Hutba – Poslanikov, s.a.v.s., san; 1.4.2016.

Zahvala Allahu pripada, Vječno Živom, Onome koji nema početka ni kraja.

Salavate na Muhammeda, a.s., donosimo, njegovu porodicu, ashabe, sljedbenike dini-islama i Poslanikovog sunneta.

Muhammed, a.s., često je sanjao istinite snove koje je onda pričao ashabima kako bi iz toga uzeli pouku.

Tako im je jedne prilike ispričao sljedeće:

„Jedne noći došla su mi dva mladića i rekla: – Hajde, pođi s nama! Ja sam se odazvao i krenuli smo. Na jednom mjestu sreli smo čovjeka koji je klečao na koljenima, a drugi je držao kamen u ruci i onda ga udarao kamenom po glavi tako da bi mu raspolovio glavu, a kamen kojim ga je udario otkotrljao bi se daleko od njega. Zatim bi onaj što je udarao kamenom otišao po kamen i kada bi se vratio, kod onog prvog bi se glava vratila u prvobitno stanje, a onda ga je on opet udario kamenom i to je stalno ponavljao. Upitao sam mladiće koji su bili sa mnom: – Subhanallah, šta je ovo, zašto onaj čovjek udara kamenom drugog i zašto to stalno ponavlja? Umjesto odgovora, oni su mi samo kazali: – Idi dalje.

Krenuli smo dalje i naišli na još čudniji prizor. Neki čovjek bio je obješen za potiljak, a iznad njega je stajao drugi čovjek koji je u ruci držao željeznu kuku i onda bi je provlačio kroz obraz obješenog čovjeka i otkidao mu meso sve do potiljka, i tom prilikom bi mu oko potpuno uništio, a onda je isti postupak ponovio na drugom obrazu i to je neprestano činio. Ja sam upitao moje saputnike: – Subhanallah, šta je ovo, zašto onaj čovjek onako muči svezanog čovjeka?

 

Oni su opet samo rekli: – Idi dalje.

Nakon toga prošli smo pored mjesta na kojem je bila ogromna provalija koja je ličila na peć i iz nje smo čuli glasove i krike. Kada smo pogledali, vidjeli smo muškarce i žene potpuno nage, gole, kako se prže u tom grotlu. Otvor tog grotla bio je jako tijesan, a njegovo dno vrlo prostrano i kad god bi se plamen povećao i krenuo prema otvoru, na njemu su bili ti muškarci i žene koje je plamen nosio skoro do samog izlaza i onda opet vraćao nazad, na dno. Kada sam svoje drugove upitao šta znači taj prizor, oni su samo kazali: – Idi dalje.

Nakon toga naišli smo pored rijeke čija je voda bila crvena poput krvi. U rijeci je plivao neki čovjek koji je želio izaći na obalu, međutim, na obali je stajao drugi čovjek sa kamenom u ruci i kada bi se onaj približio obali i otvorio usta, čovjek s kamenom bi mu stavio kamen u usta i on bi se vratio u rijeku i tako je stalno činio. Na moje pitanje šta znači taj prizor, moji saputnici su ponovili svoje riječi: – Idi dalje.

U nastavku našeg putovanja sreli smo čovjeka koji je bio vrlo ružnog i zastrašujućeg izgleda. On je raspaljivao vatru i obilazio oko nje. Upitao sam saputnike ko je taj čovjek i zašto to čini, a oni su mi samo rekli: – Idi dalje.

 

Nakon toga naišli smo na bašču punu raznovrsnog cvijeća, a u sredini te bašče sjedio je čovjek koji je bio toliko visok da mu nisam mogao vidjeti glavu, a oko njega je sjedilo mnoštvo djece. Kada sam svoje saputnike upitao šta znači taj prizor, oni su opet ponovili: – Idi dalje.

