Abdurrahman ibn Semure priča kako su ashabi sjedili jedanput u Medini, kada im je došao Allahov Poslanik a.s. i rekao da je sanjao jedan čudan san, a snovi Poslanika a.s. su istina, pa im je ispričao Poslanik a.s. šta je sanjao.
“Vidio sam čovjeka iz mog ummeta, kako mu je došao melek smrti da mu uzme dušu, a onda dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima te udalji meleka smrti od njega.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, koji je bio izložen patnjama u kaburu, pa dođe njegov abdest i spasi ga patnje.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kojeg su opkolili šejtani, pa dođe njegov zikrullah (spominjanje Allaha) i otjera šejtane od njega.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kojeg su opkolili i uzeli Meleki kazne, pa dođe njegov namaz i spasi ga njihovih ruku.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, koji je skapavao od žeđi, kad god bi se primakao mome Havdu (vrelu), bio bi spriječen i otjeran, pa dođe njegov post mjeseca Ramazana te ga napoji i ugasi mu žeđ.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako ide pored poslanika koji su sjedili u halkama i kad god bi se primakao nekoj od tih halki, bivao bi udaljen, pa dođe njegov gusul te ga uze za ruku i dovede ga te sjede pored mene.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, zbunjenog, okruženog tminom i mrakom sa svih strana, pa dođe njegov hadž i umra te ga izvedoše iz mraka na svjetlo.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, kako se rukom štiti i zaklanja od plamena vatre i njene vrućine. pa dođe njegova sadaka koju je dijelio, te napravi pregradu između njega i vatre i načini hlad nad njegovom glavom.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako se obraća vjernicima a oni ga ignorišu, pa dođe njegovo čuvanje rodbinskih veza i reče: ”O vjernici, on je čuvao rodbinske veze pa pričajte i kontaktirajte s njim”, te ljudi počeše s njim govoriti i rukovati se.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kojeg su uhvatile Zebanije (meleki – čuvari Džehennema), pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pa ga ote iz njihovih ruku i dade ga Melekima Milosti.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako kleči, a između njega i Allaha dž.š. je zastor, pa dođe njegov ahlak (lijepo ponašanje), uze ga za ruku i uvede ga kod Allaha dž.š.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, a knjiga njegovih djela se približava njegovoj lijevoj ruci, pa dođe njegova bogobojaznost, uze tu knjigu i stavi je u desnu ruku.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, a vaga njegovih djela je lagahna pa dođoše njegova umrla djeca i ojačaše njegova dobra djela.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako stoji na ivici Džehennema, pa dođe njegova dova puna nade upućena Allahu dž.š. i spasi ga te on prođe.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta kako pada u vatru, pa dođoše njegove suze prolivene od straha prema Allahu dž.š. i spasiše ga te on prođe.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, kako je stao na Sirat-ćupriji, i ljulja se poput palmine grane na jakom vjetru, pa dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu dž.š. i učvrsti ga te on pređe.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako pužući ide preko Sirat-ćuprije; nekada poklekne i spotakne se pa se pridrži, pa dođe njegovo donošenje Salavata na mene, pa ga uspravi i učvrsti mu noge i spasi ga.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako dolazi pred vrata Dženneta i ona se pred njim zatvoriše, pa dođe njegov iskreni šehadet, da nema drugog boga osim Allaha te mu otvori vrata i uvede ga u Džennet”. (Taberani, Hakim i Tirmizi)
islamika.net