12 razloga slabosti i stagnacije muslimana

dzamijaSve hvale i zahvale pripadaju Allahu dž.š.; Njemu se zahvaljujemo, i samo od Njega pomoći i oprosta tražimo. Utječemo mu se od zla duša naših i od loših djela naših. Koga Allah na pravi put uputi niko ga u zabludu ne može odvesti, dok, koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti! Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed, Allahov rob i Njegov Poslanik s.a.w.s…

“O vi koji vjerujete, bojte se Allaha iskrenom bogobojaznošću, i ne umirite nikako drugačije nego kao muslimani!”

“O vi koji vjerujete, bojte se Allaha, i pravedno zborite; ako tako budete postupali Allah će vam djela vaša popraviti i grijehe će vam oprostiti, a ko se Allahu i Poslaniku Njegovu pokorava veliki uspjeh je postigao!”

Prelistavajući stranice naše svijetle i divne historije, nalazimo da je Allah dž.š., za naš ummet, rekao sljedeće: “Vi ste najbolji ummet koji se pojavio na zemaljskoj kugli!”(Prijevod značenja Kur'ana)

Ako pokušamo usporediti našu stvarnost, današnjost i realnost sa našom istorijom i prošlošću primjetićemo da postoji jedan veliki raskorak i jedna velika udaljenost od onoga što smo nekada predstavljali i bili! Čitajući knjige historije čovječanstva i islama – možemo vidjeti da su se od prvih, onih starih i pravih, muslimana, bojali i Persija i Vizantija i Rim, za razliku od ovih današnjih muslimana od kojih se gotovo niko više ne boji jer su postali poput riječnog mulja ili poput morske pjene, potpuno bezvrijedni!

Nakon što smo bili svjetski lideri i svjetska gospoda – šta nas je to pogodilo, i šta nas je to strefilo, pa smo postali ovakvi kakvi smo? O ovome ćemo danas nešto više prozborit!

Kad smo se zatekli u situaciji u kojoj smo se zatekli od nazadovanja, kašnjenja, stagnacije i dekadence, na kraju putujuće karavane, mada možemo slobodno reći da smo se gotovo i otkačili od te putujuće svjetske karavane, i da nas se karavana odrekla!

Da, ne pretjerujem kada ovo kažem, svjetska karavana se nas odriče, jer nam njihovi svakodnevni postupci uz ostale činjenice o tome govore, i tome smo jutrom i večerju svjedoci.

Uzimajući sve ovo u obzir, kao i riječi Allahovog Poslanika s.a.w.s.: “Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj ne pripada njima!” – sjeli smo da malo bolje promislimo o razlozima svega navedenog, istražujući bolesti kako bi im pronašli uzroke nakon čega bi smo znali koji su lijekovi koje treba da koristimo da bi smo ozdravili; od Allaha pomoći tražimo, i samo se na Njega oslanjamo!

Najistaknutiji razlozi nazadovanja i dekadence muslimana, koji su nas doveli do ovakvog razmišljanja, su sljedeći:

1. Propast islamskog hilafeta i islamske vladavine.

Od kako je svanulo jutro ove vjere, vrhovna islamska vlast – hilafet,  je bio uspostavljen, kada se halifa za halifom smjenjivao, iz generacije u generaciju, iz naroda u narod – neprijatelj islama je spoznao to da muslimanski ummet neće umrijeti sve dok imaju vođu i glavno-komandujućeg čovjeka nad vjernicima/muslimanima (emirul-mu'minin). Svoja koplja su uperili kao i svo svoje raspoloživo oružje, iz zavjere u zavjeru, kako bi udarili na vrhovnu muslimansku instituciju – instituciju hilafeta, kako bi ga oborili i o zemlju bacili! Bol bi bio manji da su sami nevjernici učinili to što su učinili, ali, na žalost, bol je mnogo veći zbog toga što je institucija hilafeta oborena zahvaljujući i samim muslimanima koji su direktno ili indirektno učestvovali u obaranju islamskog hilafeta, idući na ruku nevjernicima!

Tadašnja Evropa na čelu sa Britanijom je instituciju islamskog hilafeta predstavljala svijetu ali i muslimanima u najgorem mogućem svjetlu. Hilafet je bila nazadna i zastrašujuća institucija, kojeg su oni upoređivali sa starim, iznurenim i bolesnim čovjekom, podstrekavajući smutnje kao i plemenske i nacionalne pobune. Evropa je toliko ubijedila muslimane da je njihov glavni neprijatelj Osmanlijski hilafet ili pak sami islamski hilafet koji ih je “porobio” sve dok se sami muslimani, između ostalih, nisu angažovali da ga obore na zemlju!

