Hutba – Razmišljaj!

RAZMIŠLJAJ!

Ebu Derda r.a kaže: „Tri stvari me nasmiju a tri rasplaču. Nasmijava me čovjek koji se nada dugom životu i odgađa činjenje dobra a smrt za njim svuda traga, nasmijava me čovjek koji je nemaran spram obaveza a zna da neće biti zanemaren, nasmijava me i onaj koji je bezbrižan a ne zna da li je Stvoritelj s njim zadovoljan. Rasplakuje me spoznaja da svakog trena može doći kraj a ja nespreman za susret s Bogom, rasplakuje me spoznaja da bolesću ili nekim drugim uzrokom mogu biti onemogućen da činim dobro, i rasplakuje me pomisao na dan kada ćemo tragati za Gospodarom svjetova i čekati njegovu odluku o mom vječnom boravištu.“ Razum je, draga braćo osobenost, a razmišljanje vjernikova obaveza i sastavni dio vjere. razmisljajući o suštini vjere, o čovjekovom životu i njegovoj zemaljskoj misiji Hasan el Basri zaključuje: „Najbolja pobožnost je takmičit se u pobožnosti“. Pobožnost, dakle nije samo vanjska manifetsacija vjere. Razumjeti pobožnost kao samo vanjsku manifestaciju znači vjeru svesti na formu. A upravo razmišljanje o suštini vjere, pronicanje u tajne i svrhu ljudskost života i njegove zemaljske misije jest prvorazredna pobožnost. U nekim hikajama se čak govori: Jedan sahat dubokog promišljanja je bolje od klanjanja cijelu noć: „Knjigu koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni poruku primili“.

Nakon citanja ovog ajeta Hasan el Basri konstatuje: Tako mi Allaha nije čitanje Kur'ana i njegovo čuvanje samo nastojanje da se njegova slova tačno izgovore a ne vodi računa o granicama koje je postavio. Vi govorite: Čitav Kur'an sam pročitao i nijednog slova izostavio nisam. Ko to govori a nakon čitanja slovo objavljeno ne živi, laže. Jer ukoliko se zadržalo samo na riječi bez djela, on je, veli Hasan el Basri, tako mi Allaha čitav Kur'an zanemario. Kako razumjevate, pita on on nas kur'anski ajet: „Mi ćemo tebi teske riječi objavljivati“. Kako ga razumijevate ako ne shvatate da to znači objavljivat ćemo ti riječi koje će od vas tražiti trud i u životu vam kadkad uzrokovati teskoće. Kako razumjevate ajet: „Kada ti Kur'an čitamo ti čitanje njegovo slijedi“. Čime? Ti čitanje njegovo djelom slijedi. Čini ono što Kur'an traži a ostavi ono što Kur'an zabranjuje. Razmišljanje je ibadet. Jedan sahat dubokog promišljanja o suštini vjere, o covjekovoj zemaljskoj misiji, o tajni i suštini njegova života. Nikad, čini mi se, nije bilo važnije promisliti o našem stanju i iz toga izvući pouku, jer Allah dž.š. je dao nama razum kako bismo pouku uzimali iz onog što On nama objavljuje i onog što se oko nas događa. Pa evo ako razmišljamo u kakvom je stanju porodica u našem društvu, zaključak će biti: Njeno stanje je kriza. A evo ajet o kojem treba misliti: Vi niste bili živi kad je Jakubu a.s. smrt došla i kada je sinove svoje upitao- šta ćete poslije mene vjerovati. Rekoše: Vjerovat ćemo Boga svog i Boga otaca naših Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Boga jednog i bićemo muslimani“. Primjer o kojem treba misliti kazuje nam da uz sve što činimo za dobrobit naše porodice u središtu našeg interesovanja treba biti vjera. Šta će poslije mene ostati u porodici, pita Jakub a.s. sinove svoje. Ostaće vjera kazuju oni i mi primjerom Jakuba a.s., a Uzvišeni kaže da su poslanici uzor ljudima, trebamo nastojati da iza nas u porodici ostane vjera a to znači da ostane čvrsta i stamena porodica kao garant našega postojanja i opstanka. Evo, razmislimo, u kakvom je stanju naša omladina. Ako se upustimo u avanturu dubokog promišljanja-pa ne mora biti ni duboko, može biti povrsno razmišljanje, zaključićemo da je stanje naše omladine grijeh a evo i ajet za razmišljanje: „Ženite neoženjene, i udajite neudate, robove i robinje a ako se bojite siromaštva pa Allah će vam iz obilja svoga dati. On uistinu sve može, on je neizmjerno dobar i sve zna.“ Allah dž.š. poziva da stupanjem u brak ne ciniš grijeh i da stupanjem u brak ukoračiš u ambijent kojeg Poslanik a.s. u hadisu naziva „pola vjere“. Znate da je rekao poslanik: „Brak je pola vjere“. Jedan sat dubokog promišljanja ali i izvlačenje poruke iz tog promišljanja i naše zajedničko djelovanje na saniranje problema koji nas vodi u propast je naša stroga obaveza. Evo, promislimo u kakvom je stanju društvo u cjelini. Brzo ćemo zaključiti da je naše društvo u stanju zabave.

