Bismillahi-r-rahmani-r-rahim!

Različiti smo svi. Fizički izgled svakog čovjeka je unikatno Božije djelo. Želje i htijenja, naši karakteri, različiti su također. Ne zanimaju nas iste stvari u životu. Neki vole lov i članovi su tog društva. U svoj hobi između ostalog ulažu i članarinu. Neki su ribari i učlanjujući se u ribarsko društvo ulažu dio svog imetka u svoju rekreaciju. Neki su sportisti, a neki žele da im to i djeca budu te se u sportska društva i klubove učlanjuju i treninge plaćaju. To je pohvalno i poželjno jer je sve nabrojano i još mnogo hobija i dopušteno i poželjno.

Ulažemo u spomenute i mnoge ne spomenute rekreativne djelatnosti i to je uglavnom ulaganje u dunjaluk. Vjerniku treba dunjaluk, na njega ima pravo, a i Uzvišeni Bog kaže: „ A ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu“. /Kasas,77/ Vjernik jednako, a istinski i više misli i ulaže u Ahiret jer Uzvišeni veli: „A onaj svijet je bolji i vječan je“, /El-Gašije,17/, te rado i ulaže u ono što mu donosi na oba svijeta korist. Biti član IZ – ce takvo je ulaganje. Ulaganje i u Dunjaluk i u Ahiret. Allah dž.š. ljude koji članarinu plaćaju spominje u objavi: „Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji klanjaju i zekat daju i nikoga se osim Allaha ne boje, oni su, nadati se je, na pravom putu“./Tevbe,18/ Džamiju je lakše sagraditi nego održavati. Održavati je znači biti njen život. Ona će svima koji joj život znače biti svjedok u vječnom životu.

Tvoja članarina će na Ahiretu biti tvoj kapital jer će izaći pred tebe i svjedočiti; odvajao je od svog kapitala i džamiji davao snagu da sakuplja i ujedinjuje Allahove robove, da u njoj uče Allahovu riječ i stiču znanje o vjeri kako bi spremno koračali kroz život i savladavali njegove izazove.

Ezan je također svjedok. Poslanik nas podučava da će sve što ezan čuje od stvorenja Božijih svjedočiti onome ko ga uči te bi, kad bi znali vrijednost ezana, Poslanik veli, ljudi se natjecali ko će ga učiti. Ezan nije i neće biti svjedok samo muezinu. Svjedočit će i onima koji su dali snagu učaču.

Mi i naša članarina smo ezanu lijeha iz koje on niče i širi svoje rodne grane Allahovom zemljom. Sve će svjedočiti, i bilje i životinje, i ovi džamijski zidovi, i vidljivo i nevidljivo da se ezan ovom našom džamijom razlijegao i da smo mi koji svoj imetak u to ulažemo kroz članarinu zaslužni za to. Mekteb je centralno mjesto džemata. Najvažnije u opisu imamskoga posla.

Najpreče u brizi džematskog odbora a svima nama obaveza proizašla iz prve i objave uopće. Islam je rijeka a mekteb mu je glavna pritoka. Naša članarina je uzrok pa u mektebima niče, raste i stasava trajno dobro. Dobro koje će produžiti život džamiji i džematu ali i ono dobro koje će roditeljima donositi korist i nakon njihove smrti. Koliko djece prođe kroz mekteb, toliko je svjedoka o tvom dijeljenju i borbi na Božijem putu.

Kad se na Ahiretu sakupimo, a u to ne sumnjamo, izaći će to djelo koje se članarina zove pred nas u liku te mektebske djece i svjedočiti; on je pomogao da naučim vjerovati, da znam šarte imanske, da naučim vjeru prakticirati, da znam šarte islamske.

Tad ćeš biti sretan što si osim u Dunjaluk nastojeći zadovoljiti svoje potrebe i želje ulagao i u Ahiret želeći ostvariti svoju iskonsku želju, u Džennet ući. Evo, džuma je obred i da nije onih koji džamije održavaju, ezanu snagu daju i pritoke džematu kroz mekteb jačaju, gdje bi je i s kim obavili?? Takav je i bajram i dženaza namaz. Članarina nije, kao što se nažalost pogrešno poima kod priličnog broja naših ljudi, ulaganje u smrt.

Naprotiv, ona je ulaganje u život, kako dunjalučki tako i u ahiretski, onaj stvarni jer je ona dobro djelo, ona je borba na Božijem putu imetcima, ona je istinsko ulaganje u naš ahiretski život jer se dijeljenje u islamu definiše kao, davanje od sebe sebi. Zato, dragi brate kad plaćaš članarinu ti ne daješ nikom, do sebi. Kroz nju sebe i našu zajednicu na Dunjaluku jačaš a samo sebi za Ahiret uplaćuješ jer je kako Poslanik veli: „Podijeljeno naše“.

Naši preci, djedovi i očevi su znali gdje pripadaju i u vrlo teškim vremenima brinuli se i džamije održavali, ezanu život omogućavali i mekteb od svih nasrtaja sačuvali. Nama su to predali sa jasnim očekivanjem da to čuvamo, unapređujemo i djeci našoj predamo, koja će sada zahvaljujući našoj brizi u mektebima biti naučena i osposobljena preuzeti brigu o džamiji, džematu i IZ-ci.

Dragi brate, ako još nisi član IZ-ce pridruži se, tako ćeš ojačati sebe džematom a džemat sobom. Tako ćeš i bogatiji na Ahiret otići jer nije na odmet ponoviti, članarina je ulog u Ahiret. Sve nas pozivam da svoj odnos prema našoj zajedničkoj stvari, IZ-ci, preispitamo kako bi opredjeljujući se za brigu o našoj vjeri snažno pripadali našem Ummetu i odlučno slijedili našeg Pejgambera. Različitih smo zanimanja, želja i prohtjeva ali nam je svima jedna želja kad je u pitanju Ahiret. Želja nam je spas, nagrada, Džennet nam je želja.

