Ibn Tejmijje o tesavvufu i sufijama

Objavljeno četvrtak, 23 Oktobar 2014 12:05

Autor Edin Dedic

Ibn Tejmijje je u svojim knjigama jasno naglasio razliku između ispravnog i iskrivljenog tesavvufa. Stao je u odbranu poznatih sufijskih šejhova, poput Džunejda, Rifa’ija i dr., dok je za šejha Abdu-l-Kadira el-Gejlanija govorio „naš šejh“ (šejhuna). U ovom vremenu smutnji, podjela, sukoba i neprijateljstava koja su, bez imalo sumnje, posljedica nereda (fesad) u našim dušama, slijeđenja strasti (heva), umišljenosti, oholosti i sebičnosti, tesavvuf kao islamska nauka o odgoju duše je potrebnija nego ikada. Zbog toga je važno da prema tesavvufu zauzmemo ispravan i objektivan stav, odvojimo ispravno od neispravnog, i ne dopustimo da zbog onih koji pogrešno predstavljaju tesavvuf ili onih koji ga ne poznaju i nepravedno osuđuju izgubimo ovo neprocjenjivo duhovno blago koje su nam u naslijeđe ostavili naši časni prethodnici.

Uvriježeno je mišljenje da je Ibn Tejmijje bio protivnik tesavvufa i da ga je smatrao otpadništvom, zabludom i sektaštvom. O tome svjedoče brojni tekstovi u kojima se spominje Ibn Tejmijjin negativan stav prema tesavvufu i osuda sufija i nekih njihovih šejhova. Međutim, ukoliko sagledamo Ibn Tejmijjin stav o ovom pitanju nepristrasno i u cjelini, vidjećemo da je istina potpuno drugačija. Ibn Tejmijje ne samo da nije bio protivnik (autentičnog) tesavvufa, već je bio njegov pobornik i pristalica. Zanimljivo je da je ukopan u sufijsko mezarje, kako to spominje Hafiz Ibn Kesir. (El-Bidaje ve-n-nihaje, 18/296) Iz njegovih djela, kao i djela njegovog učenika Ibnu-l-Kajjima el-Dževzijje, jasno se može zaključiti da je i teorijski i praktično bio upoznat sa naukom o tesavvufu. Iako je imao drugačiji stav o nekim pitanjima koja se ne tiču same suštine i osnova tesavvufa u odnosu na većinu sufijskih šejhova, kao što je to bio slučaj i s nekim njegovim stavovima iz drugih oblasti, nikada nije dovodio u pitanje same temelje tesavvufa. U ovom kratkom osvrtu spomenućemo neke od njegovih stavova o tesavvufu i sufijama.

Tesavvuf je zasnovan na ispravnim temeljima

Ibn Tejmijje nije smatrao tesavvuf novotarijom koja je uvezena u islam i suprotstavljena temeljima islamskog vjerovanja i učenja. El-Kušejri kaže: „Znajte, Allah vam se smilovao, da su učitelji (šejhovi) ove skupine (sufija) postavili principe svog puta na ispravnim osnovama vjerovanja (tevhid) i tako sačuvali svoje vjerovanje od novotarija (bid’ata) i slijedili ono što su preuzeli od prvih generacija (selefa) i sljedbenika Sunneta (ehlu-s-sunnet) od tevhida, bez pripisivanja sličnosti (temsil) i negiranja svojstava (ta’til).“ Ibn Tejmijje je ove riječi prokomentirao na sljedeći način: „Ovo su ispravne riječi. Riječi predvodnika šejhova koji su prihvaćeni od strane Ummeta upućuju na to da su oni bili na onome na čemu su bile prve generacije i sljedbenici Sunneta, a to je ispravno vjerovanje (tevhid), bez pripisivanja sličnosti i negiranja svojstava. Oko ovih riječi se slaže najveći dio skupina koje pripadaju Sunnetu, iako se razilaze oko nekih pitanja da li je tu riječ o pripisivanju sličnosti ili negiranju svojstava?“ (El-Istikame, 91) Ibn Tejmijje smatra neispravnim stav onih koji kažu da su sufije novotari koji ne slijede Sunnet, ali i stav onih koji pretjeruju u pohvalama na njihov račun. On smatra da je istina između ta dva stava, tj. da su oni poput svih drugih skupina koje su na Pravom putu i da među njima ima „bliskih“ (mukarreb), „koji prednjače u dobrim djelima“ (sabik), „sretnih“ (ehlu-l-jemin), te onih „koji sebi čine nepravdu“ (zalimun li nefsihi) i griješnih.“