A jedan uman čovjek, posmatrajući nas, nas Bošnjake napisao je: U našim nevoljama nas tješi zabava a ona je naša najveća nevolja. Ona nas sprečava da mislimo na sebe, ne primjetno nas uništava. Bez zabave mi bismo ostali u dosadi a dosada bi nas natjerala da činimo nešto korisno, no zabava nas obmanjuje i vodi neprimjetno u propast. I Allah dž.š. u knjizi koja je blagoslovljena, koju nam objavljuje, da bi o riječima njenim razmislili i da bi mi, razumom obdareni poruku primili kaže: „Ovaj svijet je igra i zabava, a onaj je bolji, on je vječan. Uzmite pouku o razumom obdareni“. Evo, promislimo u kakvom su stanju naše vođe, vjerske, političke, svake. Lahko ćemo zaključiti da su u stanju svađe a evo ajeta za razmišljanje: „Ja se bojim, kaže Harun svome bratu Musau, ja se bojim da ti ne kažeš-razdor si među sinove Israilove posijao i nisi ono što sam ti rekao uradio“. On je, Harun, čuvao zajedno Israelćane onda kada su se zlatnom teletu klanjali. Jedistvo nura će ih ponovo u okrilje pokornosti Bogu vratiti, ali ja sam, kaže Harun, njih sačuvao zajedno. Baš meni, veli Ebu Derda, nasmijava čovjek koji se nada dugom životu, odgađa činjenje dobra a smrt ga svugdje traži.

Baš me nasmijava onaj koji je nemaran spram obaveza a zna da neće biti zanemaren, bit će pitan za ono što mu je objavljeno. Bit će pitan i onaj u predsjedništvu, i onaj u parlamentu, i onaj na čelu vlade, i onaj u općini, i …svi ćemo biti pitani za svoje obaveze. Ne zanemaruj obaveze. Zamislite da svi ispunimo obaveze. Slika naša bi bilo dostojanstvo, ponos, koračanje naprijed u sigurnu budućnost. Ovako, još me nasmijava i onaj koji je bezbrižan a ne zna jel Allah njime zadovoljan. Uzvišeni Bože pomozi nam, nauči nas da mislimo. Amin.

 

Hutba – Budi bolji

 

Allah, dž.š., je apsolutno dobro i izvor svakog dobra. Zlo pak koje nas zadesi izvor smo mu sami. On, Uzvišeni, objavljuje Kur'an da nas vodi putem dobra. U pozivu na taj put Kur'an se služi slijedećim metodama: podstiče čovjeka na razmišljanje o Allahovim dž.š. stvorenjima, o zemaljskim i nebeskim stvarima. „Zašto oni ne pogledaju devu kako je stvorena, i nebesa kako su uzdignuta, i planine kako su raspoređene, i zemlju kako je rasprostrta….“ Razmišljanje o Allahovim dž.š. stvorenjima osnažuje vjeru u ljudskim srcima. Zato je Allah dž.š. kroz objavu vrlo često naglašavao nužnost razmišljanja. Kur'an se koristi i kazivanjem o prethodnim narodima. Kur'an nam kazuje o ljudima i narodima koji su živjeli prije nas, kako dobročiniteljima tako i zločiniteljima. Kazuje nam o dobročiniteljima kako bi nam oni bili uzor i o zločiniteljima kako bismo vidjeli gdje su ostali. Kur'anska kazivanja o prethodnim narodima nisu stavljena u historijski kontekst, ne bave se mjestom i vremenom događaja, već se smještaju, a Kur'an je sve vremena knjiga, u kontekst univerzalnosti, u univerzlane poruke borbe dobra protiv zla. Tako nam ta kazivanja o prethodnim narodima ne sluze da upoznamo historiju već da nam ona bude učiteljica života. Jer, Uzvišeni Bog kaže: „Zaista u kazivanjima o njima pouka je za razumom obdarene“. Koristi se Uzvišeni u Kur'anu metodom pobuđivanja unutarnjih osjećanja u čovjeku, osjećanja koje će ga kao vjernika nagnati da traži odgovore na vječita pitanja: ko me je stvorio, zašto sam tu i kuda idem.

