Kategorija: 1
Hidžra
Hvala Allahu gospodaru Univerzuma, Koji sebi slična nema, koji čovjeka stvori, na narode i plemena podjeli, da bi jedni drugima dobročinstvo činili. Salavate na Poslanika donosimo, putevima njegovim hodimo, stazama dobra kročimo, grijeha se čuvamo, a ako ih imamo iz grijeha ka dobru hidžret činimo.
Danas je 1.novembar 2013.godine po gregorijanskom kalendaru, 27.zul-hidždže po hidžri. Danas ćemo, inšallah, govoriti o hidžri, povijesnoj hidžri (koja je uzeta kao centralni događaj kojeg su muslimani uzeli za računanje vremena), univerzalnosti hidžre i svakodnevnoj hidžri.
Prvi muslimani, ashabi i sahabijke, Allahovog Poslanika,a.s., su proveli ekstremno teških, prvih 13 godina islama u Mekki. Ako se osvrnemo i zamislimo nad prizorom, Muhammedu,a.s., dolazi objava i poziv na spas čovječanstva, podržava ga mali broj prvih vjernika, sve glavešine mekkanskih plemena tu grupu vjernika gledaju kao otpadnike i velike neprijatelje njihovih idola. Muslimani bivaju zlostavljani, bičevani, ponižavani na sve moguće načine, kasnije dolazi i ekonomski bojkot muslimana. Iako u najkraćim crtama, i ne spomenutim grozotama koje su mušrici činili vjernicima, ovaj prizor je, gledano iz naše perspektive, nepodnošljiv, ne samo gledano iz naše perspektive, nego je on uistinu to i bio.
Allah,dž.š., naređuje Poslaniku,a.s., i ashabima da učine hidžru, i da kreiraju društvo koje će biti spominjano svakodnevno, u svim vremenima i u svim dijelovima svijeta. Iz navedenog, vidimo da je vanjski smisao i značenje hidžre preseljenje, seoba, dok unutarnje značenje jeste napuštanje lošeg stanja i prelazak u bolje, i ono s kojim je Allah,dž.š., zadovoljan.
Iako, na prvi pogled, sami čin hidžre, seobe, izgleda jednostavan, on je u svojoj suštini, da bi bio u potpunosti ispravan, puno kompleksniji nego što izgleda. Po ovom događaju muslimani svijeta, 15 stoljeća, računaju vrijeme, šta je to toliko posebno u ovom događaju da je uzet za početak računanja vremena?!
Događaj preseljenja vjernika i Muhammeda,a.s., iz Mekke u Medinu, je genijalan događaj koji je vječna formula uspjeha muslimanima svijeta. Kroz analizu hidžre Poslanika,a.s., ćemo pokušati dati jedan mali doprinos u shvatanju ovog posebnog događaja.
Organizacija
Allah,dž.š., je naredio činjenje hidžre, i obećao siguran uspjeh Poslaniku,a.s. Da, Allah,dž.š., mu je obećao uspjeh, ali ga je za taj uspjeh pripremao 50 godina, u tom periodu, Muhammed,a.s. je razvio svoj intelekt na nivo genijalnosti, kome se divi univerzum. Kada mu je došla naredba, on je počeo da organizira to putovanje, ne propuštajući predvidjeti razne neugodne situacije koje bi ga mogle snaći na tom putu.
Ovim postupkom, Muhammed,a.s., govori univerzumu, kada hoćete da uradite nešto posebno, nešto genijalno, nešto od čega će veliki broj ljudi imati koristi, sjedite, razmislite, napravite plan, predvidite moguće neželjene situacije, savjetujte se međusobno. Kada su muslimani stali sa idejnim planom o napredku, zapad je preuzeo inicijativu i danas ima vodeću ulogu u privredi, ekonomiji, medijima i drugim društvenim sferama života.
Šta je odlika ove genijalne organizacije?
Hz. Alija u postelji Poslanika
Na intervenciju Džibrila, Muhammed,a.s., odlučuje da u svojoj postelji ostavi hz. Aliju i na taj način „kupi“ dovoljno vremena kako bi osigurao izvedbu svoga plana. Jako bitan faktor svakog plana jeste organizacija vremena, Muhammed,a.s., želi na ovaj način osigurati, u slučaju neželjenih situacija, kupiti dodatno vremena za realizaciju plana. Sam čin ostavljanja hz. Alije u postelji je zavarao nevjernike, koji su iste noći htjeli da ubiju Poslanika,a.s., i cijelu noć su proveli budno posmatrajući kada će izaći iz kuće.
