Uspjeh_Čuvanje od onoga što nas se ne tiče (2.dio)

hutba2Hvala Allahu Gospodaru Univerzuma, koji u svemu što nas okružuje daje primjer da bi razumom obdareni uzeli pouku i intelektualno svakodnevno napredovali.

Salavat i selam Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima koji su ljudima bili putokaz i najljepši primjer  u životu, a posebo salavat i selam Univerzalnom primjeru, Muhammedu,a.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 22.novembar 2013.godine, 19.muharrem 1453.h.g. Prošlog petka smo počeli govoriti o prvih jedanaest ajeta sure Al-Mu'minun (Vjernici), koji govore o osobinama vjernika. Danas ćemo svakako u ovom vremenu smutnje sresti ljude koji se kite vjerom, i ističu svoj identitet vjernika, pa i vjerski obrazovane ljude, koji su spremni slagati na drugog čovjeka, izmisliti i širiti negativne glasine radi svojih prolaznih i niskih materijalnih potreba umjesto da se usmjere ka vječnoj sreći na budućem svijetu, obrazovani ljudi svoje obrazovanje umjesto da iskoriste onako kako je Allahov poslanik,a.s., koristio, šireći i učvršćivajući međuljudske odnose, spremni su svoje dragocjeno znanje koristiti za prolazna materijalna dobra a ponekad, da Allah sačuva, zloupotrijebiti znanje.

Allah, dž.š., govoreći o vjernicima koji će uspjeti, i čija će nagrada vječna sreća biti, govori o osobinama koje isti moraju posjedovati kako bi bili u toj skupini. U prvih jedanaes ajeta sure El-muminun Uzvišeni Allah kaže:

U ime Allaha, svemu Dobročinitelja, Milostivom,

  1. Ono što žele-vjernici će postići,
  2. Oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
  3. I koji onoga što ih se ne tiče izbjegavaju,
  4. I koji milostinju udjeljuju,
  5. I koji stidna mjesta svoja čuvaju,
  6. Osim od žena svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju;
  7. A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju;
  8. I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
  9. I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju,
  10. Oni su dostojni nasljednici,
  11. Koji će džennet nasljediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Prošlog petka smo govorili o skrušenosti (poniznosti) u namazu. Ajet koji dolazi nakon ovoga koji govori o poniznosti u namazu, jeste ajet u kome se kaže: I koji onoga što ih se ne tiče izbjegavaju. Da li je to namaz koji Allah,dž.š., očekuje i u Kur'anu traži od svojih robova, kada čim predaju selam i prouče dovu poslije namaza, sjednu i počnu ogovarati ljude, ili da Allah sačuva, lagati na ljude, što je nažalost, jako puno rašireno u današnjem društvu? Ako nam je Kur'an vodič kroz život onda to nije takav namaz, i Allahova kuća/džamija/mesdžid, nisu mjesta i kuće za takve stvari. A ako je namaz forma ili formula za dobijanje neke materijane koristi, prolaznih dunjalučkih ciljeva, i Allahova kuća/mesdžid/džamija mjesto gdje se ogovara, laže, potvara, pričaju beskorisne stvari koje nisu u ime Allaha i koje nisu ibadet, u tom slučaju ne slijedimo Allahov vodič, i putokaz kroz život, Časni Kur'an, nego put od Allaha,dž.š., prokletog šejtana, Iblisa, neka je Allahovo prokletsvo na njega.

Allahove kuće i namaz su istinskim vjernicima, a ne onima koji se kite islamom a kada vidimo njihova djela, ne vidimo ni koliko trun od islama, mjesta gdje se sklanjaju od moralno truhlog društva i gdje se obraćaju Gospodaru univerzuma tražeći zaštitu i novu energiju kako bi djelovali i živjeli u takvom društvu.