Nedugo zatim došli smo do ogromnog stabla koje je imalo jako korijenje i krošnjate grane. Nikada prije nisam vidio tako lijepo stablo. Moji saputnici su mi rekli: – Penji se na stablo! Popeli smo se i odjednom smo se našli pred kapijama velikog grada čije su zgrade bile sagrađene od zlata i srebra. Pokucali smo na kapiju i neko nam je otvorio vrata. Kada smo ušli, prvo što smo vidjeli bili su ljudi čija je jedna strana bila lijepa, a druga jako ružna. Moji saputnici su im naredili da idu do rijeke koja je proticala kroz grad i da se okupaju. Oni su to učinili, a kada su izašli iz rijeke koja je bila bijela poput mlijeka, nestalo je ružnoće na njima i pojavili su se u najljepšim likovima.

Zatim su se moji saputnici okrenuli prema meni i rekli: – Ovo je Džennet koji je Allah obećao vjernicima!.

Jedan od njih je rekao: – Ja sam melek Džibril!, a drugi: – Ja sam Mikail.

Bilo mi je drago što su mi se predstavili, a onda sam ih upitao za sve one prizore koje smo vidjeli, pa su mi kazali:

– Što se tiče čovjeka koji je klečao i kojem je onaj drugi čovjek kamenom razbijao glavu, to je zapravo musliman koji je nemaran prema Kur'anu i namazu i koji namaz ne klanja u njegovo vrijeme.

A čovjek koji je bio obješen za potiljak i kojem je drugi čovjek željeznom kukom odvajao kožu i meso sa lica sve do potiljka, to je čovjek kojem se Allah smilovao i pokrio mu sramote, a on umjesto da zahvaljuje Allahu, izađe iz svoje kuće i obznanjuje svoju sramotu i širi laž među ljudima.

Što se pak tiče golih muškaraca i žena koji su gorjeli u onom grotlu, to su bludnici koji su bili ogrezli u grijehu i koji nisu imali ni trunke morala ni časti.

Što se tiče čovjeka koji je plivao u rijeci poput krvi i kojem je, kada je želio izaći na obalu, drugi čovjek stavljao kamen u usta i vraćao ga nazad u rijeku, to je čovjek koji je uzimao kamatu i nepravedno trošio imetak drugih ljudi koji su oni u znoju i krvi zaradili.

Što se tiče čovjeka zastrašujućeg izgleda koji je raspaljivao vatru i obilazio oko nje, to je bio Malik, čuvar Džehennema, koji priprema vatru za nevjernike i grješnike.

A onaj čovjek visokog rasta koji je sjedio u bašči, to je Ibrahim, a.s., a mnogobrojna djeca koja su sjedila oko njega zapravo su sva djeca koja umru u prirodnoj vjeri prije punodobnosti.

Što se pak tiče onih ljudi čija je jedna strana bila lijepa, a druga ružna, to su oni kod kojih su dobra i loša djela bila podjednaka, pa im je Allah oprostio i pobrisao loša djela.

Zatim su meleki pokazali rukama prema jednom uzvišenom mjestu i rekli: – Ovo je, Muhammede, tvoje mjesto u Džennetu.

Ja sam podigao glavu i vidio nešto poput bijelog oblaka i rekao sam melekima: – Dozvolite mi da odmah sada nastanim mjesto koje meni pripada.

Oni su odgovorili: – Ne još, ti nisi upotpunio svoj dunjalučki život, a da jesi, sigurno bi nastanio mjesto u Džennetu koje ti pripada.“ (Buharija)

Navedenom hadisu nisu potrebni muhaddisi da bi ga protumačili.

Sve je jasno samo po sebi.

Nikome od  nas nije potreban tumač da nam protumači.

Svako od nas može protumačiti navedeni hadis.

Svako od nas, ako želi iskreno sobom da se pozabavi, može proanalizirati navedeni hadis i iskreno samog sebe upitati: – Ima li mene u nekoj od navedenih skupina, da li sam sebe prepoznao u nekome od onih ljudi koje je Poslanik vidio u snu?!

Nemarnost prema Kur'anu i namazu i neklanjanje namaza u njegovo vrijeme bilo je uzrokom kazne prvog čovjeka kojeg  je Poslanik vidio u snu.

