Govor srca (II)

Islam je istina!Ako ne vjeruješ da Allah , dželle šanuhu, prima pokajanje, time niječeš jedno od Njegovih svojstava. Zar nije Allahovo, dželle šanuhu, ime: Et – Tewwab – Onaj Koji prima pokajanje. Znači, ako sumnjaš u ovu stvar, to je kao da sumnjaš da je Et – Tewwab od Allahovih, dželle šanuhu, imena. Znači: sama pomisao da ti Allah, dželle šanuhu, neće oprostiti grijehe – je grijeh.

Istinite priče: ajet uzdrmao tijelo i duh Abdurrahmanov…

“Zovem se Abdurrahman i student sam treće godine na Pravnom fakultetu. Potičem iz siromašne porodice. Uvijek sam puno volio sport i moja porodica me je podsticala na to. Visok sam i bila mi je želja da postanem košarkaš. Sanjao sam da postanem zvijezda. I ono što se desilo jeste da sam otišao u jedan od većih klubova, glavni kriterij po kom su tamo vrijednovali ljude bio je materijalno bogatstvo.

Naravno, to je na mene mnogo utjecalo, pa je sva moja želja bila da postanem kao oni, da budem na njihovom stepenu. Počeo sam posjećivati mjesta gdje se okupljaju mladi ljudi i družiti se sa momcima i djevojkama. Često smo organizovali trke autima. Malo po malo počeo sam propadati – prvo obične cigrete, a onda mi je jednom prilikom drug dao “drugačiju” cigaretu…

I tako sam počeo uzimati drogu. Otišao sam na fakultet i vidio sam veoma čudnu sliku zajednice. Omladinu ne interesuje obrazovanje. Sve što je zanimalo tu omladinu jeste moda i izlasci do kasno. I naravno, plakao sam i bio tužan jer nisam mogao sebi priuštiti odjeću kao što oni oblače i izlaziti gdje oni izlaze. Upoznao sam i dvije djevojke koje su bile manekenke. Volio sam se s’njima družiti, pa sam razmišljao kako da nabavim novac za izlaske sa njima? Tako sam se sve više upoznavao sa omladinom iz te klase – propale, kojoj je jedini cilj u životu bio izgled i novac.

Jednom od tih momaka sam ispričao svoje materijalne probleme. Rekao mi je da je njegov slučaj isti kao i moj, ali da on zna kako da dođemo do novca. Ja sam vježbao bodi-bilding i tijelo mi je razvijeno i lijepo izgledam, pa me je taj mladić počeo upoznavati sa ljudima koji imaju mnogo novca. Počeo sam raditi kod njih kao bodigard-cuvar. I zahvaljujući tome, počeo sam prisustvovati sijelima o kakvim nisam ni sanjao. Počeo sam piti alkohol, uzimati drogu i to je trajalo tri godine. Moje zdravlje je počelo postepeno propadati. Ponašao sam se veoma čudno. Počeo sam se svađati sa svi tim ljudima. Čak se i moja odjeća, kojom sam se ponosio i oholio, počela kidati. Svakim danom je bilo sve više stvari koje nisam mogao popraviti.

Bilo je oko tri sata ujutro, a ja sam sjedio u našoj porodičnoj kući. Gledao sam zidove sobe i pitao sebe: yašto sam se uzoholio? Zašto sam zaboravio i potcjenio mjesto gdje sam se rodio? Ovo je soba u kojoj sam svoje skromno detinjstvo proveo. Poželio sam ovaj jednostavni način života. Poželio sam da budem sa svojo porodicom i rođacima. “Zašto si me stvorio, Gospodaru” – povikah. Tako mi Allaha, dželle šanuhu, u tom trenutku sam na radiju čuo ajet koji me je cijelog uzdrmao. A to je ajet u kome Uzvišeni kaže:

“Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju”. (Kur’an, sura: Ez-zarijat, ajet 56)

