Zahvala Allahu pripada, Vječno Živom, Onome koji nema početka ni kraja.

Salavate na Muhammeda, a.s., donosimo, njegovu porodicu, ashabe, sljedbenike dini-islama i Poslanikovog sunneta.

U prošlom hadisu koji govori o onima koje je Poslanik vidio u snu pomenuti su oni koji su bili nemarni prema namazu i Kur’anu, oni koji su bili bez stida i koji su širili laž, kao i oni koji su prisvajali imovinu drugih ljudi, odnosno, spomenuti su oni koji su kažnjavani i koji su zbog svojih loših djela nesretno okončali.

U jednom drugom hadisu, koji također govori o Poslanikovom snu, Muhammed, a.s., je ashabima opisao one koje je njihovo dobro spasilo.

Poznati i veoma često pominjani hadis kojeg prenosi Abdurrahman ibn Semure, r.a., koji veli da je jednog dana dok su ashabi sjedili u Medini, došao im Poslanik, a.s, i rekao da je sanjao jedan čudan san, a zatim je nastavio govoriti:

“Vidio sam čovjeka iz mog Ummeta kome je došao Melek smrti da mu uzme dušu. A onda dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima, te udalji Meleka smrti od njega.

I vidio sam čovjeka iz mog Ummeta, koji je bio izložen patnjama u kaburu, pa dođe njegov abdest i spasi ga od patnje.

I vidio sam čovjeka iz mog Ummeta, kojeg su opkolili i uzeli Meleki kazne, pa dođe njegov namaz i spasi ga iz njihovih ruku.

I vidio sam čovjeka iz mog Ummeta kako se rukom štiti i zaklanja od plamena vatre i njene vrućine, pa dođe njegova sadaka koju je dijelio, te napravi pregradu između njega i vatre i napravi mu hlad iznad glave.

I vidio sam čovjeka iz mog Ummeta, kojeg su uhvatile Zebanije (meleki – čuvari u Džehennemu), pa dođoše njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla, pa ga oteše iz njihovih ruku i dadoše ga Melekima milosti.

I vidio sam čovjeka iz mog Ummeta, a knjiga njegovih djela se približava njegovoj lijevoj ruci, pa dođe njegov strah od Allaha, uze tu knjigu i stavi mu je u desnu ruku.

I vidio sam čovjeka iz mog Ummeta kako stoji na ivici Džehennema, pa dođe njegova dova puna nade, koju je uputio Allahu i spasi ga, te on prijeđe.

I vidio sam čovjeka iz mog Ummeta kako je stao na Sirat-ćupriju  i ljulja se poput palmine grane na jakom vjetru, pa dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu i učvrsti ga, te on prijeđe.

I vidio sam čovjeka iz mog Ummeta kako pužući ide preko Sirat-ćuprije. Nekada poklekne i spotakne se, pa se pridrži. Onda dođe njegovo donošenje salavata na mene, pa ga uspravi i učvrsti mu noge i spasi ga.

I vidio sam čovjeka iz mog Ummeta kako dolazi pred vrata Dženneta, a ona se pred njim zatvoriše, pa dođe njegov iskreni šehadet, te mu otvori vrata i uvede ga u Džennet.“

 

Iz riječi hadisa se jasno prepoznaje šta insana spašava i vodi ka uspjehu i sretnom završetku na oba svijeta.

Svaki čovjek će smrt okusiti i dočekati Meleka smrti koji će dušu uzeti.

Međutim, kako hadisi govore, velika je razlika kad duša napušta tijelo vjernika i kad odlazi iz tijela nevjernika.

Melek smrti je blag prema vjernicima.

A Poslanik je vidio kako dobročinstvo prema roditeljima udaljava Meleka smrti od čovjeka iz njegovog Ummeta.

I onda kada vjernička duša napusti ovaj svijet meleki je provedu kroz sedam nebeskih svodova, dovode do Arša, gdje duša vjernička čini sedždu Allahu; zadovoljna i sretna onim što vidi duša vjernička širi neopisivi miris a stanovnici nebesa se pitaju čiji je to tako lijepi miris.

No međutim, tada se naređuje melekima da tu dušu vjerničku vrate na Zemlju, pokraj njenog tijela koje ju je nosilo na dunjaluku i koje će uskoro biti spuštenu u zemlju.

