., pitao: Znate li šta je ogovaranje? Prisutni odgovoriše: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ On reče: Kada spomeneš svoga brata po nečemu što njemu ne bi bilo drago da čuje ili zna, onda si ga ogovorio. Ashabi upitaše:“A šta ako je ono što govorim o svome bratu istina?“ On odgovori: Ako je istinito to što govoriš, onda si ga ogovorio, a ako nije, onda si ga potovrio. Rekao si o njemu neistinu.

Draga braćo, Allah,dž.š., i njegov Poslanik,a.s., nas opominju o odvratnosti i pogubnosti pomenutih osobina. Današnjica nas još više upozorava da muslimani moraju biti jedinstveniji nego ikada. Ako pogledamo izvještaj svjetske banke, vidjet ćemo da država Izrael, koja je u srcu islamskog svijeta, troši 50% državnog budžeta na naoružanje. Bošanjaci pogotovo sebi ne smiju priuštiti gubljenje vremena i vrijeme trošiti na sumnjičenja, uhode, i ogovaranja, dodatno i zbog činjenice da ravnogorski četnički pokret nije stao sa svojom idejom o uništenju muslimana na našim prostorima. Danas taj pokret broji oko 300.000 pristalica te monstruozne ideje.

U ovom odabranom danu, sa ovog časnog mjesta, molim Allaha,dž.š., da shvatimo ozbiljnost situcije u kojoj se nalazimo, da svoje vrijeme usmjerimo ka Allahovom zadovoljstvu, a ne Njegovoj srdžbi, da nas sačuva od sumnjičenja, uhode i ogovaranja, i da svoju milost, svoj bereket spusti na ummet i na našu zajednicu. Amin!

Amsal ef. Memić

25.10.2013.godine, Jönköping