Odjednom, sam pao na sedždu, jer nisam u tom trenutku mogao ništa drugo učiniti. Žestoko sam plakao. Možda nisam ustajao sa te sedžde sve dok nije nastupila zora. Ustao sam, uzeo abdest i okupao se. Osjetio sam veoma čudan osejećaj. Osjetio sam da sam žedan Allahovog, dželle šanuhu, zadovoljstva. Shvatio sam zašto sam stalno osjećao tjeskobu u sebi, kao da se gušim. Zasigurno mi je potrebna blizina Allahova, dželle šanuhu, a bio sam tako daleko od Njega. U tom trenutku sam osjetio da je svjetlo počelo obasjavati moj život. Zavjetovao sam se da ću na svaki grijeh kojeg počinim uzvratiti činjenjem pokornosti Allahu, dželle šanuhu Znači, ako ispušim cigaru, za to ću postiti dan. Osjetio sam kako svoju ličnost iznova gradim i jačam svoju volju. I, evo prošlo je dvije godine kako živim tim novim životom. Ne želim se udaljiti od džamije i molim Allaha da me učvrsti na tom putu.

SubhanAllah – Neka je slava Allahu, dželle šanuhu”

Učenjaci imaju lijepu izreku: “Kao što tijelo osjeća glad za hranom, tako i duša osjeća glad i čezne za Božijom ljubavlju.”

Abdurrahman je na to ukazao rečenicom: “Osjetio sam da sam žedan Allahovog, dželle šanuhu, zadovoljstva.” Ovo je istinsko pokajanje.

– Kakva su osjećanja, Abdurrahmane, prvog dana povratka Allahu Uzvišenom?

“Prvo što sam osjetio jeste da želim da umrem, jer ja ne zaslužujem da živim. To je zbog toga što sam se mnogo kajao za svoja djela. Shvatio sam da u prijašnjem životu nisam nikada osjetio užitak, mada sam mislio da uživam u tom životu i da se provodim.

Kada sam čuo ajet, a ni danas još nisam siguran kako se to dogodilo baš u tom trenutku, pronašao sam u sebi veliku snagu i sigurnu odluku da nadoknadim sve što sam propustio. Da nadoknadim ono što sam propustio prema Allahu, dželle šanuhu Osjetio sam: kao da mi nedostaje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Bio sam siguran da imam jaku ličnost, jer sam bio čovjek razvijenog tijela, sportista sa lijepim tjelesnim izgledom; igrao sam ulogu čovjeka savršenog tijela. Mislio sam da je dovoljno da samo pogledam nekog, pa da se taj neko mene uplaši, a ako pogledam djevojku, da će ona poeželjeti da razgovara sa mnom. Ali istina je da sam bio slab iznutra. Znači nisam imao svoj stav, nisam sebe i svoju strast mogao zaustaviti kada je trebalo ili uraditi suprotno od onoga što su moji prohtjevi zahtjevali. Nisam kod sebe imao snagu i odlučnost. Ali, nakon što sam se povratio Allahu, dželle šanuhu, otkrio sam da sam ja kao malo izgubljeno dijete kome treba neko pokazati gdje je njegova porodica; treba ovo dijete odgojiti i naviknuti ga na stvari koje ne razmije. Rekao bih ‘Hoću da postim sutra,’a dijete u meni je počelo plakati: ‘Kako ćeš postiti kad imaš posao, studije i drugo?’Ali nisam slušao svoju strast, jer sam znao da, kad ona plače, u tom poslu stanuje ‘dobro.’

Bio sam toliko odlučan u pokornosti, da sam otkrio kod sebe stvari koje nisam znao: veliki izvor snage skriven u meni.”

El- hamdulillah – Hvala Allahu, dželle šanuhu, na tome!

Uistinu, dok je Abdurrahman izlagao svoja osjećanja, osjetio sam u svom srcu smirenost, rahatluk i blagu hladnoću. A sve to od silnog utjecaja na moju misao o veličini Allahove milosti.

Allah, dželle šanuhu, je objavio Davudu, a.s.:

O Davude, kada bi znali oni koji se od Mene okreću za Moju čežnju za njihovim povratkom Meni i za Moju želju da se pokaju, istopili bi se od čežnje za Mnom. O Davude, ovo je Moja želja onima koji se okreću od Mene, a kakva je tek Moja ljubav prema onima koji hrle Meni.

Mi često ne shvatamo koliko Allah, dželle šanuhu, voli da se Njemu povratimo. A primjer Abdurrahmana potvrdjuje kolika je Allahova, dželle šanuhu, plemenitost. Znači, njegov zivot je bio problematičan, pa se u potpunosti promijenio nakon upute – sve je postalo ljepše i sretnije.

