Objavljeno četvrtak, 23 Oktobar 2014 12:05

Autor Edin Dedic

Ibn Tejmijje je u svojim knjigama jasno naglasio razliku između ispravnog i iskrivljenog tesavvufa. Stao je u odbranu poznatih sufijskih šejhova, poput Džunejda, Rifa’ija i dr., dok je za šejha Abdu-l-Kadira el-Gejlanija govorio „naš šejh“ (šejhuna). U ovom vremenu smutnji, podjela, sukoba i neprijateljstava koja su, bez imalo sumnje, posljedica nereda (fesad) u našim dušama, slijeđenja strasti (heva), umišljenosti, oholosti i sebičnosti, tesavvuf kao islamska nauka o odgoju duše je potrebnija nego ikada. Zbog toga je važno da prema tesavvufu zauzmemo ispravan i objektivan stav, odvojimo ispravno od neispravnog, i ne dopustimo da zbog onih koji pogrešno predstavljaju tesavvuf ili onih koji ga ne poznaju i nepravedno osuđuju izgubimo ovo neprocjenjivo duhovno blago koje su nam u naslijeđe ostavili naši časni prethodnici.

Uvriježeno je mišljenje da je Ibn Tejmijje bio protivnik tesavvufa i da ga je smatrao otpadništvom, zabludom i sektaštvom. O tome svjedoče brojni tekstovi u kojima se spominje Ibn Tejmijjin negativan stav prema tesavvufu i osuda sufija i nekih njihovih šejhova. Međutim, ukoliko sagledamo Ibn Tejmijjin stav o ovom pitanju nepristrasno i u cjelini, vidjećemo da je istina potpuno drugačija. Ibn Tejmijje ne samo da nije bio protivnik (autentičnog) tesavvufa, već je bio njegov pobornik i pristalica. Zanimljivo je da je ukopan u sufijsko mezarje, kako to spominje Hafiz Ibn Kesir. (El-Bidaje ve-n-nihaje, 18/296) Iz njegovih djela, kao i djela njegovog učenika Ibnu-l-Kajjima el-Dževzijje, jasno se može zaključiti da je i teorijski i praktično bio upoznat sa naukom o tesavvufu. Iako je imao drugačiji stav o nekim pitanjima koja se ne tiču same suštine i osnova tesavvufa u odnosu na većinu sufijskih šejhova, kao što je to bio slučaj i s nekim njegovim stavovima iz drugih oblasti, nikada nije dovodio u pitanje same temelje tesavvufa. U ovom kratkom osvrtu spomenućemo neke od njegovih stavova o tesavvufu i sufijama.

Tesavvuf je zasnovan na ispravnim temeljima

Ibn Tejmijje nije smatrao tesavvuf novotarijom koja je uvezena u islam i suprotstavljena temeljima islamskog vjerovanja i učenja. El-Kušejri kaže: „Znajte, Allah vam se smilovao, da su učitelji (šejhovi) ove skupine (sufija) postavili principe svog puta na ispravnim osnovama vjerovanja (tevhid) i tako sačuvali svoje vjerovanje od novotarija (bid’ata) i slijedili ono što su preuzeli od prvih generacija (selefa) i sljedbenika Sunneta (ehlu-s-sunnet) od tevhida, bez pripisivanja sličnosti (temsil) i negiranja svojstava (ta’til).“ Ibn Tejmijje je ove riječi prokomentirao na sljedeći način: „Ovo su ispravne riječi. Riječi predvodnika šejhova koji su prihvaćeni od strane Ummeta upućuju na to da su oni bili na onome na čemu su bile prve generacije i sljedbenici Sunneta, a to je ispravno vjerovanje (tevhid), bez pripisivanja sličnosti i negiranja svojstava. Oko ovih riječi se slaže najveći dio skupina koje pripadaju Sunnetu, iako se razilaze oko nekih pitanja da li je tu riječ o pripisivanju sličnosti ili negiranju svojstava?“ (El-Istikame, 91) Ibn Tejmijje smatra neispravnim stav onih koji kažu da su sufije novotari koji ne slijede Sunnet, ali i stav onih koji pretjeruju u pohvalama na njihov račun. On smatra da je istina između ta dva stava, tj. da su oni poput svih drugih skupina koje su na Pravom putu i da među njima ima „bliskih“ (mukarreb), „koji prednjače u dobrim djelima“ (sabik), „sretnih“ (ehlu-l-jemin), te onih „koji sebi čine nepravdu“ (zalimun li nefsihi) i griješnih.“

Ibn Tejmijje sufije dijeli u tri kategorije:

1. a) istinske sufije (sufijetu-l-hakaik)
2. b) sufije koje žive u hanikahima i izdržavaju se od vakufa (sufijetu-l-erzak).
3. c) sufije spoljašnosti i forme (sufijetu-r-resm).

