Jedinstvo muslimana

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Svaki Allahov, dž.š., propis vezan za ljude i dunjaluk, spušten je samo sa jednim ciljem – uspostavljanje reda, sklada i harmonije u prirodi i jedinstva, mira i sloge među ljudima.

Svako narušavanje reda sklada i harmonije u suprotnosti je sa Allahovom voljom baš kao što je ogovaranje, laganje, krađa, ubistvo, blud i zakidanje na vagi, zabranjeno.

Da je jedinstvo mir i ljubav Allahova naredba govori Kur'an časni;
… I čvrsto se držite Allahova užeta, nemojte se razjedinjavati! (Ali Imran, 103)

U etimologiji ove riječi habl stoji ideja da je to uže satkano od brojnih vlakana; to je cjelina sastavljena od brojnih jedinki. Time nam Kur'an sugeriše da je svaki od nas to jedno vlakno, i da, kada se ta vlakna udruže u cjelinu, predstavljamo posebnu snagu iza koje stoji najveća snaga- ona Allahova, dž.š.

Opisujući prave vjernike Muhammed a.s., kaže: “Vjernici u svojoj međusobnoj ljubavi, milosti i osjećajima jednih prema drugima su poput tijela, kada se jedan organ razboli, cijelo tijelo zahvati nesanica i groznica.” (Muslim, br. 6751)

“Doista je vjernik prema drugom vjerniku poput građevine; jedan njen dio podupire drugi!” (Buharija, br. 481, Muslim, br. 6750)

Od Ebu Hiraša se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Ko bude izbjegavao brata godinu dana kao da je prolio njegovu krv.” ( Ebu Davud, br. 4915 )

Upozoravajući na sve što narušava jedinstvo vjernika i njihovu međusobnu ljubav, Pejgamber s.a.v.s., kaže: “Čuvajte se lošeg mišljenja, jer mišljenje je najlažniji govor! Nemojte jedni drugima mahane tražiti, nemojte se međusobno uhoditi, nemojte se međusobno nadgornjavati, nemojte jedni drugima zavidjeti, nemojte jedni druge mrziti, nemojte jedni drugima leđa okretati i budite, Allahovi robovi, braća!” (Buharija, br. 5143, i Muslim, br. 6701)

A u drugom hadisu Muhammed s.a.v.s. kaže:
“Džennetska vrata se otvaraju svakog ponedjeljka i četvrtka i biva oprošteno svakom robu koji ništa Allahu ravnim ne čini, osim čovjeku koji je u zavadi sa svojim bratom, kaže se: „Odgodite ovu dvojicu dok se ne izmire! Odgodite ovu dvojicu dok se ne izmire! Odgodite ovu dvojicu dok se ne izmire!‘” (Muslim, br. 6709)

Ne postoji period u novijoj istoriji našeg naroda u kome su muslimani bili u većoj potrebi za jedinstvom, saradnjom i međusobnim pomaganjem.

Neprijatelji islama napadaju sve muslimane, bez obzira o kojoj se grupi radilo. Svi oni koji nose muslimanska imena, a sa kojima imamo razilaženje su naša braća koja imaju drugačije mišljenje i naš put približavanja Allahu dž.š.

Neprijatelji koji dovode do razjedinjavanja muslimana su čeri stvari:
– duša koja naređuje zlo ( nefsun emmareh)
– šejtan
– zavist
– oholost

Allahovom dž.š., mudrošću, On je odredio da je Njegova obaveza oprečna onome što čovjekova duša želi. Čovjekova priroda navodi čovjeka da govori o drugim ljudima, a Allah, dž.š., ga obavezuje da ćuti.

Priroda čovjeka je da spava, ali mu Allah, dž.š., naređuje da ustane i da klanja.

Priroda čovjeka je da voli da sam bude na vrhu, iznad svih, da se takmiči i pobjeđuje druge, ali ga naredba Gospodara obavezuje da sarađuje.

