Četiri kratka, a korisna savjeta: Znate li gdje budu vaši grijesi dok ste na namazu?

namaz1. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

„Kada čovjek ustane da klanja svi grijesi mu se stave na glavu i ramena, pa svaki put kada učini ruku’ i sedždu grijesi padaju s njega“

O ti koji požuruješ s obavljanjem ruku’a i sedžde, oduži svoju sedždu i ruku’ koliko god možeš, kako bi grijesi padali s tebe, i kako ne bi propustio ovu nagradu.

2. Umrla jedna dobra žena i svaki put kad bi ljudi prolazili pored njenog mezara osjetili bi miris ruže, pa je njen muž rekao da je uvijek učila suru Mulk prije spavanja. Blago onome kome njeno učenje postane običaj. Stoga ustrajte na tome, jer ona (sura Mulk) čuva od patnje u kaburu.

3.  Ako nakon svakog namaza učiš Ajetul-kursi samo te smrt dijeli od Dženneta.

4. Kada obaviš namaz ne žuri, već ostani da sjediš neko vrijeme, jer meleki mole Gospodara za tebe.

Aid al-Karni

Poruka šejh Kurejmija (iz Tabačkog mesdžida) muslimanima BIH

558646_10202248660044919_153363872_nBiografija šejha Muhammed ibn Se'id Kurejm Radžih-a

Šejh Muhammed ibn Se'id Kurejm Radžih, šejh kiraeta, kurra hafiz Kur'ana časnog, alim, fekih, pisac. Rođen je u Damasku, još kao dijete je počeo da pamti kur'an. Kur'an je učio pred šejhom Husejnom Hatabom, a nakon smrti šejh Husejna, nastavlja pred halifom svoga šejha, šejhom Abdur-Rezakom Halebijem. Naučio je svih deset kiraeta, po Šatibiju. 70 godina predaje i podučava druge Kur'anu. Pred njim je učilo stotine učenika, i muškaraca i žena. Jedan od njegovih učenika je i naš hfz. Dževad Gološ. Trenutno živi u Damasku, i obnaša funkciju starješine Šamske uleme. Ima 90 godina. U proteklih nekoliko dana bio je u posjeti naše domovine Bosne i Hercegovine, te nas je počastio svojim društvom, i znanjem. Molim Uzvišenog Allaha, da nagradi Šejha Kurejma, te Šejhove Dževada Gološa i Kenana Musića, koji su ga doveli i time nam ukazali počast, da budemo u društvu bogougodnika. Amin ya Rabb

Poruka šejha Muhammed ibn Se'id Kurejm Radžih-a

Njihova (vjernikova) ljubav za Kur'an i islam je velika, čuvaju namaze u džamijama, i sastaju se u džamijama, i ne izlaze iz džamije prije nego što završe sa čitavim zikrom (subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber). Koristim se prilikom prisustva ovdje, da vam omladino uputim, nekoliko savjeta, nebi li Allah dao da u tome bude dobro.

Najprije želim da budete jedni drugima podrška, da sarađujete jedni sa drugima. Zaboravite bilo kakva razilaženja između vas. Znajte da je rečenica la ilahe illallah (nema Boga osim Allaha) ta koja nas okuplja. Pod ovim okvirom koji se zove la ilahe illahllah postoje različita mišljenja.

Pogledaj ova nebesa koja nas nadvisuju, to je nešto što prekriva zemlju. Na ovoj zemlji, mnogo je ljudi koji žive, ovaj je bijele boje, ovaj crvene, ovaj smeđe, ovaj je visok, ovaj je nizak, na nekom mjestu su mora, na nekom jezera, na nekom planine, ako je to nebo nešto što prekriva, onda će ono što je ispod biti različite stvari, ispod tog prekrivača ne može se ujediniti sve ono što stane.

Mi živimo ispod onoga što se zove prekrivač islama, i trebamo ga čuvati. Moramo biti svjesni da će biti razilaženja među nama. Kako Gospodar kaže, da je On htjeo da svi ljudi budu jedna zajednica, učinio bi da oni koji ne vjeruju u Gospodara imaju kuće čiji su krovi od srebra, i stepene preko kojih bi se oni penjali, Allah bi im otovrio sve.