A sufijama se pripisuju i skupine heretika koje, u biti, nemaju ništa s tesavvufom i svi poznati sufijski šejhovi ih odbacuju i odriču ih se. (Medžmu’atu-l-fetava, 11/14)

Ljudi veoma često griješe, kaže Ibn Tejmijje, u ophođenju prema drugima, odnosno u ljubavi i mržnji, prijateljstvu i neprijateljstvu. Većina ljudi kada vidi kod čovjeka nešto što mu se dopada, zavoli ga u potpunosti i ne primjećuje neke loše strane i osobine, i obratno. Ehlu-s-sunnet ve-l-džema’at, na osnovu Kur’ana, Sunneta i idžma’a, stoji na stanovištu da vjernik zaslužuje nagradu za svoja dobra djela i kaznu za svoja loša djela, odnosno da se kod svakog vjernika nalazi i pohvalnih i pokuđenih stvari. (Medžmu’atu-l-fetava, 11/13)

Upotreba termina „tesavvuf“ i „sufija“ nije sporna

Nažalost, danas je mnogo formalista koji cjepidlače i zatežu oko naziva stvari, ne osvrćući se na sadržaj i značenje. Takvima smetaju i sami nazivi tesavvuf i sufija i smatraju to nedozvoljenim, te pozivanjem u sektaštvo i podjele, jer je, prema njihovom stavu, dozvoljeno koristiti samo nazive islam i muslimani. Za Ibn Tejmijju, kao i neke poznate učenjake i imame iz prvih generacija, upotreba ovih naziva uopće nije bila sporna. On kaže: „Izraz sufija nije bio frekventan u prva tri stoljeća, već je to postao kasnije. Prenosi se da ga je koristio veći broj imama i šejhova, kao što su Imam Ahmed bin Hanbel, Ebu Sulejman ed-Darani i dr. Prenosi se da ga je koristio Sufjan es-Sevri, a neki spominju i da je to činio Hasan el-Basri.“ (Medžmuatu-l-fetava, 11/7) Imam Ez-Zehebi je, također, koristio ovaj naziv za mnoge učenjake. Tako u biografiji Ebu Hamze el-Bagdadija kaže: „Šejh šejhova Ebu Hamza Muhammed bin Ibrahim el-Bagdadi es-Sufi družio se sa Bišrom el-Hafijem, Imamom Ahmedom i učio je od Sirrija bin Mugallisa. Bio je dobar poznavalac kiraeta.“ Zatim na kraju biografije spominje da mu se Imam Ahmed obraćao riječima: „Sufija, šta ti kažeš o ovom pitanju?“ (Sijer, 13/166)

Ibn Tejmijje preferira stav da je termin sufi izveden iz riječi suf-vuna, s obzirom da su sufije bile poznate po oblačenju vunene odjeće. Međutim, njihov put nije zasnovan samo na tome, smatra Ibn Tejmijje, niti su oni to smatrali obavezujućim. Njihov cilj je postizanje stupnja siddika koji je najveći stupanj nakon vjerovjesništva. Uzvišeni kaže: „Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika (siddikin), i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!“ Zbog toga su smatrali da su sufije najbolja stvorenja nakon poslanika.

14 Juli 2014

Autor Mustafa Spahic

U Kur’anu se na više mjesta i u nekoliko sura, u različitim kontekstima navodi broj sedam. Fascinantna je i frekventnost broja sedam u islamskim obredima i interpretativnoj tradiciji islama. 

Na Allahova znamenja i znake stvaranja Kur’an poziva i upozorava da ona postoje na Zemlji i u nama samima: „Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima- zar ne vidite. A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. a tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina kao što je istina da vi govorite!“ (Ez-Zarijat, 20-23)

Na ova znamenja rekacija mudraca je – Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama su dva nepobitna dokaza da ima i postoji Bog (Kant).

