Hutba iz Rijaseta povodom rođenja Poslanika, a.s.

Hutba povodom rođenja poslanika Muhammeda, a.s.

Draga braćo!

„Vi u Poslaniku imate najljepši  uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi, na onom svijetu i koji Allaha često spominje“.  ( XXXIII:21.)

Put Islama i put Islamu je označen i trasiran (šehadetom) vjerovanjem: da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob i Božiji Poslanik. Naš šehadet je sastavljen iz dva dijela.

Izgovaranjem prvog dijela šehadeta, vjernik iskazuje negaciju i potvrdu.

Negacijom odbija prihvatanje drugih božanstava, a potvrdom iskazuje i očituje da je Uzvišeni Allah Jedan, ne, na način broja, nego kao Onaj koji sudruga nema, nije rodio niti je rođen i niko Mu nije ravan. Allah je oduvijek  i zauvijek sa lijepim imenima, (esmau-l-husna), sa svojstvima  bića (es-sifatu-zatije), i svojstvima savršenstva  (es-sifatu-subutije).

Izgovaranjem prvog dijela šehadeta vjernik zaogrće svoje imansko biće i tako vjerujući potvrđuje da:

  • Allah dž.š., upravlja svim stvorenjima (tevhidu-r-rububije).
  • Samo Njega obožavamo, i da naše ibadete ne upućujemo nikome drugom osim Njemu (tevhidu-l-uluhije).
  • Njemu pripadaju svojstva savršenstva i lijepa imena, te da ništa od toga ne pripisuje nikome od stvorenja (tevhidu-l-esmai vesifat).

 

Izgovaranjem drugog dijela šehadeta mi vjerujemo i svjedočimo da  je  Muhammed, a.s., Božiji rob i Božiji Poslanik.

Poslanstvo je dar Božiji. Ne može se steći niti naslijediti. Bog ga daje kome On hoće. „Bog najbolje zna kome će dati svoje poslanstvo“. (XXII:75) Između ljudi Allah odabire poslanike kao donosioce radosne vijesti. Poslanici su  znak Božije milosti i ljudske potrebe. Oni su dužni da istinito i vjerno prenesu što im Bog stavlja u zadatak. Svojim osobinama, vrlinama i ljudskim vrijednostima poslanici su prepoznatljivi u svojim sredinama. Poslanje i misiju Allah, dž.š., predaje u ruke najspremnijih, najodabranijih Božijih robova. Njihov zadatak je da  uče i opominju ljude bez obzira na izazove i poteškoće kojima budu izloženi.

Mu vjerujemo u sve poslanike i ne pravimo razliku između njih. Vjerujemo da su sačuvani od grijeha, da su iskreni, da su ljudima istinu govorili, pravu vjeru prenosili, da su mentalno i umno bili najobdareniji. U svojoj misiji i poslanju pejgamberi su od Boga dobivali  objavu, knjige ili suhufe.

Posljedni Božiji poslanik Muhammed, a.s., društvene prilike i okolnosti

Posljedni Božiji Poslanik Muhammed, a.s., je rođen u Meki u mjesecu rebiu-l-evvelu, u godini Slona. Muslimani svijeta pa i mi u Bosni i Hercegovini ovaj mjesec doživljavamo kao mjesec mevluda, rođenja našeg devletlije, resuli-ekrema, nebijji-muhterema Muhammeda, a.s.

On je Muhammed-hvaljenik, Ahmed-slavljenik, Mustafa-odabrani. Posljedni u nizu poslanika i pečat poslanstva. Allah, dž.š., kaže da ga je poslao kao milost svjetovima. Mi u to vjerujemo i zato ga slijedimo.

Znamo da je ispravnost prvog dijela šehadeta uslovljena upotpunjenjem i priznavanjem drugog dijela šehadeta.

Historijski izvori navode da je, prije pojave Poslanika, a.s., stanje i društveni ambijent u kojem su se nalazili predislamski arapi bilo haotično, vladao je nered. Nešto više od pet stoljeća nakon poslanika Isa'a, a.s., u društvu je vladalo odsustvo univerzalnih vrijednosti, dominirala je čovjekova izgubljenost u vremenu i prostoru. Društvo je odražavalo sistem nepravde, nemorala, nasilja, kidanja rodbinskih veza, nereda, pljačke, lihvarstva (kamate), ženska novorođenčad su ubijana (čedomorstvo), vladao je zakon jačeg, kufr i širk odražavali su društveni status, ljudi su bili prepušteni igrama, zabavi, bludu, nemoralu, laži, kocki, bacanju strelica, prevarama, gatanju (vračanju) i drugim negativnim društvenim porocima. Sve je ukazivalo na potrebu pojave Poslanika. Dolazak Poslanika i potreba njegove misije, a što je sunetullah, se iskazuje posebno u društvu koje je na najnižem stupnju razvoja i organizacije. To je princip Allahove milosti na zemlji. Trebalo je drušvenu tminu osvijetliti. Vjerodostojna predaja navodi da se rađanjem Poslanika na Zemlji  na nebu pojavi nova zvijezda. Tamu neba osvjetljavaju zvijezde, a tminu i mrak nevjerstva na Zemlji osvjetlavaju Pejgamberi (resuli), Vjerovjesnici (nebijji), evlije, pobožni i učeni ljudi.