Ebu Bekr kao saputnik
Na ovom putovanju Poslanik,a.s., za saputnika uzima Ebu Bekra es-Siddika. Kada je primio Objavu, jedini koji je bez trunke razmišljanja prihvatio i povjerovao Poslaniku,a.s., bio je Ebu Bekr, i tada ga Poslanik,a.s., proglašava Es-Siddikom (iskrenim), i za svog saputnika uzima iskrenog prijatelja Ebu Bekra. Kada je Musa,a.s., činio hidžru, na putu prema hz. Hidru, njegova hidžra je bila edukativnog karaktera, on je poznavao samo šerijatsko znanje, a Allah ga upoznaje sa osobom koja poznaje hakikatsko (stvarno) znanje. Musa,a.s., također, u Kur'anu se navodi uzima jednog mladića da ide sa njim na taj put, to je po mišljenju mufessira bio Jušua b. Nun, najučeniji njegov sljedbenik, koji je bio i njegov nasljednik, isto kao što je i Ebu Bekr bio prvi halifa, nakon preseljenja Poslanika,a.s.
Kada idemo na put, draga braćo, ili kada želimo da realiziramo neki projekat, moramo tražiti iskrene ljude, ljude koji su se spremni žrtvovati za uspjeh zajednice. Uspjeh zajednice je ideja koja je muslimane prve generacije dovela do zavidnog društvenog uspjeha. Allah,dž.š., je ne samo kroz primjer prve generacije, nego i u prirodi dao ljudima formulu za uspjeh zajednice. Da li ste znali da mrav, ako oboli od neizliječive bolesti izdvaja se od ostatka zajednice i umire sam, a sve zbog toga da bi se izbjegla situacija da se bolest proširi i na ostale članove zajednice, pogotovo imajući u vidu da bolest ostavlja traga na ponašanje mrava u obavljanju svojih zadataka.
Primjećeno je da se oboljeli ne samo izdvaja od ostatka zajednice nego ostavlja sve svoje poslove i veze sa bilo kojim članom kolonije.
Također, primjećeno je da je to ponašanje kojem pribjegavaju svi članovi kolonije, bez obzira da li je već bolestan ili ima određene pokazatelje da će se razboliti.
Na kraju imajmo na umu da ovo ponašnje nije svojstveno samo mravima nego se može primjetiti i kod drugih insekata koji žive u zajednicama, kao što su pčele.
Na ovaj način bolesni mrav štiti svoju zajednicu od širenja raznih bolesti. Ovo je slikovit primjer u životinjskom carstvu gdje jedinka stavlja interese zajednice ispred ličnih potreba.
Da napomenemo da je pored organizacije, neophodno i da je suština samog projekta dobra, jer ukoliko je ideja loša i negativna onda ni dobra organizacija, ni ljudski resursi nisu dovoljni jer je prije svega neophodno da je Allah zadovoljan idejom.
Abdullah b. Ebu Bekr
Prilikom boravka u pećini Sewr, Allahov Poslanik,a.s., i Ebu Bekr su svakodnevno dobivali informacije od Ebu Bekrovog sina Abdullaha o planovima mekkelija. Tako nas ovaj događaj uči da je neophodno u svim segmentima društva imati uspješne osobe kao što je i to uzorito društvo imalo. Muslimani su nažalost, umjesto da iz ovog i njemu sličnih događaja, nauče da budu ujedinjeni u društvenom napretku i uspostavi dominacije nad neprijateljem, puno više usmjereni i fokusirani na špijunažu i kreiranje planova za uništenje vlastitog društva. Da nas Allah sačuva ovog iskušenja.
Vodič
Na putu od Mekke do Medine, Poslanik,a.s., i Ebu Bekr su sebi uzeli vodiča, koji će ih voditi kroz pustinju, putem koji je neprohodan i siguran od eventualnog presretanja mušrika. Izabrali su pouzdanog vodiča, koji je poznavao okolinu. Ovaj segment putovanja nas uči da je neophodno za određene zadatke izabrati ljude koji najbolje poznaju tu oblast. Iako je Muhammed,a.s., Božiji Poslanik, i može tražiti pomoć direktno od Allaha, on nas želi naučiti da je poznavanje okolikne, društva i društvenih sistema, neophodno za uspjeh i realizaciju projekta. Nužnost poznavanja geo-političke situacije, ekonomskih previranja, društvenih kretanja je jedan od najznačajnijih elemanata za uspjeh naše zajednice.