Drugi mudrac Pitagora istinu postojanja Boga branio je matematičko-logičkim putem pomoću brojeva. Naime, tvrdio je on, broj jedan nalazi se i sadržan je u svakom drugom broju, a nijedan drugi broj ne nalazi se u broju jedan. Kazano jezikom mudrosti Bog je sve, u kontekstu stvaranja i održavanja svjetova i stvorenja, a u okviru Njegovog Bića Bog je samo Bog. „Kur’ansko izlaganje posvećeno je, zapravo, utemeljenju nauka kojem je vrhovno načelo i svrha Bog. On se određuje Zadnjim bitkom ili Istinom. On prethodi svemu i ono je što ostaje iza svega, vidljiv je i tajan i zna svaku stvar. Najprije je On Stvoritelj i Sudac. Ima neograničenu moć nad stvorenjima, a svojstva su mu vrhovni vladar i sudac. Bog je, zatim, u Kur’anu određen kao Jedini i Jedan u Samom Sebi. Bog je u odnosu na čovjeka jedino Božanstvo (Vahid), a u Samom Sebi, Jedan je u Svojoj Božanskoj naravi (Ehad). Oba se ova imena obuhvaćaju u jedinstvu (Tevhid) i Njegovoj apsolutnoj transcendenciji. On je Svemoćan i Milostiv, što su dva momenta nedohvatne tajne, a izražavaju Njegovu aktivnotvoračku poziciju i dobrostivo-uslužnu brigu za čovjeka. Kako je Bog metaempirički Bitak, On je nedostiživ ljudima koji su ograničeni svojim osjetilima. On je, stoga, iznad svakog poimanja i predstavljanja. Njegova transcendencija izvodi se iz toga što je On s one strane ograničenja vremena, prostora i osjetilne egzistencije svijeta. On im, naime, prethodi. Ali je, također, imanentan dušama (Enfus) i Red koji prožima prostor i vrijeme (Afak).“ Nerkez Smailagić, „Uvod u Kur’an“, Zagreb, 1975.

S druge strane, Kur’an poziva ljude na nepobitna i neizbrojiva znamenja Allahovog stvaranja na nebesima, Zemlji, u samim ljudima i svim stvorenjima.

Broj sedam u Kur’anu

Beskrajno je izazovno da prva sura Kur’ana El-Fatiha, koja je njegov uvod, prolegomena i koja navješćuje sve Kur’anske teme i planove ima sedam ajeta ili stavaka. Drugo, Kur’an svjedoči da Džehennem (pakao) ima sedam vrata: „A Džehennem je stjecište svima njima (šejtanima i nevjernicima i zabludjelima) odreda. U njemu je sedam kapija i određeni dio njih propustit će svaka kapija.“ (El-Hidžr, 43 i 44)

Treće, Kur’an kazuje o sedam nebesa i sedam slojeva (katova) Zemlje. „Allah je Onaj Koji je sedam nebesa stvorio, a i zemalja isto toliko. Odredba Njegova do svih njih dospijeva, zato da biste vi znali kako Allah sve može učiniti i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata.“ (Et-Talak, 12)

Geologija uči da Zemlja ima sedam slojeva. Na površini Zemlje je vodeni sloj- litosfera koja čini 70% Zemljine površine. Toliki je procenat vode i u novorođenčetu- Ve džealna mine-l-mai kulle šejin – Mi smo iz vode sve živo učinili.“ (El-Enbija, 30) Drugi kopneni sloj litosfere je veoma tanak u odnosu na ostale slojeve. Treće, ispod ovih slojeva nalazi se gornji plašt. Četvrto, ispod gornjeg plašta slijedi donji plašt. U sastavu ovog sloja nalaze se materije poput silikona, magnezija, kisika, željeza, kalcija i aluminijum. Šesto, ispod ovog sloja dolazi vanjsko jezgro koje čini 30% Zemljine zapremine. Unutar vanjskog jezgra nalazi se fluid koji djeluje kao generator pokretan Zemljinom rotacijom proizvodeći zaštitno magnetno polje oko Zemlje. Sedmo, to je unutrašnje jezgro koje je zapreminski jedan od najmanjih slojeva.

