Ebu-Zerr Džundub ibn Džunade, r.a., pripovijeda da je čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, slijedeći hadis – kudsijj:
“O Moji robovi, Ja sam Sebi zabranio nasilje (zulum), a i vama sam ga učinio zabranjenim, pa nemojte jedan drugom nepravdu činiti!
O robovi Moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi, pa od Mene uputu tražite, a Ja ću vas uputiti!
O robovi Moji, svi ste vi gladni, dok vas Ja ne nahranim, pa tražite od Mene hranu da bih vas nahranio!
O robovi Moji, svi ste vi neodjeveni, dok vas Ja ne obučem, pa tražite od mene odjeću, kako bih vas obukao!
O robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, pa tražite od Mene oprost da bih vam Ja oprostio!
O robovi Moji, šta god vi uradili, niste u stanju Meni štetu nanijeti, niti mi kakvu korist učiniti!
O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bili toliko pobožni kao što je najbogobojazniji među vama, sve to nimalo ne bi uveličalo Allahovo carstvo!
O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bili toliko pokvareni, kao što je najpokvareniji među vama, to ništa ne bi umanjilo Allahovu vlast!
O robovi Moji, kada bi se svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, iskupili na jednom mjestu, i od Mene zatražili sve što žele, zatim Ja svakom od njih dao ono što je tražio, to ne bi umanjilo ono što Ja posjedujem ni onoliko koliko bi umočena igla u more umanjila vodu!
O robovi Moji, samo se radi o vašim djelima; Ja ću ih sva zabilježiti, a zatim ću svakom dati ono što je zaslužio, pa ko nađe dobro (hajr), neka bude zahvalan Allahu, dž.š., a ko nađe loše (šerr), neka ne kori nikog drugog, osim sebe.” – (Muslim)