Ovo su neki od elemenata uspjeha projekta „hidžra“, koje je neophodno dodatno istražiti i uzeti kao pouku. Svaki čovjek koji ostavi loše navike ili djelo je putnik na ovom putovanju.
Molim Allaha,dž.š., da prije svega napravimo individualnu hidžru, i napustimo loše navike i činjenje loših djela, pa da uz Allahovu pomoć, učinimo i društvenu (kolektivnu) hidžru, koja će biti inspirirana pomenutom hidžrom Allahovog Poslanika,a.s. Amin!
Jönköping, 1.11.2013.godine
Amsal Memić
POGLEDAJ DRUGU STRANU SVOGA ŽIVOTA!
Jedan od poznatih pisaca, sjedio je u svom uredu, držao u ruci svoje pero i na listu papira napisao slijedeće:
Godina koja je evo prošla, donijela mi je slijedeće događaje:
U prošloj godini podvrgnut sam operaciji žućnog mjehura;
Napunio sam šesdeset godina, život mi je brzo prošao;
Prestao sam raditi jako važan posao u izdavačkoj kući u kojoj radim 30 godina;
U istoj godini moj dragi otac je preselio na drugi svijet;
Najstariji sin je imao saobraćajnu nesreću i zbog toga još nije diplomirao na medicinskom fakultetu.
Na kraju popisa, pisac je dodao:
“Kako loša godina za mene!”
Čovjek je odložio papir na sto i izašao iz sobe.
Nakon malo vremena, njegova supruga uđe u ured i na radnom stolu nađe papir na kojem je njen muž ispisao događaje koje su mu se desile u protekloj godini.
Ona pročita sadržaj pisma i izađe tiho iz ureda. Međutim, ova plemenita žena, vrati se vrlo brzo noseći u ruci drugi list papira, te ga stavi odmah pored onoga kojeg je ispisao njen muž.
Nije prošlo mnogo, a pisac se vrati u svoj ured i začudi se kada je pored lista papira kojeg je on ostavio, našao još jedan, naizgled identičan. Ali se u biti jako razlikovao od njegovog. On lahko pozna rukopis svoje hanume.
Na hartije bijaše ispisano slijedeće slijedeće:
“Prošle godine desile su mi se slijedeće stvari:
Konačno sam se riješio dugogodišnjih bolova u stomaku, nakon što sam bio podvrgnut operaciji žućnog mjehura;
Prošle godine sam navršio šesdeset godina, a hvala Allahu, zdravlje me još dobro služi;
U istoj godini se navršilo trideset godina moga uspješnog pisanja i izdavaštva, pa kao da je došlo vrijeme da malo odmorim;
Moj otac je preselio u osamdeset petoj godini života, ali hvala Allahu preselio je mirno, bez velikih bolova, nakon što je cijeli svoj život služio Allahu časno i odano. Nije pao na postelju i nije bio teret nikome od svoje porodice;
Moj sin je preživjeo saobraćajnu nesreću, hvala Allahu, bez ikakvih trajnih posljedica i komplikacija.
Završila je supruga poruku riječima:
Kako lijepa godina u kojoj su lijepe stvari prevagnule nad ružnima. Hvala Allahu na svemu.”
Mi ljudi obično gledamo na ono što nam je nedostaje, bez da obraćamo pažnju na ono što uvijek posjedujemo.
Zato, nemojmo da nam se desi da zbog onoga što nam na je na prvi pogled uskraćeno, zaboravimo da zahvaljujemo Allahu na onome što nam je dao!
Kaže Allah Uzvišeni:
وَإِنَّ رَبَّكَ لَذُو فَضْلٍ عَلَى النَّاسِ وَلَكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لا يَشْكُرُونَ
A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna. (Sura En Neml; 73)
Hilafet (namjesništvo) i međuljudski odnosi
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Onome koji zna šta je u ljudskim srcima, neka je salavat i selam na Njegovog Miljenika, Muhammeda,s.a.w.s., njegovu časnu porodicu, njegove drugove ashabe i sve Allahove dobre robove koji su živjeli i radili za islam i napustili ovaj svijet sa vjerom u srcu u Uzvišenog Allaha,dž.š.