Kur’an osim sedam nebesa i sedam zemalja, kazuje i o sedam mora: „Samo Allahu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, Allah je doista neovisan i hvale dostojan. A da su zbilja sva stabla na Zemlji pera, a i da se more, kad presahne produlji potom još za sedam mora ne bi se ispisale i presahle Allahove riječi! Allah je uistinu silan i mudar.“ (Lukman, 27)

Kada Kur’an kazuje i svjedoči o uništenju Hudovog naroda Ada sveuništavajućom ledenom olujom i vjetrom onda se kaže da je ta oluja neprestano trajala seb’a lejalin – sedam noći i semanijjete ejjamin – osam dana, što znači da je otpočela danju, a prestala sa nastupom osme noći: „A kad je posrijedi narod Ad, on uništen bi vjetrom ledenim, moćnim, silovitim, kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljene kao šuplja datulina debla vidio, i vidiš li da je iko od njih ostao? (El-Hakkatu, 6-8)

Kada su u pitanju mladići koji su se u ime Boga sklonili u pećinu-Kehf ljudi nagađaju koliko ih je bilo: trojica, četverica, peterica, šesterica, sedmerica: „Neki će reći: Bila su trojica, pas njihov bio je četvrti, a neki će govoriti: Bila su peterica, pas njihov bio je šesti, nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi. Kaži: Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno i ne pitaj o njima od njih nikoga.“ (El-Kehf, 22)

U suri Jusuf, a.s., a kome je Allah podario mu’džizu tumačenja snova, navodi se broj sedam. Vladar je sanjao san o sedam debelih i sedam mršavih krava i sedam zelenih i sedam sasušenih klasova, niko osim Jusufa ne zna protumačiti san – „A vladar kaza: Ja sam zbilja sanjao kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih krava i sanjao sam sedam zelenih klasova i sedam drugih sasušenih. O svito, velikaši, doglavnici i savjetnici, protumačite mi san i dajte mi značenje sna moga, ako ste vi oni što snove znaju tumačiti? Zbrkanih ili košmarnih snova- povikaše oni- mi nismo znalci tumačenja snova tih.“ (Jusuf, 43 i 44) To kaže racionalni, pozitivni, diskurzivni um koji može dokučiti samo ono što je tačno i što je tu. Iza tog uma nastupa Jusuf kome je Allah podario viziju budućnosti i moć kazivanja istine: „O Jusufe, o prijatelju (iz tamnice) daj nam značenje o: sedam mršavih krava pojede sedam debelih krava i o sedam zelenih klasova i sedam drugih sasušenih klasova, da bi se obratio ljudima pa da znaju i oni! I on reče: Sedam godina ćete zaredom sijati, pa što požanjete, vi to u klasju (zalihama) ostavite, osim malo onoga što ćete da jedete. A zatim će nakon godina tih, sedam teških godina uslijediti, koje će pojesti sve što ste za njih pripremili, izuzev malo onoga što ćete za sjetvu čuvati. A zatim će, nakon godina tih, godina doći u kojoj će ljudima obilno kišiti, u njoj će oni mnogo grožđa cijediti.“ (Jusuf, 46-49)

Broj sedam u moralno-etičkoj sferi

Od deset zapovijedi u Starom zavjetu sedam su zabrane: 1) Nemoj imati drugih bogova uza Me (monoteizam); 2) Ne kuni se lažno; 5) Ne ubij; 6) Ne čini blud i preljub; 7) Ne kradi; 8) Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega; 9) Ne poželi žene bližnjega svoga i 10) Ne poželi imetka bližnjega svojega.

Kada Lukman, a.s., savjetuje svoga sina daje mu sedam osnovnih savjeta života: 1) Da ne čini širk Allaha, jer to je izvor najvećeg nasilja; 2) Da najljepše i najbolje postupa prema roditeljima; 3) Da ni u čemu ne slijedi i ne sluša roditelje što je suprotno vjeri i Stvoritelju; 4) Dobro ili zlo bilo gdje učinjeni: na nebesima, na Zemlji ili mračnoj stijeni stići će pred Allaha; 5) Klanjaj, naređuj da se čini dobro, a zabranjuj zlo i strpljivo podnosi što te zadesi na Allahovom Putu; 6) Iz nadmenosti, oholosti i gordosti od ljudi ne treba lice okretati. Allah ne voli ohole i samohvalisave; 7) U hodu treba biti odmjeren, a u govoru smiren, a ne bučan i preglasan. Najružniji je glas magarca kada reve i riče.

