Šta zapravo određuje čovjeka?

Isčitavajući tekstove i djela savremenih (islamskih) mislilaca, ali i slušajući i gledajući TV-emisije, u prilici smo da primjetimo retoriku kvalificiranja ljudi na istočnjake i zapadnjake. Istok i zapad kao prirodne granice Zemlje na kojoj su smještena Allahova stvorenja, spominju se i u časnom Kur’anu i nisu upitne niti problematične dok ne dođemo do savremenog doba i problematike savremenog društva.
Vrijeme kolonija zapadnih zemelja na tlu Afrike i Azije (istočnih zemalja), je označilo početak otvorenog sukoba dvije civilizacije, iako je sukoba bilo i prije. Međutim, dolaskom zapadnih kolonija na tlo istočnih zemalja, to stanovništvo je smatrano nesposobnim, manje vrijednim, nehumanim da bud samostalni i da samostalno raspolažu svojim prirodnim i ljudskim resursima, organizacijom društva i vođenjem zajednice. To je ključ pravljenja distinkcije među ljudima.
Zapad je danas paradigma napredne civilizacije, dok je Istok paradigma nazadne civilizacije, ili civilizacije u mirovini, zastoju itd. Zbog ovako kreiranog ili oblikovanog mišljenja modernih i savremenih (zapadnih) mislilaca je problematična kvalifikacija ljudi na istočnjake i zapadnjake.
Kur’anska kvalifikacija!
U Časnom Kur’anu ćemo pronaći da je Uzvišeni Allah ljude kvalificirao kao vjernike i nevjernike, one koji rade dobra djelai i one koji rade loša djela. Gledajući film “My name is Khan”, glavni glumac u jednom trenutku ulazeći u džamiju susreće ljude koji sjede, obučeni u “islamsku nošnju” i razgovaraju o bombaškom napadau i određuju bombaša samoubicu, koji će umrijeti za Istinu. U tom trenutku, glavni glumac, koji je također musliman, uzrujava se i kritikuje tako njihovo ponašanje govoreći kako ga je mama učila dok je bio dječak da na Svijetu postoje samo dvije vrste ljudi: dobri i loši.
Ovaj prizor mi je ostao duboko ucrtan u glavi i često razmišljam o njemu. Napravio sam paralelu sa islamskim pogledom na čovjeka i na ljude. Jedan od osnovnih postulata islama jeste el-emr bil-m’arufi we nehj anil.munkeri (naređivanje dobra i odvraćanje od zla). U istočnim kulturama i religijama često susrećemo ovu klasifikaciju dobro i loše (npr. jin i jang u taoizmu). To je do razvoja zapadne civilizacije bio najčešći vid identifikacije čovjeka. Danas je ta filozofija evoluirala u filozofiju identifikacije zapadnjak i istočnjak, u kojoj je zapadnjak oličje napretka, progresa, organiziranosti i sl., a istočnjak oličje nazatka, zastoja i bahatosti.
Činjenica jeste da je zapadna civilizacija, naročito u tehnološkom segmentu, zaista brzo napredovala. Zapad nije samo u tehnološkom smislu napredovao, nego je napradovao i u mnogim drugim društvenim sferama, od ljudskih prava, državnog uređenja, planiranja vremena, organiziranja zajednice itd. I pored ovog društvenog napretka, zapadna civilizacija ipak ima veliki problem sa samoubistvima, alokoholom, drogom, prostitucijom i drugim bolestima društva.
Kada pogledamo iz “ptičije perspektive” vidjet ćemo zapravo da je ljude najpravednije identificirati sa dobri i loši, oni koji rade dobro i korisno i one koji rade loše i štetno po zajednicu, one koji ti žele dobro i one koji ti žele zlo, one koji su ti prijatelji i one koji su ti neprijatelji. Dolazimo do zaključka da rađanje, odrastanje i življenje na određenom geografskom području, ne mora nužno biti razlogom da je neko dobar ili loš, nego je to zapravo ljudsko djelovanje, ponašanje, organiziranje, planiranje, moral, vrline, zapravo odrednice po kojima ako već želimo, treba da kvalificiramo ljude.

Amsal Memić