DOVA – FARZ SVAKOG VJERNIKA

Zahvaljujemo se Uzvišenom Allahu na svim blagodatima i ni'metima s kojima nas je počastio! Donosimo salavat na našeg Poslanika, s.a.v.s., i srdačno ga selamimo u nadi da ćemo biti u društvu sa njim, ashabima i dobrim ljudima u Džennetu-l-firdevsu.

Danas 1. Maja 2015. godine, hutbu sam naslovio sa Dova – farz svakog vjernika. Dova je, braćo, moramo priznati, nepoznanica velikog broja nas, a veoma nam je potrebna, jer je dova naš snažan oslonac, pogotovo ako imamo na umu da se dova onih kojima je učinjeno nasilje ne odbija, a nama Bošnjacima je učinjena velika nepravda i progon. Zato, ne škrtarimo sa našim dovama, a naš Gospodar Kojem upućujemo dove je Svemoćan i On nas neće ostaviti uskraćenim i poniženim!

U mnogim Kur'anskim ajetima, u različitim kontekstima, se spominje dova, a kada se ima u vidu kao što Kur'an kaže, da je „čovjek stvoren slabim” “وَ خُلِقَ الإِنْسَانُ ضَعِيفًا“, onda mu je dova i te kako potrebna i to iskrena dova, kojom se obraća svome Gospodaru i samo od Njega pomoć traži. U islamu braćo nema posrednika između Allaha, subhanehu ve te'ala, i roba koji traži.

Riječ dova (du'a) je arapskog porijekla i nastala je od glagola de'a, jed'u – moliti, tražiti. Kur'an u sebi sadrži mnogo dova, a prva Kur'anska sura, El-Fatiha i posljednje dvije Kur'anske sure su dove, tako da Kur'an započinje i završava dovom.

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 186. ajetu Sure El-Bekare:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ

Kada te upitaju o Meni Moji robovi, ti im reci da sam Ja blizu, uslišavam dovu onoga koji moli, kada Me zamoli, pa neka se i oni Meni odazovu i neka Me vjeruju, ne bi li bili upućeni!

Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, s osjećajem sigurnosti i odlučnosti.

Allah, subhanehu ve te'ala, je kako stoji u citiranom ajetu blizu Svojih robova i On se odaziva na njihove dove, a mi kao Njegova stvorenja smo dužni da poslušamo Njegov poziv i da u Njega čvrsto vjerujemo.

Kur'an spominje i dove poslanika, kao što su: Nuh, alejhis-selam, Ibrahim, alejhis-selam, Zekerijja, alejhis-selam, Junus, alejhis-selam, Idris, alejhis-selam, Jakub, alejhis-selam, Jusuf, alejhis-selam i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Kur'an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, subhanehu ve te'ala, poslanike, koji su Mu mnogo upućivali dove, već je dovu naredio, što potvrđuje 60. ajet Sure Gafir:

Gospodar vaš je rekao: „Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu, oni koji se budu oholili prema robovanju Meni, ući će u džehennem poniženi.

Dove koje upućujemo našem Gospodaru, mogu biti upućene različitim Njegovim imenima, kao što stoji u dijelu 110. ajeta Sure El-Isra’:

قُلِ ادْعُواْ اللَّهَ أَوِ ادْعُوا الرَّحْمَنَ أَيًّا مَّا تَدْعُوا فَلَهُ الأَسْمَاءُ الْحُسْنَى…

Reci: „Zovite: „Allah“ ili zovite: „Er-Rahman – Milostivi“; kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša…

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u kratkom hadisu koji bilježi imam Tirmizija definiše dovu riječima:

“الدُّعَاءُ هُوَ الْعِبَادَةُ” (الترمذي)

„Dova je ibadet!” (Tirmizija)

Allah, dželle še'nuhu, dovi daje posebnu počast, kao što stoji u hadisu, koji bilježi imam Tirmizija:

“لَيْسَ شَيْءٌ أكْرَمَ عَلَى اللَّهِ تَعَالَى مِنَ الدُّعَاءِ” (الترمذي)

„Kod Allaha nema ništa plemenitije od dove!” (Tirmizija)

Kada je to tako, braćo, upućujmo iskrene dove Allahu, subhanehu ve te'ala, Kojem pripadaju sva Vlast i Moć i Koji se raduje našim dovama!