Ibn Tejmijje sufije dijeli u tri kategorije:

  1. a) istinske sufije (sufijetu-l-hakaik)
  2. b) sufije koje žive u hanikahima i izdržavaju se od vakufa (sufijetu-l-erzak).
  3. c) sufije spoljašnosti i forme (sufijetu-r-resm).

A sufijama se pripisuju i skupine heretika koje, u biti, nemaju ništa s tesavvufom i svi poznati sufijski šejhovi ih odbacuju i odriču ih se. (Medžmu’atu-l-fetava, 11/14)

Ljudi veoma često griješe, kaže Ibn Tejmijje, u ophođenju prema drugima, odnosno u ljubavi i mržnji, prijateljstvu i neprijateljstvu. Većina ljudi kada vidi kod čovjeka nešto što mu se dopada, zavoli ga u potpunosti i ne primjećuje neke loše strane i osobine, i obratno. Ehlu-s-sunnet ve-l-džema’at, na osnovu Kur’ana, Sunneta i idžma’a, stoji na stanovištu da vjernik zaslužuje nagradu za svoja dobra djela i kaznu za svoja loša djela, odnosno da se kod svakog vjernika nalazi i pohvalnih i pokuđenih stvari. (Medžmu’atu-l-fetava, 11/13)

Upotreba termina „tesavvuf“ i „sufija“ nije sporna

Nažalost, danas je mnogo formalista koji cjepidlače i zatežu oko naziva stvari, ne osvrćući se na sadržaj i značenje. Takvima smetaju i sami nazivi tesavvuf i sufija i smatraju to nedozvoljenim, te pozivanjem u sektaštvo i podjele, jer je, prema njihovom stavu, dozvoljeno koristiti samo nazive islam i muslimani. Za Ibn Tejmijju, kao i neke poznate učenjake i imame iz prvih generacija, upotreba ovih naziva uopće nije bila sporna. On kaže: „Izraz sufija nije bio frekventan u prva tri stoljeća, već je to postao kasnije. Prenosi se da ga je koristio veći broj imama i šejhova, kao što su Imam Ahmed bin Hanbel, Ebu Sulejman ed-Darani i dr. Prenosi se da ga je koristio Sufjan es-Sevri, a neki spominju i da je to činio Hasan el-Basri.“ (Medžmuatu-l-fetava, 11/7) Imam Ez-Zehebi je, također, koristio ovaj naziv za mnoge učenjake. Tako u biografiji Ebu Hamze el-Bagdadija kaže: „Šejh šejhova Ebu Hamza Muhammed bin Ibrahim el-Bagdadi es-Sufi družio se sa Bišrom el-Hafijem, Imamom Ahmedom i učio je od Sirrija bin Mugallisa. Bio je dobar poznavalac kiraeta.“ Zatim na kraju biografije spominje da mu se Imam Ahmed obraćao riječima: „Sufija, šta ti kažeš o ovom pitanju?“ (Sijer, 13/166)

Ibn Tejmijje preferira stav da je termin sufi izveden iz riječi suf-vuna, s obzirom da su sufije bile poznate po oblačenju vunene odjeće. Međutim, njihov put nije zasnovan samo na tome, smatra Ibn Tejmijje, niti su oni to smatrali obavezujućim. Njihov cilj je postizanje stupnja siddika koji je najveći stupanj nakon vjerovjesništva. Uzvišeni kaže: „Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika (siddikin), i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!“ Zbog toga su smatrali da su sufije najbolja stvorenja nakon poslanika.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s