Izgovor za ostavljanje namaza (III)

IND2419B.JPGZar Hazreti Bilal, r.a., koji kaže: “Namaz je bolji od sna”, u isto vrijeme ne govori da je namaz važniji od svega? Nastavio sam: “Da nas u vojsci pozove komandant, trčeći bismo mu otišli. Međutim, nas u ovom trenutku poziva Kumandan-i Akdes, Sultan ezela i ebeda, Vladar dunjaluka i ahireta. Ko Njemu može reći ne?”…

12. Odjeća mi nije čista
 
Jedna grupa ljudi zaista obavlja poslove pri kojima prlja svoju odjeću, dok druga grupa, pak, ovo uzima kao izgovor. Ljudi koji rade na poslovima kao što su zemljoradnja, građevina, stočarstvo i sl., nemaju nikakav izgovor za neobavljanje namaza. Potrebno je znati koja to prljavština predstavlja prepreku za obavljanje namaza. Prašina, zemlja, ulje i sl, nisu prepreka. Stvarna prljavština su stvari poput krvi, mokraće, fekalije i alkohola. Po hanefijskom mezhebu, ukoliko mjesto uprljano teškim prljavštinama ne prelazi veličinu jednog dirhema, iako spada u mekruh, ne predstavlja apsolutnu prepreku za namaz. Dakle, čak i da nam je odjeća veoma prljava, opet moramo pronaći rješenje.
Zarad posla, sporta, spavanja, biramo raznoraznu odgovarajuću odjeću, zar za namaz, ključ našeg vječitog života, nije potrebno imati čistu odjeću? U većini slučajeva veoma je lahko zaobići izgovor “odjeća mi nije čista”. Jednom sam ležao u bolnici operiran. Zajedno sa mnom bio je jedan moj veoma pobožan prijatelj, koji je klanjao pet vakata namaza. Nakon operacije prestao je klanjati. Šta se desilo prijatelju, kojeg sam stalno viđao u mesdžidu pa više ne klanja namaz, čak i kad je ustao na noge? Upitao sam ga: “Zašto ne klanjaš?” Odgovorio mi je: “Nakon operacije uprljao sam veš, ne mogu klanjati jer mi to smeta namazu.” “Ustao si na noge, možeš oprati. Ako ti nemaš snage, da si mene zamolio, ja bih ti oprao”, rekoh. “Hvala ti prijatelju, nije mi palo na pamet,” odgovori. “Štaviše, dolje u kantini prodaje se nov veš. Ako nemaš para, kako god bilo, pidžama ti je čista pa možeš klanjati bez veša”, ja opet insistirah. Nešto kasnije počeo je klanjati. Međutim, do tog vremena ostavio je na kaza približno 15-20 namaza. I to kada baš i nije imao ozbiljnijeg razloga.
Razgovor koji je potekao među nama možete prihvatiti kao neki sasvim prost i svakodnevan razgovor. Ali, da je on sam razmišljao o ovim prostim rješenjima, klanjao bi namaze bez ostavljanja na kaza, jer je jedan vakat namaza vredniji i od cijeloga dunjaluka.
 
