Islamska moralnost ima za cilj da izgradi ličnost koja razumije i prihvata ulogu čovjeka kao Allahovog, dž.š., namjesnika na Zemlji, tako što će biti spreman da upravlja prirodom unutar sebe i prirodom izvan sebe. Zadatak ahlaka je da čovjek bude što više čovjek, da u njemu dobra i pozitivna svojstva nadjačaju pokuđena, loša i ona svojstva koja su negativna.
Najbolji doprinos čovječanstvu je dobro odgojeno dijete. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio upitan: Koji je vjernik najboljeg vjerovanja? Odgovorio je: Onaj koji ima najljepši ahlak (moral). (Et-Tirmizi, 1162 i Ebu Davud, 4682).
Evidentno je da se vjernici kite velikim osobinama, kao što su: prijateljstvo, ljubav i pomaganje, naređivanje dobra, a dobro je sveobuhvatan naziv za sve ono što je poznato kao lijepo i ispravno, u vidu ispravnog vjerovanja, dobrih djela i pohvalnih moralnih osobina.
Ipak, naš najveći problem je odvajanje od djece, to je problem današnjice, gdje, dakle, imamo udaljavanje od njih, i odvajanje u svoje sobe, gdje nema zajednice, nema zajedničke hrane, ne dijele se zajednički problemi.
Earl of Rochester (1647 – 1680) o odgoju kaže:
- Prije braka imao sam šest teorija o odgoju djece. Sada imam šestero djece i nijednu teoriju.
- Možemo jasno vidjeti greške u odgajanju druge djece, ali greške u odgajanju svoje djece ne vidimo. Ili ih vidimo, ali pronalazimo opravdanje za njih.
- Nije dovoljno posaditi, treba i zalijevati!
- U razgovoru je uvijek najbolje koristiti blage riječi i jake argumente.
Kada se govori o današnjoj “epidemiji popustljivog odgoja”, to je današnja tendencija da se djeci dopušta baš sve. No, ne treba osuđivati ni takve ljude – oni se trude najbolje što znaju, pokušavaju u svojim roditeljskim ulogama biti bolji nego što su njihovi roditelji bili u svojima.
Da bi ljude oslobodio lošeg tretiranja prema djeci, koje vuče korijenje iz džahilijjetskog perioda, Poslanik, s.a.v.s., je posebno spominjao djevojčice, naređujući očevima i odgajateljima lijep odnos i posebnu pažnju prema njima i naročitu brigu za njihove probleme. Time bi istovremeno zaslužili ulazak u Džennet, postigli zadovoljstvo Uzvišenog Allaha i ostvarili primjeren odgoj, učinivši im dobro na način sa kojim će Uzvišeni Allah biti zadovoljan, a što i Islam, uostalom, naređuje.
Govoreći o greškama koje su radili u džahilijetskom periodu, naročito prema ženskoj djeci, Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko othrani dvije kćerke do punoljetnosti na Sudnjemu danu ćemo biti ja i on ovako!’ –pa je sastavio svoje prste.” Aiša r.a., kaže: „Jedan beduin došao je kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i rekao mu: Vi ljubite djecu, a mi ne ljubimo’! Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ja nisam kriv što ti je Allah iz srca uklonio milost!
Ebu Hurejre, r.a., kaže: „Poslanik je poljubio Hasana, sina Alijevog, u prisustvu Akre’ ibn Habisa Temimija, koji je kod njega sjedio, pa je ‘Akre rekao: Ja imam desetero djece i nisam nikad nijedno poljubio! Tada ga Poslanik, a.s., pogleda i reče: Ko prema drugima nije milostiv, – neće ni drugi biti prema njemu. Iz ovih navoda koje nam nudi onaj koji je čovječanstvu najljepši primjer, saznajemo da je predislamski period bio period grubosti, a daleko od nježnosti i samilosti i daleko od svijesti da je roditelju obaveza posvetiti se djeci, njihovom odgoju, podsticati ih na dobro, ličnim primjerom prije svega.
Naš Poslanik, s.a.v.s., dolazi u mjestu i u vremenu o kojem govori strahovita scena opisana u Kur'anu koja opisuje jedan od najstrašnijih načina zlostavljanja i ubijanja djece poznat ljudskom umu.
Predislamski Arapi su se stidjeli imati žensku djecu, pa su ih zakopavali žive čim bi došle na svijet. Istrgli bi ih iz ruku njihovih majki i hladnokrvno ponijeli ka mezaru:
وَإِذَا الْمَوْءُودَةُ سُئِلَتْ بِأَيِّ ذَنبٍ قُتِلَتْ
“I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana, zbog kakve krivice je umorena?”
Da je Poslanik, a.s., bio odgojen ponajbolje bi mogao ilustrirati hadis: „Moj Gospodar me odgojio i najljepši mi je odgoj dao.“ Svakako da je, pored Kur'ana, njegov odgoj i ponašanje to što bi nas trebalo voditi kroz život. Uzvišeni Allah kada govori o moralu i odgoju Svoga Poslanika, s.a.v.s., kaže:
وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ
“Jer ti si, zaista, najljepše ćudi”
Bio bi brižniji od blagoga roditelja koji miluje glavu svoga sina kojeg ispraća. Tako Džabir ibn Semure, r.a., kaže: „Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., prvi namaz. Potom je izašao do svoje porodice pa sam i ja s njim izašao. Dočekala su ga djeca.
Počeo ih je milovati po obrazima, sve jedno po jedno. Pomilovao je i mene po obrazu. Osjetio sam svježinu ili miris njegove ruke, kao da ju je izvadio iz sefa prodavača mirisa.“
Odgojiti ljude da se u svim životnim situacijama ponašaju moralno i odgovorno – cilj je svakog kur'anskog ajeta i svake Poslanikove, s.a.v.s., izreke. Šta više, Poslanik, s.a.v.s., o jednoj od svojih zadaća na ovome svijetu kaže kako je i on poslan da bi ljudima izgradio i upotpunio njihove moralne osobine: Uistinu sam poslan da usavršim moral kod ljudi.
Poslanik izričito naglašava: Allahu je najdraži Njegov rob koji je najljepše naravi i odgoja.
Molimo te Allahu, pomozi nam u odgoju naše djece, neka Tvoja milost i ljubav prevada uvijek srdžbu i ljutnju. Molimo te Allahu učini našu djecu prvacima Ummeta! Allahu učini nas od onih sa kojima ćeš ti biti zadovoljan! AMIN
Bošnjačka Islamska Zajednica Jönköping 