Današnje društvo i savremeni čovjek, u borbi i utrci sa vremenom i egzistencijom, zaboravlja i napušta temeljne i istinske ljudske vrijednosti. Danas ćemo govoriti o temi hilafeta (namjesništva) i međuljudskih odnosa, jer je institucija hilafeta, nažalost, sve više zapuštena, a međuljudski odnosi i pored svih instrukcija iz Kur´ana i života Poslanika,a.s., su uveliko uzdrmani.
Hilafet je jedna neizmjerno velika odgovornost koju čovjek iz trenutka u trenutak zaboravlja. Dobro nam je poznato da je prvi čovjek, Adem,a.s., izveden iz Dženneta, upravo iz zaborava, zaboravio je ono što mu je Allah Uzvišeni naredio i učinio je prestup. I pored toga, Uzvišeni Allah daje Ademu,a.s., namjesništvo na Zemlji, daje mu najznačajniju funkciju na ovome svijetu, kojeg je Adem,a.s., ostavio svome potomstvu u emanet.
Kroz primjer ashaba Allahovog Poslanika,a.s., Ebu Ubejde,r.a., vidjet ćemo kako se to emaneti treba da čuvaju. U periodu vladavine h.Omera,r.a., Ebu Ubejde,r.a., je bio namjesnik Šama. U jednom trenutku, kada je pokušao da se ponovo vrati Heraklius sa svojom vojskom u izgubljenu oblast, Ebu Ubejda je pored sebe imao veoma malo vojnika. Zbog toga nije bilo moguće da odbrani grad. Odmah je pozvao i okupio stanovnike Šama. Onda ima je kazao sljedeće:“Od vas smo prikupili džiziju(glavarinu), i zbog toga bismo trebali da vas štitimo. Međutim, trenutno nismo u stanju to da učinimo. Znači nećemo moći da vas štitimo. Ali ćemo svima da vratimo ono što smo uzeli od vas jer nam nije dozvoljeno da taj imetak zadržavamo kod sebe na nepravedan način.“ Nakon toga sve prikupljene džizije su vraćene vlasnicima. Svećenici i kaluđeri su se začudili pred ovakvim prizorom, zatvorili su se u svoje bogomolje i počeli da se mole za muslimane. Ispraćali su muslimane govoreći:“ Ako Bog da, ponovo ćete se vratiti i spasiti nas od Heraklijusova zuluma.“ Ovakvo su živjeli ashabi Allahovog Poslanika,s.a.w.s., i ovakvim pristupom su osvajali srca ljudi, da su se svećenici i kaluđri molili za njihov povratak.
Uzvišeni Allah nas opominje kroz primjer Adema,a.s., šta nas očekuje kada svoju obavezu emaneta zaboravimo. Svi događaji koji se dešavaju oko nas i u nama samima, su najbolja prilika da jedni druge podsjetimo na naš emanet za koji ćemo pred Dragim Bogom odgovarati, kako smo ga izvršili. Da li nam je savjest čista što je naš odnos prema bratu muslimanu i svijetu u kojem živimo takav kakav jeste? Da li smo spremni stati pred Uzvišenog Gospodara a svojim životom nismo spremni razmisliti o onome šta se to dešava u našem svijetu, svojim životima činimo i unosimo smutnju među braću muslimane? Ovo je draga braćo postao virus koji se širio i prenosio i nije ni našu zajednicu ni nas Bošnjake zaobišao. Sve to je rezultat zaborava čovjekovog hilafeta na ovome svijetu.