Mi smo kao vjernici dužni da se samo Allahu, dželle še'nuhu, obraćamo i da od Njega pomoć tražimo, kao što stoji u hadisu:

„Kada moliš, moli Allaha, a kada tražiš pomoć, traži od Allaha!” (Tirmizija)

Poslanik, a.s., nije rekao traži od prijatelja, od šefa ili traži neku vezu, već kaže traži od Allaha.

Allah, subhanehu ve te'ala, od svojih iskrenih robova prima dove, koje ne sadrže grijeh, niti kidanje rodbinskih veza. U tom smislu je i hadis koji bilježi imam Ahmed:

“Svaki musliman, koji zamoli neku želju, u kojoj nema grijeha ni kidanja rodbinskih veza, Allah mu dadne jedno od troga; želji mu odmah udovolji, ostavi mu je za budući svijet ili ga sačuva od sličnog zla.” Rekoše: “Onda ćemo mnogo doviti!?” Reče: “Allah daje više.” (Ahmed)

Dova, braćo i može promijeniti kader, kao što stoji u hadisu:

„Kader ne mijenja ništa osim dove, dobra djela ne povećava osim dobročinstvo i čovjeku će biti uskraćena opskrba zbog grijeha!” (Ahmed)

Muslimani kada jedni za druge upućuju dove, Allah, subhanehu ve te'ala, preko svojih meleka im obećava isto:

 “مَا مِنْ مُسْلِمٍ يَدْعُو لِأَخِيهِ بِظَهْرِ الْغَيْبِ إِلاَّ قَالَ الْمَلَكُ الْمُوَكَّلُ: “وَلَكَ بِمِثْلِ.” (مسلم)

“Nema niti jednog muslimana koji moli u odsustvu za svoga brata, a da melek zadužen za njega ne kaže: “I tebi isto tako!” (Muslim)

Kako je lijep i poticajan ovaj hadis, braćo, pa zato molimo u odsustvu za našu braću i sestre, jer ćemo za to imati dovu meleka, a naš Gospodar će nam podariti isto i mnogo više od toga, jer su kod Njega riznice nebesa i Zemlje!

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Trojici se dova ne odbija: postaču dok se ne omrsi, pravednom vladaru i mazlumu (osobi kojoj se čini nepravda). Nju Allah uzdiže iznad oblaka i kaže Gospodar: “Tako mi Moje veličine, pomoći ću ti makar malo pričekao!” (Tirmizija)

Kada imamo na umu ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dužni smo da se iskreno obraćamo Allahu, dželle še'nuhu, u dovama koje izbijaju iz naših duša, a Njegove, subhanehu ve te'ala, riznice su nepresušne! Koristimo posebne trenutke, u kojima se dova ne odbija, a u petak ima jedan trenutak u kojem se dove primaju, bez odgađanja, pa se trudimo da pronađemo taj trenutak i obilježimo dovom!

Kur’an časni ističe da, kada je u pitanju odnos ljudi prema dovi, postoje različite kategorije ljudi. Tako npr. u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: “Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu!” Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Njih ceka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune. (El-Bekare, 200-202)

Podsjećanja radi, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena Ferhadija džamija u Banja Luci.

Braćo! Gradimo džamije i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih.

Braćo, budimo od onih koji upućuju iskrene dove Allahu, subhanehu ve te'ala, klanjajmo pet propisanih namaza, jer bez namaza nema iskrenog mu'mina, a prvo za što ćemo biti pitani na Sudnjem danu je namaz i pripremajmo se za taj Dan!

