Govorit ću par riječi o  upečatljivoj i nenadmašnoj ljubavi ashaba prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Neka to bude još jedna lekcija istinske ljubavi, koja će nam pojačati želju za slijeđenjem njegova sunneta i samim time ostvarivanja prava za njegov šefa'at, na Dan kada čovjeku neće koristiti imeci i djeca, već samo jačina imana i dobra djela!

Braćo, podsjećam sebe i vas na dio 6. ajeta Sure Al-Ahzab:

Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je preči mu'minima od njih samih sebi, a njegove supruge su njihove majke…

Ashabi, ta najbolja i najiskrenija generacija muslimana, koja je islam učila od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme spuštanja Objave, generacija koja je imala čast da se druži sa Allahovim miljenikom, Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i u njegovo vrijeme se žrtvuje imecima i životima na Allahovu, dželle še'nuhu, putu pokazala je najviši stupanj ljubavi prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

– Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Sevbana, radijallahu nahu, oslobodio ropstva, prepustio mu je na volju da ostane kod njega ili da ide sa babom i rođacima, koji su došli po njega, u Jemen. On je odabarao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U predaji koju bilježi imam Begavi stoji: „Sevban, radijallahu anhu, oslobođeni rob Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je puno volio, jednoga dana je došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alajehi ve sellem, potpuno blijed. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Sevbane, jesi li to bolestan?” Reče: “Allahov Poslaniče, dobro sam i nisam bolestan, već te nisam vidio, a kada te ne vidim, mnogo mi nedostaješ. Sada sam potpuno miran. Ali, kada se sjetim Ahireta, bojim se da te neću vidjeti, pošto ćeš ti biti sa Allahovim poslanicima, alejhimus-selam, a ako ja uđem u Džennet, biću na stepenu nižem od tvoga, a ako ne uđem u Džennet, nikada te neću ni vidjeti.” Nakon toga su objavljeni 69.  i 70. ajet Sure An-Nisa’:

Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih, kojima je Allah milost Svoju darovao, a dobro li je to društvo!(69) To je Allahova blagodat, a dovoljno je to što Allah sve zna.(70)

-Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu, je nakon bitke na Uhudu dobio nadimak „Živi šehid“. Historijski izvori bilježe da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u bici na Uhudu u jednom trenutku ostao sam u okruženju Mušrika, sa svega jedanaest ashaba. Braneći Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njih deset je postiglo šehadet, a Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu, je na kraju ostao sam sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su mušrici bili sigurni da će ubiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hrabri Talha, radijallahu anhu, im se odupire i odbija napade, štiteći svojim tijelom, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tom prilikom je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izbijen zub i ranjen je u čelo i usnu, lice mu je bilo krvavo, a bio je veoma umoran i iscrpljen. Kaže Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu: “Kada smo prišli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu pomognemo, naredio nam je da to prvo učinimo Talhi, radijallahu anhu, koji je tom prilikom zadobio sedamdeset i devet rana sabljama, kopljima i strijelama.

Kad smo mu prišli, našli smo ga u jarku, bez svijesti, a ruka mu je bila odsječena.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslije imao običaj kazati: “Ko želi da vidi šehida koji hoda po Zemlji, neka gleda Talhu bin Ubejdullaha!” A Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je kada bi neko spomenuo Uhud, obično kazao: “Taj dan je bio Talhin dan.”

– Nakon što se Medinom proširila vijest o smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je Bilal ibn Rebbah, radijallahu anhu, prvi muezzin u islamu da prouči ezan i time izvrši svoju dužnost, kojom ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio. I započeo je ezan, ali kada je vidio da u mihrabu nema Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se prema njegovoj kući, iz koje on nije izlazio, pa osjeti veliku prazninu i samoću, jer ostade bez svoga učitelja, vođe i Poslanika, pa kako da dovrši ezan? Nekako je proučio prvi dio ezana, ali kada dođe do riječi ”Ešhedu enne Muhammeden resulullah (Svjedočim da je Muhammed Alahov Poslanik)”, u njemu nestade daha i ne mogaše proučiti više ni riječi. Zajeca, a u plač briznuše i svi prisutni ashabi. Bolje reći, plakala je čitava Medina. Bilal, radijallahu anhu, se u plaču baci na zemlju i ostade na njoj ležati. Kako da bude muezzin, a nema njegova imama? Bilal, radijallahu anhu, reče da nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti neće i ne može više učiti ezan. Upita ga Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu: ”Pa ko će nam onda učiti ezan?” Bilal, radijallahu anhu, mu reče da sebi nađu drugog muezzina. Tako utihnu Bilalov, radijallahu anhu, ezan u Medini.

