Hutba – Odgoj djece; 2016-09-16

Islamska moralnost ima za cilj da izgradi ličnost koja razumije i prihvata ulogu čovjeka kao Allahovog, dž.š., namjesnika na Zemlji, tako što će biti spreman  da upravlja  prirodom unutar sebe i prirodom izvan sebe. Zadatak ahlaka je da čovjek bude što više čovjek, da u njemu dobra i pozitivna svojstva nadjačaju pokuđena, loša i ona svojstva koja su negativna.

Najbolji doprinos čovječanstvu je dobro odgojeno dijete. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio upitan: Koji je vjernik najboljeg vjerovanja? Odgovorio je: Onaj koji ima najljepši ahlak (moral). (Et-Tirmizi, 1162 i Ebu Davud, 4682).

Evidentno je da se vjernici kite velikim osobinama, kao što su: prijateljstvo, ljubav i pomaganje, naređivanje dobra, a dobro je sveobuhvatan naziv za sve ono što je poznato kao lijepo i ispravno, u vidu ispravnog vjerovanja, dobrih djela i pohvalnih moralnih osobina.

Ipak, naš najveći problem je odvajanje od djece, to je problem današnjice, gdje, dakle, imamo udaljavanje od njih, i odvajanje u svoje sobe, gdje nema zajednice, nema zajedničke hrane, ne dijele se zajednički problemi.

 

Earl of Rochester (1647 – 1680) o odgoju kaže:

  • Prije braka imao sam šest teorija o odgoju djece. Sada imam šestero djece i nijednu teoriju.
  • Možemo jasno vidjeti greške u odgajanju druge djece, ali  greške u odgajanju svoje  djece ne vidimo. Ili ih vidimo, ali pronalazimo opravdanje za njih.
  • Nije dovoljno posaditi, treba i zalijevati!
  • U razgovoru je uvijek najbolje koristiti blage riječi i jake argumente.

Kada se govori o današnjoj “epidemiji popustljivog odgoja”, to je današnja tendencija da se djeci dopušta baš sve. No, ne treba osuđivati ni takve ljude – oni se trude najbolje što znaju, pokušavaju u svojim roditeljskim ulogama biti bolji nego što su njihovi roditelji bili u svojima.

Da bi ljude oslobodio lošeg tretiranja prema djeci, koje vuče korijenje iz džahilijjetskog perioda, Poslanik, s.a.v.s., je posebno spominjao djevojčice, naređujući očevima i odgajateljima lijep odnos i posebnu pažnju prema njima i naročitu brigu za njihove probleme. Time bi istovremeno zaslužili ulazak u Džennet, postigli zadovoljstvo Uzvišenog Allaha i ostvarili primjeren odgoj, učinivši im dobro na način sa kojim će Uzvišeni Allah biti zadovoljan, a što i Islam, uostalom, naređuje.

Govoreći o greškama koje su radili u džahilijetskom periodu, naročito prema ženskoj djeci,  Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko othrani dvije kćerke do punoljetnosti na Sudnjemu danu ćemo biti ja i on ovako!’ –pa je sastavio svoje prste.” Aiša r.a., kaže: „Jedan beduin došao je kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i rekao mu: Vi ljubite djecu, a mi ne ljubimo’! Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ja nisam kriv što ti je Allah iz srca uklonio milost!

Ebu Hurejre, r.a., kaže: „Poslanik je poljubio Hasana, sina Alijevog, u prisustvu Akre’ ibn Habisa Temimija, koji je kod njega sjedio, pa je ‘Akre rekao: Ja imam desetero djece i nisam nikad nijedno poljubio! Tada ga Poslanik, a.s., pogleda i reče: Ko prema drugima nije milostiv, – neće ni drugi biti prema njemu. Iz ovih navoda koje nam nudi onaj koji je čovječanstvu najljepši primjer, saznajemo da je predislamski period bio period grubosti, a daleko od nježnosti i samilosti i daleko od svijesti da je roditelju obaveza posvetiti se djeci, njihovom odgoju, podsticati ih na dobro, ličnim primjerom prije svega.

Naš Poslanik, s.a.v.s., dolazi u mjestu i u vremenu o kojem govori strahovita scena opisana u Kur'anu koja opisuje jedan od najstrašnijih načina zlostavljanja i ubijanja djece poznat ljudskom umu.

Predislamski Arapi su se stidjeli imati žensku djecu, pa su ih zakopavali žive čim bi došle na svijet. Istrgli bi ih iz ruku njihovih majki i hladnokrvno ponijeli ka mezaru:

وَإِذَا الْمَوْءُودَةُ سُئِلَتْ  بِأَيِّ ذَنبٍ قُتِلَتْ

I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana, zbog kakve krivice je umorena?”

Da je Poslanik, a.s., bio odgojen ponajbolje bi mogao ilustrirati hadis: „Moj Gospodar me odgojio i najljepši mi je odgoj dao.“ Svakako da je, pored Kur'ana, njegov odgoj i ponašanje to što bi nas trebalo voditi kroz život. Uzvišeni Allah kada govori o moralu i odgoju Svoga Poslanika, s.a.v.s., kaže:

وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ

Jer ti si, zaista, najljepše ćudi

Bio bi brižniji od blagoga roditelja koji miluje glavu svoga sina kojeg ispraća. Tako Džabir ibn Semure, r.a., kaže: „Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., prvi namaz. Potom je izašao do svoje porodice pa sam i ja s njim izašao. Dočekala su ga djeca.

Počeo ih je milovati po obrazima, sve jedno po jedno. Pomilovao je i mene po obrazu. Osjetio sam svježinu ili miris njegove ruke, kao da ju je izvadio iz sefa prodavača mirisa.“

Odgojiti ljude da se u svim životnim situacijama ponašaju moralno i odgovorno – cilj je svakog kur'anskog ajeta i svake Poslanikove, s.a.v.s., izreke. Šta više, Poslanik, s.a.v.s., o jednoj od svojih zadaća na ovome svijetu kaže kako je i on poslan da bi ljudima izgradio i upotpunio njihove moralne osobine: Uistinu sam poslan da usavršim moral kod ljudi.

Poslanik izričito naglašava: Allahu je najdraži Njegov rob koji je najljepše naravi i odgoja.

Molimo te Allahu, pomozi nam u odgoju naše djece, neka Tvoja milost i ljubav prevada uvijek srdžbu i ljutnju. Molimo te Allahu učini našu djecu prvacima Ummeta! Allahu učini nas od onih sa kojima ćeš ti biti zadovoljan! AMIN

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s