Hvalimo Allaha Koji podario lijep život onome koji čini dobro. Selamimo i donosimo salavat na Poslanika, a.s., koji je praktično pokazao kako treba da živimo.

Allah dž.š. kaže: „Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi prema boljem što su činili“ (Nahl, 97). Ovo je obećanje Uzvišenog svakom ko radi dobro, a taj rad bude suglasan Kitabu i sunetu Poslanikovom, bio muškarac ili žena, a srce mu je vjerom ispunjeno. Takav će proživjeti lijep život na dunjaluku i dobit će nagradu najljepšu na ahiretu. Lijep i ugodan život obuhvata sve blagodati koje napajaju naša srca na dunjaluku i koja se vesele ahiretu.

Imam Ahmed bilježi od Abdullaha ibn Omera, r.a. koji kaže da je Poslanik rekao: „Ugodan i lijep život ima onaj koji se pokorio, koji ima nafake koliko mu je dovoljno za osnovne potrebe i zadovoljan je onim što mu je Allah dž.š.dao“. Muslim bilježi od Enes ibn Malika da je Poslanik rekao: „Zaista Allah neće učiniti nikakvu nepravdu iskrenom vjerniku za dobra djela, dajući mu dobra na dunjaluku i nagrađujući ga za dobra na ahiretu. A što se tiče nevjernika, oni će za svoja dobra djela biti nahranjeni na dunjaluku, ali kad dođu na ahiret, neće imati nijedno dobro djelo za koje bi mu se dalo neko dobro“. Lijep život na dunjaluku kojeg vjera nudi je život bez grijeha.

 

Sa stajališta IMANA, grijeh je nevjerovanje u Allaha, poricanje Njegovih svojstava i imena, nevjerovanje da je On sudac i ravnatelj svjetovima, Gospodar života i smrti, izvor nafake, te da je svakom biću odredio lik, svrhu i smisao postojanja. Kako imati lijep život, a ne znati odgovoriti ko je Stvoritelj, ko upravlja i kome se sve vraća?

Kako imat lijep život a biti stalno nezadovoljan nafakom zbog nevjerovanja da joj je Obskrbitelj izvor? Nema ljepote u životu ni onaj koji smisao traži izvan vjere jer smisla izvan nje nema. Sa stajališta ISLAMA- predanosti, grijeh je nevjerovanje i nepriznavanje tevhida kroz kelime-i-šehadet, neprakticiranje namaza, posta, zekata, odbijanje da se iz imetka izdvaja obavezno i neprakticiranje hadždža. Život u neravnoteži nije lijep, a vjera obredima svojim nudi i uspostavlja ravnotežu u čovjeku i njegovom životu. Život bez namaza, posta, zekata…je težak život jer je to život unutarnje praznine i stalnog nezadovoljstva. Ko bude činio dobro, a prvo na redu dobro koje treba činiti su obredi, imat će lijep život na oba svijeta. Sa stajališta AHLAKA, grijeh su unutarnji grijesi prema ljudima i prema sebi koje Gazali imenuje kao bolesti duše i srca. Ti unutarnji grijesi za koje ne slijedi sankcija na dunjaluku a koji će na ahiretu biti kažnjeni, čovjeku donose težak život jer kakav je to život kad je pritisnut zavidnošću, ohološću, škrtošću, egoizmom, potvorom, smutnjom, sumnjičenjem, ogovaranjem itd.

Lijepo je živjeti neopterećen tuđim uspjehom, ne biti umišljen i smatrati se vrijednijim od drugih. Darežljivost uljepšava život. Pokrivati tuđe sramote i nedostatke znači zarađivati sebi ljepotu ahireskog življenja. Ko bude činio dobro, a lijepa riječ je dobro, imat će lijep život. Vjera nas takvom životu vodi. Sa stajališta ŠERIJATA, grijeh je prekoračenje Allahovih granica i ne slijeđenje Poslanika Njegovog. Može li neko ko ne poštuje granice tvrditi da lijepo živi?

Može li neko ko se s alkoholom druži tvrditi da ima lijep život? On je majka svih zala pa nikakvo dobro u njemu nema i nikakvu ljepotu u život ne unosi. Posljedice druženja s alkoholom su: gubljenje imana jer Poslanik veli: „Ko pije alkohol svjetlo imana izaći će iz njegova srca“. Ne prima mu se dova. Poslanik veli: „Onome ko uzme u ruku alkohol s namjerom da ga pije neće biti primljena dova kod Allaha“.