Dakle, draga braćo, prvi i glavni razlog nazatka i dekadence muslimana jeste propast vrhovne institucije muslimana – hilafeta!

2. Odvajanje vjere od države!

Odvajanje islama i vjere od države i državnih pitanja je također jedan od glavnih razloga nesreća i lošeg stanja kojeg danas preživljavamo; zašto? Zbog toga što nije ljudski i nije realno i nije ostvarivo da ljudi zavedu red među ljudima ako se ne koriste pravilima, zakonima i šeri'atom kojeg je dao Gospodar tih ljudi.

Ako udaljimo Božiji zakon sa državnog terena, ljudi će pokušavati da svojim svjetonazorima zavedu red među ljudima, a svima je poznato da su ljudi ograničenih sposobnosti, i da nisu u stanju da svaku oblast života regulišu onako kako to istinski treba, pa se zbog svega ovoga i nalazimo u situaciji u kojoj se nalazimo.

Moj bol je posebno velik kada naiđem na veliki broj ljudi koji se pripisuju islamu – a islam je od njih daleko, kako se strastveno zalažu za to da se vjera odvoji od države što je poznatije pod imenom sekularizam u svom pravom značenju.

Frazi: “Bogu božije, caru carevo” – nema mjesta u islamu i među pravim muslimanima! Islamska fraza je: “Sve je Božije!” – zbog toga što je Allah dž.š., Stvoritelj svega, pa je i normalno da On kao Stvoritelj svega odredi i uputstva i pravila za njegovu upotrebu!

Da, draga braćo, plan odvajanja vjere od države je veoma kvaran plan, jer naši neprijatelji dobro znaju da je Kur'an njihov glavni neprijatelj, pa su se zbog toga postarali da Kur'an svim snagama napadnu, i da Kur'an udalje od muslimana i muslimane od Kur'ana, kako se muslimani ne bi vladali po Kur'anu – u čemu su vidno uspjeli, na žalost!

I ovo je jedan od glavnih razloga stagnacije i nazatka muslimana, što veliki broj muslimana, Allah da ih uputi, još ne primjećuje, ne uviđavajući tu opaku bolest i to veliko zlo!

Muslimani istoka i zapada, izuzev onih kojima se Allah smilovao, (se) vladaju i upravljaju po zakonima, pravilima, modama i standardima kako istoka tako i zapada koje direktno ili indirektno diktiraju jevreji, kršćani i ostali idolopoklonici.

Ko se odbije od Allahove dž.š., objave i Njegovih pravila i zakona – Allah dž.š., će se odbiti od Njega! Oni koji (se) ne vladaju i ne upravljaju po onome što je Allah dž.š., objavio, takvi ljudi su ili nevjernici ili nasilnici ili griješnici!

3. Osjećaj niže vrijednosti u odnosu prema nemuslimanima!

Ovakvo ponašanje je također vidno utjecalo na to da se muslimani nađu u situaciji u kojoj su danas. Emir Šekib Arslan rhm., kaže:

“Jedan od glavnijh razloga muslimanske dekadence zadnjeg stoljeća jeste gubljenje vjere u sebe i samopouzdanja što je jedna od težih socijalnih bolesti, i jedna od gorih duševnih stanja. Neće ova bolest uhvatiti neko društvo a da ga neće odvesti u nestanak i propast!”

Jedne prilike, bi rečeno Aliji b. Ebi Talibu r.a.: “Vidimo te da, kada napadaš neprijatelja, tako glasno izgovaraš tekbir da se srca zalede od straha – u čemu je tajna? (Alija r.a., je svima nama poznat po hrabrosti i odvažnosti) Reče: Ja se tako ponašam spram neprijatelja islama zbog toga što sam ubjeđen u to da ću da ga ubijem – zbog jakog oslanjanja na Allaha dž.š., i osjećaja samopouzdanja koje je plod toga – za razliku od neprijatelja islama koji je potpuno ubjeđen u to da ću ja da ga ubijem, tako da se moj neprijatelj bori i sa mnom i sa samim sobom!”

Dakle, pored toga što ga je napadao Alija r.a., neprijatelj je imao još jednog neprijatelja: sebe i svoju dušu, pošteđen svake vrste ličnog samopouzdanja!