Allah od nas ne želi da budemo jednoobrazni, nego želi da imamo različite pristupe i različita mišljenja, jer  su različita mišljenja ta koja daju istinu u konačnici, i upućuju nas ono što jeste ispravan put. Otvoreno hoću da vam kažem, možda kod vas ima, kao što ima kod nas u Siriji da je ovaj recimo vehabija, ovaj sufija, ovaj selefija, ovaj eš'arija, ovaj maturidija, ovaj je formalista, ovaj uzima iz Kur'ana, i ovaj uzima iz Kur'ana i sve te skupine uzimaju iz Kur'ana, dokle god je Kur'an izvor sa kojeg se napajamo ako imamo različita mišljenja ne smijemo se razići, naš pravac mora biti jedan. Različitost u mišljenju ne smije nas udaljiti jedne od drugih, suprotno tome, moramo biti sve bliži jedni  drugima. Na osnovu toga, budi kako želiš, bit ću i ja kako želim, ali ti i ja imamo islamijjet koji dijelimo, ti si musliman i ja sam musliman. Ne smijem na tebe gledati kao da nemam vezu sa tobom, niti ti smiješ gledati mene na taj način. Ono što smijemo jeste da razumijemo da smo braća koji imamo jedni prema drugima obavezu.

Otac u kući, ima djecu, petero, šestero, jedno dijete je doktor, drugo inžinjer, neko dostigne stepen ministra, a jedno bude alim(učenjak), ima ih koji vole sijeliti, a ovaj prezire sijeliti, ovaj voli meso, a drugi voli voće. Da li je ta razlika između djece treba da učini da budu dušmani jedni drugima, ili se hrana stavi na sofru, pa svako jede sa sofre ono što voli, a svi su zajedno za istom sofrom. Dunjaluk je takav, trebamo ga tako razumiti.

Djeco moja, kažem vam, vi ste u zemlji koji se nalazi u centru nevjerstva, oko vas su uglavnom ne muslimanske zemlje, tvrđave nevjerstva su oko vas, kipovi pritišću sa svih strana. Vaš broj je mali, a nažalost broj nevjernika je veliki, kod nas u arapskim zemljama, iako smo mnogobrojni, sa svi strana nas okružuje nevjerstvo. Gledajte šta se danas dešava u Siriji, ili šta se dešava u Egiptu. Onoliko koliko vi budete jedinstveni, onoliko koliko budete obrazovani, uspješni u svom životu, i budete lijepog morala, i odnos prema ljudima bude čestit, onoliko koliko budete u stanju odgajati svoju djecu u svojim kućama, na uputi i svijesti o Bogu, da imaju znanje , razum (racio), emocije uravnotežene, onoliko koliko to mognete uraditi, toliko ćete biti uspješni na ovom mjestu (u ovoj zemlji).

Uzvišeni Allah je sa onima koji su njega svjesni i koji svoje poslove usavršavaju.

Zašto nije preporučljivo puhanje u vruću hranu ili piće?

vruća hranaPuhanje u vruću hranu da bi se ohladila

Ovo je uobičajena navika mnogih, posebno djece,  svakoga dana, a znamo da je Poslanik s.a.v.s. zabranio ovo djelo, a on ništa nije govorio bez razloga.

Naučna činjenica kaže da se u našim tijelima nalazi jedna ”prijateljska” bakterija, koja  za razliku od štetnih bakterija,  pomaže našem organizmu da se odbrani od nekih bolesti, a smještena je u grlu.
Međutim, kada čovjek počne puhati, ova bakterija izlazi zajedno sa vazduhom iz usne šupljine, te kada dođe u kontakt sa vrućom površinom, pretvara se u štetnu bakteriju koja dovodi do pojave kancerogenih ćelija koje izazivaju rak, da nas Allah sačuva!

Zbog pomenutog nam je savjetovano da ne pušemo u vruću hranu i piće kako bi ih rashladili. Od Abdullaha ibn Abbasa se prenosi da je rekao: ” Allahov poslanik s.a.v.s. je zabranio da se diše nad posudom ili da se puše u nju.” Prenosi Ebu Davud.

MUHABET

timthumb.phpProljeće. Sunce uveliko obasjava ovaj bosanski dio alema i mami dječicu da ih miluje svojim toplim zracima. Sve odiše mirisom behara i razgaljuje i dušu i srce, a žubor bistrih potočića i cvrkut ptica koje se veselo igraju lepršajući svojim krilima i leteći plavim nebeskim prostranstvima uljepšava taj prizor.

„Subhanallah, subhanallah….“ tiho šapuće stari djed u francuzici, prebirući tespih od tisovine. Sjedi on na sećiji pored peći, valjda iz navike poslije hladne zime, pa svaki časak pogleda kada će mu unuk pokucati na vrata.