Ko bude činio dobra djela imat će lijep život na dunjaluku i još ljepši na ahiretu. Alkohol ne donosi nikakvu ljepotu ni ugodu ni na jednom svijetu. Može li neko ko se sa drogom druži i u ovisnost srlja imati lijep život. On ima samo košmar i patnju. Vjera nas uzvišena uči da sve što je štetno po čovjekovo zdravlje i život strogo je zabranjeno. Droga je zlo, porok, a vjera i objava lijek su za čovjeka. Kad naiđeš na izazov i problem u životu traži rješenje a ne od problema bježanje. Nema ljepote življenja u nijednom grijehu a pogotovo ne u onom koji uništava i naš dunjaluk i naš ahiret. Sreća na oba svijeta stanuje u dobrim djelima. Može li neko ko živi u stalnom strahu da će biti otkriven da je prisvojio tuđe, da je ukrao imati lijep život. U poštenju je lijep život a u nepoštenju patnja i stalni strah. Allah dž.š. postavio je granice i onaj ko bude unutar njih živio i dobra djela činio imat će lijep život na ovom i nagradu na onom svijetu. Svako prekoračenje granice oduzima od naše dunjalučke ugode i udaljava nas od bašči džennetskih. Svaki grijeh nesreća je za nas, zato ne činimo ništa što će oduzeti ljepotu iz našeg života. Uzvišeni Bože pomozi nam da budemo od onih koji će ljepotu života uživati na oba svijeta. Amin.

 

Govorit ću par riječi o  upečatljivoj i nenadmašnoj ljubavi ashaba prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Neka to bude još jedna lekcija istinske ljubavi, koja će nam pojačati želju za slijeđenjem njegova sunneta i samim time ostvarivanja prava za njegov šefa'at, na Dan kada čovjeku neće koristiti imeci i djeca, već samo jačina imana i dobra djela!

Braćo, podsjećam sebe i vas na dio 6. ajeta Sure Al-Ahzab:

Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je preči mu'minima od njih samih sebi, a njegove supruge su njihove majke…

Ashabi, ta najbolja i najiskrenija generacija muslimana, koja je islam učila od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme spuštanja Objave, generacija koja je imala čast da se druži sa Allahovim miljenikom, Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i u njegovo vrijeme se žrtvuje imecima i životima na Allahovu, dželle še'nuhu, putu pokazala je najviši stupanj ljubavi prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

– Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Sevbana, radijallahu nahu, oslobodio ropstva, prepustio mu je na volju da ostane kod njega ili da ide sa babom i rođacima, koji su došli po njega, u Jemen. On je odabarao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U predaji koju bilježi imam Begavi stoji: „Sevban, radijallahu anhu, oslobođeni rob Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je puno volio, jednoga dana je došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alajehi ve sellem, potpuno blijed. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Sevbane, jesi li to bolestan?” Reče: “Allahov Poslaniče, dobro sam i nisam bolestan, već te nisam vidio, a kada te ne vidim, mnogo mi nedostaješ. Sada sam potpuno miran. Ali, kada se sjetim Ahireta, bojim se da te neću vidjeti, pošto ćeš ti biti sa Allahovim poslanicima, alejhimus-selam, a ako ja uđem u Džennet, biću na stepenu nižem od tvoga, a ako ne uđem u Džennet, nikada te neću ni vidjeti.” Nakon toga su objavljeni 69.  i 70. ajet Sure An-Nisa’:

Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih, kojima je Allah milost Svoju darovao, a dobro li je to društvo!(69) To je Allahova blagodat, a dovoljno je to što Allah sve zna.(70)

-Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu, je nakon bitke na Uhudu dobio nadimak „Živi šehid“. Historijski izvori bilježe da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u bici na Uhudu u jednom trenutku ostao sam u okruženju Mušrika, sa svega jedanaest ashaba. Braneći Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njih deset je postiglo šehadet, a Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu, je na kraju ostao sam sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su mušrici bili sigurni da će ubiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hrabri Talha, radijallahu anhu, im se odupire i odbija napade, štiteći svojim tijelom, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tom prilikom je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izbijen zub i ranjen je u čelo i usnu, lice mu je bilo krvavo, a bio je veoma umoran i iscrpljen. Kaže Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu: “Kada smo prišli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu pomognemo, naredio nam je da to prvo učinimo Talhi, radijallahu anhu, koji je tom prilikom zadobio sedamdeset i devet rana sabljama, kopljima i strijelama.