Za kraj ću da zamolim Allaha, dž.š., dovom koju je Poslanik, a.s., prenio Aiši, r.a.:

„Gospodaru moj, od Tebe tražim svako dobro ovoga i budućega svijeta, za koje znam i za koje ne znam. Tebi se utječem od svakoga zla ovoga i onoga svijeta, za koje znam i za koje ne znam. Od Tebe molim Džennet i ono što će me njemu približiti od riječi i djela. Tebi se utječem od vatre (džehenemske) i svega onoga što njoj približava od riječi i djela. Tebe molim za ono što te je molio (Tvoj rob i Tvoj Poslanik) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i Tebi se utječem i tražim zaštitu od onoga od čega je od Tebe tražio zaštitu (Tvoj rob i Tvoj Poslanik) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a ono što si meni propisao, daj da njegove poslijedice (njegovi svršeci) budu dobri (hajr).” AMIN!

Hamza ef. Terzić

Roditeljska obaveza odgajanja djece

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, s.w.t., Koji nas je stvorio, Koji je život u nas udahnuo i Koji nas je učinio da budemo muslimani. Neka je salavat i selam na našeg miljenika Muhammeda, s.a.v.s, od kojega in-ša-Allah očekujemo da će biti naš zagovornik na Sudnjem danu.

Kaže Allah, dž.š.: -O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti. (Et-Tahrim, 6.)

وَأۡمُرۡ أَهۡلَكَ بِٱلصَّلَوٰةِ وَٱصۡطَبِرۡ عَلَيۡہَا‌ۖ

– Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! (Ta Ha,132.)

Draga braćo, iz ovih ajeta vidimo koje su obaveze roditelja. Vidimo, braćo, imperativ riječ ”čuvajte”. Kako da se čuvamo? Tako što ćemo našu djecu, i porodicu odgajati u islamu. Braćo, tako mi Allaha Uzvišenog, vi ste odgovrni za svoje dijete, da li ćete ga približiti pravom putu ili ćete ga pustiti da ga dunjaluk obuzme. Kunem se Allahom, da će dijete na Sudnjem danu, bez obzira koliko voli svoga oca i majku, kriviti svoje roditelje što ga nisu podučili i uputili na pravi put.

Kaže Allah Uzvišeni: ”A kada dođe glas zaglušujući. Na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći. I od majke svoje i od oca svoga.”

Pa šta se to onda dešava sa nama, braćo, pa neki od nas ne vodimo računa o sebi i svojim porodicama i ne razmišljamo o budućem svijetu, nagradi i kazni?! Djeca koju rađamo i ispunjavamo im sve njihove želje, pa i na račun naših potreba i mogućnosti, su emanet na našim plećima. Mi prema njima nemamo samo obavezu materijalnih davanja, već na prvom mjestu imamo obavezu njihova odgoja.

Neka znaju svaka majka i babo da će biti pitani za svoju čeljad; jesu li svoju djecu začinjali na halal način, jesu li im davali muslimanska imena, jesu li ih majke propisno dojile, jesu li ih hranili i oblačili halal opskrbom, jesu li ih privikavali na rad i red, jesu li ih podučavali islamskim vrijednostima i jesu li ih školovali!

Prenosi Amr ibn Šuajb, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Naređujte vašoj djeci namaz u sedmoj godini, a išibajte ih zbog njege (namaza) u desetoj i razdvojite ih u posteljama!“ (Ebu Davud)

Naši dobri preci su svoju djecu podučavali namazu, Kur'anu i postu, od malih nogu i njihove metode su neprevaziđene. Oni nisu dali večerati prije klanjanja akšam namaza, a niti spavati prije jacije, oni su svoju djecu od malih nogu učili kratkim surama i privikavali su ih postu na način da su ih podsticali da poste do podne, da se nahrane i nastave postiti, a da će to oni „prešiti“  i da će to biti čitav dan i td.. Nama, braćo, fali ovih metoda privikavanja djece na islamske propise.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

“Roditelj je obavezan prema djetetu: da mu da lijepo ime, da ga lijepo odgoji, da ga poduči…” (Hakim)

“Ne može roditelj ostaviti, niti pokloniti svome djetetu niša bolje od lijepog odgoja.” (Tirmizi)

“Poštujte svoju djecu i lijepo ih odgajajte.”