 Dva rekata pokajanja

Jedna djevojka priča:

“Svoju priču ‘o pokajanju’ počet ću time što ću vam reći nešto o svom odnosu prema roditeljima. Stalno sam se svađala sa svojim roditeljima i svoj glas često na njih podizala. Kada sam saznala da je rasrditi roditelje veliki grijeh, i da sva dobra djela koja učinim nestaju samo zbog srditog pogleda majke ili oca, odlučila sam da to više ne radim. A ako bih to ponovo uradila, uzela bih abdest i klanjala dva rekata namaza za pokajanje, moleći Allaha, dželle šanuhu, da mi ojača živce, podari strpljenje. Uistinu, srce me je boljelo, sve dok nisam došla do sopstvene spoznaje da nisam nikako smjela podići glas na svoje roditelje. Kao da je Allah, dželle šanuhu, oduzeo svu onu drskost iz mog glasa. Osjetila sam da to nikada ne bih sama uspjela da nije pomoći od Allaha, dželle šanuhu

Lijepa je ova priča, a ona me i podseti na klanjanje dva rekata namaza za pokajanje, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

“Nema muslimana koji, kada počini grijeh, uzme abdest i klanja dva rekata, a potom zatraži oprost, da mu Allah, dželle šanuhu, neće oprostiti (grijeh).” (Hadis, prenosi ga Ahmed od Ebu Bekra, r.a., u prvom tomu Musneda)

Mnogo je onih koji nikako, ni kada čuju ajet ili hadis koji govori o pokajanju i o ljubavi Allaha, dželle šanuhu, prema svojim robovima, ne mogu vjerovati da svi grijesi mogu biti lahko oprošteni, pa i ako se pokaju. Uistinu, ljudi ne shvataju da grijesi, koje su činili u toku dvadeset godina, mogu biti oprošteni u jednom trenutku, a ja ti potvrđujem daje to lahko moguće.

Poslušaj ovaj hadis – kudsijj kojeg prenosi ashab Ebu Zerr el-Gifari, r.a.:

– Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Rekao je Allah, dželle šanuhu:

“Ko uradi dobro djelo imat će deseterostruku nagradu i više, a ko uradi loše djelo – imat će jedan grijeh ili ću mu oprostiti. Ko uradi grijeha kolka je Zemlja, pa Me sretne ne pripisujući MIi druga (širk), učinit ću mu toliko (koliko ima grijeha) oprosta. Kada se Moj rob Meni približi za jedan pedalj – Ja se njemu približim za jedan aršin (podlakticu), a ako se on Meni približi za jedan aršin – Ja se njemu približim za jedan hvat (hvat raširenih ruku), a kad on Meni ide hodom – Ja njemu idem trčeći.” (Hadis, bilježi ga imam Ahmed u Musnedu)

Jedan čovjek za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je sumnjao u ove riječi, pa je rekao: “O Allahov Poslaniče, ja sam čovjek koji mnogo čini prijestupa prema Allahu, dželle šanuhu On mi je poručio i naredio, a ja Mu činim grijeh.” Pa mu je Allahov Poslanik, . s.a.v.s, rekao: “Pokaj se!” Čovjek reče: “Zar će mi Allah, dželle šanuhu, oprostit sve moje grijehe i prijestupe?” Reče: “Da!” Pa je čovjek otišao trčući u vičući: “Allah je Najveći, On i je sve grijehe i prijestupe oprostio.”

Napomena: Ako ne vjeruješ da Allah, dželle šanuhu, prima pokajanje, time niječeš jedno od Njegovih svojstava. Zar nije Allahovo, dželle šanuhu, ime: Et – Tewwab – Onaj Koji prima pokajanje. Znači, ako sumnjaš u ovu stvar, to je kao da sumnjaš da je Et – Tewwab od Allahovih, dželle šanuhu, imena. Znači: sama pomisao da ti Allah, dželle šanuhu, neće oprostiti grijehe – je grijeh.

 Dakle, šejtan se ismijava sa tobom i uvaljuje te u nove grijehe. Zato kažu: – Kada na hadžu silaziš sa Arefata, ne smiješ nikako kazati: “Osjećam kao da mi Allah, dželle šanuhu, nije oprostio grijehe,” jer će ti to biti prvi grijeh nakon oprosta svih grijeha.

