Draga braćo, danas želim da obradimo riječi istiaze i besmele,  koje trebaju da budu vjerničke prve riječi u svakom pogledu. Istiaza je skraćeni naziv za Euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim  što znači „Utičem se Allahu od prokletog šejtana“!

Svako od nas ima svog šejtana. Šejtani nas svaki dan napadaju, i to će raditi do Dana sudnjeg. Šejtani su stvoreni od vatre, i oni su društvo nevjernika i pogana u džehennemu. Potpuno je suprotan melekima prokleti šejtan, koji se kune da će do Sudnjeg dana ljude napadati i zavoditi i sprijeda i straga i s desna i s lijeva.

Iblis, u dijalogu sa Allahom kaže: “E tako mi dostojanstva Tvoga, sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!” “Istinom se kunem i istinu govorim” – reče Allah – “sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!” (Prijevod značenja Sad, 82-85.)

Šejtan ljude zavarava, napada i obmanjuje na sve načine. Prvog čovjeka – Adema, a.s., zavodi na zabranjeno drvo obećavajući mu besmrtnost i vlast koja nikada ne prolazi. Na stranputicu šejtan ljude primamljuje lažnim nadama, obmanama i obećanjima; kroz njihovu djecu, imovinu te, primamljiv dunjaluk. Kao što meleki na ljude spuštaju lijepe i hairli misli, tako šejtan čovjeku došaptava zle i grešne misli preko džina i ljudi. Ljudi se od prokletog šejtana mogu sačuvati iskrenom i čvrstom vjerom, dobrim djelima, poštenjem i učenjem istiaze.

Ne nasjedajmo na šejtanove spletke. On nas želi zavaditi sa prijateljem, roditeljem, rođakom ili ženom. Kada nam ne ide dobro u braku, znajmo da je to šejtanovo djelo, pa ga otjeramo od nas učenjem istiaze, Kur'ana, dova i zikra.

Kaže Allah Uzvišeni: “A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočište kod Allaha; On uistinu sve čuje i zna.” (El-E'raf, 200.)

Stoga, kada smo mrzovljni, neraspoloženi, zlobni, znajmo da su to šejtanove spletke, i kada god možemo, recimo Euzubillahi mineš-šejtanir-radžim.

Besmela je naziv za Bismillahi-r-rahmani-r-rahim, a znači: U ime Allaha Milostivog Samilosnog.

U 30. ajetu sure En-Neml u kojem Allah Uzvišeni, iznoseći kazivanje o vjerovjesniku Sulejmanu, a.s., kaže da je kraljica od Sabe (Belkisa), nakon što je primila Sulejmanovo pismo, na njegovom početku pročitala: ‘Innehu min Sulejmane ve innehu bismillahirrahmanirrahim…’ – (Pismo je) od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!’ što znači da je Poslaniku, s.a.v.s., dostavljena putem Objave koja nam kazuje tačne riječi bismille.

Svaki naš posao, treba da započne sa bismillom. Kada se oblačimo, obuvamo, ulazimo u stan, kuću ili auto, pijemo, jedemo ili bilo kakva druga radnja, mora da počinje bismillom. Svaki posao u ime Allaha će biti nagrađen od Njega, a Njegove nagrade su ogromne.

Nijet / namjera je bitna, jer se djela cijene prema namjeri, tako da naši poslovi moraju biti u ime Allaha. Čistim nijjetom i riječima bismillahirahmanirrahim, potvrđujemo da to djelo radimo u ime Allaha, a ne radi ljudi. Šejtan je propao, jer on više nema mogućnosti da nas u nekoj radnji spriječi, ako smo je započeli i radimo u ime Allaha.

Znajte, da kada jedete i pijete, a niste rekli bismillah, da šejtani jedu i piju s vama.

Upitan je svaki posao ako nije započet sa bismillom, jer u jednom hadisu, Božiji Poslanik, a.s., je rekao: „Svaki posao koji nije započet s Bismillah – krnjav je!“

Pitali su učevne, kako znati da li je neko djelo dobro ili loše, pa su odgovorili: Ako možeš reći bismillah ispred tog djela, znaj da je dobro. A ako ne možeš reći bismillah ispred tog djela, znaj da to djelo loše.

Završavam sa rječima: NEMOJMO NIŠTA RADITI, AKO ISPRED NE MOŽEMO REĆI: BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM!