“Nema ni jednog roba (čovjeka) kojem Allah podari porodicu kao emanet, pa ga on ne izvrši kako treba, a da mu Allah neće zabraniti ulazak u Džennet”  (Buharija)

Pitam se često koja je odgojno-obrazovna ustanova najbolja za našu djecu, koja uči pravilima života i ima i biva spas za našu djecu u ovom haosu od ljudskih postupaka? Ima li nade za naše mlade? Da li smo već dovoljno pametni, roditelji i mi kao njihova djeca, da nam hodže više ne trebaju? Da li je korisno da se samoproglašavamo za vjerske učitelje. Ko to nas, ustvari, ovih godina zbunjuje i dijeli? Pitanje je pred nama, tražimo odgovor.

Bez odgojene i naučene djece nema džemata, zajedništva, namaza, nema prave legitimacije ove male bošnjačke skupine u Švedskoj.

To je početna i temeljna odgojno-obrazovna ustanova Islamske zajednice.

Da bi čovjek bio koristan u islamskom smislu i na islamski način živ i poslije fizičko-biološke smrti po hadisu je slijedeći put: “Kada čovjek umre, prestanu mu sevabi stizati, osim u tri slučaja: trajne sadake, nauke kojom se svijet koristi i dobrog djeteta koje mu dovu čini.”

Koliki je značaj i težina odgoja dobro ilustriraju slijedeće Poslanikove riječi:
“Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba u duhu islama nego da svaki dan podijeli sirotinji vrijednost sadaka i fitre”

Djecu treba odgajati da ne čine i da ne trpe ničije nasilje. Važno je da vjeruju i znaju da je Allah izvor i da dariva nafaku svakom, a da se o vjeri svaki čovjek mora brinuti pojedinačno, unutar ljudske slobode.

Djeci je možda ljepše ostati kod kuće, igrati se i zabavljati, a ponekad sjesti sa babom ili mamom pa ih pitati nešto o islamu ili otići u mekteb koji traje sahatak sedmično je njima teže. Braćo, kaže Allah Uzvišeni: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216).

Ovdje je i roditeljska briga je upitna, i treba potražiti uzroke roditeljske svijesti o važnosti mektebskog odgojno-obrazovnog rada. Djeca se zajedno druže, igraju, nešto novo nauče, ali je glavni cilj da dobiju svijest još kao mali o moralu, odgoju i lijepom ponašanju.

Porodica je i prva i najvažnija odgojno-obrazovna ustanova za djecu. Roditelji su odgajatelji i učitelji svome potomstvu.

Bez njihove podrške bilo bi vrlo teško ostvariti iole ozbiljnije rezultate izvanporodičnog islamskog odgoja i obrazovanja kakav je mekteb, na primjer. Zbog toga je važno da roditelji imaju visok nivo svijesti o ovoj odgojno-obrazovnoj ustanovi.

Mekteb je bio i ostat će ogledalo naše svijesti i našeg odnosa naspram vremenski neprevaziđenih islamskih odgojno-obrazovnih ustanova.

Pravi put se jasno razlikuje od zablude, pa tako i djecu treba usmjeriti tamo gdje je polazište i gdje je početak Pravoga puta, a to su mektebi i mjesta gdje se kazuje o dinu, o vjeri, o moralu i vrijednostima koje je Allah, dž.š., pokazao miljeniku Muhammedu, a.s.