 San i traženje pomoći

“Nisam redovno obavljala namaz. Znači, ako bih poslušala akav vjerski programili čula predavanje, pridržavala bih se namaza jedan ili dva dana, a onda bih ponovo prekinula. Sve dok se nisam udala, pa mi je rodica moga muža govorila da obavljam namaz, a ja bih ponovo nekada klanjala a nekada ostavljala namaz, dok nisam sanjala kako gorim i kako trčim ovoj rodici tražeći od nje pomoć. Završio se tako san, ali sam slijedeći put, kada mi je ona govorila o namazu odmah otišla da obavim namaz. Allah mi je olakšao, pa samse navikla da obavljam namaz u džamiji. Otkako sam prvi put ušla u džamiju na jaciju namaz, nisam više namaz u džematu ostavljala.”

Želim samo obratiti pažnju na veoma važnu stvar,a to je pohitati sa pokajanjem – tevbom. Jer mnogo je onih koji i dalje ostanu u grijehu govoreći: “Uskoro ću se pokajati, ako Bog da.” Kako možemo tako govoriti? Kako možemo pokajanje odlagati? Na nama je da pohitamo sa pokajanjem!

 Razmisli o uzvišenosti i veličini Onoga kome grijeh činiš!

Kada griješimo ne shvatamo da griješimo prema našem Gospodaru. Jer mi ne znamo ko je Allah, dželle šanuhu Ne znamo koje nam je sve blagodati podario. Ne znamo vrijednosti tih blagodati. Jer kada bismo sve ovo istinski spoznali, onda se nikako ne bismo smjeli usuditi Njemu, Uzvišenom, grijeh činiti i nepokorni Mu biti.

Prvo što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio kada je ulazio u Medinu časnu jesu riječi: “O ljudi, zavolite svoga Gospodara iz sveg srca.”

Znači, učini neka Allah, dželle šanuhu, bude nešto najveće u tvom srcu. Ako znaš ko je Allah, dželle šanuhu, činit ćeš Mu pokajanje. Ako znaš Njegovo mjesto i vrijednost, činit ćeš Mu tevbu što prije.

Koliko god budeš shvatao uzvišenost svoga Gospodara, koliko budeš pazio da Ga ne rasrdš i grijeh Mu učiniš – utoliko će tvoje pokajanje biti brže.

 Koji su uvjeti za ispravno pokajanje

Svaki grijeh između tebe i tvog Gospodara, za koji se želiš pokajati, mora posjedovati tri preduvjeta, bez obzira koliki i kakav je taj grijeh bio:

 1. Kajanje. Ako neki čovjek ima kod sebe mnogo grijeha, velikih i malih, na hiljade grijeha – osjetit će ispravno pokajanje kada osjeti u svom srcu bol i kajanje za počinjene grijehe. Kada osjeti u srci vatru, da mu srce previre i gori od bola. Kada kaže: “Kako sam mogao sve ove grijehe prema Allahu, dželle šanuhu, počiniti? Kako sam mogao to i to uraditi?”

Ima ljudi koji su neki grijeh počinili prije dvadeset godina, ali kada god se toga grijeha sjete srce im zadrhti od straha i kajanja, naježe se. Ovo je istinsko kajanje – da se ne ponosiš grijehom i da ne žudiš da ponovo učiniš taj grijeh, već da se stalno kaješ što si taj grijeh uradio.

2. Ostavljanje grijeha i mjesta koje te na grijeh zovu.

3. Jaka odluka i davanje zavjeta Allahu, dželle šanuhu, da se nećeš na grijeh vraćati.

 Ako izvršiš ova tri uvjeta, sigurno će ti pokajanje biti primljeno. Bit će grijeh izbrisan, a stranica – sahifa – tvojih djela će biti bijela u potpunosti.

Znači, kada bi sada neki čitalac osjetio kajanje zbog nekog grijeha i odlučno se pokajao našem Gospodaru, grijesi će mu iz istih stopa biti oprošteni ukoliko Uzvišeni nađe iskrenost u njegovom srcu.

 Da li se pokajanje čini jednom i da li je time sve riješeno

Naravno da ne. Pokajanje treba stalno činiti. Znači, ako si činio grijeh pa se pokajao, pa se ponovo vratio na grijeh – nemaš pred sobom drugi put, osim put ponovnog pokajanja – tevbe.

Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: “Allahov Poslaniče, ako počinim grijeh, da li mi se taj grijeh piše?”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Piše se.” Čovjek ponovo upita: “A ako se pokajem?” Reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Bit će izbrisan.” Čovjek na to reče: “A ako opet nešto pogriješim?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Piše se.” – “A ako se ponovo pokajem?” – upita čovjek. “Briše se.” – odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek opet upita: “A ako ponovo učinim grijeh?” – “Piše se.” – reče mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem “A ako se ponovo pokajem?” – upita čovjek. “Briše se” – odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Nakon toga beduin upita: “Dokle se brišu grijesi?” Našto mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Zaista Allahu, dželle šanuhu, neće dosaditi da oprašta sve dok tebi ne dosadi da tražiš oprost za počinjene grijehe.” (Hadis, ovu verziju bilježi Bejheki, a hadise sličnog značenja prenose: Buharija u poglavlju o strpljenju i zahvalnosti na blagodatima; i Muslim u poglavlju o vrijednosti ustrajnosti na nekom djelu, kao što je noćni namaz i drugo)

 Pogubnost grijeha i bereket pokajanja

Želim da ovo poglavlje završim pričom, lijepom pričom o čovjeku od potomaka Israilovih – koji je Allahu, dželle šanuhu, četrdeset godina činio grijeh. Nije ostao grijeh a da ga nije počinio, a pri tom se nije ni jednom Allahu, dželle šanuhu, pokajao.

Nastupi teška godina za Israilićane. Nastupi suša, a kiša prestade padati. Stoka se porazboljeva, usjevi osušiše, a rijeke presušiše. Tada se obratiše Musau, a.s.: “O Musa, moli Allaha, dželle šanuhu, da nam spusti kišu.” Musa sakupi Israilićane i reče im: “Hajde da dovu uputimo: – O Gospodaru, spusti nam kišu, Gospodaru naš, spusti nam kišu.” Ali kiša nikako da padne. Musa, a.s., uputi dovu: “Gospodaru moj, daj mi odgovor zašto ne spuštaš kišu?” Allah mu objavi: “O Musa, neće početi kiša padati sve dok je među vama rob koji MIi četrdeset godina grijehe čini, pa zbog njegovih grijeha neće vam kiša iz oblaka pasti.”

Jeste li spoznali povod za nemir u našim kućama? – To je kobnost grijeha. Jesmo li spoznali zbog čega nam je ekonomsko stanje ovako loše? – Zlokobnost grijeha.

Musa, a.s., dalje reče: “Šta da radim, o Gospodaru.” Allah, dželle šanuhu, mu odgovori: “Otjerajte ga od vas.” – Vidimo li kako griješnik izaziva srdžbu Gospodara svoga. Musa, a.s., poče vikati: “O sinovi Israilovi, preklinjem vas, među nama je rob koji Allahu, dželle šanuhu, četrdeset godina grijehe čini, pa, zbog baksuznosti njegovih grijeha, uskraćena nam je kiša. I neće kiša padati sve dok on ne ode od nas! Neka izađe!”

Griješnik je znao svoje stanje, pa se okrenu oko sebe, nebili neko drugi izašao. Niko ne izađe. Pa taj rob poče dozivati svoga Gospodara: “O Gospodaru, činio sam Ti četrdeset godina grijehe i sakrivao Si me. Ako danas izađem, propao sam. Dajem Ti zavjet da se neću vratiti na grijeh, pa primi moje pokajanje i sakrij me.” Pa se Musa, a.s., iznenadi kada kiša poče padati. Reče Musa, a.s.: “Gospodaru, kiša poče padati, a niko nije izašao?” Allah, dželle šanuhu, mu objavi:

“ Počela je padati kiša uslijed Moje radosti zbog pokajanja roba koji Mi je četrdeset godina nepokoran bio i grijehe činio.”

Trenutak zastani i razmisli, o ti koji prema Allahu, dželle šanuhu, griješiš!

Pa reče Musa, a.s.: “Gospodaru, pokaži mi tog čovjeka da se i ja sa njim veselim.” Pa mu Allah, dželle šanuhu, objavi: “O Musa, četrdeset godina Mi je grijehe činio, pa sam ga skrivao, zar na dan kada Mi se povratio da ga ponizim i zasramim?”

Braćo moja, ovo je naš Plemeniti Gospodar, oprašta nam sve grijehe. Pa, nije nas sramota da se od Njega tolike godine udaljavamo?