Da bismo do Dženneta stigli islam ne traži odricanje od Dunjaluka, već zahtijeva da od Dunjaluka ulažemo u Ahiret. Članarina IZ-ci je takav ulog.

Nova hidžretska godina je, okreni se ka pravim putem. Učini tevbu i pokaj se. Zamoli Allaha da oprosti tvoje grijehe i grijehe tvojih roditelja.

Napominjem da je sljedeći petak Jevmu-ašura. A to znači da je taj dan lijepo postiti, pa iskoristite priliku pa ispostite sljedeći petak, zajedno sa danom prije tj. četvrtkom ili danom poslije subotom, a u tu subotu, tj. sljedeću subotu ćemo imati program povodom hidžretske godine i jevmu-ašure, a poslije programa zajednički iftar za one koji poste, a večera za naše goste. Bujrum! Svi ste pozvani da obilježimo ovaj događaj, i da se družimo u Allahovoj kući.

Uzvišeni Alalhu, pomozi nam da razumijemo da je briga o džamiji i džematu, briga o nama samima i da je to djelo kojem ćemo se na Ahiretu obradovati! Amin!

Imenica mekteb dolazi od glagola ketebe, pisati. Mekteb je mjesto gdje se uči pisati. Da je važno znati pisati svjedoči i zakletva Stvoritelja: „Tako mi pera i onoga što ono piše“./Kalem,1./. U našim sredinama, nije to davno bilo, mekteb je bio mjesto gdje se sticala opća pismenost. Promjenom društvenog poretka, mekteb je izgubio ulogu općeg a zadržao ulogu vjerske edukacije i obrazovanja. U mektebu su naši preci sticali opće obrazovanje, učili matematiku, zemljopis, historiju, jezik, ali promjenama u društvu on je tu ulogu općeg izgubio i reducirao se na podučavanje vjeri i vjerskim propisima i obredima. On, gubljenjem te svoje opće uloge nije ništa izgubio na važnosti u našim životima. Naprotiv, on je ostao nezamjenjiva stepenica i nužna karika u lancu na putu odgoja naše djece.

Uskoro je nova mektebska godina. Uskoro će u svim mektebima započeti upis na mektebsku nastavu. Od prvog dana poslaničke misije postoji mekteb. Poslanik je ashabe prvim harfovima objave i prvim propisima vjere podučavao u Erkamovoj kući. U Medini je Poslanik u mektebu angažirao i bedranske zarobljenike, gdje mekteb dobiva opću ulogu opismenjavanja, jer se tu, u Poslanikovoj džamiji osim vjerskim podučavalo i drugim znanostima. Mektebske polaznike su podučavali i ljudi koji nisu muslimani, jer znanje je, kako kaže Poslanik, izgubljena stvar vjernikova i on je uzme gdje god je nađe. U tom Poslanikovu mektebu stasala je generacija koja i danas s onim što je za čovjeka i historiju učinila, zadivljuje ljude.

Nama, Poslanikovim sljedbenicima, obaveza je da izvršavajući prvu naredbu Božiju, djecu brižno i redovno spremamo u školu jer je traženje znanja za svakoga muslimana i muslimanku, farz. Jednako tako smo obavezni učiniti sve potrebno kako bi našu djecu odgojili, jer kako kaže Poslanik: „Ništa bolje ne možeš ostaviti djeci od lijepog odgoja“.

Mekteb je mjesto gdje se odgaja. On je u tom procesu našeg stasavanja, nezamjenjiv.

Danas se u školi djeca opismenjavaju a u mektebu odgajaju. Škola će ih voditi putem na kojem će postati stručni za neku životnu oblast, a mekteb će ih voditi stazom na kojoj će biti čovjek. Mekteb će ih naučiti da svaki dobar posao započnu Bismillom, te da se i ne započinju poslovi ispred kojih se Bismilla ne može proučiti. Učit će ih kojom rukom treba jesti, važnosti selama će ih naučiti. Naučit će kojom nogom se ulazi u kuću a kojom iz nje izlazi. Učit će da treba slušati i poštovati roditelje i starije. Mekteb će našim sinovima i kćerima pružiti znanje kako se lijepo a po propisu oblači. Naučit će ih da mladić i djevojka po duhu i propisu naše vjere ne zabavljaju se, već ašikuju. Mekteb će u njima ukorijeniti i razviti pozitivne osobine. Kroz svoj hod mektebom, naučit će da musliman nije ni škrt ni rasipnik, da musliman nije lijen i da je rad ibadet. Mekteb će našu djecu učiti da je škola i školska zadaća vrlo važna i da se ta obaveza mora na vrijeme izvršavati jer će svako od nas biti pitan, kako je mladost svoju proveo. Kroz mekteb će naša djeca steći prave, istinske prijatelje, a oni su vrlo važni u životu svakog pojedinca.

Najvjerovatnije će započeti mekteb početkom septembra, a bićete blagovremeno obavješteni. Prilika je to svakome od nas da spremi svoju djecu, unučad svoju, da odu na ono mjesto koje je još prvih dana svoje misije, Poslanik utemeljio. Tu u mektebu se uče propisi i obredi naše vjere. To je važno znati jer nam oni ne daju da posrnemo, čuvaju nas i omogućavaju nam da uspravno i dostojanstveno zemljom hodimo. Dijete treba naučiti kako se klanja i naviknuti ga da klanja, jer samo namaz je snažan i moćan da čovjeka od grijeha daleko drži. Kroz namaz se ostvaruje svakodnevni kontakt s Gospodarom, razgovara s Njim i biva se svjesno da nema mjesta gdje bi se od Njegova sveznanja pobjeglo. Ko od nas ne bi želio da mu dijete bude daleko od svakog poroka? Svako bi od nas želio hairli djecu. Postoji put do tog cilja. Treba tim putem krenuti i stalno na tom putu bdjeti. Mnogo je onih koji tim putem krenu, ali se brzo umore, odustanu. Djecu upišu u mekteb i sve se na tome završi. Upis u mekteb je samo prvi korak, redovnost pohađanja mektebske nastave je hod putem koji vodi do cilja, do hairli dijeta.