Velika je blagodat, na nas braćo i sestre što smo pripadnici ummeta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i što idemo jasnim putevima islama i što će se on, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimati za nas na Sudnjem danu. Zbog toga nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preči i od nas samih sebi.

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se ogleda u slijeđenju njegova sunneta, a zlatna generacija ashaba nije postavljala pitanja i potpitanja na ono što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, tražio od njih ili što im je zabranjivao, jer su bili uvjereni da وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى “on ne govori iz svoga hira” (Suretu En-Nedžm, 3.) i sve što je govorio on je na najljepši način primjenjivao u svome svakodnevnom životu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je upozorio da je postavljanje mnogobrojnih pitanja od strane naroda kojima su dolazili poslanici prije njega bilo uzrokom njihovog dalaleta i grijeha.  Prenosi Abdullah ibn Hišam, radijallahu anhu: “Bili smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je uzeo za ruku Omera ibn El-Hattaba, pa mu Omer reče: “Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, sem od mene samoga sebi!” Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, sve dok ti ne budem draži od samog sebe!” Pa mu je Omer rekao: “Sada si mi tako mi Allaha draži od mene samoga sebi!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Sada, Omere!” (Buharija)

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Niko od vas neće biti pravi mu'min, dok mu ne budem draži od djece, roditelja i svih ljudi!“ (Buharija)

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod koga budu tri svojstva, osjetiće slast imana: Da mu Allah i Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem), budu draži od svega mimo njih, da voli nekoga samo u Allahovo ime i da mrzi povratak u nevjerstvo, kao što mu je odvratno da bude bačen u vatru!” (Buharija)

Zapitajmo se  braćo da li posjedujemo troje pomenuto u hadisu, te da li u nama ima slasti imana ili islam doživljavamo kao dio naše tradicije, sredstvo kojim se vješto koristimo i plašt iza kojeg se krijemo!? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je Allahov, subhanehu ve te'ala, Miljenik, onaj koji poziva Allahu, čvrsta veza na putu prema Stvoritelju, opominjač, donosilac radosnih vijesti, onaj koji ljudima ukazuje na spas, tumač Kur'ana, onaj koji uspostavlja Allahov, dželle še'nuhu, Zakon, predvodnik poslanika, najbolji poslanik, naš predvodnik, zagovarač, poslanik čovječanstvu, spas i mir. Njemu je Allah, subhanehu ve te'ala, mimo drugih ljudi dao pravo šefa'ata (zagovaranja, zauzimanja), dao mu je Kevser (Izvor u džennetu) i na njega donose salavat Allah, dželle še'nuhu, i meleki, kao što stoji u 56. ajetu Sure Al-Ahzab:

Allah i meleki Njegovi donose salavat (blagoslov) na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi na njega salavat i šaljite mu selam!

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na mene donese salavat, Allah na njega donosi deset salavata!” (Muslim)

Zato donosimo što više salavat na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer će svaki put na nas salavat deset puta donijeti Allah, subhanehu ve te'ala, a velika je to blagodat i zaštita za iskrenog mu'mina!

Hutba povodom rođenja poslanika Muhammeda, a.s.

Draga braćo!

„Vi u Poslaniku imate najljepši  uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi, na onom svijetu i koji Allaha često spominje“.  ( XXXIII:21.)

Put Islama i put Islamu je označen i trasiran (šehadetom) vjerovanjem: da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob i Božiji Poslanik. Naš šehadet je sastavljen iz dva dijela.

Izgovaranjem prvog dijela šehadeta, vjernik iskazuje negaciju i potvrdu.

Negacijom odbija prihvatanje drugih božanstava, a potvrdom iskazuje i očituje da je Uzvišeni Allah Jedan, ne, na način broja, nego kao Onaj koji sudruga nema, nije rodio niti je rođen i niko Mu nije ravan. Allah je oduvijek  i zauvijek sa lijepim imenima, (esmau-l-husna), sa svojstvima  bića (es-sifatu-zatije), i svojstvima savršenstva  (es-sifatu-subutije).

