Blagodati Ramazana

Hvala pripada Uzvisenom Allahu dz.s, salavat i selam na Bozijeg poslanika i miljenika Muhammeda a.s, na njegovu casnu porodicu, cjenjene ashabe i sve nas prisutne

Sve blagodati mjeseca ramazana nije moguće ni naslutiti, a nekamoli dokučiti ih i pobrojati. “Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra”, rekao je Poslanik, a.s., “poželio bi da čitava godina bude ramazan!” Stoga su sve ranije muslimanske generacije ramazan dočekivale sa radošću i oduševljenjem i taj duh prenosile i na svoje potomke, sve do današnjih dana. Dužnost je i ove  generacije muslimana da tako postupi, da u svojim kućama i sredinama ožive duh ramazana i da taj veličanstveni doživljaj prenesu i na svoje potomke.

Mjesec ramazan je skupocjen mjesec, i njegovi dani i noći, sati i minute imaju veću vrijednost u odnosu na one izvan njega. Tako i djela koja se počine u tim vremenima imaju veću vrijednost, pa će i nagrada za njih biti veća. Post, naime, u čovjeku ojačava one pozitivne sile koje on nosi u sebi, a suzbija one negativne. “Kad nastupi mjesec ramazan”, kaže Poslanik, a.s., “tada se otvore vrata dženneta, a zatvore vrata džehennema, i sputaju se šejtani!”

Kako se otvore jedna, a zatvore druga vrata, i kako se sputaju šejtani?

Pa, džennet ima osam vrata i na svaka od tih vrata unići će oni koji su radili djela koja su primjerena tim vratima. Kada je Vjerovjesnik, a.s., jednom o tome govorio ljudima oko sebe, Ebu Bekr je upitao: “A hoće li neko, Božiji Poslaniče, unići na sva ta vrata?!” “Hoće”, odgovorio mu je Poslanik, “i nadam se da ćeš ti biti jedan od njih!”

Post, dakle, u čovjeku probudi one pozitivne snage koje čovjeka nagone da radi dobra djela, koja njegov duh upravljaju prema tim džennetskim vratima, koja se u mjesecu posta širom otvaraju. Jedna vrata se zovu Rejjan i na njih će ući samo postači. Oni koji budu džennetlije, a iz nekih razloga nisu postili, neće moći ući na ta vrata.

Isto je i sa zatvaranjem džehennemskih vrata, kako se to naznačava u Kur'anu:

لَهَا سَبْعَةُ أَبْوَابٍ لِّكُلِّ بَابٍ مِّنْهُمْ جُزْءٌ مَّقْسُوم

     On će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći. (El-Hidžr, 44) Pa kada se u čovjeku raspiri njegova strast, neka od napasti čiju klicu on nosi u sebi – zavist, mržnja ili bijes npr. – to ga počne nagoniti da čini određena ružna djela, koja njegov duh usmjeravaju prema Džehennemu, i vode ga prema tim vratima.

Kako šejtani bivaju sputani? “Šejtan kola po čovjeku onako kako kola i krv”, kaže Poslanik, a.s., “pa mu stijesnite prolaze!” “Čime?”, upitali su ga, i on je rekao: “Glađu.” Jahja, a.s., je upitao šejtana: “Kada najlakše savladaš vjernika?” “Kada se najede i napije”, odgovorio je on. Naime, unošenjem hrane za tijelo, unosi se i hrana za tjelesne strasti koje, uglavnom, i jesu uzročnici čovjekovih posrtaja, pa se smanjenjem tih količina postom, smanjuje i njihova snaga, dok se, s druge strane, pojačava duhovna snaga. Jer, kako tijelo ima svoju hranu, i duša ima svoju. Hrana tijela dolazi odozdo, iz zemlje, a hrana duše odozgo, sa neba. A najbolja hrana joj je ona koja je spuštena u Objavi. Najbolja hrana joj je Kur'an. Tako u ramazanu tijelo gladuje, a duša se hrani obilno – slatkom, ukusnom i zdravom hranom, što joj podaruje snagu i zdravlje. Tako je i post, kao sastavni dio te hrane, snaži i jača, čini je sposobnijom za zadaću za koju je zadužena, onako kako i fizički napor i vježba tijelo čini snažnijim i sposobnijim za djela koja su njemu primjerena. Stoga čovjek, naročito dok je u stanju posta, treba da vodi računa da duši svojoj ne servira nečistu hranu, onu koju je Allah zabranio i koja duši uzrokuje bolest.