Obznjanjivanje sramote i širenje laži među ljudima bilo je uzrok kazne onom drugom.

Blud i nemoral, nedostatak stida i gubljenje časti bili su uzrok kazne onih trećih koje je Poslanik vidio.

Kamata i prisvajanje tuđeg imetka onog četvrtog su odvele u propast.

A one kod kojih su dobra i loša djela bila podjednaka, rijeka džennetska je sprala njihova loša djela.

A čovjek ima mogućnost izbora i sam bira šta će u životu raditi i šta će od svog života uraditi.

Draga braćo, ne budimo nemarni prema Kur'anu i namazu! Ne budimo nezahvalni Allahu i ne govorimo laži! Ne uzimajmo kamatu i ne približavajmo se bludu!

Allaha molimo za dobro dunjaluka i Ahireta, da nas sačuva patnje u vatri, Milostiv nam bude na Danu sudnjem.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!

 

Hutba – Sve što je na Zemlji prolazno je! 25.3.2016.

“Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.”

Er-Rahman, 26.-27.

Istinu je rekao Allah Uzvišeni!

Zahvala Allahu pripada, Vječno Živom, Onome koji nema početka ni kraja.

Salavate na Muhammeda, a.s., donosimo, njegovu porodicu, ashabe, sljedbenike dini-islama i Poslanikovog sunneta.

Nekada davno, jedan pravedni kralj, pozvao je sve mudrace u svome kraljevstvu, te je zatražio od njih jednu stvar. Želio je da mu smisle neki slogan kojeg će napisati iznad prijestolja i zbog kojeg će se osjećati zadovoljnim, u kakvom god stanju bio.

Kada su mudraci došli on im reče: – Želim da mi napišete mudrost da me inspiriše i zadovolji svaki put kada sam u ljutnji, da mi pomogne u vođenju države, te da mi bude opomena kada sam u stanju radosti i sreće!

Mudri i umni ljudi napustiše dvorac zabrinuti pitajući se: – Da li je moguće da smislimo mudrost koja će kralju biti od koristi u svakom stanju i u svakoj okolnosti? Zar je moguće izmisliti slogan koji će tužnog kralja usrećiti, sretnog učiniti prisebnim, i biti aktuelan cijeli kraljev život?

Vratiše se mudraci nakon nekoliko dana sa brojnim mudrostima. Iščitaše ih kralju, ali on ne bi oduševljen niti jednom, sve dok kralju ne dođe jedan od mudraca noseći cedulju na kojoj bijaše napisano:  – Sve će ovo neminovno proći!

Kralj pažljivo pročita rečenicu nekoliko puta, pa pogleda u mudraca.

Mudrac, vidjevši da kralj ne razumije poruku, reče: – Kralju! Dunjaluk je varljiv i promjenjiv, pa ko misli da će biti imun na njega neka zna da je u velikoj zabludi. Doći će sretni dani, ali će neminovno proći. Bit će i tužnih dana u kojima se srce para, ali će i tuga kad-tad` proći. Možeš stići do najvećih visina, ali Allahov zakon kaže, da će sve završiti i proći.

Neki ljudi, kralju, kada posrnu, ispune Zemlju vriskom i suzama i misle da je njihov musibet najveća katastrofa i kraj svijeta. Zbog takvog stanja imaju uske vidike, pa ne vide ništa što bi im dalo imalo nade. Kada bi oni bili svjesni činjenice da će sve neminovno proći, ne bi gledali na svoje stanje kao propast.

Drugi opet, zadesi li ih neka sreća, uzdižu se toliko visoko misleći da će njihovo stanje vječno da traje i na osnovu toga bivaju zaneseni i na svijet gledaju nerealno.

A mudrost je, kralju, da se svi osjećaji, i dobri i loši, gledaju na način da će sve neminovno proći. 

Kralj se zadovoljan nasmija i naredi da se ovaj natpis stavi, ne samo iznad njegovog prijestolja, nego na svim trgovima njegove kraljevine. Neka se prisjeti, svako ko ga vidi, da će njegovo stanje, kakvo god bilo, neminovno proći.