Izgovaranjem prvog dijela šehadeta vjernik zaogrće svoje imansko biće i tako vjerujući potvrđuje da:

• Allah dž.š., upravlja svim stvorenjima (tevhidu-r-rububije).
• Samo Njega obožavamo, i da naše ibadete ne upućujemo nikome drugom osim Njemu (tevhidu-l-uluhije).
• Njemu pripadaju svojstva savršenstva i lijepa imena, te da ništa od toga ne pripisuje nikome od stvorenja (tevhidu-l-esmai vesifat).

 

Izgovaranjem drugog dijela šehadeta mi vjerujemo i svjedočimo da  je  Muhammed, a.s., Božiji rob i Božiji Poslanik.

Poslanstvo je dar Božiji. Ne može se steći niti naslijediti. Bog ga daje kome On hoće. „Bog najbolje zna kome će dati svoje poslanstvo“. (XXII:75) Između ljudi Allah odabire poslanike kao donosioce radosne vijesti. Poslanici su  znak Božije milosti i ljudske potrebe. Oni su dužni da istinito i vjerno prenesu što im Bog stavlja u zadatak. Svojim osobinama, vrlinama i ljudskim vrijednostima poslanici su prepoznatljivi u svojim sredinama. Poslanje i misiju Allah, dž.š., predaje u ruke najspremnijih, najodabranijih Božijih robova. Njihov zadatak je da  uče i opominju ljude bez obzira na izazove i poteškoće kojima budu izloženi.

Mu vjerujemo u sve poslanike i ne pravimo razliku između njih. Vjerujemo da su sačuvani od grijeha, da su iskreni, da su ljudima istinu govorili, pravu vjeru prenosili, da su mentalno i umno bili najobdareniji. U svojoj misiji i poslanju pejgamberi su od Boga dobivali  objavu, knjige ili suhufe.

Posljedni Božiji poslanik Muhammed, a.s., društvene prilike i okolnosti

Posljedni Božiji Poslanik Muhammed, a.s., je rođen u Meki u mjesecu rebiu-l-evvelu, u godini Slona. Muslimani svijeta pa i mi u Bosni i Hercegovini ovaj mjesec doživljavamo kao mjesec mevluda, rođenja našeg devletlije, resuli-ekrema, nebijji-muhterema Muhammeda, a.s.

On je Muhammed-hvaljenik, Ahmed-slavljenik, Mustafa-odabrani. Posljedni u nizu poslanika i pečat poslanstva. Allah, dž.š., kaže da ga je poslao kao milost svjetovima. Mi u to vjerujemo i zato ga slijedimo.

Znamo da je ispravnost prvog dijela šehadeta uslovljena upotpunjenjem i priznavanjem drugog dijela šehadeta.

Historijski izvori navode da je, prije pojave Poslanika, a.s., stanje i društveni ambijent u kojem su se nalazili predislamski arapi bilo haotično, vladao je nered. Nešto više od pet stoljeća nakon poslanika Isa'a, a.s., u društvu je vladalo odsustvo univerzalnih vrijednosti, dominirala je čovjekova izgubljenost u vremenu i prostoru. Društvo je odražavalo sistem nepravde, nemorala, nasilja, kidanja rodbinskih veza, nereda, pljačke, lihvarstva (kamate), ženska novorođenčad su ubijana (čedomorstvo), vladao je zakon jačeg, kufr i širk odražavali su društveni status, ljudi su bili prepušteni igrama, zabavi, bludu, nemoralu, laži, kocki, bacanju strelica, prevarama, gatanju (vračanju) i drugim negativnim društvenim porocima. Sve je ukazivalo na potrebu pojave Poslanika. Dolazak Poslanika i potreba njegove misije, a što je sunetullah, se iskazuje posebno u društvu koje je na najnižem stupnju razvoja i organizacije. To je princip Allahove milosti na zemlji. Trebalo je drušvenu tminu osvijetliti. Vjerodostojna predaja navodi da se rađanjem Poslanika na Zemlji  na nebu pojavi nova zvijezda. Tamu neba osvjetljavaju zvijezde, a tminu i mrak nevjerstva na Zemlji osvjetlavaju Pejgamberi (resuli), Vjerovjesnici (nebijji), evlije, pobožni i učeni ljudi.