13. Ne dozvoljavaju na poslu

Zaista rukovodioci u pojedinim fabrikama i institucijama ne dozvoljavaju radnicima da klanjaju namaz. Međutim, ne zaboravimo ovo: Ko od nas radi na poslu 24 sata? Da li nas pet vakata namaza sve na poslu zatječe? Naravno da ne. Ali naš nefs, uživajući u tome da pronalazi izgovore za namaz, čak i laži predstavlja kao zbilju. Broj namaza koje moramo obaviti na poslu je najviše tri. Po ovom pitanju ljeti nam je puno lakše, dok su zimi intervali između namaza veoma kratki. U našoj zemlji razlika između namaskih vaktova, na istoku i zapadu, iznosi jedan sat. Zbog toga istočni dio ima više problema, jer podne, ikindija i akšam nastupaju u radnom vremenu. U ovoj situaciji treba uraditi sljedeće: Podne-namaz možete klanjati za vrijeme ručka. Ako odložite malo ikindiju, sa istim abdestom možete klanjati i akšam. Pojedine osobe veoma dugo mogu zadržati abdest . Za njih abdest ne predstavlja problem. Ukoliko vaš namaz privlači pažnju okruženja, možete se zadovoljiti samo klanjanjem farza. Štaviše, skraćujući i farz-namaz za njegove sunnete, možete klanjati samo ono što je obavezno i vadžib. U ovakvim situacijama, da biste dobili na vremenu ako ne učite Subhaneke i dove nakon Ettehijjata, zikrove na ruku i sedždi izgovorite po jednom, bit će dovoljno. Jer želeći da obavimo sunnet i nafilu, postoji mogućnost da u potpunosti napustimo farz. Ukoliko vam se na služenju vojne obaveze ili u poslovnom okruženju ni na jedan način ne dozvoljava obavljanje namaza i tako se suočite sa velikim poteškoćama, u tom slučaju možete razmisliti o spajanju podneva sa ikindijom i akšama sa jacijom. U jednom hadisu je rečeno: “Poslanik, s.a.v.s., i pored toga što nije bio u stanju straha i putovanja, spojio je podne sa ikidnijom i akšam sa jacijom i tako klanjao.” (Kutubi-Sitte)
Većina učenjaka suprotstavila se spajanju namaza ukoliko nije riječ o strahu i putovanju. Međutim, bilo je i onih, poput Ibn Abbasa, r.a., koji su postupali po ovom hadisu. Ibn Hadžer vezao je ovo za uvjet potrebe. Zasigurno se naši savjeti ne mogu primijeniti isto prema svima. Vi ćete slijediti jedan put shodno uvjetima na poslu. Ali ovo zasigurno prihvatite: Uz dobru motivaciju, trud i planiranje, za namaz uvijek možete učiniti više. Dovoljno je da to želite, možete biti mnogo uporniji, organiziraniji i uspješniji.

 14. Kako klanjati tokom putovanja?

Desilo mi se u jednom od dana u kojima sam pisao ovu knjigu. Na pitanje jednog čitaoca: “Imate li neki novi projekat?” – odgovorio sam: “Pripremam jednu knjigu pod nazivom „Kako ustati na sabah- namaz?” Kao i svi koji su čuli za ovaj projekat, odmah iznese svoje čuđenje: “Zar ima toliko materijala da se može napisati takva knjiga, naviješ sat i ustaneš?”
Ja mu također rekoh da sam išao do najsitnijih djetalja ovog pitanja, kad smo već spomenuli, da čak ni tokom putovanja nipošto ne treba ostavljati namaz na kaza. On je bio čovjek koji je zbog posla mnogo putovao. Rekao mi je: “Ja sam izgorio! Tokom većine mojih putovanja ja ostavljam namaz na kaza!”
Putovanje ima posebne uvjete. Ukoliko putujete vozilom koje je pod vašom kontrolom, u namaskom vaktu možete stati na prigodna mjesta. Ali, ukoliko putujete autobusom, brodom, avionom, vozom, dakle, sredstvima van vaše kontrole, morate preduzeti određene mjere. Zbog toga redom morate uraditi sljedeće:
 a) Izbor sredstva i vremena: Za koliko se sati stiže u mjesto u koje ćete ići i koje vaktove morate klanjati u putu? U koliko sati polazite, da li ćete manje namaskih vaktova provesti u putu? Agencija kojom putujete, gdje i u koje vrijeme pravi pauzu i koji vakat je moguće klanjati u toj pauzi? Da li odgovorni u firmi imaju razumijevanja prema namazu? Najprije je potrebno potražiti odgovore na ova pitanja i na vrijeme poduzeti mjere. Vozači i ostali radnici pojedinih agencija imaju razumijevanja prema namazu, možda i oni klanjaju pa prilikom odredivanja mjesta i dužine pauze ponašaju se fleksibilnije. Tokom jednog putovanja prišao sam vozaču i rekao mu: “Ukoliko možete sačekati još nekoliko minuta, počet će vrijeme sabah-namaza i moći ću klanjati.” Prihvatio je. Kada je nastupio vakat, klanjao sam učeći kratke sure i odmah sam dotrčao u autobus. Jednom, tek što krenusmo i iziđosmo izvan grada, zauči akšamski ezan. Nekoliko osoba je klanjalo i svi zajedno zamolismo vozača. Odmah je stao ispred jedne džamije i mi klanjasmo namaz.
Ovdje je potrebno voditi računa da, koliko je to moguće prije, uzmete abdest i bez trošenja mnogo vremena obavite svoju dužnost. U suprotnom ćete dovesti vozača u nezgodnu situaciju i također, izazvati protest ljudi koji ne klanjaju namaz. Pogrešno je misliti da trebate kritizirati i ponižavati one što ne klanjaju, te da su oni u obavezi ispoljiti toleranciju. U tom trenutku, po pitanju namaza, oni nisu osjetljivi poput vas, ali može doći dan kada čak i vas mogu preteći. Nikoga ne treba primoravati, prema svačijem izboru mora se pokazati poštovanje. Na kraju, namaz će klanjati radi Allaha a ne radi nas. I dok Vlasnik namaza njima daje vremena i strpljenja, nije ispravno da mi budemo nestrpljivi i da odbijamo od namaza insane čiji je popravak moguć.