A onda, kada tijelo vjernika bude spušteno u zemlju, u kabur s njim ide i njegova duša, a onda dolaze druga dvojica meleka da postave pitanja.

I u kaburu već otpočinje kazna ili nagrada.

Vjerniku se pokaže njegovo mjesto u Džennetu i njegov kabur se proširi i miris džennetski mu ispuni mezar, dok nevjernik biva izložen patnjama.

A od patnje u kaburu čovjeka spašava njegov abdest.

I Poslanik je vidio čovjeka iz svog Ummeta, koji je bio izložen patnjama u kaburu, pa je došao njegov abdest i spasio ga od patnje.

I vidio je Poslanik čovjeka iz svog Ummeta, kojeg su opkolili i uzeli Meleki kazne, pa je došao njegov namaz i spasio ga iz njihovih ruku.

A Meleki kazne, kako im ime samo govori, zaduženi su za kažnjavanje.

I kazna na onom svijetu je zastrašujuća i raznovrsna, a najčešća kazna će biti vatra i toplina nesnosna.

A od vatre štit je sadaka.

I Poslanik je vidio čovjeka iz svog Ummeta kako se rukom štiti i zaklanja od plamena vatre i njene vrućine, pa je došla njegova sadaka koju je dijelio, te napravila pregradu između njega i vatre i napravila mu hlad iznad glave.

A na Sudnjem danu, kad zavlada nesnosna vrelina i kada se Sunce spusti, tada hlada neće biti osim Allahovog hlada.

U taj hlad će moći ući sedam vrsta ljudi, a jedan od tih jeste i onaj koji bude dijelio sadaku.

A oni koji ne uspiju obezbjediti sebi mjesto u Allahovom hladu, njih će uzeti Zebanije-meleki čuvari Džehennema.

Zebanija će se spasiti oni koji dobro rade a odvraćaju od zla i preporučuju dobro.

I Poslanik je vidio čovjeka iz svoga Ummeta, kojeg su uhvatile Zebanije, pa dođoše njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla, te ga oteše iz njihovih ruku i dadoše ga Melekima milosti.

I onda kada čovjek na Sudnjem danu dobije knjigu svojih djela i kada dođe na raskrsnicu vječnu, ostat će mu još samo jedna prepreka, a ta prepreka se zove Sirat-ćuprija.

Svakome valja preko nje, ali je svi neće prijeći.

Oni koji ne uspiju preko Sirata, past će u dubine džehennemske, dok će oni koji prijeđu Sirat doći do pred vrata džennetska.

Ali, na Siratu biće ljuljanja i sapinjanja.

Na Siratu biće i puzanja, čak će biti i hodanja ivicom Džehennema.

I Poslanik je vidio ljude iz svog Ummeta koji su se na Siratu spoticali, ljuljali, zapinjali.

Vidio je i one koji su koračali ivicom Džehennema.

Međutim, došle su njihove dove pune nade koje su upućivali Allahu, došla su njihova lijepa mišljenja o Allahu, kao i donošenje salavata na Poslanika.

A kad su im došli oni su uspjeli prijeći preko Sirata, dok oni koji posljednju prepreku zvanu Sirat ne uspiju savladati, past će u Džehennem.

A oni koji uspiju prijeći preko Sirata i dođu do pred Džennet, zateći će njegove kapije zaključane.

Pred nekima će se vrata džennetska zatvoriti, ali tada će doći ključ koji će mu otvoriti džennetska vrata.

I Poslanik je vidio čovjeka iz svoga Ummeta kako dolazi pred vrata Dženneta, a ona se pred njim zatvoriše, pa dođe njegov iskreni šehadet, te mu otvori vrata i uvede ga u Džennet.

Dalje tumačenje Poslanikovog hadisa nije potrebno.

Svako od nas sam sebe može izanalizirati i na sebi prepoznati ima li kod sebe one osobine koje je Poslanik u snu vidio kod ljudi iz svog Ummeta.

Allaha molimo za dobro dunjaluka i Ahireta, da nas sačuva patnje u Vatri, Milostiv nam bude na Danu sudnjem.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!

Zahvala Allahu pripada, Vječno Živom, Onome koji nema početka ni kraja.

Salavate na Muhammeda, a.s., donosimo, njegovu porodicu, ashabe, sljedbenike dini-islama i Poslanikovog sunneta.