Prve dvije osobine koje je Allah,dž.š., čvrsto povezao, stavivši ih jednu uz drugu, poniznost u namazu i izbjegavanje govora o onome što nas se ne tiče, su formula ispravnosti djelovanja namaza u životu istinskog vjernika. Allah,dž.š., ništa u Kur'anu nije dao slučajno i ne nalaze se ovi ajeti slučajno jedan uz drugoga. Kada vjernik svoju energiju usmjeri da njegov namaz bude ponizan i ispuni prvi uvjet koji je Allah,dž.š., postavio za uspjeh vjernika, prokleti šejtan ga nije uspio omesti i spriječiti da obavi takav namaz, on će odmah nakon namaza tog istog čovjeka navesti da pokvati taj namaz ogovaranjem, tračem, izmiljanjem laži, i svakog drugog beskorisnog govora. I ako u tome uspije, tu se završava naš put koji vodi ka džennetu, a prokleti šejtan se raduje našoj nesreći, neka je Allahovo prokletstvo na njega.

Najbolji lijek za sve šejtanske vesvese jeste nakon skrušeno obavljenog namaza, čuvanje od onoga što nas se ne tiče, odnosno čuvanje jezika. Safija bint Šejbe prenosi od Ummi Habibe,r.a., da je čula Allahovog Poslanika,a.s., kada je rekao: „Za sve što čovjek izgovori bit će pitan, osim za naređivanje dobra, odvraćanje od zna i spominjanje Allaha, dž.š.“

Muhammed ibn Jezid je rekao:“Kako je ovaj hadis strog!“ Sufjan mu na to reče:“Nema tu nikakve strogoće, to je hadis koji prenosi žena (Safija) od druge žene (Ummu Habiba), a potvrdu njegovog sadržaja nalazimo u Kur'anu s kojim je poslan Muhammed,a.s. Zar nisi čuo za ajet u kojem Allah,dž.š., kaže: Nema nikakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. (En-Nisa,114)

U malo dužem i dobro poznatom hadisu, Allahov Poslanik,a.s., govori Muaz ibn Džebelu,r.a., o vjerskim obavezama, pa mu na kraju kaže: „Hoćeš li da te uputim na ono čega se treba najviše čuvati?“ Muaz odgovori da hoće, a Poslanik pokaza u usta (misleći na jezik). Muaz upita:“Pa zar ćemo biti pitani za ono što izgovaramo?“ Poslanik mu tada reče:“Teško tebi, o Muaze, ljudi će najviše u Džehennem naglavačke biti bacani zbog onoga što su njihovi jezici uradili! Sve što kažeš-ili ćeš zbog toga biti kažnjen ili nagrađen.“

Vrlo je bitno da ono što govorimo bude u skladu s onim što radimo, jer u hadisu koji govori o miradžu Allahov Poslanik,a.s., kaže:“Kada sam bio na miradžu, prošao sam pored ljudi čije su usne sječene vatrenim makazama pa sam upitao Džibrila ko su ovi, a on mi reče:“To su govornici (hatibi iz tvog ummeta koji govore, a ne rade u skladu s tim, uče Kur'an, a po njemu ne potupaju.“

Ono što je česta, a dosta dužna pujava jeste preklinjanje/kletva, a toga se treba čuvati jer ako neko prokune nekoga, a on u tome ne bude u pravu, kletva se vraća na njega-kao što stoji u hadisu Ebu Derdaa,r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik,a.s., rekao:”Kada neki čovjek prokune ta se kletva penje na nebo i nebeska vrata se pred njom zatvore. Zatim se vraća na zemlju, ali joj se i zemaljska vrata zatvore. Zatim krene desno i lijevo, pa kada ne nađe prolaza ide na onoga na kojeg je poslana. A ako on to nije zaslužio, vraća se na onoga koji je prokleo.”

Molim Allaha,dž.š., da ne budemo od nemarnih koji su slijepi i gluhi na Allahove znakove i putokaze, i molim Allaha,dž.š., da nas sačuva od ružnog govora, klevete, ogovaranja i svakog govora koji nas se ne tiče. Amin!

Jönköping, 22.11.2013.godine

Amsal Memić

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s