Za kraj, braćo, pročitat ću vam jednu priču za roditelje koji žele da im djeca klanjaju:

Moja je kćerka imala dvanaest godina, a obavljanje namaza za nju je predstavljalo težak teret. Jednog dana rekla sam joj da klanja, a sa strane sam je posmatrala. Uzela je sedžadu i samo je bacila na pod. Nije klanjala. Poslije sam je upitala da li je klanjala, a ona je odgovorila da jeste. Slagala je. Vjerujte mi, bez ikakvih emocija, ošamarila sam je!…

Znam da sam pogriješila, ali takva situacija stvarala mi je problem. Nisam znala šta da radim, počela sam plakati i moliti Allaha da mi oprosti. Ni šamar, ni razgovor, ni podsjetnici nisu pomagali da moja kćerka počne obavljati namaz. Jednog dana prijateljica mi je ispričala jednu priču. Ona je jednom prilikom otišla u posjetu kod svoje drugarice i kada je zaučio ezan, poziv za namaz, njena su djeca potrčala da klanjaju, bez ikakvih podsjećanja ili galame.

Upitala ju je kako je postigla to da djeca sama, bez podsjećanja i sa radošću, idu da klanjaju, a ona je odgovorila: “Nemam ništa posebno da ti kažem, osim da sam čak i prije nego što sam se udala učila i do dan-danas učim jednu dovu.”

Nakon što me je posavjetovala, i ja sam počela da učim tu dovu svakog dana na sedždi i u svojim dovama, kad god sam mogla. Drage sestre i poštovana braćo, otkad sam počela da učim tu dovu, moja je kćerka sada prva na namazu, bez ikakvog podsjećanja ili prisiljavanja. Ona ustaje na sabah-namaz bez budilnika, a i njena su braća sada redovna na namazu. Znam da sada željno želite da saznate koja je to dova. To je dova iz sure Ibrahim 40. ajet, s kojom završavam ovu hutbu, a glasi:

رَبِّ ٱجۡعَلۡنِى مُقِيمَ ٱلصَّلَوٰةِ وَمِن ذُرِّيَّتِى‌ۚ رَبَّنَا وَتَقَبَّلۡ دُعَآءِ

“Rabbi dže‘alni mukimessalati ve min zurrijjetii rabbena ve tekabbel du‘ai –Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti ukabuli molbu moju!”

Hamza ef. Terzić

Jönköping, 2015-04-17

BLAGODAT U NAŠIM KUĆAMA

Drage džematlije, prije samog dijela hutbe želio bih spomenuti važnost donošenja salavata na Poslanika a.s., a zašto? Zato što se u svim hutbama citiraju hadisi, pa smatram se odgovornim da vam objasnim da ste vi dužni donijeti salavat na Poslanika, s.a.v.s., kada čujete njegovo ime, a potkrijepljujem sljedećim argumentom:

Kaže Poslanik, s.a.v.s.,: „Došao mi je melek Džibril i rekao: Proklet neka je onaj pred kojim se spomene tvoje ime, a on ne donese salavat na tebe”, pa sam rekao: Amin!”

INNELLAHE VE MELAIKETEHU JUSALLUNE ALENNEBIJJ… Iz ovog dijela ajeta vidimo da meleci donose salavat na njega. Salavat treba donositi jer taj Muhammed nije naš komšija, nego poslanik u koga se uzdamo I nadamo da će se zauzimati za nas na Sudnjem danu.

Iz ovoga zaključujemo da kada god čujemo Poslanikovo ime, dužni smo donijeti salavat na njega!