b) Ukoliko ste primorani, možete klanjati u vozilu: Namaz, prije svega, morate klanjati poštujući sva njegova pravila i to u mesdžidu ili na nekom prigodnom mjestu. I pored toga što ste odabrali agenciju i preduzeli sve mjere u vezi s polaskom i pauzom, rezultat može biti negativan. Pauza može ne biti u vremenu u kojem ste planirali i namaski vakat može početi tokom putovanja. Šta morate tada uraditi? Prije svega, vodite računa da budete pod abdestom. Jer kada imate abdest u mogućnosti ste iskoristiti najmanju priliku. Ali, ukoliko se i to ne desi, nemojte gubiti hrabrost. U ovom slučaju trebate otići vozaču i na ljubazan način reći mu da želite klanjati namaz i da će vam biti drago ukoliko može stati na nekom prikladnom mjestu. Neki vozači odmah prihvataju ovakve molbe, ali, pojedini mogu reći da kasne i da u određeno vrijeme moraju stići na odredište. Najzad, jedan putnik otišao je jednom vozaču sa ovakvom željom. Vozač mu je odgovorio: “Kasnije klanjaj na kaza.” Također je i putnik šaljivo uzvratio: “A šta ako prije nego obavim kaza namaz vi napravite nesreću?” Ovo se desilo efendiji Paksu Mehmedu: Tokom putovanja zamolio je vozača da zaustavi vozilo na pet minuta na nekom pristojnom mjestu kako ne bi ostavio namaz na kaza. Vozač je odbio sve njegove molbe i insistiranja. Malo kasnije pukle su obje prednje gurne na autobusu, tako da je vozač uz poteškoće zaustavio vozilo. Naravno, bili su primorani napraviti pauzu dok se gume ne promijene tako da je Paksu efendija obavio svoj namaz.
Ovdje je važan sljedeći momenat: Kada je vozač odbio, umjesto rasprave sa njim, najbolje je pozitivno ponašanje. Kao što će ga rastužiti riječi “Kako nećete stati, to je moje osnovno pravo, zar ne poštujete slobodu ibadeta?”- isto tako mogu biti uzrok većem inatu i formiranju lošeg mišljenja u vezi s onima što klanjaju. Umjesto toga, upotreba izraza poput “Prilikom putovanja uvijek biram ovu agenciju i ranije su mi izlazili u susret. Ionako neću oduzeti mnogo vremena. Klanjat ću farz i odmah ću doći”, mnogo je ljupkije i uvjerljivije. Ne zaboravite: Na svim poljima vlada nevjerovatna konkurencija i niko ne želi izgubiti jednu ovako kulturnu mušteriju.
Moja najveća briga tokom dugih putovanja jeste klanjanje namaza na vrijeme. Zbog ovoga sam mnogo puta računao i bezbroj formula izmislio. Do sada sam mnogo puta zamolio vozača autobusa da stane i u većini slučajeva naišao sam na razumijevanje i pomoć. Ukoliko uprkos svim preduzetim mjerama nemate mogućnosti klanjati namaz onako kako je najbolje, morat ćete klanjati u vozilu. Jer naš Gospodar u ovom ajetu objašnjava ovo pitanje i nipošto ne dozvoljava odlaganje: „Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte. Ako se budete nečega bojali, onda hodeći ili jašući. A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što niste znali.” (El-Bekara, 238.-239.)
U sljedećim situacijama nužno je klanjati farz i vadžib namaze na životinji ili prijevoznom sredstvu:
– ukoliko se brinete za sigurnost svog života i imetka u slučaju silaska s jahalice;
– ukoliko nemate prilike izaći iz prijevoznog sredstva ili se bojite da ćete ako izadete propustiti to prijevozno sredstvo i nećete ga sustići.