U školi važi pravilo, ko izostane u toku jedne školske godine, jednu trećinu od ukupnog broja časova, ne može završiti razred, mora ga ponavljati. Tako je i s mektebom. Mora se biti redovan da bi ostvarili cilj. Cilj je naučiti harfove i znati čitati riječ Božiju. Svi ćemo se suočiti s pitanjem, ko bijaše tvoj imam? Odgovor treba biti da nam je imam bio Kur'an. Obaveza nam je zato učiniti sve da naša djeca nauče čitati Objavu i učiti Kur'an. „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ A braćo, kako će doviti ako ne zna?

Pošalji dijete u mekteb i bdij nad njegovim obrazovanjem i odgojem kako bi sutra imao od koga čekati poklon i dobiti pomoć. Dijete koje je u mektebu okalemljeno će poput stasite voćke plod davati. Plod su dobra djela, a od tog ploda ćeš i ti, dragi oče koristi imati jer dobro odgojeno dijete, trajno je dobro. Poslanika su pitali, prestaje li obaveza poslušnosti djece prema roditeljima nakon njihove smrti? Poslanik je rekao da ne prestaje i da između ostalih obaveza je i tražiti oprost za roditelje. Naučiš li djecu kako se klanja i navikneš li ih na namaz, ona će svaki dan učiti: „RABBENAGFIR LII VE LI VALIDEJJE“. Tražit će oprost i slati ti hediju. Bit će tvoja vječna radost. Zato braćo, istim žarom s kojim u ovim danima spremate djecu u školu, učinite i s mektebom i eto nam hajra na oba svijeta. Prilika je, dragi oče, da sebi hrpu dobrih djela obezbijediš i time na proživljenju obradovan budeš. Znamo, tako nas Poslanik uči, da će neki ljudi kad proživljeni budu pitati, od kuda mi ova dobra, nisam ih ja sa sobom donio? Bit će mu rečeno, djeca su ti to poslala. Ona djeca koju si ti redovno u mekteb slao i nad njihovim odgojem bdio, baš onako kako Allah dž.š. naređuje u suri Ta-ha: „Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome“. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim važnosti mekteba i pomozi nas u svakom hairli poslu. Oprosti grijehe nama i našim roditeljima, i budi nam milostiv sa Sudnjem danu. Amin!

MILOST – RAHMET

Braćo, danas sam želio da sa vama podijelim par stvari vezanih za  Milost – Rahmet. O spomenutoj temi uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć govorim u vrijeme u kojem je sve manje milosti među ljudima, pa čak i među članovima porodica, tako da se osjeća velika potreba za ovim plemenitim svojstvom.

Allah, subhanehu ve te'ala, je najmilostiviji i Njegova milost se ne može porediti s bilo čijom milošću. On, dželle še'nuhu, je Milostiv kada je stvorio kosmos, kada nas je stvorio u najljepšem obliku, kada je u nas duše udahnuo, kada nas je obdario razumom, kada nas je opskrbio bez našeg truda i zasluge, kada nas je počastio porodom – kojim produžavamo svoju vrstu, kada nam je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je objavio Knjigu, kada nam se smiluje na Danu poravnanja i Svojom milošću uvede nas u džennete u kojima ima onoga što oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti je čovjeku kad na um palo.  

Allah, subhanehu ve te'ala, je Najmilostiviji i Njegova milost je obuhvatila svako stvorenje, a meleki koji mole Allaha, dželle še'nuhu, za vjernike hvale Ga ovim velikim svojstvom, kao što stoji u sedmome ajetu Sure Gafir:

Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!

Blago onima za koje Allaha, subhanehu ve te'ala, mole meleki za oprost njihovih grijeha!

Allahova, subhanehu ve te'ala, milost je ogromna – što potvrđuje predaja koju bilježi imam El-Buhari:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Allah je učinio milost (rahmet) od stotinu dijelova; kod Sebe je zadržao devedeset devet, a na Zemlju je spustio jedan dio. Od tog jednog dijela stvorenja su samilosna jedna prema drugima tako da kobila podigne nogu sa svoga mladunčeta bojeći se da ga ne povrijedi.'”

Slava Allahu, Koji je 99 dijelova Svoje milosti zadržao za Sebe, a ovaj jedan dio je podijelio na stvorenja pa smo od tog djelića milostivi jedni prema drugima.

Kada razmisliš i pročitaš u Kur’anu: “Allahovo zadovoljstvo je veće od svega.” Kada pročitaš Njegove riječi: “O robovi moji, koji ste se ogriješili prema sebi, ne gubite nadu u Allahovu milost.”  Razmisli, On dok se obraća onima koji su duboko zagazili u grijeh, ne odriče ih se već Sebi pripisuje, pa kaže: „O robovi moji.“ Kakva je ovo plemenitost. Kada je rekao: “O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili”, i sada insan bi očekivao da će uslijediti kazna, ali ne, On kaže: “Ne gubite nadu u Allahovu milost. “Allah će uistinu sve grijehe oprostiti” Kada samo razmisliš o Allahovom odnosu prema nama. Koliko smo puta zgriješili, pa da nas On otkrije, niko nas ne bi selamio. Koliko nas je puta pokrio, koliko nas je puta spasio. Ova razmišljanja treba da u našim srcima probudi čežnju za ovakvim Plemenitim Gospodarom. Znate kako majka postupa kada joj dijete pogriješi pa ga ljudi počnu kuditi i žaliti se na njega, a kada bi se cijeli svijet okrenuo protiv njega, ona bi rekla pustite ga ja znam kako ću s njim. Allahu pripada najljepši primjer.