Braćo, veoma je važno znati na koji način se postiže bereket u kućama, a na koji način se bereket uskraćuje. Zbog kratkoće vremena ćemo inša-Allah navesti samo neke od stvari koje povećavaju bereket:

– Započinjanje svih poslova bismilom:

Kao sljedbenici sunneta Poslanika, s.a.v.s., dužni smo sve hairli poslove, a vjernici čine samo hajr, započinjati sa Bismillom (sa Allahovim, dž.š., imenom). Dužni smo učiti Bismillu, kada se: budimo, ustajemo, abdestimo, klanjamo, čistimo, sjedimo i razgovaramo sa našim porodicama, jedemo, čitamo, izlazimo iz kuće, izvršavamo radne obaveze, koristimo javni prijevoz, komuniciramo sa ljudima na javnim mjestima, vraćamo se kući i td.. Dužni smo da jedemo i pijemo desnom rukom i sa Bismillom, jer prokleti šejtan jede i pije lijevom rukom, (za one koji su ljevaci, neka sve rade lijevom rukom, ali neka pokušaju jesti i piti desnom), da ulazimo u kuću desnom, a izlazimo lijevom nogom, sa Bismillom i sa selamom. Na taj način učeći Bismillu, utječući se od prokletog šejtana učeći Euzubillu, učeći dove prilikom sastajanja supružnika i prilikom ulaska i izlaska iz mokrog čvora, mi se uz Allahovu, dž.š., pomoć potpuno štitimo od prokletih šejtana i svaki naš posao se završava sa hajrom.

Kaže Poslanik, s.a.v.s.:

عَنْ جَابِرَ بْنِ عَبْدِ اللهِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِذَا دَخَلَ الرَّجُلُ بَيْتَهُ فَذَكَرَ اسْمَ اللهِ عِنْدَ دُخُولِهِ وَعِنْدَ طَعَامِهِ، قَالَ الشَّيْطَانُ: “لاَ مَبِيتَ لَكُمْ وَلاَ عَشَاءَ”، وَإِذَا دَخَلَ وَلَمْ يَذْكُرِ اسْمَ اللّهِ عِنْدَ دُخُولِهِ قَالَ الشَّيْطَانُ: “أَدْرَكْتُمُ الْمَبِيتَ”، فَإِذَا لَمْ يَذْكُرِ اسْمَ اللهِ عِنْدَ طَعَامِهِ قَالَ: “أَدْرَكْتُمْ الْمَبِيتَ وَالْعَشَاءَ” (أبو داود)

Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko uđe u kuću, pa spomene Allahovo ime pri ulasku i jelu, kaže šejtan (družini): “Nema vam ni konaka ni večere.” A kada uđe i ne spomene Allahovo ime pri ulasku, kaže šejtan (družini): “Našli ste konak!” A kada ne spomene Allahovo ime pri jelu, kaže (šejtan): “Našli ste i konak i večeru.” (Ebu Davud)

• Obavljanje i naređivanje obavljanja namaza:

Kaže Allah, dž.š.:

“وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا لا نَسْأَلُكَ رِزْقًا نَّحْنُ نَرْزُقُكَ وَالْعَاقِبَةُ لِلتَّقْوَى” (سورة طه، 132)

„Naredi čeljadi svojoj da obavlja namaz i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A lijep svršetak čeka bogobojazne!“ (Suretu Ta-Ha, 132)

Kada nam, braćo, naš Gospodar naređuje namaz i naređivanje istog članovima domaćinstva, a On, samo On, daje nafaku, ništa nas od dunjaluka ne smije spriječiti da obavimo namaz. Pored propisanh namaza, koje klanjamo u džematu ili pojedinačno, posebno mjesto u knjigama naših djela imaju nafile, kao: salatul-lejl (noćni namaz), duha namaz i hadždže namaz (namaz za želju) itd..