Odavno ga nije vidio. Pa još kada je krenuo u osnovnu školu. Sin mu i snaha žive u velikom gradu, pa i rijetko dolaze. Aman, k'o kad su zaposleni i nemaju puno vremena.

„Jah, subhanallah!“ – još jednom svojim glasom prekide Abdullah sklad onih bobaka koji neprestano kuckaju jedan o drugi.

„Moj Haris, sigurno je porastao. Kako sam ga samo poželio.“

Kucanje na vratima ga prenu iz misli, pa uzviknu:

„Hajde, bujrum!“

U sobu uđe njegov unuk i odmah će:

„Ćao, dedo!“

Djedu iskliznu tespih iz ruke kada ga ugleda, pa će začuđeno:

“Hej, bolan, znaš li ti đe si doš'o?!“

„Znam dedo, kako neću znati.“

„Ja bi’, Boga mi rek'o da ne znaš. Ti k'o da si doš'o kakvom Talijanu. Kamo selam?! Selam se kod dede naziva; zar to nisi znao?!“

„Ma daj, dedo, pusti to. Kakav ba selam.“

„Jah, jah! Nejse, hajde, bujrum sjedi. ”

Unuk mumljajući nešto u sebi ljutit što ga se odmah kritikuje sjeda nevoljko ispred njega, a djed će:

“A jadan ne bio, ma đe si se to ventr'o pa tako pantole poder'o?!“

„Ha-ha-ha, dedo… Ovo ti je sada in.“

„A đe to veliš? Pa kud si iš'o tamo, pa to sebi uradio?!“

„Ma bolan, dedo, nisam nigdje išao. Ovo ti je sada moderno.“

„Aaa, moderno. Ve la havle, ve la kuvvete. Pa kako bolan moderno hodat’ poderan. Pa prije je samo fukara hodala poderana; a i oni bi, ako ništa, zakrpili. Ah, ve la havle, ve la havle. Jah!Jah!

Ma što, bolan, tolike ušnjake zaturi u uši; ko kakva žena. Ah, vidi ti njega! Pa malo ti u uši i u obrvu. Tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah. Pa ti ko njaki poglavica, pa mi na vrata hrupio takav. Još i kosu obojio, pa je i gore nadig'o. Tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah!“

„Bolan, dedo. Ti ništa ne kontaš; kakav ba poglavica. Ovo ti je sada šik. “

„Heeej, jah, jah. Moj sinko! A kako ti je u školi?!“

„Ma mrak je, dedo.“

„A tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah. Zar ni struje nemate?!“

„Ha-ha-ha. Ma nije bolan dedo to; tako ti se sad kaže ‘dobro, odlično’.“

„A Bože Dragi, Ti pomozi. Šta je ovo danas došlo?! A imaš li kakvu curu? Vidim već si pravi momčić mašAllah?!“

„Imam dedo. Da je vidiš. Ma strava je.“

„Šta bolan?! Nisi valjda naš'o kakvu koja ima mahanu, ne daj Bože?!“

„Ma kakvu mahanu, dedo, tako se to kaže kad je baš lijepa.“

„Ah! Tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah. Ma der pojedi koju gurabiju i popij šerbe, sinko. Jah, jah! Čudna li vakta i zemana!“

Uze Haris malo kolača i srknu šerbe, pa sa kiselim izrazom lica prozbori:

„Ma kakav je ovo sok?! Uf. Imaš li, dedo, Coca-Cole?!“

„Ma kakva kola. Uzmi popij to sve. To ti je domaći sok od drenjaka; plaho je zdrav.“

„Neka dedo. Ja pijem samo Colu.“

„A, šta ti kažu babo i mati za to?!“

„Za šta?!“

„Pa to što se tako oblačiš, kitiš i bojiš tim čudnim bojama.“

„Ma šta će mi ba,dedo, reći. Oni ti čitav dan rade. Baš ih briga za mene. Važno je samo da mi daju love kol'ko mi treba i super.“

„Hej, jah, jah. Šta to danas od tebe neću saznati. Napričasmo se i govorismo istim jezikom; al’ nit’ ti mene dobro razumi, nit’ ja tebe. Heej, jah. Čudna li vakta i zemana. Za sve se ima vremena, sam’ se ne vodi računa o odgoju svog evlada. Jah!“

Djed podiže svoj tespih i poče ponovo tiho da zikri i zahvaljuje Uzvišenom Allahu; a bore na njegovom licu kao da postaše tamnije i dublje. Upućuje on sada i dovu da uputi neupućene; pa sasvim tiho sa uzdahom iz dubine duše reče: „Amin Bože!“