Kad smo mu prišli, našli smo ga u jarku, bez svijesti, a ruka mu je bila odsječena.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslije imao običaj kazati: “Ko želi da vidi šehida koji hoda po Zemlji, neka gleda Talhu bin Ubejdullaha!” A Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je kada bi neko spomenuo Uhud, obično kazao: “Taj dan je bio Talhin dan.”

– Nakon što se Medinom proširila vijest o smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je Bilal ibn Rebbah, radijallahu anhu, prvi muezzin u islamu da prouči ezan i time izvrši svoju dužnost, kojom ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio. I započeo je ezan, ali kada je vidio da u mihrabu nema Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se prema njegovoj kući, iz koje on nije izlazio, pa osjeti veliku prazninu i samoću, jer ostade bez svoga učitelja, vođe i Poslanika, pa kako da dovrši ezan? Nekako je proučio prvi dio ezana, ali kada dođe do riječi ”Ešhedu enne Muhammeden resulullah (Svjedočim da je Muhammed Alahov Poslanik)”, u njemu nestade daha i ne mogaše proučiti više ni riječi. Zajeca, a u plač briznuše i svi prisutni ashabi. Bolje reći, plakala je čitava Medina. Bilal, radijallahu anhu, se u plaču baci na zemlju i ostade na njoj ležati. Kako da bude muezzin, a nema njegova imama? Bilal, radijallahu anhu, reče da nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti neće i ne može više učiti ezan. Upita ga Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu: ”Pa ko će nam onda učiti ezan?” Bilal, radijallahu anhu, mu reče da sebi nađu drugog muezzina. Tako utihnu Bilalov, radijallahu anhu, ezan u Medini.

Velika je blagodat, na nas braćo i sestre što smo pripadnici ummeta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i što idemo jasnim putevima islama i što će se on, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimati za nas na Sudnjem danu. Zbog toga nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preči i od nas samih sebi.

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se ogleda u slijeđenju njegova sunneta, a zlatna generacija ashaba nije postavljala pitanja i potpitanja na ono što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, tražio od njih ili što im je zabranjivao, jer su bili uvjereni da وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى “on ne govori iz svoga hira” (Suretu En-Nedžm, 3.) i sve što je govorio on je na najljepši način primjenjivao u svome svakodnevnom životu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je upozorio da je postavljanje mnogobrojnih pitanja od strane naroda kojima su dolazili poslanici prije njega bilo uzrokom njihovog dalaleta i grijeha.  Prenosi Abdullah ibn Hišam, radijallahu anhu: “Bili smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je uzeo za ruku Omera ibn El-Hattaba, pa mu Omer reče: “Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, sem od mene samoga sebi!” Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, sve dok ti ne budem draži od samog sebe!” Pa mu je Omer rekao: “Sada si mi tako mi Allaha draži od mene samoga sebi!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Sada, Omere!” (Buharija)

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Niko od vas neće biti pravi mu'min, dok mu ne budem draži od djece, roditelja i svih ljudi!“ (Buharija)

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod koga budu tri svojstva, osjetiće slast imana: Da mu Allah i Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem), budu draži od svega mimo njih, da voli nekoga samo u Allahovo ime i da mrzi povratak u nevjerstvo, kao što mu je odvratno da bude bačen u vatru!” (Buharija)

Zapitajmo se  braćo da li posjedujemo troje pomenuto u hadisu, te da li u nama ima slasti imana ili islam doživljavamo kao dio naše tradicije, sredstvo kojim se vješto koristimo i plašt iza kojeg se krijemo!? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je Allahov, subhanehu ve te'ala, Miljenik, onaj koji poziva Allahu, čvrsta veza na putu prema Stvoritelju, opominjač, donosilac radosnih vijesti, onaj koji ljudima ukazuje na spas, tumač Kur'ana, onaj koji uspostavlja Allahov, dželle še'nuhu, Zakon, predvodnik poslanika, najbolji poslanik, naš predvodnik, zagovarač, poslanik čovječanstvu, spas i mir. Njemu je Allah, subhanehu ve te'ala, mimo drugih ljudi dao pravo šefa'ata (zagovaranja, zauzimanja), dao mu je Kevser (Izvor u džennetu) i na njega donose salavat Allah, dželle še'nuhu, i meleki, kao što stoji u 56. ajetu Sure Al-Ahzab:

Allah i meleki Njegovi donose salavat (blagoslov) na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi na njega salavat i šaljite mu selam!

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na mene donese salavat, Allah na njega donosi deset salavata!” (Muslim)

Zato donosimo što više salavat na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer će svaki put na nas salavat deset puta donijeti Allah, subhanehu ve te'ala, a velika je to blagodat i zaštita za iskrenog mu'mina!