Hutba – ČISTOĆA U NAŠOJ VJERI

ČISTOĆA U NAŠOJ VJERI

Čistoća je po učenju islama pola vjere, kao što je podučavao naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s. To podrazumjeva čistoću tijela, duše, odijela i mjesta boravka. Čistoća je pokazatelj ljudske civilizacije i napretka. Po učenju Kur`ana čistoća je jedan od puteva do sticanja Allahove ljubavi, jer je Uzvišeni Allah rekao:

”Zaista, Allah voli one koji se kaju i one koji se mnogo čiste.”

Čistoća je ono što će osvjetliti lica i organe (ruke i noge) vjernika na Sudnjem danu i po čemu će ih poznati njihov Vjerovesnik Muhammed, s.a.w.s. Po tim znakovima razlikovaće se vjernici na Sudnjem danu od nevjernika koji se nisu abdestili, prali ruke i noge, koji nisu prihvatili put Muhammeda, s.a.w.s.

Čistoća je najbolji put do zaštite od različitih bolesti kojima je uzrok prljavština. Uzvišeni Allah učinio je čistoću uvjetom da bi se prihvatili ibadeti i molitve kao što su namazi, učenje Kur`ana, boravak u džamiji i sl.

Islam insistira na čistoći i prijatnosti i radi toga da ljudi jedni druge ne uznemiravaju. Tako je, naprimjer, zabranjeno ići u džamiju ako smo prije toga jeli crveni ili bijeli luk, jer neugodan miris uznemirava druge. Inače, nije zabranjeno konzumiranje ovoga, ali ako ćemo ići na mjesto gde ćemo time uznemiriti druge, onda jeste. Isto tako, ako je čovjek u situaciji da treba ući u džamiju, ali su mu na nogama čarape koji nisu čiste i koje šire neugodan miris, to također spada u uznemiravanje. Sve to u cilju očuvanja čistoće i prijatnog osjećaja među ljudima. Iz ovog razloga je propisano i čišćenje zuba prije namaza.

Od svih dunjalučkih ukrasa, Muhammed a.s. je volio mirise. Miris je simbol nečeg lijepog i prijatnog. Također, uvijek je praktikovao pranje ruku prije i poslije jela i njegovanje i mazanje kose. Kada bi zijevao stavio bi svoju ruku na usta i to tako da sebi ne okreće dlan, nego gornji dio šake, jer je gornji dio ruke čistiji i ne zadražava bakcile kao dlanovi.

Ono što je zadivilo Zapad a što je došlo sa Istoka, prvenstveno od muslimana je tzv. kult vode, kako su to oni nazvali. To je muslimansko insistiranje na čestoj upotrebi vode, uživanje u vodi, često kupanje, pranje (abdest) po nekoliko puta na dan lica, ruku i nogu, fontane, šadrvani, bašte… Sve to, Zapad je otkrio upoznavanjem muslimana. Naš zadatak je biti musliman u pravom smislu riječi i pokazati sve ovo sopstvenim primjerom kako bi zaslužili Allahovu nagradu. A Allah najbolje zna! Nažalost, danas, kao da se Zapad više okrenuo čistoći od nas muslimana, jer ćete naići na muslimana koji ne vodi toliko brigu o, naprimjer, mrvama hljeba na podu, koje djeca gaze…

Pitanje čistoće ovdje ćemo obratiti sa dva aspekta

Propisanosti i definicije:

1. Propisanost čistoće

Čistoća je propisana Kur'anom i Sunnetom. Uzvišeni Allah veli:

”O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite.”

‘… a ako ste džunubi, onda se okupajte!’ (El-Ma'ide, 6.)

‘ … Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.‘ (El-Bekare, 222.)

Citirat ću par hadisa gdje Poslanik, a.s., kaže:

“ Ključ namaza je čistoća.”

” Namaz neće biti primljen bez (prethodne) čistoće.” (Muslim)

” Čistoća je dio imana.” (Muslim)

2. Definicija čistoće

Pod čistoćom se podrazumijevaju dvije vrste čistoće: spoljašna i unutrašnja. Unutrašnja čistoća podrazumijeva čišćenje duše od grijeha i nepokornosti. Postiže se iskrenim pokajanjem za sve učinjene grijehe i djela nepokornosti, te čišćenjem srca od svih nevaljalih osobina kao što su: sklonost širku, sumnji, zavidnosti, mržnji, zlobi, varanju, oholosti, samoljublju, licemjerju, želji za prestižom i sl.

Pored toga, čistoća srca postiže se iskrenošću, sigurnim ubjeđenjem, naklonošću prema dobru, dobroćudnošću, istinoljubljivošću, skromnošću i željom da čovjek sve svoje namjere i dobra djela podredi Allahovu zadovoljstvu.

Spoljašnja čistoća: čistoća od svake nečisti materijalne prirode. Ova čistoća se ostvaruje uklanjanjem nečistoća čistećom vodom sa odjeće klanjača, tijela i mjesta gdje se klanja.

Čime se postiže čistoća?

