Hutba – Sve što je na Zemlji prolazno je! 25.3.2016.

“Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.”

Er-Rahman, 26.-27.

Istinu je rekao Allah Uzvišeni!

Zahvala Allahu pripada, Vječno Živom, Onome koji nema početka ni kraja.

Salavate na Muhammeda, a.s., donosimo, njegovu porodicu, ashabe, sljedbenike dini-islama i Poslanikovog sunneta.

Nekada davno, jedan pravedni kralj, pozvao je sve mudrace u svome kraljevstvu, te je zatražio od njih jednu stvar. Želio je da mu smisle neki slogan kojeg će napisati iznad prijestolja i zbog kojeg će se osjećati zadovoljnim, u kakvom god stanju bio.

Kada su mudraci došli on im reče: – Želim da mi napišete mudrost da me inspiriše i zadovolji svaki put kada sam u ljutnji, da mi pomogne u vođenju države, te da mi bude opomena kada sam u stanju radosti i sreće!

Mudri i umni ljudi napustiše dvorac zabrinuti pitajući se: – Da li je moguće da smislimo mudrost koja će kralju biti od koristi u svakom stanju i u svakoj okolnosti? Zar je moguće izmisliti slogan koji će tužnog kralja usrećiti, sretnog učiniti prisebnim, i biti aktuelan cijeli kraljev život?

Vratiše se mudraci nakon nekoliko dana sa brojnim mudrostima. Iščitaše ih kralju, ali on ne bi oduševljen niti jednom, sve dok kralju ne dođe jedan od mudraca noseći cedulju na kojoj bijaše napisano:  – Sve će ovo neminovno proći!

Kralj pažljivo pročita rečenicu nekoliko puta, pa pogleda u mudraca.

Mudrac, vidjevši da kralj ne razumije poruku, reče: – Kralju! Dunjaluk je varljiv i promjenjiv, pa ko misli da će biti imun na njega neka zna da je u velikoj zabludi. Doći će sretni dani, ali će neminovno proći. Bit će i tužnih dana u kojima se srce para, ali će i tuga kad-tad` proći. Možeš stići do najvećih visina, ali Allahov zakon kaže, da će sve završiti i proći.

Neki ljudi, kralju, kada posrnu, ispune Zemlju vriskom i suzama i misle da je njihov musibet najveća katastrofa i kraj svijeta. Zbog takvog stanja imaju uske vidike, pa ne vide ništa što bi im dalo imalo nade. Kada bi oni bili svjesni činjenice da će sve neminovno proći, ne bi gledali na svoje stanje kao propast.

Drugi opet, zadesi li ih neka sreća, uzdižu se toliko visoko misleći da će njihovo stanje vječno da traje i na osnovu toga bivaju zaneseni i na svijet gledaju nerealno.

A mudrost je, kralju, da se svi osjećaji, i dobri i loši, gledaju na način da će sve neminovno proći. 

Kralj se zadovoljan nasmija i naredi da se ovaj natpis stavi, ne samo iznad njegovog prijestolja, nego na svim trgovima njegove kraljevine. Neka se prisjeti, svako ko ga vidi, da će njegovo stanje, kakvo god bilo, neminovno proći.

Stanje, kakvo god da je trenutno, u nekom trenutku prestat će da bude sadašnjost i postat će prošlost.

Poslije sreće dolazi belaj i obratno, poslije tuge dolazi radost i obratno, sve neminovno prolazi, jedno na drugo se naslanja i zamjenjuje, kao što noć dan zamjenjuje i dan na noć se naslanja.

Sve će neminovno proći, samo je pitanje kako se živi insan ponaša u datim trenucima; kakav je u nesreći a kakvog je ponašanja kad ga radost obuzme.

Svi se ljudi znaju radovati svojoj trenutnoj radosti, svako na svoj način, neko manje a neko više.

I u nesreći svako tuguje na sebi svojstven način.

Ali, sve će neminovno proći i postati prošlost.