Duševno klonuće, iskompleksiranost i gubljenje samopouzdanja je opaka bolest, i gora je od bolesti raka. Muslimani današnjice boluju od ove opake bolesti, klonuli su duhom i izgubili su samopuzdanje – tako da nas je neprijatelj savladao onog momenta kada je protivu nas bila i duša naša – što nikako ne smijemo da dozvolimo!

Veliki broj muslimana je ubjedio sebe u to da se neprijatelj ne može savladat!? Kako da pobijedimo Ameriku? Kako da pobjedimo Evropu? Kako da pobijedimo Izrael?

Islamski ummet je danas brojčano jak, ima veliko naoružanje i bitan geo-strateški položaj i ekonomski je bogat ali smo postali samo bogata trpeza za gladnu Ameriku i Rusiju, za gladni istok i zapad!

Dakle, duševno klonuće i gubljenje samopouzdanja su glavni razlozi nazatka i dekadence muslimana, i to je razarujuća bolest koju Allah dž.š., spominje u Kur'anu: “Allah im je prišao odakle se nisu ni nadali, i u srca im je strah ubacio!”

Muslimani nemaju potrebe za strahom od nevjernika i gubljenjem samopouzdanja pogotovo kada smo svjesni činjenice da je Allah dž.š., pomogao muslimane tako što je ubacio strah u srca nemuslimana, koji će ga imati pa makar bili udaljeni i mjesec dana hoda od muslimana! Napadač napada tek onda kada osjeti strah u srcu žrtve – što je prvi razlog propasti!

4. Neupućenost u islamske/vjerske, i dunjalučke znanosti.

Veliki broj muslimana je izložen neznanju i nepismenosti kako onoj vjerskoj tako i onoj dunjalučkoj. Nepismenost i neobrazovanost je glavni razlog za sve nedaće i bolesti koje preživljavamo.

Džehl, neobrazovanost i neznanje, kako vjersko tako i dunjalučko, koje nas je strefilo i koje je strefilo ummet, je glavni razlog ispijanja gorkih čaša punih ponižavanja i propasti.

5. Zadivljenost Zapadom i uzimanje istog za primjer u životu.

Zadivljenost i opčinjenost Zapadom neko javno prikazuje a neko u sebi prikriva, ali je većina ljudi na tome. Opčinjenost Zapadom je tolika da se čovjek smatra velikim i naprednim ako je posjetio Ameriku ili neku evropsku zemlju ili neku zemlju dalekog Istoka. Čemu tolika radost i opčinjenost?! Ovo je samo znak duševnog klonuća i gubljenja samopouzdanja koje ubija u pojam.

(Islam je taj u kojem nema ništa za bacanje; samo je islam taj koji se mora prihvatati u paketu i kompletno, gdje nam Allah dž.š., naređuje da potpuno uđemo u vjeru, i svojim tjelom i svojom dušom i svojim srcem, i svojom kućom, i svojim poslom itd.. Zapad i Istok, sa svim svojim tekovinama i dostignućima – prihvataćemo ih onoliko i u onome u čemu su u skladu sa islamom i islamskim šeri'atom, a nećemo ih prihvatati u onome u čemu su u neskladu sa islamom i islamskim šeri'atom! Op.prev.)

6. Širenje nereda pod parolom “zavodimo red”!

O ovome nam govori jedan od prvih kur'anskih ajeta, iz sure el-Bekara, u kojem Allah dž.š., kaže: “A kada im se kaže: Ne činite nered na Zemlji – odgovaraju: Mi samo red uspostavljamo!? & Doista su oni štetočine ali to ne osjećaju!”

Pod parolom “unapređivanja i napretka” mnoge institucije, od onih kućnih pa do onih državnih, su nazadovale i otišle na gore! U ime kulture i civilizacije mnoge zabranjene stvari su se dozvolile, i mnogi principi vjere su se prekršili.

