Hvala Allahu, Gospodaru Svjetova, koji je čovjeka stvorio i namjesnikom na zemlji ga učinio, kome je uputu poslao i pravi put pokazao.
Salavat i selam na Božije poslanike i vjerovjesnike, koji su Božija uputa ljudima, a posebno salavat i selam donosimo na Posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda,a.s., koji je čovječanstvu prenio Allahovu Knjigu koju je On Uzvišeni obećao da će do Sudnjega dana ostati neizmjenjena, i uputa čovječanstvu, salavat i selam na njegovu porodicu, plemenite ashabe i sljedbenike njegovog ummeta do Sudnjega dana.
Danas je 15.11.2013.godine po gregorijanskom kalendaru, 12. Muharrem 1435.godine po hidžretskom kaalendaru. Dan ašure, koji nas podsjeća na događaj izlaska Benu Israila iz Misra, današnjeg Egipta, me podstakao da u narednih nekoliko hutbi govorimo o uspjehu koji je Uzvišeni Allah obećao vjernicima u istoimenoj suri El-Mu'minun (vjernici).
Uzvišeni Allah u prvih jedanaest ajeta sure El-Mu'minun kaže:
U ime Allaha, svemu Dobročinitelja, Milostivom,
Ono što žele-vjernici će postići,
Oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
I koji onoga što ih se ne tiče izbjegavaju,
I koji milostinju udjeljuju,
I koji stidna mjesta svoja čuvaju,
Osim od žena svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju;
A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju;
I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju,
Oni su dostojni nasljednici,
Koji će džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti.
Allah,dž.š., počinje suru sa ajetom Ono što žele-vjernici će postići, i ovim ajetom obećava uspjeh vjernicima. U narednim ajetima, Allah,dž.š., spominje nekoliko osobina i svojstava koji karakterišu vjernike i u kojima vjernici, ukoliko žele uspjeh treba da provode svoje vrijeme razmišljajući o ovim ajetima i njihovom univerzalnom značenju.
Allah,dž.š., u citiranim ajetima spominje skrušenost u namazu, izbjegavanje svega onoga što nas se ne tiče, davanje sadake, čuvanje stidnih mjesta, briga o povjerenim amanetima i obavezama i obavljanje namaza na vrijeme.
Danas ćemo govoriti o prvoj osobini vjernika koja je spomenuta u suri El-Mu'minun, a to je skrušenost u namazu. Poniznost ili skrušenost u namazu je prva osobina koju je Uzvišeni Allah spomenuo. Zašto baš poniznost tj. skrušenost? To je, ukoliko pogledamo naredne karaktiristike vjernika, osobina koja, ukoliko se posjeduje, rezultira i realizaciji svih sljedećih osobina. Skrušenost u namazu je posebnost koju su ashabi Allahovog Poslanika,a.s., nosili u svojim srcima i ta srca se spominju stoljećima nakon njihovog preseljenja na bolji svijet. Skrušenost je osobina koja izdvaja one koji je posjeduju, jer ih njihova skrušenost vodi ispravnom djelovanju, onakvom djelovanju kakvo od nas želi Uzvišeni Allah.
Intencija namaza jeste da oblikuje ljudsko srce ili ljudsku ličnost, jer osoba se ponaša i djeluje spram onoga što nosi u svome srcu. Isa,a.s., je svojim havarijjunima rekao: „Svako daje ono što ima.“ Insan koji nosi ljubav u svome srcu, ne može dati zlobu ili mržnju drugim ljudima.
Kako je skrušenost posebna osobina, možemo vidjeti i iz hadisa Allahovog Poslanika, a.s., koji je rekao: „Prva stvar koja će biti uzdignuta sa Zemlje jeste-oduzeta od mog ummeta jeste skrušenost, tako da ćeš teško sresti roba ponizna.“ (Taberani)
Allahov Poslanik,a.s., nas je upozorio da će prvo što će ljudi napustiti jeste skrušenost, i to je prvo na što nas upozorava da se trebamo vratiti i tražiti skrušenost.
Skrušenost jeste prefinjena osobina, koja je rijetka i koju je teško posjedovati, ali u manifestaciji skrušenosti čovjek treba biti oprezan zbog činjenice da se skrušenost ne pretvori u pretvaranje, jer su ashabi Allahovog Poslanika,a.s., učili dovu „Allahu moj, utičem ti se od lažne skrušenosti.“
Nažalost, u glavama ljudi je zavladala jednostrana slika skrušenosti u namazu, koja se očituje u pokornom plakanju, odnosno stanju na ivici plača. Suština skrušenosti je mnogo veća od toga. Ona u sonovi ne zahtjeva prolijevanje suza, mada ni to nije isključeno. Prema jezičkoj definiciji, to znači prijanjanje uz zemlju, makar pogledom. Ovaj glagol znači poniznost, kao što se kaže u ajetu:“…i pred Miostivim glasovi će se stišati“ (Ta-Ha,108). I ovaj je smisao povezan sa zemljom. „Skrušena“ zemlja u arapskom jeziku je neplodna, bez zelenila, koji vjetrovi podižu. Ovo je pojašnjeno u ajetu: „Jedno od znamenja Njegovih jeste to što vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja“(Fussilet,39). To znači da je zemlja spremna za promjenu, pripremljena za interakciju s novim okolnostima, svejedno da li se radio o vodi ili vjetru. Voda stvara zelenilo, a vjetar je preoblikuje. U oba slučaja promjena je vezana za skrušenost. Na isti način skrušenost dovodi do promjene u namazu. Ustvari, ta se promjena dešava kroz namaz, unutrašnja, duboka promjena, koja nekada može boljeti do suza, i biti bolnija od porođajnih bolova, koje ništa ne može umanjiti.
Molim Allaha,dž.š., da budemo skrušeni poput zemlje od koje smo stvoreni, da na nas spusti kišu Svoje milosti koja će u nama pokrenuti istinske ljudke vrijednosti koje će nas učiniti sretnijima i koje će se odraziti na našu porodicu, našu zajednicu, naš džemat i naš ummet. Amin.
Jönköping, 15.11.2013.godine
Amsal Memić
bizjonkoping.se 