Možemo li naći goreg čovjeka od onoga koji je ubio devedeset i devet ljudi? – Poslušajmo priču koju nam prenosi slijedeći hadis:

Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Davno prije vas bio je jedan čovjek koji je ubio devedeset i devet osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na Zemlji, te su ga uputili na jednog pobožnjaka. On ode do pomenutog pobožnjaka i reče mu da je ubio devedeset i devet osoba, pa ga upita ima li za njega oprosta od Allaha, dželle šanuhu Na to mu pobožnjak reče da za njega nema oprosta. Čovjek zatim ubi pobožnjaka i namiri broj ubijenih na stotinu. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na Zemlji, pa ga uputiše na još jednog učenjaka, kome je on otišao i ispričao da je ubio stotinu osoba, a zatim ga upita ima li za njega oprosta?

Učenjak mu reče: ‘Svakako! Ko te spriječava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju, u njoj žive ljude koji iskreno Allahu, dželle šanuhu, robuju, pa im se i ti pridruži njihovom robovanju, i nikako se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.’

Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Zbog njega nastade spor izmedju meleka milosti i meleka kazne. Meleki milosti rekoše: ‘On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu,dželle šanuhu!’

Meleki kazne rekoše:‘On nikada nije učinio nijedno dobro djelo!’

Tada melekima stiže jedan melek u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju.

On im reče: ‘Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži – njemu i pripada.’

Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti.” (Hadis, bilježe ga: Buharija u poglavlju o vjerovjesnicima, Muslim u poglavlju o tevbi – pokajanju i imam Ahmed u Musnedu od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.; Pogledaj: Izbor hadisa Muslimove zbirke od El-Munzurija, prijevod: dr.Šefik Kurdić, knjiga 3 (Zenica, 2004. god.), hadis br. 1920; Rijadus-Salihin, poglavlje 2, Tevba – pokajanje, hadis br. 20)

Draga braćo, uhvatimo pedalj spasa prije nego što preselimo. Taj pedalj može biti pokajanje, suza, dva rekata namaza pokajanja, poljubac majke.

 Dova

Želim ovo izlaganje završiti sa dovom:

Gospodaru naš, oprosti nam naše grijehe. Pokrij nam naše mahane. Smiluj se slabašnima. Popravi nam naša stanja. Uzmi nas u Svoju zaštitu. Sačuvaj nas od džehennemske vatre. Sakrij naše sramote. Primi naša pokajanja. Obriši nam grijehe i propuste.

Gospodaru naš, nemoj nas usmrtiti a da ne budeš sa nama zadovoljan. Gospodaru, učini da ovaj svijet, dunjaluk , napustimo čineći dobro, a Tebi se utječemo od griješenja u času smrti. Molimo Te, podari nam snage da prije smrti pokajanje učinimo, prilikom smrti šehadet izgovorimo, a poslije smrti džennetske bašče naselimo.

Molimo Te, podari nam život sretnih, smrt šehida, boravak u blizini poslanika i pomoć u borbi protiv neprijatelja.

Primi naša pokajanja sada. Primi naša pokajnja ubuduće. U naša srca usadi ljubav da Ti pokajanje činimo. Povrati nas Tebi lijepim povratkom.

Kod Tebe utočište tražimo; da na dunjaluku izgubljeni ne budemo i da na Tebe ne zaboravimo. Utječemo Ti se od našeg zaborava, a Ti nas ne zaboravljaš. Tvoje dobro nama silazi, a naše zlo Ti znaš. Ti nas svojom milošću obasipaš, a od nas ti ništa nije potrebno – a mi Tebe svojim grijesima srdimo, a siromašni smo i Tebe trebamo.

Ja Vedud, oprosti nevoljnima, smiluj se slabašnima, obriši grijehe griješnicima. O Ti koji voliš vapaje griješnika kada se Tebi vraćaju, primi naš povratak Tebi i naše pokajanje (tevbu).

Gospodaru naš, mi druge nade, osim u Tebe, nemamo. Sva vrata, osim Tvojih, su nam pred licem zatvorena. Ti mnogo robova imaš, a mi, osim Tebe, drugog Gospodara nemamo. Primi naša pokajanja i budi nama zadovoljan.

Amin ! Amin! Amin!

Neka Allah, dž.s., primi naša i vaša pokajanja i dove.

Amr Halid          islambosna.ba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s