Pokoravanje uživanjima čovjekove duše je skretanje sa Božijeg puta. Svaki put kada se čovjek osami i odvoji od ljudi on je skrenuo sa Božijeg puta, i što više skreće sa Božijeg puta on upada u sve veći i veći grijeh.

Na početku on živi u zajednici i sarađuje sa tom zajednicom, nakon toga, kada počne svoj put nepokoravanja Božijim naredbama, on se udaljava od te zajednice i počinje graditi svoj ugled na omalovažavanju drugih, svoje bogatstvo na osiromašavanju drugih, svoju sigurnost na strahovima drugih.

Svako udaljavanje od zajednice i jedinstva dokaz je grijeha i nepokornosti Allahu dž.š., a svako približavanje zajednici i težnja ka jedinstvu sa ljudima dokaz je pokoravanja Allahu, dž.š., i slijeđenja Njegovog puta.

Poslanik, a.s., kaže: „Nisu se zavoljela dvojica u ime Allaha, dž.š., pa se rastala osim zbog grijeha kojeg je jedan od njih učinio.”

Da bi se postiglo jedinstvo, mir i ljubav među muslimanima mora se suprostaviti svom nefsu, pozivati na dobro i odvraćati od zla.

Allah, dž.š., kaže: „Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: Naređujete da se čini dobro, a od zla odvraćate i u Allaha vjerujete.” ( Ali Imran, 110)

Pozivanje može biti dvojako: pozivanje radi sebe ili, pozivanje radi Allaha, dž.š. Onaj koji poziva radi sebe mora ubacivati neke novine među ljude kako bi govorio: „Ja sam jedini na ispravnom putu, a svi oko mene su neispravni!” Takav zagovara svoju bezgrješnost i ne priznaje kvalitete i uspjehe drugih. Ova vrsta pozivača odlikuje se natjecanjem, a ne saradnjom sa drugima, te se, da bismo bili na ispravnom putu, ovoga moramo kloniti.

Da bismo postigli jedinstvo potrebno je da budemo od onih koji pozivaju Allahu, dž.š., a to su oni koji slijede pravi put, oni koji sarađuju, a ne natječu se sa drugima, oni koji potvrđuju dobro drugih i priznaju svoje grješke. Ovo je ključ jedinstva.

Drugi neprijatelj muslimana koji ih navodi na razjedinjavanje je šejtan, l.a. Poslanik, a.s., kaže: „Šejtan je izgubio nadu da će biti obožavan na Arapskom poluotoku, ali bit će zadovoljan ako vjernike zavadi.” (Muslim i Ahmed)

Šejtan je taj koji čovjeka navodi na svađu sa ljudima. On ih podstiče i pali u njima vatru ponosa. Jednog dana Ebu Bekr je sjedio zajedno sa Muhammedom, a.s. Naišao je neki čovjek i počeo riječima vrijeđati Ebu Bekra. Ebu Bekr se okrenuo i prošao pored njega ne uzvraćajući na njegove uvrjede. Nakon toga, čovjek je nastavio svoje vrijeđanje što je Ebu Bekra naljutilo i počeo mu je uzvraćati. U tom momentu Poslanik je ustao. Ebu Bekr je krenuo za njim i rekao mu: „Božiji Poslaniče, dok je onaj čovjek nas vrijeđao ti si sjedio! Kada sam mu ja odgovorio ustao si. Šta znači takav tvoj postupak?” Poslanik je odgovorio: „Ebu Bekre, dok ti nisi odgovarao, tu je bio melek i umjesto tebe uzvraćao onom čovjeku. Pošto si se ti naljutio i počeo mu uzvraćati, melek je otišao, a pristigao je šejtan. Nakon što je došao šejtan, ja sam ustao.”

