DOVA – FARZ SVAKOG VJERNIKA
Zahvaljujemo se Uzvišenom Allahu na svim blagodatima i ni'metima s kojima nas je počastio! Donosimo salavat na našeg Poslanika, s.a.v.s., i srdačno ga selamimo u nadi da ćemo biti u društvu sa njim, ashabima i dobrim ljudima u Džennetu-l-firdevsu.
Danas 1. Maja 2015. godine, hutbu sam naslovio sa Dova – farz svakog vjernika. Dova je, braćo, moramo priznati, nepoznanica velikog broja nas, a veoma nam je potrebna, jer je dova naš snažan oslonac, pogotovo ako imamo na umu da se dova onih kojima je učinjeno nasilje ne odbija, a nama Bošnjacima je učinjena velika nepravda i progon. Zato, ne škrtarimo sa našim dovama, a naš Gospodar Kojem upućujemo dove je Svemoćan i On nas neće ostaviti uskraćenim i poniženim!
U mnogim Kur'anskim ajetima, u različitim kontekstima, se spominje dova, a kada se ima u vidu kao što Kur'an kaže, da je „čovjek stvoren slabim” “وَ خُلِقَ الإِنْسَانُ ضَعِيفًا“, onda mu je dova i te kako potrebna i to iskrena dova, kojom se obraća svome Gospodaru i samo od Njega pomoć traži. U islamu braćo nema posrednika između Allaha, subhanehu ve te'ala, i roba koji traži.
Riječ dova (du'a) je arapskog porijekla i nastala je od glagola de'a, jed'u – moliti, tražiti. Kur'an u sebi sadrži mnogo dova, a prva Kur'anska sura, El-Fatiha i posljednje dvije Kur'anske sure su dove, tako da Kur'an započinje i završava dovom.
Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 186. ajetu Sure El-Bekare:
وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ
Kada te upitaju o Meni Moji robovi, ti im reci da sam Ja blizu, uslišavam dovu onoga koji moli, kada Me zamoli, pa neka se i oni Meni odazovu i neka Me vjeruju, ne bi li bili upućeni!
Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, s osjećajem sigurnosti i odlučnosti.
Allah, subhanehu ve te'ala, je kako stoji u citiranom ajetu blizu Svojih robova i On se odaziva na njihove dove, a mi kao Njegova stvorenja smo dužni da poslušamo Njegov poziv i da u Njega čvrsto vjerujemo.
Kur'an spominje i dove poslanika, kao što su: Nuh, alejhis-selam, Ibrahim, alejhis-selam, Zekerijja, alejhis-selam, Junus, alejhis-selam, Idris, alejhis-selam, Jakub, alejhis-selam, Jusuf, alejhis-selam i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Kur'an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, subhanehu ve te'ala, poslanike, koji su Mu mnogo upućivali dove, već je dovu naredio, što potvrđuje 60. ajet Sure Gafir:
Gospodar vaš je rekao: „Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu, oni koji se budu oholili prema robovanju Meni, ući će u džehennem poniženi.
Dove koje upućujemo našem Gospodaru, mogu biti upućene različitim Njegovim imenima, kao što stoji u dijelu 110. ajeta Sure El-Isra’:
قُلِ ادْعُواْ اللَّهَ أَوِ ادْعُوا الرَّحْمَنَ أَيًّا مَّا تَدْعُوا فَلَهُ الأَسْمَاءُ الْحُسْنَى…
Reci: „Zovite: „Allah“ ili zovite: „Er-Rahman – Milostivi“; kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša…
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u kratkom hadisu koji bilježi imam Tirmizija definiše dovu riječima:
“الدُّعَاءُ هُوَ الْعِبَادَةُ” (الترمذي)
„Dova je ibadet!” (Tirmizija)
Allah, dželle še'nuhu, dovi daje posebnu počast, kao što stoji u hadisu, koji bilježi imam Tirmizija:
“لَيْسَ شَيْءٌ أكْرَمَ عَلَى اللَّهِ تَعَالَى مِنَ الدُّعَاءِ” (الترمذي)
„Kod Allaha nema ništa plemenitije od dove!” (Tirmizija)
Kada je to tako, braćo, upućujmo iskrene dove Allahu, subhanehu ve te'ala, Kojem pripadaju sva Vlast i Moć i Koji se raduje našim dovama!