U ovim slučajevima možete klanjati namaz sjedeći u vozilu. Međutim, ako je moguće, u prijevoznim sredstvima kao što su voz, avion, brod i sl., klanja se na nogama, ako nije moguće, onda sjedeći. Osoba koja će na životinji ili vozilu klanjati sjedeći, prilikom sedžde saginjat će se malo više od saginjanja na ruku’. Međutim, u autobusu je pokudeno činiti sedždu na sjedištu koje se nalazi ispred.
U vozilima u pokretu okretanje prema Kibli tokom namaza nije obavezno. Namaz se uz pomeranje glave klanja u pravcu kretanja vozila. Veliki je grijeh odložiti namaz a pritom ne probati načine koje smo nabrojali, ne ispoljiti nikakvu želju. Ne može se biti spašen od odgovornosti klanjanjem namaza na kaza nakon završenog putovanja, jer ovdje nema nikakve prepreke koja iziskuje odlaganje namaza. Iz ilmihala možete saznati o pojedinostima namaza tkom putovanja i namaza u prijevoznom sredstvu.
Nepoznavanje ovih pitanja ne ubraja se u izgovor za ostavljanje namaza na kaza, jer dužni smo naučiti znanja koliko nam je potrebno da bismo živjeli svoju vjeru.

 c) Možete uraditi džemi-takdim ili džemi-te'hir: Ukoliko se nalazite na dugom putovanju i tako vam nekoliko namaskih vaktova prolazi u putu, možemo spomenuti još jedno rješenje koje je u knjigama ilmihala naširoko objašnjeno, a koje se naziva džemi-takdim i džemi-te'hir. Pored Hanefijskih učenjaka koji ne dozvoljavaju da se tokom putovanja ili bolesti spajaju podne sa ikindijom i akšam sa jacijom i to na način što će se pomjeriti naprijed (takdim) ili odložiti kasnije (te'hir), prema mišljenju Šafija, Malikija i Hanbelija dozvoljeno je spojiti ove namaze. Prema ova tri mezheba kao što se podne i ikindija jedno za drugim mogu klanjati u jednom od ova dva vremena, također se i akšam i jacija mogu spojiti ili u vremenu akšama ili u vremenu jacije. Jedino, uvjet je da se prije obavljanja ovih namaza učini nijjet za takdim ili za te'hir.
Naprimjer, neko ko hoće klanjati spojeno podne i ikindiju u ikindijskom vaktu, da bi mogao klanjati podne-namaz mora učiniti nijet da će odložiti podne-namaz prije nego počne vakat ikindije (dakle, dok ima vremena da se klanja jedan farz-namaz). Kada se spoje namazi uvijek se podne mora klanjati prije ikindije, a akšam prije jacije namaza. Jedino, spajanje sabah-namaza nije moguće. Što se ovoga tiče, osobe koje pripadaju hanefijskom mezhebu, ukoliko to žele mogu se upravljati prema ova tri mezheba i spojiti namaze. Mi mislimo da je mnogo bolje spojiti namaze nego klanjati sjedeći. Jer, kada se klanja u vozilu, u pravom smislu značenja ne postoji kijam, ruku i sedžda. Međutim, kada se dva namaza spoje, osim samog vakta izvršavaju se svi ruknovi. Eto, dok u našoj vjeri postoje ovakve olakšice, ni na koji način ne može se prihvatiti ostavljanje namaza na kaza u toku putovanja.