 

Sunnet poslanika Muhammeda, a.s.

Kada spominje poslanike Kur'an  navodi  njihova imena i potvrđuje da su slati svojim  narodima, dok za Muhammeda, a.s. Kur'an kaže: „Muhamed je resulullah“  (XLVIII: 29) i potvrđuje da je poslan svim ljudima. „I mi smo te poslali kao milost svim svjetovima“. (XXI:107) Naredbom: “O vjernici budite pokorni Allahu i slijedite put pejgambera“, (IV:59) i konstatacijom: „ko slijedi Pejgambera on se pokorava Allahu“, (IV:80) te, „što vam dostavi Poslanik prihvatite, a što vam zabrani odbacite“, (LIX:9), i drugim mnogobrojnim ajetima potvrđuje se da je sunnet, praksa Poslanika, a.s., drugi izvor Šerijatskog prava. To znači da Kur’ansko načelno propisivanje i obavljanje namaza, zekata, hadždža, halal trgovine, uspostavljanje bračne zajednice i slično, nije moguće   razumjeti i prakticirati bez saznanja i načina na koji je to izvršavao posljedni Poslanik Muhammed, a.s. Na toj osnovi hanefijska ulema je klasificirala sunnet kao:  sunnet Objavu (Vahj), pritvrđen i ne pritvrđen sunnet (muekkede i gajri muekkede) i sunnet kao mustehab.

 

Poslanikova misija i praksa se temeljno bazirala na dva principa:

Prvi: vjerovanju, akaidu, (tewhidu), vjeri u Jednog Boga, dž.š.

Poštovane džematlije, vama je poznat  hadis u kojem Poslanik, a.s., veli: „Nema ni jednog roba koji kaže la ilahe illallah (nema boga osim Allaha) i umre na tom, a da neće ući u Džennet. ( Buhari, Muslim)

Drugi: čuvanje jedinstva ummeta, zajednice muslimana kroz džemat i njihovo institucionalno organiziranje. Poslanik je odabirao, slao i imenovao svoje izaslanike za institucionalno predstavljanje i organiziranje, kako vjerskih tako i društvenih poslova. Samo kao ilustraciju navodimo slanje Muaz ibni Džebela u Jemen, Ebu Bekra kojeg izabire za predvođenje džemata i za vođu hadždža i organizaciji Bejtu-l-mala, gdje se pored vjerske naglašava i društvena dimenzija.

 

U jednom hadisi-šerifu koga prenosi Omer b. Hatab  se navodi da je Poslanik, a.s. rekao: „Savjetujem vam da se držite mojih ashaba, zatim onih poslije njih, pa i onih poslije njih. Obavještavam vas da će se u budućnosti raširiti laž do te mjere, da će se čovjek zaklinjati za nešto, za što nema potrebe da se zaklinje. Želit će da svjedoči, iako  se svjedočenje neće tražiti  od njega. Upozoravam vas, da kada se čovjek osami sa ženom kojoj nije mahrem sa njima je šejtan treći. Čuvajte džemat i  ne razjedinjujte se. Šejtan upravlja sa onima koji napuste džemat, jer u složnom džematu nema prostora za njeg.

Ko želi da zadobije Božiju milost (džennet) neka je aktivan u džematu. Koga sretnim čini njegovo dobro djelo, a loše žalosti, taj je vjernik“. (Tirmizi, hadis je hasen sahih).

Traganje za dobrim djelom je inspiracija i prilika da čovjek postigne cilj i smisao svog života. U suri Mulk Uzvišeni veli: „Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast. On sve može. Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao ko je od vas najboljeg djela. On je Silni, Onaj koji prašta“. (LXVII:1-2)

Povjesni primjer su muslimani Španije (Andalusa) koji su vjeru, znanost, kulturu i umjetnost podigli na najviši stepen ljudske vrijednosti, te unatoč tome propali i nestali zbog unutarnjih slabosti, podjela i sukoba. To je slika današnjih muslimana svijeta. Pored prirodnog bogatstva, ljudkog potencijala, ekonomske moći, geostrateških pozicija koje imaju u današnjem svijetu oni  ne predstavljaju i ne znače ništa.