Prenosi se od Omera, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: „Čvrsto se držite džemata, a čuvajte se razilaženja. Šejtan je sa pojedincem, a od dvojice je dalji, ko želi Džennet, neka se drži džemata, a onaj koga dobro njegovo djelo raduje, a njegovo loše djelo žalosti, pa taj je mu'min.” (Tirmizi i Hakim )

Zavist je, u svojoj biti, u stvari nezadovoljstvo Allahovom dž.š., odredbom. Zavidnik je nezadovoljan zato što je bilo onako kako je Allah dž.š., odredio, a ne onako kako je on želio da bude. Shvatanje ovoga pomaže u liječenju ove bolesti i postizanju sloge i jedinstva među ljudima.

Kakvo je tvoje mišljenje o našem Gospodaru?

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru univerzuma, koji je čovjeka stvorio sa najuzvišenijom namjerom, da bude Njegov namjesnik na zemlji. Salavat i selam Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima, koji su ljude pozivali u vjeru u Jednoga Boga. Posebno salavat i selam, posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu,a.s., koji je uzor čovječanstva i koji je ljudskom rodu pokazao kako se ispunjava obaveza Allahovog namjesnika na Zemlji. Salavat i selam njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima, vrlim šehidima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 28.februar 2014.godine, i 28.rebiu-l-ahir 1435.h.g. Iščitavajući listove Univerzalnog ljudskog vodiča, Časnog Kur’ana, i života i djela Posljednjeg Allahovog Poslanika, ljudska duša ne može ostati ravnodušna na ljepotu islama. Ono što čovjeka razočara, jesu pogledi pojedinih ljudi ili skupina ljudi, koji svojim promišljanjem, djelovanjem i govorom, nažalost prikazuju islam ne tako lijepim, prijatnim, optimističnim itd., kakav islam zapravo jeste.

Životi Allahovih odabranika su najbolji prikaz ustrajnosti i poziva u šehadet. Oni ni jednog trenutka nisu odustali u svom pozivu, iako su u svojoj misiji imali najveća iskušenja.

Poslušajmo hadis koji bi svaki čovjek trebao duboko urezati u svoju glavu, sjećati ga se svakodnevno i neumorno donositi salavate na Allahovog Poslanika,a.s., koji je čovječanstvo njime usrećio:

Rekao je Resulullah,s.a.w.s.: «Čovjek će biti proživljen na obračun. Pa će njegova loša djela prevagnuti. I bit će upućen prema vatri. Kada ga uzmu meleki voditi prema kazni, počet će se okretati. » Ići će, i dok ga meleki budu vodili prema Džehennemu, osvrtat će se.

Pa će Allah reći: «Vratite ga.» Vratit će ga, a Allah će mu reći: «Robe moj, imaš li kakvo dobro djelo koje si uradio, a ovdje ga ne nalaziš?» Reče: «Nemam, moj Gospodaru.» Reći će Allah: «Robe Moj, jesi li u svojoj knjizi djela naišao na grijeh, koji su ti Moji meleki pripisali, a nisi ga učinio?!» «Nisam Gospodaru moj.» Potom reče Allah: «Pa zašto se onda okrećeš?»

A on reče: «Nije bilo ovakvo moje mišljenje o Tebi, Gospodaru moj. Nisam imao ovakvo mišljenje o Tebi, Gospodaru moj.» I reći će Allah: «Vodite ga u Džennet.» Kaže: «Gospodaru, moje mišljenje o Tebi je bilo da me nećeš kazniti. Moje mišljenje o Tebi je bilo da ćeš mi oprostiti.» Allah je rekao: «Ja sam sa mišljenjem Mog roba o Meni.»

Ovaj hadis nosi vrhunac nade u milost Uzvišenog Allaha. Subhanallah, hvala Allahu, koji je Apsolutni Gospodar. Koji je Neovisan o bilo kome. Ako bi u ljudima tražili utočište, ne samo da bi činili širk (pridruživali Allahu druga), nego ne bi nikada pravo utočište pronašli. Samo onaj koji utočište traži na pravoj adresi, može pronaći smiraj duše i utočište.