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu: “Jednom prilikom vidješe ashabi kako jedna žena uplašeno trči i nešto traži, pa kad nađe svoje dijete, zgrabi ga sva sretna i stavi sebi u krilo i poče ga dojiti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Vidite li ovu ženu, da li bi ona bacila svoje dijete u vatru?’ Ashabi rekoše: ‘Ne bi, tako nam Allaha!’ Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah je milostiviji svojim robovima od ove majke prema svome djetetu.'” Kada osjetimo ovu privilegiju i odnos Allaha prema nama. Zar možemo da ga ne volimo.

Ljudima su u međusobnoj komunikaciji potrebni: milost, sigurnost, ljubav, blagost, lijep osmijeh, srce koje prašta, ruka koja daje, bez traženja i očekivanja protuusluge i pomoći te utjeha u nevolji. Gubljenje spomenutih osjećaja i načina međusobnog ophođenja čovjeka spušta na nivo životinje, koja ne može rasuđivati i on postaje kao robot, bez duše, nalik tvrdom kamenu i sluga svojim niskim prohtjevima. Čovjek se, braćo i sestre, uzdiže nad drugim stvorenjima svojim srcem i osjećajima, a ne po svojoj fizičkoj konstrukciji.

Milost je od potpunosti ljudskih osobina, kojom ga je počastio njegov Gospodara, ona potiče čovjeka na dobročinstvo a u teškim situacijama ga smiruje. Svojom milošću čovjek osjeća bol drugih ljudi i trudi se da im pomogne a kada vidi čovjeka koji griješi, u ime Allaha mu na najljepši način ukazuje na greške moleći Gospodara da ga uputi njegove upute i spasi od džehennemske vatre.

Milost se ne ogleda samo prema pojedincima koje pozanjemo, već prema širem krugu ljudi – kao što stoji u sljedećoj predaji:

عَنِ ابْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قاَلَ: “لَنْ تُؤْمِنُوا حَتَّى تَرَاحَمُوا” قَالُوا: “يَا رَسُولَ اللهِ، كُلُّنَا رَحِيمٌ”، قَالَ: “إِنَّهُ لَيْسَ بِرَحْمَةِ أَحَدِكُمْ صَاحِبَهُ، وَلَكِنَّهَا رَحْمَةُ الْعَامَّةِ” (الطبراني)

Prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nećete vjerovati dok ne budete međusobno milostivi!” Rekoše: “Allahov Poslaniče, svi smo mi milostivi.” Reče: “Nije milost nekog od vas prema prijatelju, već milost prema svim ljudima!” (Et-Taberani)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava jednog ashaba, a samim time i sve nas, kako ćemo omekšati svoja srca:

Prenosi Ebu Ed-Derda’, radijallahu anhu, da je došao neki čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na grubost svoga srca, pa mu je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) rekao: “Želiš li da ti omekša srce? Budi milostiv prema jetimu (siročetu), pomiluj ga po glavi i nahrani ga od svoje hrane, smekšat će ti srce!” (Es-Sujuti)

Po islamskom učenju posebna milost ukazuje se prema djeci i starijim osobama – što potvrđuje sljedeća predaj koju bilježi imam Tirmizija:

عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “لَيْسَ مِنَّا مَنْ لمْ يَرْحَمْ صَغِيرَنَا وَيُوَقِّرْ كَبِيرَنَا“ (الترمذي)

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas onaj ko nije milostiv prema mlađima i ko ne poštuje starije!”

Prenosi Usame ibn Zejd, radijallahu anhu, da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao sebi u krilo zajedno s Hasanom, svojim unukom, pa bi ih zagrlio govoreći:” Allahu, smiluj se njima dvojici i ja sam milostiv prema njima!” (Buharija)

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu El-Akrea ibn Habisa poljubio unuke Hasana i Huseina, pa je rekao El-Akre’: “Imam deset sinova i nikada nijednog nisam poljubio!” Pogleda ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče:  “مَنْ لَا يَرْحَمُ لَا يُرْحَمُ”  “Ko nije milostiv, ni prema njemu nema milosti!” Kolika je Allahova, subhanehu ve te'ala, milost govore hadisi u kojima se spominje žena vjernica, koja će biti kažnjena Džehennemom zbog mačke koju je zatvorila i ostavila bez hrane dok nije uginula; spominje se i bludnica, koja je napojila žednog psa pa će joj biti otvorena vrata Dženneta. Ali, braćo i sestre, nemojmo pomisliti kako svjesno možemo činiti velike grijehe, pa ih s lahkoćom brisati na ovaj ili slične načine – a Allahova milost je nepresušna!

Braćo i sestre, šta onda kazati za one koji privode, isljeđuju, potvaraju, lažno sude, osuđuju, muče i ubijaju ljude? Kako će na budućem svijetu, nakon Obećanog dana, kada više neće biti neraščišćenih računa, biti žestoko kažnjavanje onih koji su na Zemlji činili nasilje i nered?!

Braćo i sestre, budimo od onih koji su milostivi, kako bi zaslužili milost Svemilosnog!

Gospodaru, učvrsti nas na Putu islama, učini nas od onih koji su milostivi, oprosti našim roditeljima i našim dobrim prethodnicima, uputi i učvrsti naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Braćo, danas govorim na temu “Šest prava muslimana u odnosu na drugog muslimana”.

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “حَقُّ الْمُسْلِمِ عَلَى الْمُسْلِمِ سِتٌّ: إِذَا لَقِيتَهُ فَسَلِّمْ عَلَيْهِ، وَإِذَا دَعَاكَ فَأَجِبْهُ وَإِذَا اسْتَنْصَحَكَ فَانْصَحْ لَهُ، وَإِذَا عَطَسَ فَحَمِدَ اللهَ فَشَمِّتْهُ، وَإِذَا مَرِضَ فَعُدْهُ، وَإِذَا مَاتَ فَاتَّبِعْهُ” (مسلم)

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Šest je prava muslimana u odnosu na drugog muslimana: 1. kada ga susretneš, nazovi mu selam, 2. kada te pozove, posjeti ga, 3. kada od tebe traži savjet, posavjetuj ga, 4. kada kihne i zahvali Allahu, uzvrati mu, 5. kada se razboli posjeti ga i 6. kada umre, slijedi ga (klanjaj dženazu i isprati ga)!” (Muslim)

U današnjoj hutbi inša-Allah tumačim ova prava muslimana u odnosu na drugog muslimana.