Prema imamu Gazzaliji, sedam je bolesti duše i srca: 1) el-kibru – oholost; 2) el-hasedu – zavidnost i zluradost; 3) el-buhlu-vel-fahša – škrtost i sebičnost; 4) hubbi-Dunja – bolesna i neograničena ljubav prema Dunjaluku; 5) hubbi-džah – bolesna i neograničena ljubav prema zvanjima i častim; 6) udžub – taština, narcisoidnost, samoljubivost i 7) enanijjet – stavljanje sebe u centar svijeta, apoteoza sebe, u sve ja ili japajakanje.

Sedam glavnih grijeha prema katoličkom katehizmu su: 1) oholost; 2) lakoumnost; 3) blud; 4) zavist; 5) neumjerenost u jelu i piću; 6) srditost i 7) lijenost.

Poslanik islama kaže: Čuvajte se sedam zala koja upropašćuju onoga ko ih čini: 1) širka (idolatrije); 2) sihra (magije); 3) ubijanja na pravdi Boga i bez razloga; 4) kamate; 5) imetka jetima (siročeta); 6) izdaje u borbi i ratu i 7) potvore za blud (poštene i čestite vjernice). (I. P. H., 224)

U drugoj predaji Muhammed, a.s., kaže: „Sedam vrsta ljudi Allah će smjestiti pod Svoj hlad i zaštitu onoga Dana kada drugoga hlada i zaštite osim Njegove neće biti. To su: 1) pravedan vladar; 2) mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu; 3) čovjek čije je srce vezano za džamiju; 4) dvojica ljudi koji se u ime Allaha druže, prijateljuju i pomažu; 5) čovjek koga pokuša zavesti lijepa i ugledna žena koja mu se sviđa a on je odbije sa riječima: Ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova; 6) čovjek koji se u samoći sjeća, zikr čini Allaha pa mu suze poteknu i 7) čovjek koji dijeli sadaku tajno, tako da mu ne zna ljevica šta dariva desnica.“ (I. P. H., 906)

Interesantno je da je Allah, dž.š., naredio sedam farz ili obaveznih namaza. To su: sabah, podne, ikindija, akšam, jacija (svaki dan), džumuu petkom i dženazu kad ko preseli na Ahiret. Sedam je tavafa oko Kabe, sedam puta se obavlja saj na Saffi i Mervi, sedam kamenčića se baca na Mini.

Također, Muhammed, a.s., upozorava muslimane da djeca, kada navrše sedam godina, da ih podučavamo klanjati a kada navrše deset godina da ih prisiljavamo da klanjaju. Zato je grijeh i zločin upisivati djecu u bilo koju obaveznu školu prije navršenih sedam godina.

U sedmom mjesecu hidžretskog kalendara, redžebu, Muhammed, a.s., je doživio Isra i Mi’radž. To je bilo prije Hidžre. Na Mi’radžu je naređen drugi islamski šart, namaz.

Druge zanimljivosti broja sedam

Dijete se obično rađa u devetom mjescu od začeća. Međutim i kada se rodi i u sedmom mjesecu (sedmanče) ono ostaje živo, a u osmom teško ili nikako. Sedam je otvora, ukoliko se ne računa koža, na glavi čovjeka: dva oka, dva uha, dvije nosne šupljine i usne. U svakom normalnom i nefaličnom čovjeku ima pet osjetila, svijest i savjest. Osjetila i svijest služe za znanje, spoznaju, izvana, a savjest za spoznaju iznutra.

Sedmica ili hefta iznosi sedam dana. To su: 1) petak; 2) subota; 3) nedjelja; 4) ponedjeljak; 5) utorak; 6) srijeda i 7) ketvrtak. Sedam riječi sa velikim značenjem i moćima su: 1) voda; 2) vazduh; 3) vjetar; 4) vatra; 5) vrijeme; 6) prostor i 7) svjetlost. Vrijeme je jedini Bogom određeni svjedok stvaranja, a prostor je jedino Bogom određeno mjesto bivanja i zbivanja svega.