Priča iz knjige “Ruka” autora Reufa Ibreljića

Abbas ibn Firnas – Prvi čovjek koji je letio

e75b343c9fb7f746848c921865611379Zapadna civilizacija iz današnje perspektive jeste ta koja je unaprijedila društveno-tehnološka dostignuća, međutim, čitajući relevantnu literaturu, možemo doći do zaključka da Zapad doživio svoj procvat na temeljima dostignuća islamskih učenjaka, koji su vrijedno učili, razmišljali, inovirali i eksperimentisali. Zapad je napredovao iz razloga, što islamski učenjaci nisu imali istinske nastavljače, koji bi njihove ideje razvijali i nadograđivali. Ovaj tekst je samo jedan prikaz tog dostignća.

Danas kada želite iz Evrope otići u Ameriku ili Aziju, prvo što svakom čovjeku padne na pamet jeste avion. U školama se danas uči da su let izmislili braća Rajt. Međutim, hiljadu godina prije braće Rajt, jedan musliman iz Kordobe je osmislio i probao način letenja.

Vrijeme nauke

Kada je 822.godine na vlast Emevijske države došao Abdur-Rahman II, potsticao je mlade ljude na nauku i izume. Obezbjedio bi im prostor za učenje, hranu, spavanje i novčana sredstva. Tako je počeo okupljati inovativne pojedince. Prvi je bio vrsni muzičar Ziriab, koji njeguje razvoj nauke u toj oblasti. Nakon Ziriaba, pojavljuje se Abbas ibn Firnas.

Abbas ibn Firnas i njegova dostignuća

Abbas ibn Firnas je bio porijeklom berber iz današnjeg mjesta Ronda u Španiji. Studirao je hemiju, fiziku i astronomiju. Abbas ibn Firnas je u podrumu svoje kuće za gledaoce napravio oblake, zvijezde, grmljavinu, munje i također je smislio „neku vrstu metronoma“. Abbas ib Firnas je projektovao vodeni sat koji je nazvan Al-Makata, osmislio je proizvodnju stakla iz pjeska, korektivna sočiva, lanac prstenova koji simuliraju prikaz planeta i zvjezda sunčevog sistema, te je smislio način sječe planinskih kristala, tako da Španija više nije morala uvoziti kvarc iz Egipta. Sva ova znatna dostignuća, koja je ovaj učenjak osmislio, su ostala po strani nakon jednog, za svijet, bitnog događaja.

Prvi let jednog čovjeka

Abbas ibn Firnas je bio prisutan kada je 852.godine Armen Ferman pokušao da napravi let za kordobskog tornja. Armen Ferman je to pokušao pomoću kabanice. Prilikom ovog pokušaja, Armen Ferman se lakše povrijedio, ali je ovaj pokušaj uzet kao prvo spuštanje padobranom, i to je uzeto kao preteča savremenim padobranima.

Ovaj događaj je u Abbasu ibn Firnasu probudio interesovanje za letenje, i on je 875.godine, u 65-toj godini svoga života, napravio prvi uspješni let. Ibn Firnas je napravio drveni kostur za krila, na koja je nalijepio ptičija perja, i tako napravio krila. Pozvao je svoje poznanike, koji su razglasili taj događaj, i popeo se na kordobski toranj. Ljudi su u čudu gledali i čudili se. Ibn Firnas se pustio sa tornja i svoj let je kontrolisao krilima. Letio je koliko je imao snage da kontroliše krila a nakon toga je bez mnogo uspjeha sletio na zemlju. Prilikom pada na zemlju je i povrijedio leđa. Kritičari navode da se uspješno spuštanje nije desilo zbig toga što Ibn Firnas nije napravio rep, pomoću kojeg ptica kontroliše svoje spuštanje. Dvanaest godina nakon ovog leta, Ibn Firnas je umro. Krater na mjesecu je nazvan Ibn Firnas, u njegovu čast,a aerodrom u sjevernom Bagdadu također nosi naziv Abbas ibn Firnas.

Zašto smo stali?

Da li su ovakav jedan pokušaj, koji Filip Hitti u svojoj „Historiji Arapa“, naziva prvim naučnim pokušajem letenja, shvatali ozbiljno ili su se tome čudili ili možda ismijavali, nije nam poznato. Međutim, poznato nam je da je Zapadna civilizacija ta koja je napravila avione i aerodrome, i posjeduje sav materijalni prihod i pripisuje joj se znanstveni značaj.

Da su muslimani samo ozbiljno shvatili i u ovom događaju vidjeli ono što je Zapad vidio, možda bi tok historije bio drugačiji.

Amsal Memić