Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i njegove ashabe. Hvala Allahu, dž. š., koji nas je stvorio kao muslimane i hvala našem Gospodaru što nas je učinio pripadnicima ummeta Muhammeda, a.s.
“Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Bekare,218.)
Draga braćo! Tema današnje hutbe nosi naziv hidžra i poruke hidžre. Šta je to hidžra i kakva je njena važnost? Jezički, hidžra znači napustiti, ostaviti, iseliti se. Povjesno hidžra znači preseljenje Muhammeda a.s. i muslimana iz Meke u Jesrib. U duhovnom pogledu, hidžra znači pokoravanje Allahovoj volji zarad pojedinačnog i opšteg dobra. Inače, hidžra se desila u ponedjeljak 622. godine po Isau a.s. O tome govori sljedeća predaja: Na postavljeno pitanje Poslaniku zašto posebno poštuje ponedjeljak-kazao je: “Toga dana sam se rodio, toga dana sam dobio poslaničku misiju i toga dana sam učinio hidžru.”
Međutim, prije nego što se podsjetimo na tok hidžre i njene poruke važno je istaći i neke događaje koji su se desili Muhammedu a.s. i muslimanima prije hidžre, a to su: totalna izolacija muslimana, seoba u Abesiniju, neuspjeli pokušaj pozivanja u islam u Taifu, napadi, vrijeđanja, mučenja i ubistva muslimana. Važno je napomenuti isto tako da Poslanik prije hidžre kroz sastanke na Akabi pripremio teren za hidžru i muslimani se nisu iselili u nepoznato kao što su to radili ranija poslanici.
Bez obzira na sve, hidžra, odnosno seoba je teška odluka jer se rastavljaju porodice, ostavlja imetak odlazi iz rodnog grada. Zato Allah dž.š. ohrabruje muhadžire u sljedećem Kur’anskom ajetu:
“Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja, i slobodu, a onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha Njemu je sigurna– a Allah mnogo prašta i milostiv je.” (En-Nisa, 100.)
Možda najbolji dokaz da je hidžra tako veliki i važan događaj za muslimane jeste i činjenica da Allah dž.š. u više navrata govori o hidžri, a posebno valja naglasiti da Uzvišeni govori u Kura’nu i o toku hidžre, te nekim događajima za vrijeme hidžre. Poučno je da znamo kako je Allah dž.š. spasio Muhammeda a.s. kada je Allahovim emrom spašen iz svoje kuće koju su idolopoklonici opkolili želeći da ga ubiju. Kur’an nas o tome obavještava da pouku primimo.
“I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.” (El-Enfal,30.)
Takođe nas Kur an obavještava o događaju za vrijeme hidžre kada su Poslanik a.s. i Ebu Bekr bili u pećini Sevr, a na njenom ulazu bili mušrici, pa ih je Allah spasio i nama kao pouku spomenuo u Kura’nu:
“Ako ga vi ne pomognete, pa – pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s Njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je On rekao drugu svome: “Ne brini se, Allah je s nama!” Pa je Allah spustio svoje pouzdanje na njega i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja,a Allahova riječ ona gornja. Allah je Silan i Mudar.” (Et-Tewbe,40.)
Hidžra Muhammeda a.s. i muslimana je bila nužna, neophodna i učinjene uz dozvolu Allaha dž.š. Hidžra je ujedno bila i priprema kako bi muslimani ojačali, osnažili za povratak tamo odakle su bili prisiljeni da odu. Hidžra je mobilizacija na Allahovom putu kojom se mijenja stanje muslimana od slabih, nemoćnih do snažnih i jakih.
Postoje bitne razlike između hidžri ranijih poslanika i hidžre Muhammeda a.s. Raniji poslanici su se selili u nenaseljena mjesta, a Muhammed a.s. se iselio u grad Jesrib. Poslanik i muslimani su se 8 godina poslije vratili u Meku, a drugi poslanici se uglavnom nikad nisu vraćali u mjesta odakle su bili prinuđeni da odu.
Muhammed a.s. je i na primjeru hidžre pokazao kakav treba da bude vođa muslimana. Zadnji je napustio Mekku, a bio je na čelu kada su se u nju vratili.
Poslanik je vrijeme od 8 godina boravka u Jesribu-Medini iskoristio na pravi način. Za vrijeme hidžre sagradio je mesdžid u mjestu Kuba, a kasnije i džamiju u Medini. Izvršio je bratimljenje muhadžira i ensarija, izvršio je popis stanovnika Medine po kojem je imala 1500 stanovnika, pomirio je dva zavađena plemena u gradu Evs i Hazredž, uspostavio je prvu islamsku državu, ujedinio muslimane i izbrisao plemenske i druge veze i sporove.
Hidžra je pouka svim generacijama muslimna do Sudnjeg dana. Ona nas uči kako da postupimo ukoliko budemo prisiljeni da ostavimo svoje ognjište kako bi sačuvali svoju vjeru i svoje živote. Muhadžiri i ensarije su nam primjer kako muslimani moraju biti bliski i pomoći i podijeliti ono što imaju sa onima koji su u nevolji. Hidžra nam je primjer kako se muslimani moraju vratiti tamo odakle su protjerani kada za to dođe vrijeme. Kasnije će h.Omer uzeti upravo hidžru za početak računanja muslimanskog kalendara.
Bošnjaci su često bili prinuđeni da čine hidžru, da ostavljaju svoj prag da bi sačuvali svetosti koje im je Allah dž.š. dao. Ne znam da li su i koliko Bošnjaci shvatili poruke hidžre Poslanika a.s. i da li su ih i koliko primjenili na svom primjeru. Bili smo svjedoci kakav je bio odnos između prognanih i onih koji su ih primili. Isto tako znamo da se mnogi nisu vratili tamo odakle su bili prinuđeni da odu. Ovom hutbom ne želim da bilo koga uvrijedim, niti da bilo koga kritikujem, ali želim da naglasim da mnogi Bošnjaci nisu razumjeli hidžru Poslanika a.s. na pravi način, niti su iz nje uzeli pouku. Neka svako od nas pojedinačno preispita samog sebe i vidi da li je i u kojoj mjeri položio ispit hidžre u svom životu. Napominjem hidžra iz Meke u Medinu je primjer, pouka i poruka svim muslimanima do Sudnjeg dana. Allah nam navodi primjere u Kur’anu da iz njih pouku primimo i da pravilno u određenoj situaciji postupimo. Zato učimo Kur’an, razmišljajmo o njegovim ajetima i crpimo pouku iz života Muhammeda a.s. Ako budemo tako radili to će nam sigurno pomoći da svoj ovodunjalučki kratki život pravilno uredimo i provedemo shodno Kur’anu i sunnetu Alejhiselama.
Džamija Jezero-Sarajevo
Hatib: Muhamed ef. Abaz