RAZMIŠLJAJ!

Ebu Derda r.a kaže: „Tri stvari me nasmiju a tri rasplaču. Nasmijava me čovjek koji se nada dugom životu i odgađa činjenje dobra a smrt za njim svuda traga, nasmijava me čovjek koji je nemaran spram obaveza a zna da neće biti zanemaren, nasmijava me i onaj koji je bezbrižan a ne zna da li je Stvoritelj s njim zadovoljan. Rasplakuje me spoznaja da svakog trena može doći kraj a ja nespreman za susret s Bogom, rasplakuje me spoznaja da bolesću ili nekim drugim uzrokom mogu biti onemogućen da činim dobro, i rasplakuje me pomisao na dan kada ćemo tragati za Gospodarom svjetova i čekati njegovu odluku o mom vječnom boravištu.“ Razum je, draga braćo osobenost, a razmišljanje vjernikova obaveza i sastavni dio vjere. razmisljajući o suštini vjere, o čovjekovom životu i njegovoj zemaljskoj misiji Hasan el Basri zaključuje: „Najbolja pobožnost je takmičit se u pobožnosti“. Pobožnost, dakle nije samo vanjska manifetsacija vjere. Razumjeti pobožnost kao samo vanjsku manifestaciju znači vjeru svesti na formu. A upravo razmišljanje o suštini vjere, pronicanje u tajne i svrhu ljudskost života i njegove zemaljske misije jest prvorazredna pobožnost. U nekim hikajama se čak govori: Jedan sahat dubokog promišljanja je bolje od klanjanja cijelu noć: „Knjigu koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni poruku primili“.

Nakon citanja ovog ajeta Hasan el Basri konstatuje: Tako mi Allaha nije čitanje Kur'ana i njegovo čuvanje samo nastojanje da se njegova slova tačno izgovore a ne vodi računa o granicama koje je postavio. Vi govorite: Čitav Kur'an sam pročitao i nijednog slova izostavio nisam. Ko to govori a nakon čitanja slovo objavljeno ne živi, laže. Jer ukoliko se zadržalo samo na riječi bez djela, on je, veli Hasan el Basri, tako mi Allaha čitav Kur'an zanemario. Kako razumjevate, pita on on nas kur'anski ajet: „Mi ćemo tebi teske riječi objavljivati“. Kako ga razumijevate ako ne shvatate da to znači objavljivat ćemo ti riječi koje će od vas tražiti trud i u životu vam kadkad uzrokovati teskoće. Kako razumjevate ajet: „Kada ti Kur'an čitamo ti čitanje njegovo slijedi“. Čime? Ti čitanje njegovo djelom slijedi. Čini ono što Kur'an traži a ostavi ono što Kur'an zabranjuje. Razmišljanje je ibadet. Jedan sahat dubokog promišljanja o suštini vjere, o covjekovoj zemaljskoj misiji, o tajni i suštini njegova života. Nikad, čini mi se, nije bilo važnije promisliti o našem stanju i iz toga izvući pouku, jer Allah dž.š. je dao nama razum kako bismo pouku uzimali iz onog što On nama objavljuje i onog što se oko nas događa. Pa evo ako razmišljamo u kakvom je stanju porodica u našem društvu, zaključak će biti: Njeno stanje je kriza. A evo ajet o kojem treba misliti: Vi niste bili živi kad je Jakubu a.s. smrt došla i kada je sinove svoje upitao- šta ćete poslije mene vjerovati. Rekoše: Vjerovat ćemo Boga svog i Boga otaca naših Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Boga jednog i bićemo muslimani“. Primjer o kojem treba misliti kazuje nam da uz sve što činimo za dobrobit naše porodice u središtu našeg interesovanja treba biti vjera. Šta će poslije mene ostati u porodici, pita Jakub a.s. sinove svoje. Ostaće vjera kazuju oni i mi primjerom Jakuba a.s., a Uzvišeni kaže da su poslanici uzor ljudima, trebamo nastojati da iza nas u porodici ostane vjera a to znači da ostane čvrsta i stamena porodica kao garant našega postojanja i opstanka. Evo, razmislimo, u kakvom je stanju naša omladina. Ako se upustimo u avanturu dubokog promišljanja-pa ne mora biti ni duboko, može biti povrsno razmišljanje, zaključićemo da je stanje naše omladine grijeh a evo i ajet za razmišljanje: „Ženite neoženjene, i udajite neudate, robove i robinje a ako se bojite siromaštva pa Allah će vam iz obilja svoga dati. On uistinu sve može, on je neizmjerno dobar i sve zna.“ Allah dž.š. poziva da stupanjem u brak ne ciniš grijeh i da stupanjem u brak ukoračiš u ambijent kojeg Poslanik a.s. u hadisu naziva „pola vjere“. Znate da je rekao poslanik: „Brak je pola vjere“. Jedan sat dubokog promišljanja ali i izvlačenje poruke iz tog promišljanja i naše zajedničko djelovanje na saniranje problema koji nas vodi u propast je naša stroga obaveza. Evo, promislimo u kakvom je stanju društvo u cjelini. Brzo ćemo zaključiti da je naše društvo u stanju zabave.

A jedan uman čovjek, posmatrajući nas, nas Bošnjake napisao je: U našim nevoljama nas tješi zabava a ona je naša najveća nevolja. Ona nas sprečava da mislimo na sebe, ne primjetno nas uništava. Bez zabave mi bismo ostali u dosadi a dosada bi nas natjerala da činimo nešto korisno, no zabava nas obmanjuje i vodi neprimjetno u propast. I Allah dž.š. u knjizi koja je blagoslovljena, koju nam objavljuje, da bi o riječima njenim razmislili i da bi mi, razumom obdareni poruku primili kaže: „Ovaj svijet je igra i zabava, a onaj je bolji, on je vječan. Uzmite pouku o razumom obdareni“. Evo, promislimo u kakvom su stanju naše vođe, vjerske, političke, svake. Lahko ćemo zaključiti da su u stanju svađe a evo ajeta za razmišljanje: „Ja se bojim, kaže Harun svome bratu Musau, ja se bojim da ti ne kažeš-razdor si među sinove Israilove posijao i nisi ono što sam ti rekao uradio“. On je, Harun, čuvao zajedno Israelćane onda kada su se zlatnom teletu klanjali. Jedistvo nura će ih ponovo u okrilje pokornosti Bogu vratiti, ali ja sam, kaže Harun, njih sačuvao zajedno. Baš meni, veli Ebu Derda, nasmijava čovjek koji se nada dugom životu, odgađa činjenje dobra a smrt ga svugdje traži.

Baš me nasmijava onaj koji je nemaran spram obaveza a zna da neće biti zanemaren, bit će pitan za ono što mu je objavljeno. Bit će pitan i onaj u predsjedništvu, i onaj u parlamentu, i onaj na čelu vlade, i onaj u općini, i …svi ćemo biti pitani za svoje obaveze. Ne zanemaruj obaveze. Zamislite da svi ispunimo obaveze. Slika naša bi bilo dostojanstvo, ponos, koračanje naprijed u sigurnu budućnost. Ovako, još me nasmijava i onaj koji je bezbrižan a ne zna jel Allah njime zadovoljan. Uzvišeni Bože pomozi nam, nauči nas da mislimo. Amin.