• إِذَا لَقِيتَهُ فَسَلِّمْ عَلَيْهِ

Poželjno je nazvati selam prilikom dolaska i prilikom odlaska. Ebu-Hurejre prenosi hadis: “Kad neko od vas dođe na sijelo, neka nazove selam, pa kad ga htjedne napustiti, neka opet nazove selam; prvi selam nije ništa preči od drugog.”

Prema hadisu, Muhammed je upitan o tome ko treba nazvati selam, pa je rekao: “Od sunneta je da jahač ili onaj koji je u prijevoznom sredstvu nazove selam pješaku, a pješak onome koji sjedi, manja grupa većoj.”                              

2) “وَإِذَا دَعَاكَ فَأَجِبْهُ”  “Kada te pozove, odazovi se!”

Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas bude pozvan na svadbu, neka se odazove!” U drugoj predaji stoji: “Odazovite se na poziv, kada budete pozvani!” (Muslim)

Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Odvratno li je veselje na koje se pozivaju bogataši, a ostavljaju siromasi. Onaj ko se ne odazove, zgriješio je prema Allahu i Poslaniku (s.a.v.s.)!” (Muslim)

Kaže Ibn Hadžer El-Askalani: “U ovome je dokaz da je odazivanje na poziv vadžib, jer se grijeh ne pripisuje osim onome ko ostavi vadžib.”

Ibrahim, a.s, kako stoji u predajama nikada nije jeo sam, već bi išao po nekoliko kilometara tražeći nekoga ko bi mu se pridružio u jelu. Jedne prilike je Ibrahim, a.s., čovjeku kojeg je našao da zajedno jedu rekao da spomene Allahovo, dž.š., ime, što je ovaj odbio, a Ibrahim, a.s., mu ne dozvoljava da jede. Allah, s.w.t., Ibrahima, a.s., a on je Halilullah (Allahov prijatelja), prekorava riječima. „Ja tog čovjeka hranim šezdeset godina, a on Me ne priznaje, pa zbog čega ga ti odbijaš da jede samo jednom, od onoga što sam ti Ja dao?“

Ibn Kajjim u El-Minhadžu kaže: “Nije dozvoljeno odazivanje na poziv: nasilnika, razvratnika i novotara, te na sijelo na kojem se laže i smije.” Takođe nije dozvoljeno odazivanje na sijelo na kojem se: pije alkohol, kocka, pjeva, pleše i slično!

Nisu se na poziv dužni odazvati ni: bolesnici, oni koji paze na bolesnike, oni koji čuvaju svoj ili tuđi imetak, oni koji imaju groznicu i onda kada je nevrijeme.”

Žena ne smije da se odazove na poziv, bez dozvole svoga muža.

3) “وَإِذَا اسْتَنْصَحَكَ فَانْصَحْ لَهُ”   „Kada od tebe traži savjet, posavjetuj ga!“

“Zavjetovao sam se Poslaniku, s.a.v.s., na obavljanje namaza, davanje zekata i savjetovanje svih muslimana!” (Muslim)

 Prenosi Temim Ed-Dari, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjera je nasihat (savjet)!” Rekli smo: “Kome?” Reče: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Poslaniku, imamima (vođama) ummeta i svim muslimanima!” (Muslim)

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah je zadovoljan kada vi praktikujete troje: da Ga obožavate ne pripisujući Mu ništa; da se Njegovog užeta držite i da se međusobno ne podvajate; i da savjetujete one kojima je Allah dao vlast nad vama!” (Ahmed)

Muslimani su dužni jedni druge savjetovati na lijep način i da ih podučavaju onome što ne znaju. Nije manja potreba brata u vjeri za savjetom od potrebe za imetkom, pa ko posjeduje bogatstvo znanja, neka posavjetuje one koji to ne posjeduju. Savjet muslimanima biva u pogledu njihova dobra na obadva svijeta i on podrazumijeva podučavanje brata i ukazivanje na njegove pogreške nasamo, a ne javno, jer to onda prelazi u kritiku i javno sramoćenje. Bilježi se predaja da su Hasan i Husein, r.a., unuci Poslanika, s.a.v.s., jedne prilike vidjeli jednog muslimana koji je neispravno uzimao abdest, pa su se njih dvojica natjecala, ko će od njih uzeti abdest ispravnije i na taj način su tom čovjeku ukazali na njegove pogreške…

4) وَإِذَا عَطَسَ فَحَمِدَ اللهَ فَشَمِّتْهُ “Kada kihne i zahvali Allahu, uzvrati mu!”

Prenosi Alija ibn Ebi Talib, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas kihne, neka kaže “Elhamdu lillah!” Kada to kaže, neka mu brat ili prijatelj kažu: “Jerhamukel-lah” (Allah ti se smilovao!)”. Kada mu kaže: “Jerhamukelllah”, neka kaže: “Jehdikumul-llah we juslih balekum” (Allah te uputio i očistio srce)!” (Buharija)

Kaže imam Ibn Kajjim u Zadu-l-Meadu: “Vidljivo je iz hadisa da je uzvraćanje onome ko kihne fardi ajn svakome ko čuje onoga koji kihne da se zahvali Allahu i nije dovoljno da to učini samo jedan.”