Muhammed, a.s., često je sanjao istinite snove koje je onda pričao ashabima kako bi iz toga uzeli pouku.

Tako im je jedne prilike ispričao sljedeće:

„Jedne noći došla su mi dva mladića i rekla: – Hajde, pođi s nama! Ja sam se odazvao i krenuli smo. Na jednom mjestu sreli smo čovjeka koji je klečao na koljenima, a drugi je držao kamen u ruci i onda ga udarao kamenom po glavi tako da bi mu raspolovio glavu, a kamen kojim ga je udario otkotrljao bi se daleko od njega. Zatim bi onaj što je udarao kamenom otišao po kamen i kada bi se vratio, kod onog prvog bi se glava vratila u prvobitno stanje, a onda ga je on opet udario kamenom i to je stalno ponavljao. Upitao sam mladiće koji su bili sa mnom: – Subhanallah, šta je ovo, zašto onaj čovjek udara kamenom drugog i zašto to stalno ponavlja? Umjesto odgovora, oni su mi samo kazali: – Idi dalje.

Krenuli smo dalje i naišli na još čudniji prizor. Neki čovjek bio je obješen za potiljak, a iznad njega je stajao drugi čovjek koji je u ruci držao željeznu kuku i onda bi je provlačio kroz obraz obješenog čovjeka i otkidao mu meso sve do potiljka, i tom prilikom bi mu oko potpuno uništio, a onda je isti postupak ponovio na drugom obrazu i to je neprestano činio. Ja sam upitao moje saputnike: – Subhanallah, šta je ovo, zašto onaj čovjek onako muči svezanog čovjeka?

 

Oni su opet samo rekli: – Idi dalje.

Nakon toga prošli smo pored mjesta na kojem je bila ogromna provalija koja je ličila na peć i iz nje smo čuli glasove i krike. Kada smo pogledali, vidjeli smo muškarce i žene potpuno nage, gole, kako se prže u tom grotlu. Otvor tog grotla bio je jako tijesan, a njegovo dno vrlo prostrano i kad god bi se plamen povećao i krenuo prema otvoru, na njemu su bili ti muškarci i žene koje je plamen nosio skoro do samog izlaza i onda opet vraćao nazad, na dno. Kada sam svoje drugove upitao šta znači taj prizor, oni su samo kazali: – Idi dalje.

Nakon toga naišli smo pored rijeke čija je voda bila crvena poput krvi. U rijeci je plivao neki čovjek koji je želio izaći na obalu, međutim, na obali je stajao drugi čovjek sa kamenom u ruci i kada bi se onaj približio obali i otvorio usta, čovjek s kamenom bi mu stavio kamen u usta i on bi se vratio u rijeku i tako je stalno činio. Na moje pitanje šta znači taj prizor, moji saputnici su ponovili svoje riječi: – Idi dalje.

U nastavku našeg putovanja sreli smo čovjeka koji je bio vrlo ružnog i zastrašujućeg izgleda. On je raspaljivao vatru i obilazio oko nje. Upitao sam saputnike ko je taj čovjek i zašto to čini, a oni su mi samo rekli: – Idi dalje.

 

Nakon toga naišli smo na bašču punu raznovrsnog cvijeća, a u sredini te bašče sjedio je čovjek koji je bio toliko visok da mu nisam mogao vidjeti glavu, a oko njega je sjedilo mnoštvo djece. Kada sam svoje saputnike upitao šta znači taj prizor, oni su opet ponovili: – Idi dalje.

Nedugo zatim došli smo do ogromnog stabla koje je imalo jako korijenje i krošnjate grane. Nikada prije nisam vidio tako lijepo stablo. Moji saputnici su mi rekli: – Penji se na stablo! Popeli smo se i odjednom smo se našli pred kapijama velikog grada čije su zgrade bile sagrađene od zlata i srebra. Pokucali smo na kapiju i neko nam je otvorio vrata. Kada smo ušli, prvo što smo vidjeli bili su ljudi čija je jedna strana bila lijepa, a druga jako ružna. Moji saputnici su im naredili da idu do rijeke koja je proticala kroz grad i da se okupaju. Oni su to učinili, a kada su izašli iz rijeke koja je bila bijela poput mlijeka, nestalo je ružnoće na njima i pojavili su se u najljepšim likovima.