Sedam osnovnih umjetnosti su: 1) slikarstvo; 2) vajarstvo; 3) muzička umjetnost; 4) književnost; 5) pozorišna umjetnost; 6) arhitektura i 7) filmska umjetnost. Sedam najvećih svjetskih čuda su: 1) piramide (jedine potpuno očuvane u Egiptu i Meksiku); 2) Semiramidini viseći vrtovi u Babilonu. Sagradio ih je Nabukodonosor u VI stoljeću p.n.e. Ti vrtovi su navodnjavani posebim spravama iz rijeke Tigris; 3) Artemidin hram u Efesu kod Izmira, sagrađen u VI stoljeću p.n.e. Hram je sagrađen od mermera sa drvenim krovom. Proporcija: dužina 115 m, širina 55 a visina 12 metara. 4) Zeusov kip u Olimpiji, koji je isklesao Fidije 435. p.n.e. Tijelo Zeusovo je od slonove kosti, odjeća od zlata, a visina 12 metara; 5) Mauzolej u Halikarnasu (Turska), Velika mramorna grobnica za Mausola, vladara Perzijskog carstva visoka 41 metar. Nekoliko sačuvanih kipova iz mauzoleja u Halikarnasu se i danas nalaze u Britanskom muzeju u Londonu; 6) Kolos na Rodosu je bio veliki kip sačinjen od bronze visok 37 metara u Egejskom moru blizu luke Rodos. Iz određenih otvora tog kolosa branioci su ispuštali vatru i vrelo ulje na neprijateljske brodove, koji su htjeli uploviti u luku i osvojiti je. Razoren je za vrijeme zemljotresa godine 224. p.n.e. 7) Svjetionik na otoku Faros blizu luke Aleksandrije. Bio je visok 122 metra, a sagrađen je za vrijeme Ptolomeja II u sedmom stoljeću p.n.e. Temeljni dio je bio kvadratnog, srednji osmougaonog, a gornji dio kružnog oblika. Srušio ga je žestok zemljotres.

Uz sedam svjetskih čuda treba navesti sedam rimskih brežuljaka:. To su: 1) Palatin; 2) Kapitoilj; 3) Aventin; 4) Celij; 5) Eskvilin; 6) Viminal i 7) Kvirinal.

Navesti sedam rimskih, a izostaviti sedam istanbulskih brežuljaka bila bi nedopustiva sramota. To su: 1) Top Kappi-Saraj; 2) Čemberli Taš; 3) Bajazit; 4) Fatih; 5) Javuz Selim; 6) Edirne Kapi i 7) Kodži Mustafa-paša.

Na kraju ono što je ekstra izazovno, poticajno i interestantno jeste da je početkom sedmog stoljeća po miladu, preciznije 610. u mjesecu ramazanu u Noći Kadra, na brdu En-Nur, u pećini Hira u blizini Mekke, Allah, dž.š., počeo spuštati i objavljivati Kur’an Muhammedu, a.s. Za svega 23 godine koliko je trajalo objavljivanje Kur’ana, dok je Muhammed, a.s., bio živ, čitav Arabijski poluotok (Arabija Petrea, Nedžd, Hidžaz, drevna Asirija, Hadramevt, Meskat, Oman, Jemen, današnji Kuvajt, Katar, Bahrejn (El-Hassa) i Ujedinjeni Arapski Emirati bili su u Daru-l-islamu – Kući islama. Samo nakon 34 godine od Poslanikovog preseljenja na Ahiret, koje se dogodilo 8. juna 632. po miladu, već 656. u doba trećeg halife h. Usmana u sastavu Daru-l-islama – Kuće islama, pored čitavog Arabijskog poluotoka, nalazili su se drevna Perzijska carevina, drevna Mezopotamija, u kojoj su nekada bila sumerska, haldejska, akadska, babilonska i asirska carstva, sva Sirija i Palestina, što uključuje i današnji Izrael, Jordan i Liban i uzduž i poprijeko drevni hiljadama godina stari faraonski Egipat i sva sjeverna Afrika, što uključuje današnju: Libiju, Tunis, Alžir i Maroko. To je sažeo Napoleon u jednu kratku rečenicu: Muslimani su za pola stoljeća osvojili pola do tada poznatog svijeta. http://www.preporod.ba