Ako onaj koji kihne ne zahvali Allahu, onda mu se ne uzvraća, kao što stoji u hadisu:

Prenosi Ebu Musa El-Ešari, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas kihne i zahvali Allahu, uzvratite mu, a ako ne zahvali Allahu, nemojte mu uzvraćati!” (Muslim)

Prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Kada bi Poslanik, s.a.v.s., kihnuo, stavio bi ruku ili dio odjeće na usta i tiho bi kihnuo!” (Ebu Davud)

 “وً إِذَا مَرِضَ فَعُدْهُ““Kada se razboli, posjeti ga!”

Pravo je braćo bolesnog muslimana da ga obiđemo i na taj način zaslužimo Allahovu, dž.š., milost. Imam Ibn Madždže bilježi hadis:

 Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko posjeti bolesnika ili posjeti svoga brata (u islamu) u ime Allaha, pozove ga glasnik: “Bio dobro, neka ti je dobro kretanje i dobio mjesto u džennetu!” (Ibn Madždže)

Na vjernike koji se međusobno posjećuju meleki donose salavate, što potvrđuje slijedeća predaja:

 Prenosi Alija ibn Ebi Talib, r.a.: “Čuo sam Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “Nema niti jednog muslimana koji ujutro obiđe drugog muslimana a d ana njega ne donosi salavat sedamdeset hiljada meleka, sve dok ne omrkne, a ako ga obiđe uveče, na njega savalavat donosi sedamdeset hiljada meleka, sve dok ne osvane i imaće harif (džennetske plodove).” (Tirmizija)

Ovo se draga braćo odnosi na obilazak zdravih, a posebno bolesnih muslimana, pod uslovom da su ti naši obilasci iskreno u ime Allaha, dž.š., i da ne sadržavaju: laž, potvaranje, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, neumjesne šale i općenito ružan govor. Blago onima koji se međusobno obilaze u ime Allaha, dž.š., i koji Njega veličaju! Na njih se spušta Allahova, dž.š., milost i oni su sretnici, a moramo priznati da je takvih sijela sve manje.

Poslanik, s.a.v.s., podučava ashabe kako da uče dovu prilikom posjete bolesniku:

Prenosi Aiša, majka mu'mina, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., obilazio rođake, potirao bi ih svojom desnom rukom i govorio: “Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni bolest, izliječi ga, Ti si onaj Koji liječi, nema lijeka osim Tvoga lijeka, lijekom koji će otkloniti bolest!” (Buharija)

Prenosi Abdullah ibn Abbas, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi ušao da posjeti bolesnika, govorio: “Allah te očistio!” (Buharija)

Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., je u odnosu na druge ashabe prednjačio u dobru i oni koji budu slijedili njegovu praksu, biće od stanovnika dženneta, kao što stoji u slijedećoj predji:

 Prenosi Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Ko je danas zapostio?». Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Upitao je: «Ko je od vas danas obišao bolesnika?». Ebu Bekr je ponovo odgovorio: «Ja!» Upita: «Ko je danas od vas klanjao dženazu?» Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Poslanik, s.a.v.s, je ponovo zapitao: «Ko je od vas danas nahranio gladnog?» Ebu Bekr je, ponovo, odgovorio: «Ja!» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je, nakon toga, rekao: «Ko izvrši sve ovo, ući će u džennet!” (Muslim)

O vrijednosti obilaska bolesnika govori i slijedeći hadis:

 Prenosi Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Allah Uzvišeni će na Sudnjem danu reći: «Čovječe, Ja sam se bio razbolio ali Me ti nisi posjetio». Čovjek će upitati: «Kako da Te posjetim, Gospodaru, kad si Ti Gospodar svjetova?!». Reći će: «Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? Zar ne znaš da bi Me našao kod njega da si ga posjetio?!» (Muslim)

Adabi (pravila) posjete bolesniku su: 1. Ponijeti bolesniku hediju, što će biti očit znak naše pažnje, 2. Nazvati selam, rukovati se sa bolesnikom ili ga zagrliti i staviti ruku na njegovo čelo, 3. Okrenuti se prema njemu i zamoliti Allaha, s.w.t., za njegovo ozdravljenje, što će mu osnažiti nadu i oraspoložiti ga, 4. Ne zadržavati se dugo uz bolesnika, jer ga to može zamoriti; 5. Zamoliti bolesnika da prouči dovu za one koji ga posjećuju, jer se bolesnikova dova ne odbija, 6. Ne govoriti u njegovu prisustvu o smrti i ne spominjati smrt drugih, jer bi ga to moglo potresti, 7. Ne govoriti povišenim tonom, kako ga ne bismo uznemirili, 8. Ne prisiljavati ga da jede i pije, ako ne može.

6. “وَ إِذَا مَاتَ فَاتَّبِعْهُ” “Kada umre, slijedi ga (klanjaj mu dženazu i isprati ga)!”

Šesto pravo muslimana u odnosu na drugog muslimana je da mu klanja dženazu i prisustvuje njegovu ukopu. Kaže Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Ahmed:

Prenosi Ebu Seid El-Hudri, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Obilazite bolesnike i slijedite im dženaze, jer vas to podsjeća na Ahiret!” (Ahmed)

Za one koji klanjaju dženazu i ukopaju umrlog, slijedi posebna nagrada kao što stoji u hadisu:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ko slijedi dženazu, sa čvrstom vjerom i nadom u nagradu, klanja je i zakopa ga, on se vraća sa dva “kirata” nagrade, svaki kirat je kao Uhud. A ko klanja i vrati se prije ukopa, on se vraća sa jednim kiratom.” (Buharija)

Ispunjavajmo naše obaveze prema drugim muslimanima u pogledu: posjete bolesnicima, klanjanja dženaza i ukopa umrlih muslimana!

Braćo, nazivajte selam jedni drugima, obilazite jedni druge, posjećujte se, savjetujte jedni druge, obilazimo bolesnike, dijelimo sadaku, čuvajmo naš jezik od ružna govora i činimo dobra djela.

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe i i međusobno se vole, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu. Onaj koji se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.

Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku  pokoravaju, koji se nadaju Njegovu zadovoljstvu i koji se čuvaju Njegove srdžbe.

Poštovani džema'ate,

Ovo je druga džuma u mubarek mjesecu ramazanu. Smatramo da je ovo pravo vrijeme da podsjetimo vjernike i vjernice na važne islamske imovinske ibadete i obaveze, od kojih se jedna, a to je zekjat, izvršava tokom cijele godine, najčešće tokom ramazana, dok je druga, sadekatul-fitr, vezana isključivo za mjesec ramazan. U ovoj hutbi ćemo govoriti o ovim, za muslimane i Islamsku zajednicu, izuzetno važnim ibadetima, naglašavajući posebno obavezu organiziranog prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra u fond Bejtul-mal.

O ovim dvjema islamskim obavezama moramo govoriti češće, a posebno tokom ramazana. Nažalost,  još uvijek ima priličan broj muslimana koji ne izvršavaju ove važne islamske obaveze ili ih izvršavaju individualno, po svom nahođenju, na način da ih ne izdvajaju u Bejtul-mal. Također, među tumačima islama kod nas, zvanim i samozvanim, ima i onih koji se neoprezno upuštaju u tumačenje 60. ajeta sure Et-Tevbe u kojem se govori o raspodjeli zekjata, bez pravovremenog pojašnjenja uloge islamske vlasti, odnosno Islamske zajednice kod nas,  u organizaciji prikupljanja zekjata, sugerirajući slušaocima da i sami mogu izdvojiti zekjat spomenutim korisnicima. Zanimljivo je da ti „samozvani tumači“ imaju veće povjerenje u idžtihad neukih pojedinaca, u smislu načina raspodjele zekjata, od  nadležnih organa Islamske zajednice. Teško je povjerovati da nisu svjesni posljedica svoga tumačenja po Islamsku zajednicu, njen rad i razvoj, pa i opstojnost u ovim krajevima. Organizirano prikupljanje zekjata i sadekatul-fitra kod nas pokazatelj je jedinstva, samostalnosti i suvereniteta naše Islamske zajednice.

Zekjat je jedan od najvažanijih ibadeta u islamu. Spada u kategoriju islamskih šartova (uvjeta islama), kojima se iskazuje i potvrđuje pripadnost islamu i islamskoj zajednici. I po svojoj formi i po svojoj suštini i cilju, izdvajanje zekjata je jedinstven  ibadet.  Možemo ga definirati kao imovinski ibadet koji se sastoji od izdvajanja precizno definiranog dijela određene vrste imovine u poseban fond Bejtul-mal iz kojeg se, prema prioritetima, koje određuje “ulul-emr – legitimna islamska vlast”, dijeli Kur’anom određenim korisnicima.

Kao jedan od temelja vjere, zekjat je uz namaz, svjedočenje Allahove jednoće i Muhammedova poslanstva, post i hadždž, naglašen kao ključni uvjet ulaska u islam i muslimansku zajednicu:,,Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekjat davali, braća su vam po vjeri.” (Et-Tevbe, 12)

Nijekanje ove obaveze izvodi osobu iz islama, a njeno neizvršavanje, tretira se teškim grijehom. Dovoljno je kao ilustraciju navesti primjer prvog halife Ebu Bekra koji je primijenio mjere državne prinude protiv onih koji su odbili izdvajanje zekjata u Bejtul-mal. Tom prilikom je izgovorio poznate riječi: ,,Tako mi Allaha, boriću se protiv onoga ko pravi razliku između namaza i zekjata. Allaha mi, ko odbije samo jedno davanje (tj. jednu devu ili ovcu na ime zekjata) koje je činio u vrijeme Poslanika ja ću se boriti protiv njega.”            Glavni smisao ustanove zekjata jeste iskazivanje pokornosti Uzvišenom povinjavanjem Njegovoj naredbi i vršenjem ovog ibadeta. Ibadetom zekjata ostvaruje se čistoća imovine i čistota duše. Imovina se čisti od tuđeg hakka, a duša od pokuđenih osobina škrtosti, sebičnosti i pohlepe za dunjalukom. Zekjatom se štiti i uvećava imetak. Uzvišeni kaže:,,…što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje“.(Sebe’,39)  ,,A za milostinju koju udijelite da biste se Allahu umilili – takvi će dobra djela Svoja umnogostručiti.”(Er-Rum, 39) Poslanik s.a.v.s. kaže: ,,Kada izdvojiš zekjat, iz svog imetka si odstranio njegovo zlo.“ (El-Hakim) Zabilježeno je da je Muhammed  a.s. rekao: ,,Zaštitite svoj imetak davanjem zekjata. “ (Ebu Davud) Ovi ciljevi su jasno naznačeni u 103. ajetu iz sure Et-Tevba „da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš“. Pored naznačenog, nikako se ne može zanemariti važnost društvene solidarnosti, osjećaja odgovornosti za zajednicu, njezin razvoj i perspektivu te smanjenje jaza između bogatih i siromašnih.

Od Enesa ibn Malika se prenosi da je neki čovjek iz Beni Temima došao Poslaniku s.a.v.s. govoreći: ,,O Božji Poslaniče, ja posjedujem veliki imetak i veliku porodicu, pa me uputi kako da postupam sa tom imovinom? Poslanik s.a.v.s. je rekao: ,,Izdvoji zekjat iz tvog imetka jer te on čisti, pazi svoju rodbinu, ne zaboravi pravo siromašnoga, komšije i onoga ko prosi!” (Ahmed) U citiranom hadisu se apostrofiraju tri obaveze: prva je izdvajanja zekjata, potom  briga o rodbini te na koncu pravo koje imaju siromašni, komšije i prosjaci. Poslanik a.s. je jasno razdvojio obavezu zekjata od obaveze individualnog pomaganja rodbine i sirotinje.