 15. Htio sam klanjati ali sam zaboravio

Jednoga dana, dok su podnevski ezani pozivali vjernike na susret sa Allahom, radostan išao sam prema mesdžidu. Ljudima oko sebe rekoh: “Jeste li čuli, dolje ima sastanak. Odmah se pripremite.”
 Sastanak – koliko je to magična riječ, ljudi se u jednom momentu uzbude, ulije im osjećaj da moraju prisustvovati. Tužno su odgovorili: “Nismo znali.” Odgovorih: “Ako je tako, sada ste saznali. Odmah uzmite abdest i potrčite.”
 Zar za nas jedan vakat namaza nije važniji od hiljade sastanaka, susreta i razgovora?
Zar Hazreti Bilal, r.a., koji kaže: “Namaz je bolji od sna”, u isto vrijeme ne govori da je namaz važniji od svega? Nastavio sam: “Da nas u vojsci pozove komandant, trčeći bismo mu otišli. Međutim, nas u ovom trenutku poziva Kumandan-i Akdes, Sultan ezela i ebeda, Vladar dunjaluka i ahireta. Ko Njemu može reći ne?”
Jedan prijatelj mi je rekao: “Veoma je dobro klanjati namaz u džematu i na vrijeme. Međutim, to veoma teško pada nefsu.” Ja mislim drugačije. Klanjati namaz na vrijeme veoma je lahko i prijatno. Uistinu, odlaganje pada teško mome nefsu. Kada klanjam namaz, moja pamet, srce, duša, štaviše, moj nefs se olakšava. Kada ga se god sjetim, kažem “Oh, klanjao sam namaz.” A pomislite na trenutke kada ga odložite. Prilikom svakog sjećanja, “Da sam namaz klanjao”, zar vam se cijelo biće ne pritišće u stezi? Sve dok ne klanjate namaz, dok ne obavite tu urođenu dužnost, zar se ne osjećate kao da se gnječite pod stijenom velikom kao dunjaluk ? I dok u vidu klanjanja na vrijeme i u džematu postoji spas od ovog bola, a uz to i dobijanje 27 puta više sevapa, zašto onda trpite da vam se duša steže u presi? Zar nas naš voljeni Pejgamber, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji klanjanje namaza na vrijeme ocjenjuje kao najbolje djelo, u isto vrijeme ne spašava ove stege?
Ukoliko ste zakasnili sa namazom, pokazali ste da mu ne pridajete značaja. Onaj koji odlaže, izostavlja i ne pridaje značaj, također i zaboravlja. Kako se može odložiti Allahov poziv, kako se može zaboraviti, kako se može izostaviti susret sa najvećim Voljenikom? Možete li shvatiti? Želite li se spasiti od odlaganja i zaboravljanja namaza?
Evo vam najkraći put za to: Prihvatite ga kao vaš najveći posao, programirajte život prema namazu. Kada vas Vlasnik univerzuma pozove Sebi, bacite sve iz ruku, neka vam prvi posao bude odgovor: “Dolazim, Gospodaru moj”, i trčanje na namaz. Štaviše, pripremite se prije vremena, uzbudite se. Trčite ka ibadetu kao oni što trče od smrti ka životu. Zar naš Gospodar ne kaže: „O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da namaz obavite; to vam je bolje, neka znate!” (El-Džumu'a, 9.)
Ne samo za džumu, trčite u džemat na svih pet vakata. Vidjet ćete, tada će vam ruhanijjet meleka opasati vašu dušu, cio život ispunit će vam se radošću i bereketom. Zar zaboravljate? Zbog odlaganja, bit ćemo lišeni namaza. Naljutit će nam se ibadet i ostat ćemo sami, potpuno sami na zemlji. Znate li šta znači ostati jetim? A biti napušten u pustinji? Niko nije usamljen kao onaj kojeg je Allah napustio, ostavio samog. Zar ćete odložiti? Ne, On nas ne ostavlja same. U našim ušima pet puta na dan odzvanjaju poruke koje nas Njemu pozivaju. I živimo naš život među cvijećem, insektima, leptirima, zvijezdama, među stvorenjima koja Ga svakog trena bez prestanka obožavaju. Mi sami sebe ostavljamo same.