17 Septembar 2014

Autor Elnur Salihovic

Kurbani se kupuju isključivo od Bošnjaka diljem BiH / Kurbani će ove godine biti kupljeni, žrtvovani i podijeljeni na područjima Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika, Žepe, Rogatice, Foče, Višegrada, Gacka, Prnjavora i drugih mjesta / Preko 100 tona mesa podijeljeno u humanitarne svrhe, bolnicama, sirotištima…Kurban kao institucija, propis, obaveza duboko je ukorijenjena u tradiciji muslimana. Tradicija stara hiljadama godina, od Ibrahima i njegovog sina Ismaila alejhima selam, čuvana je kroz generacije muslimana i očuvana sve do danas. Sam pojam kurban primarno znači približavanje, u konkretnom slučaju približavanje Bogu putem prinošenja žrtve i izvršavanja Njegove naredbe. Iako kurban podrazumijeva određenu vrstu žrtvovanja, mnogobrojne su blagodati koje on donosi onome ko ga kolje kao i zajednici u kojoj se ovaj propis izvršava. Musliman koji kolje kurban čisti svoju dušu i štiti sebe i svoju porodicu. Izvršavajući obavezu klanja kurbana, musliman se približava Uzvišenom Allahu, a u isto vrijeme približava se i svojoj porodici, komšijama, prijateljima, siromasima i drugima koji budu obuhvaćeni podjelom kurbanskog mesa.  Najvidljivije blagodati kurbana su u blagodatima od podjele kurbanskog mesa. U muslimanskoj tradiciji utemeljena podjela kurbanskog mesa na tri dijela, jedan za osobu koja ga žrtvuje i njegovu porodicu, drugi za komšije, rodbinu i prijatelje i treći za siromašne i ugrožene osobe, obuhvata širok krug osoba i stoljećima je efikasno sredstvo održavanja i razvoja dobrih međuljudskih odnosa. Kroz ovakav način podjele kurbanskog mesa, koji je preporuka Muhammeda alejhi sselam, naglašena je općedruštvena korist kurbana i podsticanje na međusobno pomaganje i saradnju. Stoga je veoma značajno njegovati tradiciju klanja kurbana u svojim baščama i gore navedene podjele kurbanskog mesa. Međutim, iz godine u godinu sve je veći broj muslimana, pripadnika Islamske zajednice u BiH, prvenstveno onih koji žive u urbanim sredinama u domovini i dijaspori, koji nisu u mogućnosti kurban zaklati na tradicionalno uobičajen način. To ni u kojem slučaju ne umanjuje vrijednost i značaj njihovog prinošenja žrtve. Pripadnici Islamske zajednice u BiH koji nisu u mogućnosti kurbane zaklati kod svojih kuća, već nekoliko decenija imaju priliku da svojim kurbanom postignu i dodatne blagodati na način da njihovi kurbani budu u cijelosti usmjereni za ishranu učenika medresa i studenata, povratnike, javne kuhinje, bolnice, domove za nezbrinutu djecu, djecu bez roditelja i osobe sa posebnim potrebama. Višedecenijska praksa uplata kurbana za potrebe naših mederesa i druge institucije od opće koristi u društvu, koju je inicirao muderris Gazi Husrev-begove medrese rahmetli hafiz Kjamil Silajdžić, pokazala se kao jedan od najznačajnijih projekata za Islamsku zajednicu u BiH sa višestrukim koristima za Zajednicu i društvo u cjelini.

100 tona mesa za humanitarne svrhe

Samo u 2013. godini u akcijama organiziranog klanja kurbana od strane naših medresa i Rijaseta Islamske zajednice u BiH, zaklano je 11.806 kurbana i dobiveno je više od 300 tona mesa. Kurbansko meso iz ovih akcija je prvenstveno korišteno za ishranu učenika medresa i studenata islamskih fakulteta, ali je značajan dio, više od 100 tona mesa, podijeljen u humanitarne svrhe za javne kuhinje, bolnice, studentske domove, domove za nezbrinutu djecu i osobe sa posebnim potrebama, staračke domove, vrtiće, povratnike i siromašne i ugrožene osobe. Svaka od medresa vodi akciju klanja kurbana za svoje potrebe za uplate iz Bosne i Hercegovine, a Rijaset Islamske zajednice imenuje komisiju koja vodi akciju za uplate iz bošnjačke dijaspore i kordinira rad komisija na nivou medresa.  Može se reći da je akcija kurbana i prikupljanja kurbanskih koža, zajedno sa organiziranim prikupljanjem zekata i sadekatu-l-fitra od strane Islamske zajednice u BiH, bila ključna za očuvanje i razvoj odgojno-obrazovnih institucija Islamske zajednice u BiH, a samim tim i očuvanje i razvoj Islamske zajednice u BiH.

