Nagrada za postaca

Hvala pripada Uzvisenom Allahu dz.s., Salavat i selam na Bozijeg poslanika Muhammeda a.s. , na njegovu casnu porodicu, cjenjene ashabe i sve nas prisutne…
“Džennet se kiti za mjesec ramazan, kompletan. Kada nastupi prva noć zapuhne vjetar s podnožja ‘Arša (Božijega prijestolja), listovi džennetski zatrepere, a hûrije očiju krupnih pogledaju u to i kažu: ‘Gospodaru, učini da nam robovi Tvoji iz mjeseca ovoga muževi budu, oči da napasamo njima, a oni nama.’ Nema toga roba koji posti mjesec ramazana da ga Allah oženiti neće hûrijom očiju krupnih, koje prebivaju u šatorima od biserja. Kako ih Uzvišeni opisuje:

“Hurijâ, zaštićenih u šatorima.”
(Kur’an, Svemilosni, ajet 72.)
Na svakoj od njih nalazi se sedamdeset ukrasâ, svaki ukras drugačiju boju ima. A, opet, tih sedamdeset predivnih nema boju sedamdeset onih na onoj drugoj. Svaka hurija na krevetu od safira na kojemu su biseri leži, na njemu se nalazi sedamdeset posteljâ, platna su im od brokata. Iznad sedamdeset posteljâ nalazi se sedamdeset divana. Svaka žena ima sedamdeset hiljada momaka koje joj služe, i njen muž ima sedamdeset hiljada momaka koji njemu služe. U ruci svakoga nalazi se zlatna tacna a na svakoj jedna vrsta jela. Onu vrstu slasti koju ne nađe u prvome naći će u drugome jelu. Isto će biti podareno i njihovim muževima. Na krevetima su od crvenoga hijacinta, dvije zlatne narukvice na njima, ukrašene safirima. Ovo pripada svakoj osobi koja posti mjesec ramazana, pored učinjenih dobrih djelâ.”
Katâde prenosi od Enesa ibn Mâlika da je rekao kako je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
“Kada nastupi prva noć mjeseca ramazana Veličanstveni, neizmjerna je Njegova veličanstvenost, zovne Ridvâna, čuvara džennetâ. Ovaj rekne: ‘Odazivam Ti se, i radujem Ti se.’ Allah kaže: ‘Ukrasi Moj Džennet, i okiti ga za postače zajednice Ahmeda. Ne zatvaraj im ga sve dok se ne završi njihov mjesec.’

A potom dozove Mâlika, čuvara Vatre: ‘Mâlik!’ On odgovori: ‘Odazivam Ti se, i radujem Ti se.’ Kaže Allah: ‘Pozatvaraj vrata razgorjele vatre pred postačima zajednice Ahmeda, i ne otvaraj im sve dok se ne okonča njihov mjesec.’

Potom dozove Džibrila, alejhisselam, a on rekne: ‘Odazivam Ti se, Gospodaru moj, i radujem Ti se.’ On kaže: ‘Spusti se na Zemlju i okuj šejtane pred zajednicom Ahmeda kako im ne bi pokvarili post i iftar.’

Allah, silni i veličanstveni, u svakome danu mjeseca ramazana prilikom svitaja i iftara oslobađa robove i ropkinje od Vatre. Na svakome nebu On ima dozivača koji njih doziva, meleka koji je poznat (u svijetu) ispod Prijestolja Gospodara svjetova. Konj mu na tri noge stoji a četvrtu savio je na sedmoj nižoj zemlji. Krilo mu je na istoku, obasjano merdžanima, biserima i dragim kamenjem. Doziva: ‘Ima li ko da se kaje pa da mu kajanje primljeno bude? Ima li ko da moli pa da mu odgovoreno bude? Ima li ko da je u nevolji pa da mu Allah pomogne? Ima li ko oprost da traži pa da mu oprošteno bude? Ima li ko šta da traži pa da mu se dâde?’

A Gospodar, uzvišen je pomen Njegov, doziva cijeli mjesec: ‘Robovi Moji i ropkinje Moje, radujte se, strpite se, ustrajte, ne bih li s vas tugu podigao. Dođite Mome oprostu i Mojoj počasti!’

A kada nastupi Noć sudbine (Lejletul-kadr), spusti se Džibril, alejhisselam, u društvu melekâ, salavat donose na svakoga roba koji stoji ili sjedi, spominje (zikir čini) Allaha, silnoga i veličanstvenoga.”