Zatim su se moji saputnici okrenuli prema meni i rekli: – Ovo je Džennet koji je Allah obećao vjernicima!.

Jedan od njih je rekao: – Ja sam melek Džibril!, a drugi: – Ja sam Mikail.

Bilo mi je drago što su mi se predstavili, a onda sam ih upitao za sve one prizore koje smo vidjeli, pa su mi kazali:

– Što se tiče čovjeka koji je klečao i kojem je onaj drugi čovjek kamenom razbijao glavu, to je zapravo musliman koji je nemaran prema Kur'anu i namazu i koji namaz ne klanja u njegovo vrijeme.

A čovjek koji je bio obješen za potiljak i kojem je drugi čovjek željeznom kukom odvajao kožu i meso sa lica sve do potiljka, to je čovjek kojem se Allah smilovao i pokrio mu sramote, a on umjesto da zahvaljuje Allahu, izađe iz svoje kuće i obznanjuje svoju sramotu i širi laž među ljudima.

Što se pak tiče golih muškaraca i žena koji su gorjeli u onom grotlu, to su bludnici koji su bili ogrezli u grijehu i koji nisu imali ni trunke morala ni časti.

Što se tiče čovjeka koji je plivao u rijeci poput krvi i kojem je, kada je želio izaći na obalu, drugi čovjek stavljao kamen u usta i vraćao ga nazad u rijeku, to je čovjek koji je uzimao kamatu i nepravedno trošio imetak drugih ljudi koji su oni u znoju i krvi zaradili.

Što se tiče čovjeka zastrašujućeg izgleda koji je raspaljivao vatru i obilazio oko nje, to je bio Malik, čuvar Džehennema, koji priprema vatru za nevjernike i grješnike.

A onaj čovjek visokog rasta koji je sjedio u bašči, to je Ibrahim, a.s., a mnogobrojna djeca koja su sjedila oko njega zapravo su sva djeca koja umru u prirodnoj vjeri prije punodobnosti.

Što se pak tiče onih ljudi čija je jedna strana bila lijepa, a druga ružna, to su oni kod kojih su dobra i loša djela bila podjednaka, pa im je Allah oprostio i pobrisao loša djela.

Zatim su meleki pokazali rukama prema jednom uzvišenom mjestu i rekli: – Ovo je, Muhammede, tvoje mjesto u Džennetu.

Ja sam podigao glavu i vidio nešto poput bijelog oblaka i rekao sam melekima: – Dozvolite mi da odmah sada nastanim mjesto koje meni pripada.

Oni su odgovorili: – Ne još, ti nisi upotpunio svoj dunjalučki život, a da jesi, sigurno bi nastanio mjesto u Džennetu koje ti pripada.“ (Buharija)

Navedenom hadisu nisu potrebni muhaddisi da bi ga protumačili.

Sve je jasno samo po sebi.

Nikome od  nas nije potreban tumač da nam protumači.

Svako od nas može protumačiti navedeni hadis.

Svako od nas, ako želi iskreno sobom da se pozabavi, može proanalizirati navedeni hadis i iskreno samog sebe upitati: – Ima li mene u nekoj od navedenih skupina, da li sam sebe prepoznao u nekome od onih ljudi koje je Poslanik vidio u snu?!

Nemarnost prema Kur'anu i namazu i neklanjanje namaza u njegovo vrijeme bilo je uzrokom kazne prvog čovjeka kojeg  je Poslanik vidio u snu.

Obznjanjivanje sramote i širenje laži među ljudima bilo je uzrok kazne onom drugom.

Blud i nemoral, nedostatak stida i gubljenje časti bili su uzrok kazne onih trećih koje je Poslanik vidio.

Kamata i prisvajanje tuđeg imetka onog četvrtog su odvele u propast.

A one kod kojih su dobra i loša djela bila podjednaka, rijeka džennetska je sprala njihova loša djela.

A čovjek ima mogućnost izbora i sam bira šta će u životu raditi i šta će od svog života uraditi.

Draga braćo, ne budimo nemarni prema Kur'anu i namazu! Ne budimo nezahvalni Allahu i ne govorimo laži! Ne uzimajmo kamatu i ne približavajmo se bludu!

Allaha molimo za dobro dunjaluka i Ahireta, da nas sačuva patnje u vatri, Milostiv nam bude na Danu sudnjem.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!