Ove godine već 1.150 kurbana kupljeno

Koliko god je važan aspekt podjele kurbanskog mesa, važan je i aspekt nabavke kurbana, što se veoma često zanemaruje. Puni efekat i  dodatnu blagodat od našeg kurbana možemo postići ukoliko naše kurbane nabavljamo na domaćem tržištu, a posebno u područjima gdje žive naši povratnici u manjem BiH entitetu. Uzgoj kurbana je velika prilika za razvoj područja u kojem žive naši povratnici. Svjedoci smo da mnoge domaće i međunarodne humanitarne organizacije u dane Kurban bajrama dijele velike količine kurbanskog mesa povratnicima. Kupovina kurbana od povratnika je mnogo veća i strateški važnija podrška, od same podjele kurbanskog mesa u tim područjima. Nažalost, od oko 200.000 kurbana, koliko se zakolje u Bosni i Hercegovini u dane Kurban-bajrama najviše koristi imaju prepodavači, uvoznici i susjedne zemlje. Vrijednost kupljenih kurbana u dane bajrama prelazi vrijednost od 60 miliona KM. Ove činjenice ukazuju na gotovo neiskorištenu blagodat kurbana za razvoj naše države i podrške jednoj od najznačajnijih kategorija u našem društvu. Bošnjaci u Srebrenici, Bratuncu, Vlasenici, Zvorniku, Foči, Višegradu i drugim mjestima gotovo da nemaju mogućnost zaposlenja u institucijama i kompanijama u manjem BiH entitetu i jedinu opciju da opstanu vide u poljoprivredi i stočarstvu.

Svake godine kupovinom se pomažu bh domaćinstva

Komisija Rijaseta Islamske zajednice u BiH je prepoznala potrebu značajnijeg otkupa kurbana u povratničkim područjima i ove godine 1.550 kurbana je već ugovoreno da se kupi u manjem BiH entitetu, uglavnom u Podrinju. Kurbani će biti kupljeni, žrtvovani i podijeljeni na područjima Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika, Žepe, Rogatice, Foče, Višegrada, Gacka, Prnjavora i drugih mjesta. Svakako, broj kupljenih kurbana na tim područjima će zavisiti i od broja uplata koje dođu iz bošnjačke dijaspore za ovu akciju. Sigurno da dobro osmišljenim aktivnostima možemo ostvariti dodatne blagodati koje nam pružaju naši kurbani, kako bi učinili našu zajednicu i društvo sretnijim i ojačali našu državu. Krajnje je vrijeme da prestanemo sa eksperimentima, poput klanja kurbana u drugim državama, samo zato što je to par desetina maraka jeftinije, da se putem kurbana još više približimo jedni drugima i kurbane kupujemo i koljemo u svojoj zemlji, kupujući od naših uzgajivača, posebno povratnika. Molimo Uzvišenog Allaha da u narednim godinama još pažljivije prilazimo našim kurbanima i nastojimo da maksimalno iskoristimo blagodati naših kurbana, postižući bolje efekte za našu državu i društvo.   http://www.preporod.com

Predavanje Hafiza Husejn ef. Čajlakovića u Bosnjackom dzematu Jönköping

U petak 12.decembra 2014.god.  u prostorijama Bosnjackog  mesdzida Jönköping sa pocetkom u 18 sati.

 Pocastite nas svojim prisustvom i obogatite i oplemenite svoje duse!!

Dobro nam dosli !!! Bujrum!!

Hafiz Husejn Čajlaković je poznati bosanskohercegovački imam, hafiz i vaiz.

Hafiz Husejn Čajlaković je rođen 30. januara 1963. godine u Orahovici kod Zenice. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1983. godine. Od 1986. godine nosi časno zvanje hafiz Kurana. Trinaest godina obavljao je dužnost imama, hatiba i muallima u džematu Babići (Orahovica, Zenica), a od 1997. godine imam je u džematu Poljice, također na području Medžlisa Islamske zajednice Zenica. Prvi je imam u Zenici, koji je nakon Drugog svjetskog rata, klanjao teravih namaz s hatmom. Na takmičenju učača Kurana u Zagrebu dva puta osvajao je drugo mjesto, a drugo mjesto osvojio je i u Sarajevu u hifzu cijelog Kurana. Završio je trogodišnji studij na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici.  Husejn Čajlaković spada među najpoznatije i najomiljenije bosanske vaize, govornike. Putuje po džematima u BiH i dijaspori. Predavanja je držao u bosanskim džematima u Americi, Njemačkoj i Švicarskoj dr.  Autor je velikog broja knjiga sa islamskom tematikom. Snimio je nekoliko CD i DVD-ova sa svojim govorima, koji sadrže mnoge šaljive, ali vrlo poučne anegdote. Najpoznatiji CD-ovi su mu “Biseri mudrosti” 1 i 2.