Nije to virus i zaraza samo današnjeg društva, i u povijesti islama je bilo ljudi koji su donosili sud i ljude trpali u Džennet ili Džehennem, ne razmišljajući o posljedicama. Samo je Allah,dž.š., Sudac i kod njega utočište tražimo.

Ljubav Gospoda spram ljudi je tolika da kada bi svi okeani bili tinta a stabla mastila, ne bi presušile Njegove riječi (el-Kehf, 109). Jer kada neko voli nekog, inspiriran je da proizvodi tomove knjiga.

Ljubav Stvoritelja prema čovjeku je tolika da mu konstantno stvara idealan ambijent za razvoj, potičući gipkost svakog nerva i rad svake ćelije.

Ljubav Gospodara prema čovjeku je tolika da kupuje od njega ono što mu je poklonio da bi mu podario presretnu vječnost: Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati… (Tewba,111.)

Allah,dž.š., neumorno bdije nad svojim stvorenjima i pravi im ugodan ambijent. Uzvišeni Allah je Tvorac i Kreator našeg života, i pored toga, On Uzvišeni iz Svoje Ljubavi prema čovjeku, kupuje naš imetak i naš život, kako bi nam podario vječno uživanje u Džennetu.

Draga braćo, sa ovog časnog mjesta, u ovom posebnom danu, želim da nas sve pozovem da svoj život posvetimo uljepšavanju a ne poružnjavanju, popravljanju a ne kvarenju, miru a ne ratu, dobronamjernosti a ne zlonamjernosti, zbližavanju a ne udaljavanju, jer to je put Allahovih odabranika i poslanika, to je put Muhammeda,a.s., to su vrijednosti islama i to je ono s čime je Uzvišeni Allah zadovoljan.

Molim Uzvišenog Allaha,dž.š., da u našim srcima probudi lijepo mišljenje o našem Gospodaru, i da budemo od onih koji će dobronamjerno uljepšavati, popravljati i zbližavati, a da ne budemo od onih koji će zlonamjerno kvariti, zavađati, udaljavati ljude međusobno. Amin!

Jönköping, 28.2.2014.god.

Amsal Memić

Odsjaji Dženneta

Hvala Allahu,dž.š., Gospodaru svjetova, koji je čovjeka stvorio u najljepšem liku i koji budno motri nad Svojim stvaranjem. Salavat i selam Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima koji su ljude pozivali u vjeru u jednoga Boga. Posebno salavat i selam posljednjem Allahovom poslaniku, Muhammedu,a.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima, vrlim šehidima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 21.februar 2014.godine i 21.rebiu-l-ahir 1435.h.g. Osluhnemo li malo ljudsku unutrašnjost, i osvrnemo li se oko sebe, vidjet ćemo ne mali broj ljudi koji zemljom hodaju bez nekog cilja, koji ne znaju šta hoće u životu, ili koji misle da znaju šta žele a zapravo ne znaju, kao i one koji znaju šta žele u ovosvjetskom životu, međutim, to nije vrijedno spomena itd. Allah,dž.š., u Časnom Kur’anu na više mjesta spominje Džennet i Džehennem kao konačna odrešta i vječna staništa ljudi.

Sve je manje onih koji svoje postupke na ovom svijetu usmjeravaju ka Džennetu, jer su to časne prostorije koje je Uzvišeni Allah pripremio ljudima koji su svoja srca očistili od svega onoga s čime On Uzvišeni nije zadovoljan. Uzvišeni Allah u suri Šu’ra kaže:

I učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati,

I ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti

Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti

Samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.

I dženent će se čestitima približiti, a džehennem zalutalima ukazati.

Ovo je kur’anska dova Ibrahima,a.s., kao primjer jednog Allahovog prijatelja koji traži od Onoga koji sve daje, i koji ima ispravnu viziju na ovom svijetu. Iz navedenog kur’anskog citata se nedvojbeno razumije da su srca džennetlija čista, što je odličan povod da preispitamo svoje skrivene želje pa da uvidimo da li smo dostojni džennetskog prostora i čistoće.