Braćo, obratite se Allahu kada nešto želite, jer kaže Poslanik, a.s.:

“Allah svake noći, u njenoj zadnjoj trećini, silazi na nama najbliže nebo i pita: ‘Ima li koga da Me zove, pa da mu se odazovem? Ima li koga da od Mene šta išće, pa da mu dam? Ima li koga da Me za oprost moli, pa da mu oprostim?” (Buhari, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud)

• Halal opskrba:

Posebno mjesto u pogledu bereketa zauzima halal opskrba.  Kaže Poslanik, s.a.v.s.:

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s.., rekao: “Najbolji dinar koji čovjek daje je dinar za porodicu, dinar za jahalicu na Allahovu putu i dinar koji daje saborcima na Allahovu putu.” (Muslim)

Slijedeća predaja koju bilježe dva imama u sahihima, pojašnjava nagradu za izdržavanje porodice.

Prenosi Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ti nećeš podijeliti ništa sa čime želiš samo Allahovo lice, a da za to nećeš biti nagrađen, pa i za zalogaj koji stavljaš u usta svoje supruge!” (Mettefek alejhi)

• Čuvanje rodbinsih veza:

عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ سَرَّهُ أَنْ يَبْسُطَ لَهُ فِي رِزْقِهِ، وَيُنْسَأُ لَهُ فِي أُثْرَةٍ فَلْيَصِلْ رَحِمَهُ” (البخاري)

Prenosi Enes r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko želi da mu se poveća rizk (opskrba) i da ima ugodan život, neka čuva rodbinske veze!” (Buharija)

– čišćenje imetka kroz zekat, učenje Kur'ana, poslušnost roditeljima, islamski odgoj djece, islamsko ophođenje supružnika, dova, sadaka, islamsko oblačenje, održavanje čistoće tijela, odijela i mjesta stanovanja, zajedničko jelo…

 

Kaže Poslanik, a.s.: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ

“Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; imam (vođa, vladar) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar (radnik) imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.”

Zapitajmo se, braćo moja, koliko mi dajemo Allahu, a samo išćemo od Allaha: Daj ,daj, daj! -a nigdje namaza, nigdje zikra, nigdje sadake, hranimo se haramom, živimo haram, pa nije onda ni čudo što šejtanske vojske i njihovi sihri imaju toliki učinak na nas. Ili trgujemo sa Allahom, dž.š., a to je onda kada Ga molimo samo kad nam treba, kad nam prigusti, pa npr., kad se razbolimo molimo Ga da nam pomogne, a kada smo zdravi, zaboravimo Ga. I nemojmo uvijek govoriti kriv je onaj ko nam pravi; kriv je ovaj, onaj, a mi kao meleki. Trebamo krenuti od sebe i kazati: Kriv sam, Allahu, učini me boljim robom Svojim. Sve dok ne budemo klanjali, čuvali se harama, sami smo sebi najveći sihirbazi.

Allah, dž.š., kaže:
A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti. «Gospodaru moj», – reći će – «zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?» «Evo zašto» – reći će On: «Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.» (Kur'an, sura: Ta-Ha, ajeti 124-126)

Rekao je Poslanik, a.s.: ”Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica, a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre, i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta.” (Buharija)

Jesmo li zaista svjesni ovih riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i shvatamo li našu nemoć i neizvjesnost koja nam dolazi i razumijemo li razlog zbog čega je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha, dželle še’nuhu, za lijep svštenak dunjalučkog života i na to poticao ashabe? Zato požurimo sa činjenjem dobrih djela i ne dozvolimo da nas prokleti šejtan zavara, da nas nefs porazi i ponizi i da zbog naših grijeha budemo bačeni u ponor Džehennema, a ružno je on prebivalište?!

Braćo, učite što više istigfar, tražite oprost od Allaha, jer istigfar pribavlja i sreću, i nafaku i zdravlje. Čvrsto se prihvatimo Allahova, dž.š., užeta i ne umirimo drugačije nego kao muslimani! Budimo od onih koji su stalno u ibadetu i koji se natječu u dobru. Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama ovdje u Švedskoj, da naše kuće učini kućama istigfara, bereketa i rahmeta! AMIN ja rabbe-l-a’lemin!

Hamza ef. Terzić