(Danas je moderno i civilizovano da te nema u džamiju ali da si redovan po kafanama, kafićima i diskotekama. Danas je moderno da se puši i da te nema na čistom vazduhu. Danas je moderno da ispijaš litre alkohola a zaostao si ako piješ mlijeko ili sok. Danas je moderno da izrešetaš svoje uši i nos, i da od svoje glave i kose napraviš nešto što ni sam ne znaš kako se zove, pa je to toliko originalno da stvarno ni na šta ne liči! Danas je moderno i napredno da djevojke u osnovnoj i srednjoj školi izgube nevinost, i moderno im je da idu s momcima po ćoškova i budžaka, ali im je nazadno i zaostalo da se udaju, i da lijepo sa svojim čovjekom, u toploj i čistoj sobi, svoj život žive! Danas je moderno da se ima malo djece i da se što češće abortira, jer je nazadno imati evlada i djece i unučadi oko sebe. Danas je moderno imati pseto u kući, kupati ga i banjati, i izvoditi ga u šetnju, za razliku od toga da, “ne daj Bože”, imadneš u kući majku ili dijete: ko će njih šetat i ko će njih kupat!? “Lakše je pašče kupat”!? Danas je djevojkama ali i udatim ženama moderno i civilizovano da se što više ugolosrče i skinu, i da sve što imaju dadnu na uvid cijeloj mahali i čaršiji, kako bi im kao stručni žiri dali najbolju ocjenu, i nazadno im je da se, “ne daj Bože”, obuču kako treba i pokriju; šta će onda mahala i čaršija o njima pomisliti!? Koga će poslije čaršija da gleda i da hvali i da kaže Mašallah!? Op.prev.)

7. Udruženost nevjernika protivu islama i muslimana.

Allah dž.š., opisujući nevjernike, kaže: “Pomislio bi da su zajedno, a srca su im međusobno suprostavljena” – što je pravilo u njihovom međusobnom djelovanju, ali kada su u pitanju muslimani i rat protivu njih tada su svi ko zapeta puška i tada su svi kao jedan! Amerika i Rusija, koliko god da su međusobno različiti i podijeljeni kada je u pitanju rat protivu muslimana podjednako misle (a stanje u Afganistanu je najbolji primjer tome, op.prev.).

Nevjernici i nemuslimani se razilaze u svemu izuzev kada je u pitanju neprijateljstvo prema islamu i muslimanima, tu su svi složni. Za razliku od njih, muslimani se razilaze u velikom broju pitanja, ali je većina njih na jednome složna: prijateljstvo s nemuslimanima – prijateljstvo s Amerikom, prijateljstvo s Evropom, prijateljstvo s Rusijom, prijateljstvo s Izraelom itd.!

Neki se muslimani priklonili jednima, neki drugima, neki trećima, a nikome da padne na'm da se prikloni muslimanu i da sarađuje s njim (isto kao što je i situacija s muslimanima Bošnjacima u Crnoj Gori: jedan dio muslimana se priklonio vladajućem DPS-u, drugi dio muslimana se priklonio SDP-u, treći dio muslimana se priklonio PZP-u, dok je samo manji broj njih svjestan sebe i svoga bića i svoje vjere i svoje obaveze spram ostalih muslimana, pa se uložio i stavio na raspolaganje za interes islama i muslimana a ne nemuslimana! Op.prev.)

Dakle, nemuslimani, međusobno zavađeni i suprostavljeni kako stranački i politički tako i bojom kože, razlikom plemena i nacija itd. – svi su kao jedan kada je u pitanju borba protivu islama i muslimana, pa kad ćemo se mi već jednom opametit, pa da budemo kao jedan kada su nemuslimani u pitanju!

8. Utjecaj orijentalista i prozapadnih aktivista.

Orijentalisti su nemuslimani sa Istoka ili Zapada koji se bave pitanjima islama i muslimana, i koji su u globalu zaduženi za to da plasiraju svijetu pogrešnu i iskrivljenu sliku o svemu tome.

Prozapadni aktivisti su ljudi porijeklom muslimani: Arapi, Turci, Albanci, Bošnjaci… koji su školovani na zapadu, i koji su, nakon završetka studija, počeli da među muslimane šire ono za šta se u globalu nisu ni školovali, a to je pokvarenost, razvrat, moda, bonton i (ne)kultura ponašanja koje je inače svojstvena francuzima, britancima, talijanima ali ne i ondašnjim arapima ili turcima ili pak bošnjacima.

Njihovo djelovanje je također bilo, a i dan danas, vidno utjecalo na to da muslimani i muslimanske države zapadnu u stanje stagnacije i dekadence!

9. Nedostatak i neimanje praktičnih primjera i uzora vjere, čojstva i junaštva, ni kod većine “uleme”, ni kod većine “vođa” muslimana.

Ranije su učenjaci i ulema kao i vođe muslimana (oličene u sultanima, pašama, begovima i agama), bili primjeri iskrene vjere, čojstva i junaštva ostalom muslimanskom puku, ali, nekoliko zadnjih stoljeća je ostalo bez tih pravih primjera iskrene uleme i pametnih i pravednih vođa. Velik broj muslimanskih glavešina su izgubili svojstva koja bi ih činila uzorom i lijepim primjerom ostalima. Narod se voli uzličiti na svoje vođe i glavešine i narod ide za njima, pa ako se oni pokvare i narod će se neminovno pokvarit!