Stanje, kakvo god da je trenutno, u nekom trenutku prestat će da bude sadašnjost i postat će prošlost.

Poslije sreće dolazi belaj i obratno, poslije tuge dolazi radost i obratno, sve neminovno prolazi, jedno na drugo se naslanja i zamjenjuje, kao što noć dan zamjenjuje i dan na noć se naslanja.

Sve će neminovno proći, samo je pitanje kako se živi insan ponaša u datim trenucima; kakav je u nesreći a kakvog je ponašanja kad ga radost obuzme.

Svi se ljudi znaju radovati svojoj trenutnoj radosti, svako na svoj način, neko manje a neko više.

I u nesreći svako tuguje na sebi svojstven način.

Ali, sve će neminovno proći i postati prošlost.

A prošlost, koja je – kako kažu – učiteljica života, nudi mnoštvo primjera i govori o onima koji su bili i čije vrijeme je prošlo.

Kraljeva je ovaj svijet zapamtio mnogo, a na neke od njih ni pomen nije sačuvan.

Sve je neminovno prošlo i nestalo.

Ostao je pomen na neke od njih, a djela njihova su otišla sa njima.

Ovaj svijet vječan nije, jer sve na njemu neminovno će proći; dani su ovdje kratki da bi se čovjek dugo radovao.

A poslije radosti dolazi tuga.

A onda kada se tuga nastani živi insan pomisli kako su se svi belaji ovog svijeta sručili na njegova pleća.

Živi insan pomisli da niko drugi nije u većem belaju, jer čovjek tuđi belaj ne osjeća, njegov ga boli.

Sreća i nesreća, radost i tuga, stanja su koja svakog od nas čekaju ili smo ih već proživjeli, i sreća i nesreća će nas pratiti dok je i nas.

Sretni i nesretni periodi su sastavni dijelovi života našeg i teško je reći da postoji ijedan živi insan koji je uvijek bio sretan, koji nije osjetio težinu tuge i nesreće.

Ali, sve će ovo neminovno proći, pa i svijet ovaj će neminovno postati prošlost.

A život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, razonoda, uljepšavanje, međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima!

Ali i pored toga što su svi svjesni da će sve ovo neminovno proći, ljudi ipak ovom svijetu daju prednost.

A ovaj svijet za vjernika je kao zatvor, dok je za nevjernika kao džennet.

 

Zbog toga, vjernici na ovom svijetu osjećaju tjeskobu, dok nevjernici bezbrižno uživaju i ne prezaju od bilo kojeg grijeha.

Vjernici na ovom svijetu, i u trenucima tuge osjećaju tjeskobu, a u trenucima radosti njihova radost nije beskrajna.

Radost nije potpuna, jer će sve neminovno proći i radosti će nestati, a ni tugu vjernik ne doživljava kao propast, jer će i takvo stanje proći.

„Čudno je stanje vjernika,zaista je za njega uvijek dobro,a to nema niko osim vjernik.Ako ga zadesi nešto lijepo,zahvali se Allahu pa bude dobro,a ako ga zadesi nekakva nedaća,on se strpi pa mu opet bude dobro.“

Hutbu ćemo završiti rečenicom koju je Ibn Omer, r.a., govorio  koja glasi: „Kada omrkneš ne očekuj sabah, kada osvaneš ne očekuj noć, i uzmi od zdravlja za bolest i od života za smrt!“ (Buharija)

Allaha molimo za dobro dunjaluka i Ahireta, da nas sačuva patnje u vatri, Milostiv nam bude na Danu sudnjem.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!

Hutba -Šta nosimo na onaj svijet?

Kur’an, ta čitavom čovječanstvu poznata riječ na našem jeziku znači čitanje. Označava knjigu koja se čita a ono što se u njoj čita je uvijek i svakom aktuelno. Sadržaj Knjige koja se čitanje zove je za sva vremena i sve ljude. Knjiga je objavljena poslaniku, a on je prenio ljudima, čovječanstvu. Poslanik je bio prvi obavezan sve objavljeno živjeti, pa Allah ljudima kaže da im je dao Knjigu i Mudrost.

