Hidžra-početak novog razdoblja islama

Draga braćo i cijenjene sestre u islamu:

hidzraHidžra iz Meke u Medinu, 622. godine po Isa a.s. je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda a.s.. Bio je to ispit spremnosti na žrtvu na Allahovu dž.š. putu i provjera jačine njihova imana. Hidžra dolazi kao nužnost nakon stavljanja muslimana u totalnu izolaciju, nakon hidžre u Abesiniju, neuspjelih pokušaja da'we u Taifu i svakodnevnih napada na muslimane. Muslimani su zajedno sa Poslanikom s.a.v.s. bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i svu imovinu, da bi dobili slobodu. O tome govori 100. ajet Sure Nisa: ‘Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je.’ (Suretun-Nisa’:100)

Sastanci na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za hidžru. Prvom susretu na Akabi, jedanaeste godine po poslanstvu, je prisustvovalo šest Jesribljana, sa kojima Muhammed a.s. šalje mladog ashaba Mus'aba ibn Umejra r.a. da Medinelije podučava islamu. Na drugom sastanku na Akabi je prisustvovalo 12 ljudi, kada su se prvi put zavjetovali Poslaniku s.a.v.s. na vjernost. Na trećem susretu, juna 622.g., kada se daje ‘Velika zakletva’ prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene. Tom prilikom su se Medinski muslimani zavjetovali na: 1) Poslušnost i pokornost u činjenu dobra. 2) Opskrbu u olakšici i poteškoči. 3) Naređivanje dobra i zabranjivanje zla. 4) Činjenje dobra u ime Allaha dž.š. i ne bojanje prigovora prijekornika. 5) Potpomaganje Poslanika s.a.v.s. kada od njih zatraži pomoć i pruzanje mu zaštite kao što štite sami sebe i svoje porodice.
Nakon prihvačanja ugovora, jedan od prisutnih muslimana iz Jesriba je upitao: ‘Znate li vi da ovo znači objavljivanje rata protiv crvenih i crnih ljudi (protiv cijelog svijet)?’, a oni su odgovorili potvrdno. Potom je uslijedilo bratsko rukovanje i izabrano je dvanaest poglavara (predstavnika: devet iz plemena Hazredž, a tri iz plemena Evs), sa zadatkom da oni budu odgovorni za provedbu odredbi ugovora. Prokleti šejtan nakon sklopljenog ugovora na Akabi sa jednog uzvišenja poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda s.a.v.s. i njegove ashabe! Muhammed s.a.v.s. naređuje prisutnim muslimanima da se raziđu, a oni već pokazuju spremnost da se bore protiv Mekkelija, što Muhammed s.a.v.s. odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha dž.š.

Nakon ovog trećeg susreta na Akabi, Poslanik s.a.v.s. naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, mušrici Meke sazivaju Parlament, na kojem se raspravljalo o konačnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku s.a.v.s.. Sastanku prisustvuje i prokleti šejtan u liku starca ‘iz Nedžda’. Tada je prihvačen prijedlog Ebu Džehla, koji je podržao i prokleti Iblis, a sastojao se u tome: ‘Da se iz svakog plemena uzme najsnažniji mladić, da im se podijele ubojite sablje i da svi zajedno odu i ubiju Muhammeda s.a.v.s., kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, koji ne bi bili u stanju da objave rat svim Mekkelijama.’ Zadatak se imao izvršiti odmah.
Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha dž.š. obavještava Poslanika s.a.v.s. o zavjeri mušrika i o Allahovoj dozvoli da on i njegov vjerni ashab Ebu Bekr r.a. napuste Mekku. Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji. Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, sa ciljem da ubiju Muhammeda a.s. u ponoć. O tome govori 30. ajet Sure Enfal: ‘I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te u tamnicu bacili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!’ (Suretu-l-Enfal:30) Hidžra u Medinu je za razliku od hidžre u Abesiniju bila farz, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja će moći štititi interese islama i muslimana. 27. noć mjeseca safera (12. septembar 622.g.), Muhammed s.a.v.s. govori amidžiću Aliji ibn Ebi Talibu: ‘Spavaj u mojoj postelji, ogrni se mojom zelenom burdom (ogrtačem) i neće te inša-Allah zadesiti nikakva neprijatnost od njih.’ Potom je izašao iz kuće uzevši pregršt pijeska i bacivši ga mušricima koji su bili raspoređeni oko kuće, na glave, pa im se vid oduzeo i nisu ništa vidjeli. Pri tome je učio:‘I ispred njih i iza njih i na njihove oči smo koprenu postavili i zato oni ne vide.’ (Suretu Jasin: 9)

Kada su se mušrici probudili, Muhammed s.a.v.s. je sa Ebu Bekrom već bio u pečini Sevr, gdje su se zadržali tri dana. Mekkelije organiziraju potjeru, ali svi ti pokušaji ostaju uzaludni. U mjesto Kuba Poslanik s.a.v.s. je zajedno sa Ebu Bekrom stigao 8. rebiu-l-evela (23 septembra) 622. Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika s.a.v.s., koji je na putu hidžre proveo 11 dana, a taj put je dužine oko 400 kilometara. Muhammed s.a.v.s. je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i obavio prvu džumu-namaz sa muslimanima. Po dolasku u Medinu je izgradio i prvu džamiju.

U Medini Ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo. Sa njima dijele svoje imetke i bratime se. O karakteru ensarija Allah dž.š. kaže:
‘I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje ne osječaju i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju pohlepe, oni će sigurno uspjeti!’ (Suretu-l-Hašr: 9)

Poslije hidžre muslimani su započeli jedno novo razdoblje. Razdoblje poginjanja glave, strpljivo podnošenje nepravde, muka i zlostavljanja je prošlo, islam se uzdigao, ponos je zračio na sve strane, muslimani su postali jaki i močni. Strah se polahko uvlačio u srca nevjernika bojali su ih se, jer tadašnji nosioci islama nisu žalili na putu islama dati ako treba i svoje živote a primjer hazreti Alije nam najbolje o tome govori. Polahko ali sigurno su udarani temelji nove islamske države, države koja će počivati na Allahovom zakonu u kojoj će vladati pravda kakva nikada nije zabilježena u historiji. Poslije hidžre muslimani su mogli u miru da sprovode islamska načela u svojim životima čime su nam pokazali da jedino uz čvrsto držanje islama mi kao muslimani možemo biti ponosni i možemo opstati na ovome svijetu.

Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. Za veoma kratko vrijeme geografske karte su bile prekrojene, pale su velike imperije, nastajale se druge močne države koje su dominirale svijetom. Sječanje na hidžru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika s.a.v.s. svodi periodični račun sa sobom, jer to čini svaki narod koji se zanima za svoju budučnost i ne živi od prošlosti. Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje i da uložimo maksimum napora da ga popravimo!

Molim Allaha dž.š., da nas učvrsti na polju islama, da se ne bojimo ničijeg prezira i da živimo i umiremo samo kao muslimani. Amin!

Preuzeto sa: www.ikculm.de

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s