(Ako ima imama u džamiji imaće i džemata; ako mu je žena pokrivena i ostale će se žene početi pokrivati; ako imam ne puši duhan i ostali će se toga libiti; ako imam izbjegava mjesta gdje se toči alkohol i ostali će se početi ustručavati od toga; ako imam bude pametan i hrabar pa protivu neistine i neprevde prozbori i ostali muslimani će skupiti snage i pameti da se uozbilje i da protivu nepravde i neistina ustanu i prozbore. Narod i vođe su međusobno povezani, i svi moraju da dadnu maksimum od sebe. Malo da se poprave imami i vođe, a malo da se popravi džemat i narod, i da se nađu negdje na sredini puta, a ne stalno da vođe proklinju svoj narod i da uvjek u njima traže krivicu, niti da narod stalno proklinje i psuje svoje vođe uvjek tražeći u njima glavnog krivca! Op.prev.)

10. Prevrtljivost, varanje i prevare koje neki muslimani rade spram islama i ostalih muslimana.

Veliki broj muslimana svjesno a neki i nesvjesno, idu na ruku nemuslimanima sa Zapada i Istoka, i rade za njihove interese, pokušavajući da vara Allaha dž.š., i Njegovog Poslanika s.a.w.s., i Allahov din. Allah dž.š., govoreći o ovoj sorti ljudi, kaže: “Misle da varaju Allaha i one koji vjeruju, ali oni ne varaju nikoga drugog do same sebe, ali oni to ne osjećaju!” (el-Bekara)

11. Podjele po krvnoj pripadnosti!

Arapa, prije islama, je bilo mnogo, ali nikada nisu mogli biti zajedno sve dok se nisu iskreno prihvatili islama. Medina, prije Muhammeda s.a.w.s., je bila podijeljena između dva plemena Evs i Hazredž koji su stalno međusobno ratovali, što se, nakon primanja islama, više nije ponavljalo. Nevjernici su primjetili bitnost ovog detalja pa su na njemu vidno poradili šireći podjele među muslimanima po svakom šavu. (Prvo su među muslimane isforsirali nacionalizam odbijajući turke od arapa, kurde od turaka, albance od bošnjaka itd.. Kada su uspjeli muslimane podijeliti po nacionalnom šavu, onda su i dalje počeli da ih dijele na regije, kao što je slučaj sa Bošnjacima, koje ostali dijele na bosance, hercegovce, krajišnike, sandžaklije. Nije se ni na ovome zaustavilo, nego se otišlo još dalje pa se poradilo na raspirivanju gradskih i plemenskih podjela. Podjele po ovim šavovima su vidno utjecale na to da se nađemo u halu kojem smo, pa nam je obaveza da sve te pukotine začepimo i sve rascjepe da zašijemo i da komšijske i familijarne odnose popravimo, da bošnjačko-albanske veze obnovimo, da s turcima i arapima nanovo kontakte uspostavimo, i da se Allaha dž.š., iskreno pobojimo! Op.prev.)

12. Strah od smrti i ljubav za dunjalukom!

Sevban r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Ranorazni narodi će se okupljati oko vas isto kao što se gladni ljudi okupljaju oko sofre! Neko upita: Jel zbog toga što će nas biti, o Allahov Poslaniče? Poslanik s.a.w.s., reče: Ne, baš nasuprot, biće vas mnogo, ali će te biti poput rijčnog mulja i pjene. Allah će iz srca vaših neprijatelja ukloniti strah od vas, a u vaša srca će ubaciti “vehn”. Neko zapita: Allahov Poslaniče, šta je to “vehn”? Poslanik s.a.w.s., reče: Vehn je ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!” (Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4297.)

Ovo bi bili neki od razloga dekadence i nazadovanja muslimana koje sam ja mogao primjetiti. Molim Allaha dž.š., da nas pomogne da se ovog zla što prije kurtališemo, i da nas i djecu našu sačuva svakog šerra i belaja.

Piše: Šejh dr. Nasir el-Omer.

Preuzeto iz djela: Esbabu Tehallufil-Muslimin, dr. Nasir el-Omer

 

 

Prijevod s arapskog jezika:

Sead ef. Jasavić

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s