Ovakve stvari moraju imati uzroke, uzroke koji su pokretači ovih, za muslimane stravičnih događaja. Jedan od tih uzroka trebamo potražiti i u hadisu u kojem nas Allahov Poslanik s.a.w.s. upozorava na vrijednosti koje vjernici treba da posjeduju. Sevban Prenosi da je Allahov Poslanik rekao: Uskoro će doći vrijeme kada će se nad vama, sa svih strana, naklatiti narodi, kao što se gladni naklate nad sahanom. Upitali su ashabi: „Hoće li to tada biti zbog naše malobrojnosti, o Allahov Poslaniče? Rekao je: Ne, vi ćete biti tada mnogobrojni, ali ćete biti kao nanos bujice. Allah će iz srca vaših neprijatelja isčupati strah od vas, a u vaša srca će ubaciti vehn. Upitali su: „A šta je to vehn, o Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: Ljubav prema ovome svijetu i prezir smrti.(bilježi Ahmed i Ebu Davud)
Čovjek ne treba biti nadprosječno inteligentan da primjeti da se hadis Allahovog Poslanika a.s. zaista obistinio. Dovoljno je, ako toga stvarno nismo svjesni, osvrnuti se oko sebe i vidjeti šta se događa u našoj kući, našem gradu, našem dzematu, ili proguglati internetom i pogledati šta se muslimanima dešava diljem svijeta. Najbolji pokazatelj jesu naša braća u Palestini, koji od 1948. godine, a posljednjih godina naročito, ne mogu zaspati mirno, jer dobro obučeni monstrumi svakog trenutka mogu ući u njihovu vlastitu kuću i sve ih bez ikakva izgovora pobiti.
Sve su ovo posljedice čovljekovog zaborava temeljnih principa vjere. Jedan od zaboravljenih princima je zasigurno i princip dogovaranja (šure). Allahov Poslanik,a.s., se za sve društvene probleme savjetovao i dogovarao sa svojim ashabima, nije im rekao ja sam dr. političkih i društvenih nauka, nemam se ja šta s vama dogovarati, nego je kao uzorna ličnost stvorenoga svijeta, sjedio zajedno sa ashabima, više i manje sposobnim ili inteligentnim, ali su se oko svega dogovarali. Ta mala zajednica istinskih vjernika je učinila to što je učinila, manje-više, dobro znamo.
Allah dž.š. u univerzalnoj uputi ljudima kaže: „Allah neće izmijeniti stanje jednog vremena dok se narod ne izmjeni.“ Potvrdu ovog Kur'anskog principa daje i americki psiholog, Stephan Kavi, koji je rekao: Uspjeh našeg društva ne ovisi od toga šta se dešava u bijeloj kući, nego usjeh našeg društva ovisi od toga šta se dešava u našoj kući.
Završit ću riječima šejh Jusufa Kardavija: Ako želimo osnovati istinsko islamsko društvo, ne trebamo umišljati da je to moguće ostvariti perom, odlukom koju izdaje kralj ili predsjednik, ili odlukom parlamenta. To se ostvaruje postupno – idejnim, duhovnim, moralnim i društvenim pripremama.
Molim Uzvišenog Allaha, da našu povezanost sa Sobom pojača našom povezanošću međusobno, da iz naše povezanosti proisteknu idejne, duhovne, moralne i društvene vrijednosti koje će donijeti dobro ovome društvu, i molimo Uzvišenog Allaha da u nasa srca ubaci medjusobnu ljubav, razumjevanje, toleranciju i slozenost, i da time izgradimo zidine dzemata koje neprijatelji islama i muslimana ne mogu, uz Allahovu pomoc unistiti. Amin ya Erhamer-rahimin!!!
Amsal ef. Memić
Stanje ummeta
Prenosi se od Ebu Hurejre,r.a., da je Allahov Poslanik,s.a.w.s., rekao:
“Kakvo će vaše stanje biti, o ljudi, kada se žene vaše uzobijeste i omladina pokvarena postane?”
Upitaše ashabi:”Allahov Poslaniče, zar će se to zaista desiti?”
On odgovori:”Da, i još teže od toga! Kakvo će vaše stanje biti kada ostavite naređivanje dobra i odvraćanje od zla?”
Rekoše:”Allahov Poslaniče, zar će se to zaista desiti?”
Odgovori:”Da, i još teže od toga. Kakvo će vaše stanje biti kada budete zlo smatrali dobrim a dobro zlim?!”
Rekoše:”Allahov Poslaniče, zar će se to zaista desiti?”
Reče:”Da, i još teže od toga. Kakvo će vaše stanje biti kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro?!”
Rekoše:”Allahov Poslaniče, zar će se to zaista desiti?”
Odgovorio je:”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, bit će i teže od toga!” I rekao je:”Smutnje poput tmine mrkle noći, dolazit će jedna za drugom, sličit će jedna drugoj kao što glave krava liče, nećete zanati koja je od koje.”