Život između straha i nade

Uzvišeni Allah kaže: وَإِيَّايَ فَاتَّقُونِ  „Samo se Mene bojte!“ (El-Bekare, 41.), a u drugom ajetu: وَيُحَذِّرُكُمُ اللَّـهُ نَفْسَهُ  „Allah vas opominje Svojom kaznom!“ (Ali Imran, 28.)

Naš Gospodar je taj koji zna šta svaki čovjek radi, govori i misli. Koliko je milijardi ljudi na svijetu koji u ovom trenu nešto rade: misle, zanimaju se nečim, rade dobra djela, rade loša djela, govore, uče, psuju, klanjaju itd. Zamislite koliko je Allah moćan da sve to zna! Pa kako onda čovjek da se ne boji Njega? Kako čovjek ima hrabrosti zanemariti Allaha? Naravno da čovjek ponekad ima strah od nečega: zatvorenog prostora, velike brzine ili visine, ali Allaha se treba najviše bojati. A ko je bogobojazan, spašen je!

Međutim, postoji nešto zbog čega se možemo osjećati smireno i sretno, a to je nada u Allahovu milost. Uzvišeni Allah u svetoj Knjizi kaže:

قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّـهِ  إِنَّ اللَّـهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

„Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On doista mnogo prašta i milostiv je.“

A u suri El-A'raf stoji:

وَرَحْمَتِي وَسِعَتْ كُلَّ شَيْءٍ   „A Moja milost obuhvaća sve!“
No, ne smije da nas zavara to što je Allah milostiv, pa da iz bezobrazluka radimo loša djela i neposlušnosti ne činimo naše obaveze. A na koga se Allah nasrdi, teško li njemu.

Nažalost, zbog mišljenja da Allah sve prašta, postoje  ljudi koji misle da su dobri, ali ibadeta nemaju. Ne klanjaju, ne poste, ne daju zekat, ne izvršavaju svoje obaveze, ne rade dobra djela, ali imaju čisto srce, vjeruje u Allaha i kažu to je dovoljno.  To vam je, draga braćo, slično kao kad se studenti prse i govore sve sam naučio, a dođu na ispit i predaju prazan test. Hoće li profesor reći: položio si jer vidim da ti to znaš; ili će reći: kolega, na testu na nijedno pitanje nisi odgovorio. Ovaj svijet je naš test. Važnost ovog testa ogleda se u njegovoj dužini. Studenti rade test sahat, dva ili par sati, a ovaj, dunjalučki test se radi više godina. Ako želimo da lahko uradimo ispit, moramo živjeti u djelu. Muslimansko ime i vjerovanje ništa ne znače ako nemaš djela kojim potvrđuješ svoje vjerovanje.

Koliko je Allah milostiv saznajemo iz sljedeće predaje: „Allah je učinio milost od sto dijelova, kod Sebe je zadržao devedeset i devet, a na zemlju je spustio jedan dio. I od tog jednog dijela su stvorenja samilosna jedno prema drugom, tako da i životinja podigne nogu sa svoga mladunčeta bojeći se da ga ne povrijedi.“

لَوْ يُؤَاخِذُ اللَّـهُ النَّاسَ بِظُلْمِهِم مَّا تَرَكَ عَلَيْهَا مِن دَابَّةٍ

Pazite ovog ajeta, draga braćo: „Kada bi Allah ljude zbog grijeha njihovih kažnjavao, ništa živo na zemlji ne bi ostavio…“

Tu se vidi ta Allahova milost. Stoga, budimo zahvalni Allahu i tražimo oporsta, jer čovjek je sklon griješenju.

U Muslimovom sahihu stoji da je Poslanik, a.s., rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada ne biste griješili Allah bi vas uklonio, a doveo bi narod koji bi griješio, zatim tražio oprost od Uzvišenog Allaha, pa bi im On oprostio.“

Vidimo, draga braćo, da ovaj hadis ne daje akcenat na griješenje, već na traženje oprosta. Traženje oprosta je vrlo važno. Božiji Poslanik, a.s., je tražio dnevno po stotinu puta oprost od Allaha iako je znao da su mu svi grijesi oprošteni. A šta je sa nama?

Život, kao što sam na početku rekao, treba da bude između straha od Allahove kazne od koje se možemo spasiti traženjem oprosta i nade u Allahovu milost koju možemo dobiti dobročinstvom i lijepim ponašanjem.

Nadajmo se Njegovoj milosti, jer će doći muslimani na sudnji dan, kako je rekao Poslanik, a.s., sa grijesima koliko brda veliki, pa će im Allah oprostiti.

Allahu, Ti si taj koji prašta, voliš praštati pa oprosti nama! Amin!