Sadekatu-l-fitr, koji je propisan 2. godine po hidžri kada je propisan i post, kao obaveza po osobi a ne imovini, pored navedenoga, ima za cilj čišćenje posta od eventualnih manjkavosti i natruha kako bi, tako očišćen, bio primljen od Uzvišenoga Allaha.

Ulema je saglasna da je izdvajanje zekjata u Bejtul-mal obaveza imućnih vjernika ukoliko vlast na organiziran način prikuplja i raspodjeljuje zekjat i pozove vjernike da na taj način izvrše svoju obavezu, što jeste slučaj s našom Islamskom zajednicom.

Na obavezu organiziranog prikupljanja zekjata ukazuju kur'anski ajeti, sunnet Allahovog poslanika i praksa hulefai-rašidina.

Uzvišeni Allah u Kur'anu naređuje Poslaniku a.s., kao predstavniku islamske vlasti: “خذ من أموالهم صدقة تطهرهم و تزكيهم بها“ „Uzmi iz imovine njihove zekjat da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš“. Adresat ove naredbe je izravno Vjerovjesnik a.s., koji je predstavljao islamsku vlast, što znači da se odnosi i na sve one koji budu u sličnoj situaciji kasnije. Ajet ovlašćuje i zadužuje Vjerovjesnika a.s., a poslije njega sve one koji budu u njegovoj poziciji predvođenja Zajednice, da organizira prikupljanje zekjata. Istodobno, implicitno se obaveznici zadužuju da svoj zekjat predaju prikupljačima ovlaštenim od islamske vlasti,  jer u protivnom, naredba bi bila nesprovodiva.

Budući da je ovaj ajet pojašnjavajući i ograničavajući za sve ajete koji u općenitoj formi naređuju izvršenje obaveze zekjata: „ve atuz-zekjate…“, oni se trebaju razumijevati i tumačiti u duhu spomenutog pojašnjenja/ograničenja.

Također, kur'anski ajet iz sure Et-Tevba (Innemes-sadekatu lil-fukarai..), koje pojedini tumači ponekad interpretiraju na način koji ostavlja prostor za dvosmislen odnos prema obavezi organiziranog prikupljanja zekjata, očigledan je argument u prilog organiziranog prikupljanja zekjata. Naime, među korisnicima se izričito spominje kategorija „vel-‘amiline alejha“, tj. oni koji organiziraju i rade na prikupljanju zekjata. Samo ova činjenica bi bila dovoljna da ukaže na obavezu organiziranog prikupljanja zekjata,  jer čemu usmjeravanje prikupljenih sredstava na organizaciju prikupljanja, ako to nije obaveza, budući da taj dio umanjuje dijelove ostalih kategorija korisnika.

Spomenuti ajet sadrži: pojašnjenje korisnika, ovlaštenje islamskoj vlasti da organizira službu za prikupljanje i raspodjelu zekjata te ograničenje u raspodjeli na definirane korisnike. Adresat ovog zaduženja, pojašnjenja i ograničenja jeste  legitimna islamska vlast koja se brine o interesima Ummeta/zajednice. Ona je ta koja određuje prioritete u raspodjeli, sukladno sunnetu Muhammeda a.s., a ne pojedinci individualno.

Općepoznata je činjenica u sunnetu da je Vjerovjesnik a.s. organizirao službu čiji su službenici (su'at) imali zadatak da prikupljaju zekjat u Bejtul-mal.

Praksa Hulefai-rašidina, također, potvrđuje princip organiziranog prikupljanja zekjata u Bejtul-mal. Već smo spomenuli riječi hazreti Ebu Bekra upućene odmetnicima koji su bili umislili da ova obaveza više ne vrijedi nakon smrti Allahovog Poslanika:

„Tako mi Allaha, ako mi uskrate jednu devu koju su davali Allahovom Poslaniku na ime zekjata, borit ću se protiv njih zbog tog odbijanja“.

Ovdje treba napomenuti da se argumenti koji govore o šerijatskoj utemeljenosti organiziranog prikupljanja zekjata izravno odnose na ustanovu zekjata, ali isti propis primjenjujemo i na sadekatul-fitr na temelju analogije, posebno uzimajući u obzir da su korisnici sadekatul-fitra, prema propisu u našem mezhebu, identični kao i korisnici zekjata, što znači da se sredstva sadekatul-fitra mogu usmjeriti za kategorije „vel-amiline alejha“  i „fi sebilillah“, tj. različite vjerske aktivnosti čiji je cilj promoviranje islama i njegovih vrijednosti.

Muslimani, članovi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u domovini i dijaspori, dužni su uključiti se u jedinstvenu akciju prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra koju vodi Rijaset Islamske zajednice. Izvršavajući ove svoje vjerske obaveze na spomenuti način oni potvrđuju svoju pripadnost i lojalnost Zajednici. Prema tome, izdvajajući zekjat i sadekatul-fitr u Bejtul-mal, vjernici time izvršavaju svoju obavezu, a nadležni organi Islamske zajednice  preuzimaju odgovornost za pravilnu raspodjelu prikupljenih sredstava na način kako je to Kur’an časni definirao.

Poštovani džema'ate,

Nadamo se da ćete i ove godine kao i proteklih godina izvršiti svoje imovinske ibadete na propisani način moleći Allaha, dž.š., da vas nagradi Svojom neizmjernom nagradom.

„Ono što žele vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, oni koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i oni koji zekat daju…“

Milostivi Allahu, smiluj nam se u ovom mubarek mjesecu, oprosti nam grijehe i zaštiti nas od vatre džehennemske. Podari nam imetak i bereket u njemu, učini nas od onih koji pomažu druge i koji koriste svojoj Zajednici. Pomozi nas u činjenju dobra i uvećaj naša dobra djela. Oplemeni naše duše. Primi naše namaze, naš post, naš zekat i sadekatul-fitr i uvedi nas u Džennet, tako ti Tvoje milosti. Amin, ja Rabbel-alemin!