Čistoća se postiže sa dvije stvari:

1. Prirodnom vodom (el-mau-l-mutlak) koja ima sve prirodne osobine tako što sa njom nije pomješano bilo šta što se u njoj obično ne nalazi, svejedno bilo to nečisto ili čisto. U takvu vodu ubrajaju se: bunarska voda, voda sa izvora, kišnica, riječna voda, otopina snijega i morska slana voda. U tom smislu, Uzvišeni veli:

‘… I Mi s neba čistu vodu spuštamo.’ (El-Furkan, 48.)

2. Čistom površinom zemlje, tj. čistim zemljinim tlom u vidu praha, pijeska, kamena i slanače (onog što se računa kao zemlja), jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Zemlja mi je data i kao čistim mjestom za klanjanje i čistoćom (tj. da se njome može uzeti tejmmum).” – bilježi Ahmed kod Buharije i Muslima.

Zemljinim tlom kao čistom površinom za uzimanje tejemmuma može se poslužiti u slučaju nedostatka vode ili nemogućnosti da se voda, usljed bolesti i sl., upotrijebi, kao što stoji u riječima Uzvišenog: ‘… a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite …'(En-Nisa’, 43.) i kao što stoji u riječima Allahovog Poslanika, a.s.: ” Čistom zemljom musliman bi se mogao očistiti i kad ne bi imao vode deset godina. A kada nađe vodu, neka se njome opere.” – bilježi Tirmizi.

Muslim u svom Sahīhu i Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu od h. Aiše bilježe da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao:

Deset stvari je od fitreta (iskonske prirode) :1)  potkresivanje brkova (kod muškaraca), 2)  puštanje brade (kod muškaraca), 3)  upotreba siwāka/miswāka (za higijenu zuba), 4)  ispiranje nosa vodom, 5)  rezanje noktiju, 6)  pranje ruku među prstima i zglobovima, 7)  uklanjanje dlaka ispod pazuha , 8)  brijanje oko stidnih mjesta, 9)  pranje nakon obavljene nužde (i velike i male), 10) ispiranje usta i grla vodom. 

Posebnu pažnju u gore navedenom hadisu skrećemo na uklanjanje dlaka ispod pazuha i oko stidnih mjesta. Ovaj sunnet koji se odnosi i na muškarce i na žene, rekli bismo, kako je u današnje vrijeme masovno zapostavljen.

Također, vrlo važno pitanje na koje trebamo obratiti posebnu pažnju jeste i pranje nakon obavljenje nužde. Autentični hadisi nam govore da je obavezno pranje stidnih mjesta nakon obavljene nužde, bilo da se radi o maloj ili velikoj. Kod nas se, dakle, posebno naglašavam, malo vodi računa o pranju poslije male nužde, i kod muškaraca i kod žena, jer su nam wc- papiri zamijenili vodu, a ništa nije kao voda…

Skretanje pažnje na ovakve stvari je jasna, ako znamo da mokraća i izmet spadaju u tzv. teške nečisti, kojih na tijelu i odjeći ne smije biti ni u najmanjim količinama. Poznat je hadis o kaburskoj (zagrobnoj) patnji čovjeka koji se za svoga života nije čuvao mokraće. Od takvog se i meleki sklanjaju, diže Božiji bereket, itd.

Završićemo jednim hadisom kojeg prenosi Alija, r.a.:  O Alija, rezanje noktiju, uklanjanje dlaka ispod pazuha i brijanje oko stidnih mjesta četvrtkom je najpodesnije, a kupanje, stavljanje mirisa i oblačenje (lijepe) odjeće ide petkom.

Vodite računa o čistoći, uzimajte abdest u svakoj prilici, to je jedno jer smo čistiji, a drugo, jer nas abdest štiti od loših stvari, loše sreće, lošeg dana, lošeg društva i loših grijeha…

Braćo, smatra se po takvimu da je večeras noć lejletul-miradž. Zašto ljudi nazivaju tu noć odabranom? Zato što je Muhammed, a.s., na Miradžu razgovarao s Uzvišenim Allahom bez posrednika. Tom su prilikom Vjerovjesniku, a.s., objavljena posljednja dva ajeta sure El-Bekere, naređeno obavaljanje pet dnevnih namaza i podareno pravo šefa'ata. Muhammed, a.s., je na Miradžu vidio Džennet i Džehennem i njihove stanovnike. Vidio je druga znamenja koja su mu Allahovim dopuštenjem pokazana. Svaki vjernik nastoji da doživi miradž, svoje duhovno uzdignuće, koje će zapravo biti njegovo duhovno rađanje.

I kao što je Vjerovjesnik, a.s., na Miradžu razgovarao s Allahom, dž.š., tako i svaki vjernik u namazu razgovara s Allahom i uzdiže se iznad ovog materijalnog svijeta u svijet Allahove blizine. Zato je namaz mi'radž vjernika. Bože Svemogući, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi. Učvrsti korake naše u istini i pravdi. Osnaži volju našu u bratstvu i slozi. Amin!

Hamza ef. Terzić