Mi smo kao vjernici dužni da se samo Allahu, dželle še'nuhu, obraćamo i da od Njega pomoć tražimo, kao što stoji u hadisu:
„Kada moliš, moli Allaha, a kada tražiš pomoć, traži od Allaha!” (Tirmizija)
Poslanik, a.s., nije rekao traži od prijatelja, od šefa ili traži neku vezu, već kaže traži od Allaha.
Allah, subhanehu ve te'ala, od svojih iskrenih robova prima dove, koje ne sadrže grijeh, niti kidanje rodbinskih veza. U tom smislu je i hadis koji bilježi imam Ahmed:
“Svaki musliman, koji zamoli neku želju, u kojoj nema grijeha ni kidanja rodbinskih veza, Allah mu dadne jedno od troga; želji mu odmah udovolji, ostavi mu je za budući svijet ili ga sačuva od sličnog zla.” Rekoše: “Onda ćemo mnogo doviti!?” Reče: “Allah daje više.” (Ahmed)
Dova, braćo i može promijeniti kader, kao što stoji u hadisu:
„Kader ne mijenja ništa osim dove, dobra djela ne povećava osim dobročinstvo i čovjeku će biti uskraćena opskrba zbog grijeha!” (Ahmed)
Muslimani kada jedni za druge upućuju dove, Allah, subhanehu ve te'ala, preko svojih meleka im obećava isto:
“مَا مِنْ مُسْلِمٍ يَدْعُو لِأَخِيهِ بِظَهْرِ الْغَيْبِ إِلاَّ قَالَ الْمَلَكُ الْمُوَكَّلُ: “وَلَكَ بِمِثْلِ.” (مسلم)
“Nema niti jednog muslimana koji moli u odsustvu za svoga brata, a da melek zadužen za njega ne kaže: “I tebi isto tako!” (Muslim)
Kako je lijep i poticajan ovaj hadis, braćo, pa zato molimo u odsustvu za našu braću i sestre, jer ćemo za to imati dovu meleka, a naš Gospodar će nam podariti isto i mnogo više od toga, jer su kod Njega riznice nebesa i Zemlje!
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Trojici se dova ne odbija: postaču dok se ne omrsi, pravednom vladaru i mazlumu (osobi kojoj se čini nepravda). Nju Allah uzdiže iznad oblaka i kaže Gospodar: “Tako mi Moje veličine, pomoći ću ti makar malo pričekao!” (Tirmizija)
Kada imamo na umu ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dužni smo da se iskreno obraćamo Allahu, dželle še'nuhu, u dovama koje izbijaju iz naših duša, a Njegove, subhanehu ve te'ala, riznice su nepresušne! Koristimo posebne trenutke, u kojima se dova ne odbija, a u petak ima jedan trenutak u kojem se dove primaju, bez odgađanja, pa se trudimo da pronađemo taj trenutak i obilježimo dovom!
Kur’an časni ističe da, kada je u pitanju odnos ljudi prema dovi, postoje različite kategorije ljudi. Tako npr. u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: “Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu!” Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Njih ceka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune. (El-Bekare, 200-202)
Podsjećanja radi, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena Ferhadija džamija u Banja Luci.
Braćo! Gradimo džamije i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih.
Braćo, budimo od onih koji upućuju iskrene dove Allahu, subhanehu ve te'ala, klanjajmo pet propisanih namaza, jer bez namaza nema iskrenog mu'mina, a prvo za što ćemo biti pitani na Sudnjem danu je namaz i pripremajmo se za taj Dan!
Za kraj ću da zamolim Allaha, dž.š., dovom koju je Poslanik, a.s., prenio Aiši, r.a.:
„Gospodaru moj, od Tebe tražim svako dobro ovoga i budućega svijeta, za koje znam i za koje ne znam. Tebi se utječem od svakoga zla ovoga i onoga svijeta, za koje znam i za koje ne znam. Od Tebe molim Džennet i ono što će me njemu približiti od riječi i djela. Tebi se utječem od vatre (džehenemske) i svega onoga što njoj približava od riječi i djela. Tebe molim za ono što te je molio (Tvoj rob i Tvoj Poslanik) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i Tebi se utječem i tražim zaštitu od onoga od čega je od Tebe tražio zaštitu (Tvoj rob i Tvoj Poslanik) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a ono što si meni propisao, daj da njegove poslijedice (njegovi svršeci) budu dobri (hajr).” AMIN!
Hamza ef. Terzić
bizjonkoping.se 