Pod pojmom Mudrost misli na poslanikovu praksu, sunnet, odnosno na Kur’an uživo. Kur’an čovjeka podučava svemu a posebno naglašava potrebu da čovjek sebi odgovori na pitanje: šta je moje? Da bi na to pitanje lakše i sasvim istinito odgovorio Uzvišeni je čovjeku sedždu naredio. Sedždom Gospodaru uči da čovjek nije ničemu i nikome gospodar pa tako zna da nije ništa moje vlasništvo, već svemu sam samo korisnik. Nisam vlasnik života, a sretan je onaj ko život iskoristi. Kakva je privilegija život iskoristiti, možete misliti ne pruža se ta prilika osim jednom.

Među nama žive ljudi koji život koriste ali i oni koji ga zloupotrebljavaju. Žive oni koji će biti sretni na kraju puta ali i oni koji će reći: „Kamo sreće da sam prašina bio“.

Život je poligon, put, na kojem svi imamo iste mogućnosti, sa poklonjenim resursima zaslužiti džennet ili resurse zloupotrijebiti ili ih neiskoristiti pa otići u džehennem. Život dakle nije moj, on je od Gospodara poklonjena mi blagodat. Nisam vlasnik djece, i ona su mi samo povjerena, kao blagodat i kao iskušenje. Dobro odgojena djeca su blagodat i trajno dobro. Dobro odgojeno dijete je put u džennet. Postoji, međutim, i mogućnost da dijete pred Gospodarom kaže: babo mi nije izabrao dobru majku, nije mi ime muslimansko dao i nije me ni harfu moje vjere naučio. Kakva je sreća i privilegija imati djecu kao trajno dobro, djecu kao zalog za Ahiret, djecu koja će nam i kad u mezare se nastanimo hedije slati i dobrima nas obasipati. Kad govori o imetku, tu Poslanik posebno naglašava da ne pomislimo da smo mu vlasnici i da ne padnemo u zamku pohlepe.

Čovjek je sklon tome pa on s.a.v.s. upozorava: “Čovjek govori, moj imetak, moj imetak, moj imetak, a tvoje je ono što pojedeš pa kroz tebe prođe, ono što obučeš pa podereš i ono što podijeliš pa ovjekovječiš“. Tvoje je dakle, ako život posmatramo kao cjelinu ono što podijeliš. I ashabe Poslanik pita: “Da li vam je draži vaš ili imetak vaših nasljednika? Naš odgovoriše. Pa vaše je ono što podijelite.“

Privilegija je dijeliti. Dijeleći imetak se na dunjaluku uvećava, a na Ahiretu čeka nas da nas u obilju dženneta ugosti. Privilegovani su oni koji imaju pa dijele, privilegovan je onaj koji daje u odnosu na onog koji prima vitre, privilegovan je onaj koji daje zekat, onaj koji kolje kurban, onaj koji pomaže one na Božijem putu, a posebna privilegija pripada onima koji mogu učiniti nešto za dobro, prosperitet i sreću zajednice. Sve dok ljudi piju vodu koju si doveo sadaka ti je i nagrada. Sve dok ljudi klanjaju u džamiji u čijoj si gradnji učestvovao gradi ti se kuća u džennnetu. Sve dok ljudi hode putem kojeg si gradio na putu si sigurnom.

ŠTA JE MOJE? Postavi to pitanje sebi ali zamisli da si na tabutu. Šta je tvoje osim ono što si drugom dao, osim ono što si podijelio. Tvoje je ono što ćeš putu dati a tuđe ono što će ograđeno ostati. Dragi brate nemoj propustiti priliku da s imetkom svojim ne zaslužiš džennet. Prema tome, ulažimo i u naš vakuf-fond, od kojeg se dajući u svrhu džamije, sami sebe obogaćujete Allah će zaista sagraditi kuću u Džennetu onome ko sagradi džamiju. Molim Allaha Uzvišenog da nam podari imetak koji ćemo dijeliti na pravom putu! Amin!