A prošlost, koja je – kako kažu – učiteljica života, nudi mnoštvo primjera i govori o onima koji su bili i čije vrijeme je prošlo.

Kraljeva je ovaj svijet zapamtio mnogo, a na neke od njih ni pomen nije sačuvan.

Sve je neminovno prošlo i nestalo.

Ostao je pomen na neke od njih, a djela njihova su otišla sa njima.

Ovaj svijet vječan nije, jer sve na njemu neminovno će proći; dani su ovdje kratki da bi se čovjek dugo radovao.

A poslije radosti dolazi tuga.

A onda kada se tuga nastani živi insan pomisli kako su se svi belaji ovog svijeta sručili na njegova pleća.

Živi insan pomisli da niko drugi nije u većem belaju, jer čovjek tuđi belaj ne osjeća, njegov ga boli.

Sreća i nesreća, radost i tuga, stanja su koja svakog od nas čekaju ili smo ih već proživjeli, i sreća i nesreća će nas pratiti dok je i nas.

Sretni i nesretni periodi su sastavni dijelovi života našeg i teško je reći da postoji ijedan živi insan koji je uvijek bio sretan, koji nije osjetio težinu tuge i nesreće.

Ali, sve će ovo neminovno proći, pa i svijet ovaj će neminovno postati prošlost.

A život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, razonoda, uljepšavanje, međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima!

Ali i pored toga što su svi svjesni da će sve ovo neminovno proći, ljudi ipak ovom svijetu daju prednost.

A ovaj svijet za vjernika je kao zatvor, dok je za nevjernika kao džennet.

 

Zbog toga, vjernici na ovom svijetu osjećaju tjeskobu, dok nevjernici bezbrižno uživaju i ne prezaju od bilo kojeg grijeha.

Vjernici na ovom svijetu, i u trenucima tuge osjećaju tjeskobu, a u trenucima radosti njihova radost nije beskrajna.

Radost nije potpuna, jer će sve neminovno proći i radosti će nestati, a ni tugu vjernik ne doživljava kao propast, jer će i takvo stanje proći.

„Čudno je stanje vjernika,zaista je za njega uvijek dobro,a to nema niko osim vjernik.Ako ga zadesi nešto lijepo,zahvali se Allahu pa bude dobro,a ako ga zadesi nekakva nedaća,on se strpi pa mu opet bude dobro.“

Hutbu ćemo završiti rečenicom koju je Ibn Omer, r.a., govorio  koja glasi: „Kada omrkneš ne očekuj sabah, kada osvaneš ne očekuj noć, i uzmi od zdravlja za bolest i od života za smrt!“ (Buharija)

Allaha molimo za dobro dunjaluka i Ahireta, da nas sačuva patnje u vatri, Milostiv nam bude na Danu sudnjem.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!

Hutba -Šta nosimo na onaj svijet?

Kur’an, ta čitavom čovječanstvu poznata riječ na našem jeziku znači čitanje. Označava knjigu koja se čita a ono što se u njoj čita je uvijek i svakom aktuelno. Sadržaj Knjige koja se čitanje zove je za sva vremena i sve ljude. Knjiga je objavljena poslaniku, a on je prenio ljudima, čovječanstvu. Poslanik je bio prvi obavezan sve objavljeno živjeti, pa Allah ljudima kaže da im je dao Knjigu i Mudrost.

Pod pojmom Mudrost misli na poslanikovu praksu, sunnet, odnosno na Kur’an uživo. Kur’an čovjeka podučava svemu a posebno naglašava potrebu da čovjek sebi odgovori na pitanje: šta je moje? Da bi na to pitanje lakše i sasvim istinito odgovorio Uzvišeni je čovjeku sedždu naredio. Sedždom Gospodaru uči da čovjek nije ničemu i nikome gospodar pa tako zna da nije ništa moje vlasništvo, već svemu sam samo korisnik. Nisam vlasnik života, a sretan je onaj ko život iskoristi. Kakva je privilegija život iskoristiti, možete misliti ne pruža se ta prilika osim jednom.