Post je, naime, naređen, čitavom čovjeku, sa svim njegovim organima.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ .

     O vi koji vjerujete, stoji u Kur'anu, naređen vam je post, onako kako je bio naređen i onima prije vas! (El-Bekara, 183.)

Tu se ne misli samo na vjernike iz Muhammedova ummeta, kažu učenjaci, već se to odnosi i na čovjeka kao pojedinca, na svu tu zajednicu organa koji ga čine.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ  O vi koji vjerujete! – obraćanje je i očima, i ušima, i rukama, i nogama, i jeziku… Sve ima sebi primjeren post: post za oči je da ne gledaju ono što je zabranjeno; post za uši je da ne slušaju ono što ne valja; posta za ruke je da ne dohvaćaju ono što nije dopušteno; post za noge je da ne idu tamo gdje ne treba; post jezika je da ne govori ništa ružno, i da ne ogovara…

Tako posti musliman i ramazan shvata iznimnom prilikom dolaska do velikog dobra.

مَنْ صَامَ رَمَضَانَ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ . {البخارى}

“Ko mjesec ramazan provede u postu, izvršavajući Allahovu naredbu i računajući da će za to biti nagrađen, bit će mu oprošteni svi raniji grijesi!”, kaže Poslanik, a.s. Isto to rekao je i za onoga ko u ibadetu i zikru provede Lejletu-l-kadr. U mjesecu ramazanu Allah oprosti grijehe velikom broju muslimana, pa se zato Ramazan naziva još i Šehru-l-gufrân /mjesec oprosta!

S obzirom na to, musliman uz ramazan treba biti posvećen svakome dobru, proizvoditi dobro, nastojati da mu nijedno dobro ne promakne. Posebno treba pokazati pažnju prema siromašnome, jer jedan od smislova posta jeste i taj da se čovjek navede na razmišljanje o onome ko nema dovoljno za hranu, čija djeca gladuju, da se u njemu pobudi suosjećanje sa njim. “Allah nekom od vas”, kaže Poslanik, a.s., “uzgaja zalogaj hljeba ili datulu, koju je dao kao sadaku, onako kako neko od vas uzgaja devče, pa to postane kao planina veliko!”

Tako je, prema Tirmiziju,Poslanik je jednom otišao posjetiti svoju kćerku Fatimu pa ju je zatekao kako namirisava kovanu novčanicu (dirhem). Kad ju je upitao šta to radi, ona mu je rekla da taj novčić namjerava dati kao sadaku. “Lijepo”, rekao joj je on, “ali zašto ga premazuješ mirisom?” “Čula sam od tebe”, rekla je ona, “da novčić, koji se dadne kao sadaka upadne u Allahovu ruku prije nego u ruku onoga kome se udjeljuje, pa želim da ovaj moj dirhem padne Allahu u ruku namirisan!”

Svako učinjeno djelo na ovome svijetu poprima određeni oblik na Ahiretu i čovjek će se s tim djelom susresti. Učenje Kur'ana će, naprimjer, poprimiti oblik lijepog ljudskog stvorenja  s kojim će se čovjek tamo družiti. Zato je posebno lijepo što više uz ramazan učiti Kur'an, ponavljati one riječi koje je izgovorilo Uzvišeno Biće, i unositi se u taj sadržaj, nastojati ga upiti u se, kako bi nas on prožeo.

Ne treba propustiti da isteknu ramazanski dani a da se Allahu ne uputi dova. Poslanik, a.s., uz ramazan je mnogo više zikr činio, više vremena provodio u ibadetu i noćnom bdijenju, više dijelio sadaku, ali je češće i dove učio. Dovu osobito treba učiti pri iftaru i pri sehuru, jer su to posebni trenuci prijema dove. Lijepo je dovu završiti donošenjem salavata na Poslanika.

Ramazan je život ispunjen duhom, obogaćen dubokim smislovima, i musliman treba da uzme što više učešća u njemu.