 

Sunnet poslanika Muhammeda, a.s.

Kada spominje poslanike Kur'an  navodi  njihova imena i potvrđuje da su slati svojim  narodima, dok za Muhammeda, a.s. Kur'an kaže: „Muhamed je resulullah“  (XLVIII: 29) i potvrđuje da je poslan svim ljudima. „I mi smo te poslali kao milost svim svjetovima“. (XXI:107) Naredbom: “O vjernici budite pokorni Allahu i slijedite put pejgambera“, (IV:59) i konstatacijom: „ko slijedi Pejgambera on se pokorava Allahu“, (IV:80) te, „što vam dostavi Poslanik prihvatite, a što vam zabrani odbacite“, (LIX:9), i drugim mnogobrojnim ajetima potvrđuje se da je sunnet, praksa Poslanika, a.s., drugi izvor Šerijatskog prava. To znači da Kur’ansko načelno propisivanje i obavljanje namaza, zekata, hadždža, halal trgovine, uspostavljanje bračne zajednice i slično, nije moguće   razumjeti i prakticirati bez saznanja i načina na koji je to izvršavao posljedni Poslanik Muhammed, a.s. Na toj osnovi hanefijska ulema je klasificirala sunnet kao:  sunnet Objavu (Vahj), pritvrđen i ne pritvrđen sunnet (muekkede i gajri muekkede) i sunnet kao mustehab.

 

Poslanikova misija i praksa se temeljno bazirala na dva principa:

Prvi: vjerovanju, akaidu, (tewhidu), vjeri u Jednog Boga, dž.š.

Poštovane džematlije, vama je poznat  hadis u kojem Poslanik, a.s., veli: „Nema ni jednog roba koji kaže la ilahe illallah (nema boga osim Allaha) i umre na tom, a da neće ući u Džennet. ( Buhari, Muslim)

Drugi: čuvanje jedinstva ummeta, zajednice muslimana kroz džemat i njihovo institucionalno organiziranje. Poslanik je odabirao, slao i imenovao svoje izaslanike za institucionalno predstavljanje i organiziranje, kako vjerskih tako i društvenih poslova. Samo kao ilustraciju navodimo slanje Muaz ibni Džebela u Jemen, Ebu Bekra kojeg izabire za predvođenje džemata i za vođu hadždža i organizaciji Bejtu-l-mala, gdje se pored vjerske naglašava i društvena dimenzija.

 

U jednom hadisi-šerifu koga prenosi Omer b. Hatab  se navodi da je Poslanik, a.s. rekao: „Savjetujem vam da se držite mojih ashaba, zatim onih poslije njih, pa i onih poslije njih. Obavještavam vas da će se u budućnosti raširiti laž do te mjere, da će se čovjek zaklinjati za nešto, za što nema potrebe da se zaklinje. Želit će da svjedoči, iako  se svjedočenje neće tražiti  od njega. Upozoravam vas, da kada se čovjek osami sa ženom kojoj nije mahrem sa njima je šejtan treći. Čuvajte džemat i  ne razjedinjujte se. Šejtan upravlja sa onima koji napuste džemat, jer u složnom džematu nema prostora za njeg.

Ko želi da zadobije Božiju milost (džennet) neka je aktivan u džematu. Koga sretnim čini njegovo dobro djelo, a loše žalosti, taj je vjernik“. (Tirmizi, hadis je hasen sahih).

Traganje za dobrim djelom je inspiracija i prilika da čovjek postigne cilj i smisao svog života. U suri Mulk Uzvišeni veli: „Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast. On sve može. Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao ko je od vas najboljeg djela. On je Silni, Onaj koji prašta“. (LXVII:1-2)

Povjesni primjer su muslimani Španije (Andalusa) koji su vjeru, znanost, kulturu i umjetnost podigli na najviši stepen ljudske vrijednosti, te unatoč tome propali i nestali zbog unutarnjih slabosti, podjela i sukoba. To je slika današnjih muslimana svijeta. Pored prirodnog bogatstva, ljudkog potencijala, ekonomske moći, geostrateških pozicija koje imaju u današnjem svijetu oni  ne predstavljaju i ne znače ništa.

 

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s