Među nama žive ljudi koji život koriste ali i oni koji ga zloupotrebljavaju. Žive oni koji će biti sretni na kraju puta ali i oni koji će reći: „Kamo sreće da sam prašina bio“.

Život je poligon, put, na kojem svi imamo iste mogućnosti, sa poklonjenim resursima zaslužiti džennet ili resurse zloupotrijebiti ili ih neiskoristiti pa otići u džehennem. Život dakle nije moj, on je od Gospodara poklonjena mi blagodat. Nisam vlasnik djece, i ona su mi samo povjerena, kao blagodat i kao iskušenje. Dobro odgojena djeca su blagodat i trajno dobro. Dobro odgojeno dijete je put u džennet. Postoji, međutim, i mogućnost da dijete pred Gospodarom kaže: babo mi nije izabrao dobru majku, nije mi ime muslimansko dao i nije me ni harfu moje vjere naučio. Kakva je sreća i privilegija imati djecu kao trajno dobro, djecu kao zalog za Ahiret, djecu koja će nam i kad u mezare se nastanimo hedije slati i dobrima nas obasipati. Kad govori o imetku, tu Poslanik posebno naglašava da ne pomislimo da smo mu vlasnici i da ne padnemo u zamku pohlepe.

Čovjek je sklon tome pa on s.a.v.s. upozorava: “Čovjek govori, moj imetak, moj imetak, moj imetak, a tvoje je ono što pojedeš pa kroz tebe prođe, ono što obučeš pa podereš i ono što podijeliš pa ovjekovječiš“. Tvoje je dakle, ako život posmatramo kao cjelinu ono što podijeliš. I ashabe Poslanik pita: “Da li vam je draži vaš ili imetak vaših nasljednika? Naš odgovoriše. Pa vaše je ono što podijelite.“

Privilegija je dijeliti. Dijeleći imetak se na dunjaluku uvećava, a na Ahiretu čeka nas da nas u obilju dženneta ugosti. Privilegovani su oni koji imaju pa dijele, privilegovan je onaj koji daje u odnosu na onog koji prima vitre, privilegovan je onaj koji daje zekat, onaj koji kolje kurban, onaj koji pomaže one na Božijem putu, a posebna privilegija pripada onima koji mogu učiniti nešto za dobro, prosperitet i sreću zajednice. Sve dok ljudi piju vodu koju si doveo sadaka ti je i nagrada. Sve dok ljudi klanjaju u džamiji u čijoj si gradnji učestvovao gradi ti se kuća u džennnetu. Sve dok ljudi hode putem kojeg si gradio na putu si sigurnom.

ŠTA JE MOJE? Postavi to pitanje sebi ali zamisli da si na tabutu. Šta je tvoje osim ono što si drugom dao, osim ono što si podijelio. Tvoje je ono što ćeš putu dati a tuđe ono što će ograđeno ostati. Dragi brate nemoj propustiti priliku da s imetkom svojim ne zaslužiš džennet. Prema tome, ulažimo i u naš vakuf-fond, od kojeg se dajući u svrhu džamije, sami sebe obogaćujete Allah će zaista sagraditi kuću u Džennetu onome ko sagradi džamiju. Molim Allaha Uzvišenog da nam podari imetak koji ćemo dijeliti na pravom putu! Amin!

 

PRIJAVA KANDIDATA ZA ČLANA ODBORA DŽEMATA JÖNKÖPING 2016-2018

Esselamu alejkum!

Drage džematlije, ovo je izborna godina, te ćemo na Skupštini Bošnjačke islamske zajednice u Jönköpingu, koja će biti 31. januara, 2016., iznijeti listu kandidata za koje će te moći glasati.

Prema tome, ko ima volje i želje da bude aktivan član odbora koji će unaprijeđivati i poboljšavati džemat, neka se prijavi na kandidacionu listu!

Prijave možete vršiti na e-mail: info@bizjo.se ili na broj telefona: 072 279 07 00

“Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!”

”O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti!”