Ova dova je dova stimulacije svakog muslimana koji ispravo razumije svoju ulogu na ovom svijetu i koji je svoj život usmjerio na pravi put. Svaki musliman ima obavezu čišćenja svoga srca kao pripremu vize za ulazak u najčistije, najljepše, najplemenitije i najbolje prostorije, koje ljudsko oko nije vidjelo, što ljudsko uho nije čulo i što nije moglo na um pasti čovjeku.

Prenosi se od Enaes ibn Malika,r.a., da je Resulullah,s.a.w.s., rekao:

Zaista u Džennetu ima čaršija u koju će stanovnici Dženneta ići svakog petka, pa će puhnuti sjeverni vjetar i rasuti se po njihovim licima i odjeći, čime će se povećati njihova draž i ljepota. I vratit će se svojim porodicama pa će se jedni drugima učiniti još ljepšim. A porodica će im reći ‘Tako nam Allaha, vi ste se u međuvremenu proljepšali.’ A oni će odgovarati: ‘I vi, tako nam Allaha, izgledate ljepše’. Hadis prenosi Muslim

Ovaj hadis Allahovog poslanika,a.s., je prikaz jednog džennetskog događaja, koji će osjetiti stanovnici dženneta, a koji nas ujedno i priprema na ovom svijetu i ukazuje na način društvenog djelovanja. Iz navedenog hadisa se mogu izvesti mnoge koristi koje čovjeka pripremaju za vječnu sreću:

Postojanje određenog sedmičnog termina za izlazak na posebno mjesto okupljanja, posjete, druženja;

To nam ukazuje na važnost socijalnog života ljudi i na bitnost zajednice, džemata, jer se u hadisu spominje odlazak stanovnika, što govori o množini, odnosno zajednici.Ta druženja treba du budu ugodna, korisna, prijatna, motivirajuća itd. A to je uvjet za ono što slijedi u hadisu, a to je:

Iskustvo sa ugodnim vjetrom koji uvećava ljepotu i draž svojim dodirom;

Takva druženja nas zapravo ispunjavaju i uvećavaju dobrotu u našim srcima, a naša djela su manifestacija stanja našeg srca, pa ako je naše srce u ugodnom društvu, ono će poslije zračiti ugodnu atmosferu, a ako je u neugodnom društvu, ono će zračiti neugodnu atmosferu. Nakon toga u hadisu se spominje porodica:

Razmjena informacija i iskustava sa članovima porodice pri povratku;

Porodica je temelj jedne zajednice, i dobri unutar-porodični odnosi su osnova za napredak i uspjeh jedne zajednice. Zato se u navedenom hadisu nakon ugodnog druženja spominje odlazak porodici i razmjena iskustava. Razgovori unutar porodice su sve više otuđeni savremenom tehnikom i tehnologijom pa se nećete iznenaditi kada vidite da otac i djete u kući razgovaraju preko neke od društvenih mreža putem interneta, i sl. Zato se u hadisu spominje upravo razgovor sa članovima porodice, a nakon toga doalazi:

Primanje i davanje komplimenata kao odraz osjećaja zadovoljstva uzrokovanog neočekivanim prijatnostima koji razveseljuju;

To je šlag na tortu jednog prijatnog druženja koje se u konačnici ugodno i prijatno odražava na našu porodicu, i popravljanje našeg duševnog stanja se odražava i na popravljanje duševnog stanja cijele porodice.

Molim Uzvišenog Allaha da naša srca očisti i pripremi za boravak u najčistijim prostorijama, i da našu zajednicu učini prijatnom i primjernom zajednicom koja će osvjetljavati i zračiti prijatnim i ugodnim mirisima, i da se na uspjehu naše zajednice najljepši osjećaji odraže u našim porodicama. Amin!

Jönköping, 21.2.2014.god.

Amsal Memić