 Koga može okriviti malo mače koje je pobjeglo od vlasnika i izgubilo se u pustinji? Ulažem sve napore da shvatim: Jednog direktora, čiji sam gost bio, pozvao je ministar telefonom. Kao da bježi od munje, sav zadihan doletio je do slušalice. Kada sam vidio njegov napad na telefon, pomislio sam da mu je spas od smrti vezan za vijest koja će mu doći ovim pozivom. Zar se ne biste uzbudili da vas je tako važna ličnost pozvala? Upitajte svoju savjest: Da vas pozove predsjednik države, bilo da ga volite ili ne, biste li ga ostavili da čeka? Ostavite sate, da li biste zakasnili jednu minutu? Ali, nije običan čovjek Onaj Kojeg mi ostavljamo da čeka. Mi zadržavamo Allaha, Onoga Koji nas bez prestanka poziva.
Zar čekamo godine kada postanemo djedovi pa da uzbuđeno trčimo ka džamiji kako bismo klanjali u džematu? Kada bi samo znali oni koji mnogo puta čekaju u redovima za neki jeftin proizvod, do kojeg bi bogatstva dostigli sa petominutnim čekanjem u džamiji!
Međutim, mi smo najčasnija stvorenja koja predstavljaju ibadet i uzvišenost univerzuma. Mi smo ljudi prema kojima je Najmilostiviji Stvoritelj bio ljubazan da progovori i za koje je rekao “moja najljepša umjetnost”. Mi smo oni koji znaju jecajući plakati kada padnu u beznađe. I mi u sabahu svakog dana slušamo taj sjetni i uzbudljivi poziv gajba. Ako nas Gospodar naš poziva Njemu, a mi ne možemo ustati iz mehkanog kreveta, ako nas poziva na sedždu na kojoj će nas obasuti Svojom ljubavlju, a mi se ne možemo odvojiti od filma kojeg gledamo, onda jadno li je naše stanje!
 Hoćete li reći: “U redu, dolazim, moj Allahu. Čuo sam ovu poruku. Da završim ovaj posao, da odgledam kraj filma pa ću doći. Želim doći, ali kako ću sada ustati iz ovog toplog kreveta? Molim Te, pozovi me neki drugi put. Nemoj insistirati, moj Allahu! Podari Svoju milost drugima!”? “Sačuvaj Bože”, drhti vam savjest, zar ne? Međutim, zar nije ovo poruka koje šalju oni koji ne mogu ustati iz toplih kreveta ili ne mogu ostaviti svoje poslove? Na koji drugi način ćete prevesti jezik onih koji zato što ne mogu ostaviti televizor ostaju budni sve dok ih san ne savlada, pa zatim, postaju zarobljenici svoga sna i propuštaju jacija-namaz? Žalosno je ovo. Možda se smijemo na stanje zbog kojeg bismo trebali plakati. Međutim, od stida čelo bi nam se trebalo spustiti do dna stopala. Bol uslijed kajanja morao bi biti veliki poput planine koja nam srce gnječi. Zamislite na tren da je zvuk tog ezana zvuk kojeg je slušao naš Poslanik, s.a.v.s. Zamislite da vas u tom trenutku poziva hazreti Bilal, r.a., koji je prvi zaučio ezan po nebesima Medine. Prepoznajte jedan trenutak, hazreti Pejgamberov, s.a.v.s., manevijat (prisustvo duha, moralno stanje) koji je mnogo prije vas stigao u džamiju, čeka vas tamo. Na tren zatvorite oči i slušajte. Kao da ćete čuti da vam Najmilostiviji govori: “Moj voljeni robe, zar Mi još uvijek nećeš doći?” Hoćete li i dalje uspijeti da izostavite, odložite, zaboravite? 

 Preuzeto iz knjige “Kako ustati na sabah namaz”  Autor:Džemil Tokpinar

 islambosna.ba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s