Ta pitanja čovjekovu prirodu približavaju, dovode u ono što jest spram čovjekove prirode. „A ti lice svoje usmjeri pravoj vjeri“, veli Uzvišeni Bog. Spram nje je Allah dž.š. čovjeka stvorio. „Ne treba da se mjenja Allahova vjera“. Našim potrebama Allah dž.š. je vjeru približio. I ne treba mjenjati vjerske propise već mjenjati sebe i usklađivati svoje ponašanje spram tih propisa. Obveseljava i opominje, obećava i prijeti. Allah dž.š. u Kur'anu koristi metode u pozivu čovjeka na dobro. Obveseljava vjernike, opominje nevjernike, obećava dobročiniteljima, prijeti zločiniteljima. „Kome knjigu dijela damo u desnu ruku lahko će račun položiti, ali kome tu knjigu u lijevu ruku damo teško će pred Gospodarom račune položiti“. Sve ove metode kur'anske u funkciji su postizanja ciljeva koje vjera pred tebe postavlja, a ciljevi su vjerovanje, iščistiti ljudski um od praznovjerja, od lažnih božanstava i dovesti čovjeka da temelji svoj život na istniskom vjerovanju, na čistoj duhovnosti. Amentu billahi, ve melaiketihi… A to vjerovanje, istinsko vjerovanje je življenje vjere. Kad god sebi postavite pitanje ‘kakav sam vjernik’, odmah postavite i slijedeće pitanje ‘šta je vjera ako me djelo ne podstakne, kakva je vjera ako te na sabah ne probudi, šta je vjera ako te ne podstiče na dobro…“, stoga kad Kur'an pred sebe postavlja cilj da ljudi vjeruju onda je to sadržano u ajetu: „Reci: i namaz moj, i obredi moji, i život moj i smrt moja sve pripada Allahu“. Svaki dan života mog treba biti protska vjerom. Otuda, iz vjerovanja proizilazi i drugi cilj a zove se djelovanje. Allah dž.š. u Kur'anu često ponavlja sintagmu: „Oni koji vjeruju i čine dobra djela“.

Vjera je istinska tek kad podstakne čovjeka da djeluje, da čini ono što Allah dž.š. od njega traži, da se oslobada loših navika a izdvaja one koje ce ga u okrilje Allahovog dž.š. zadovoljstva dovesti. I konačno treći cilj jeste propis. Život po propisu. Propisi su brana naše vjere, namaz je brana naše vjere, post ojačava našu vjeru, život u propisima jest ojačavanje naše vjere svaki dan. Kur'anske metode vjekovima su iste. Njegovi ciljevi identićni su. Ti metodama i stremeći tim ciljevima Kur'an je od čovjeka koji je bio ogrezao u svakovrsnom poroku načinio onog kojem je još za života obećan Džennet, kakvi su ashabi Poslanikovi. Koristeći se tim metodama i stremeći tim ciljevima Kur'an je od naroda koji su bili barbari, nepismeni, načinio nosioce civilizacija, civilizacije i civilizacijskih tekovina. Eto Kur'ana tu ispred nas, eto Kur'ana u tvojoj kući na polici, eto ga svugdje oko nas osim u nasim životima. Kur'anske metode da razmišljamo o Božijim stvorenjima kako bi osnažili svoju vjeru, da pouku iz kazivanja o prethodnim narodima uzimamo, da u sebi pobuđujemo osjećaj pripadnosti vjeri i tražimo odgovor na vječita pitanja i da budemo od onih koji će biti obveseljeni jesu metode koje važe i danas. „Allahova vjera nikad se ne mjenja“. Ljudi se moraju mjenjati i usklađivati svoj život spram te vjere. Stoga, dragi brate, Allah dž.š. u Kur'anu obraća se razumom obdarenim. Baš tebi. Zašto ne pogledaš devu kako je stvorena, dakle te životinje oko sebe i baciš pogled u nebo kako je uzdignuto, i vidiš kako su planine raspoređene i zemlja kako je rasprostrta… i iz svega toga čitas ajete, znakove Božijeg postojanja i osnažujes svoju vjeru. Zašto ne vidiš kako su živjeli narodi prijašnji, ali uzmi i pouku iz života bližih predaka tvojih i uči iz grešaka njihovih kako bi razumio Poslanikov hadis da vjernika iz jedne rupe zmija dvaput ne ujeda.

I ne treba mjenjati metode koje Kur'an ima jer su nepromjenjive i ciljevi njegovi su vječni. Mi trebamo se odazvati njegovom pozivu i čuti šta nam poslanik Muhamed s.a.v.s. veli: „Nema većeg siromaštva od neznanja niti većeg bogatstva od pameti, od znanja“. Tome nas poziva Kur'an svojom prvom metodom, razmišljaj i uči. Poslanik veli: „Ljudi se na dunjaluku ponose mnoštvom imetka a na ahiretu će se ponositi bogobojaznošću i mnoštvom djela“. Svi koji su se na dunjaluku ponoslili mnoštvom imetka u kazivanju o prethodnim narodima vidjeli smo da su propali a najnaglašenja propast takvog jest Karun i zlato njegovo iz vremena Musa a.s. I konačno Poslanik veli: „Nisam vidio ništa na zemlji slično Džennetu a da su ljudi od toga bježali, i nisam ništa slično vatri na dunjaluku vidio da su ljudi u to hrlili i žurili, zašto onda ponašanjem svojim na ovom svijetu od Dženneta bježe a vatri hrle“. Uzvišeni Bože pomozi nam da razumijemo kur'anske metode i ostvarimo kur'anske ciljeve. Amin.