Bože, hoćemo li doći sebi!!!

hutbe2“Mi smo te poslali da istinu objaviš i da radosne vijesti i opomenu doneseš, i ti nećeš biti pitan za one koji će biti u džehennemu .”/Bekare 119/
Draga braćo, cijenjeni džemaate!

U tefsiru Ibni Kesira stoji: Ibn-ebi-Hatim navodi predanje s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: – Objavljeno mi je: “Mi smo te poslali s Istinom, da radosne vijesti i opomene done­seš”, a zatim je rekao – to je da obraduje Džennetom i upozori na Džehennem. Riječi Uzvišenog: “a ti nećeš biti pitan za one koji će u Džehenemu biti” najviše učača čita: ُْ “Ti nećeš biti pitan”, tj. Mi te nećemo pitati za nevjerstvo onoga ko u tebe nije vjerovao, pošto Allah Uzvišeni kaže: “Jer, tvoje je da pre­neseš, a Naše da tražimo polaganje računa” (13:40); “Ti opominji, jer tvoje je da opominješ. Ti vlasti nad njima nemaš.” (88:21-22) Neki to čitaju ovako: “A ti ne pitaj za one koji će u Džehenemu biti”, dakle, sa “fethom” na “ta” i negativnim imperativom, što znači: ne pitaj kako im je!… 

Abdurrezzak prenosi od Muhammeda ibn Kaba el-Kurezija, koji kaže: -Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Da mi je znati šta su moji roditelji radili! Da mi je znati šta su moji roditelji radili! Da mi je znati šta su moji roditelji radili!” pa je, potom, objavljeno:”A ti ne pitaj za one koji će u Džehenemu biti.” Poslije toga, on ih nije do smrti spomenuo. Međutim, hadis koji se pre­nosi o životu njegovih roditelja, sallallahu alejhi ve sellem, ne nalazi se u šest priznatih zbirki niti u dru­gima, a lanac prenosilaca mu je slab. Allah to najbo­lje zna! Moguće da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio oprost za svoje roditelje prije nego je znao šta je s njima, a kada je to saznao, ogradio se, jer mu je saopćeno da su stanovnici Vat­re, kao što je potvrđeno u sahih hadisu.Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Enesa da je neki čovjek rekao: “Allahov Poslaniče, gdje je moj otac?”, a on mu je odgovorio: “U Vatri (Džehenemu)”, a kada je krenuo, pozvao ga je i rekao mu: “I moj i tvoj otac su u Vatri.” Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejre, r.a., da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je kabur svoje majke, pa je zaplakao, što je rasplakalo i druge oko njega. Tada je rekao: “Molio sam svoga Gospodara da joj oprosti, pa mi nije molbu uslišao, pa sam Ga zamolio da posjetim njen kabur, što mi je dozvolio. Posjećujte kabure jer to podsjeća na smrt.” U vezi s ovim postoje brojni hadisi, a mi navodimo samo ono što je je navedeno u Sahihu Muslimovom. Iz svih se vidi da su roditelji Poslanika umrli kao idolopoklonici. A nema snage niti moći osim kod Allaha Velikog i Uzvišenog!(kraj citata).

Draga braćo u Časnom Dinu!

Nije li ovo što smo čuli o roditeljima Časnog Poslanika dovoljno da shvatimo, da uopće nije važno kakvog je ko roditelja imao, ili kakvo mu je dijete, već da će svako biti pitan za sebe osobno i valjat će mu odgovoriti za sebe. Nije li glupo hvaliti se kakvi su nam preci bili dobri i obavljali sve što je od njih vjera tražila, tješeći možda na taj način sebe što se nalazi u gafletu iz kojeg nema izlaza bez istinskog imana i rada na planu osvješćivanja sebe i svojih najbližih. Neprihvatljiva je nada lijenih prema namazu, da će biti oslobođeni samo zato što mu je babo ili dedo bio hodža ili hadžija. To je nada bez ikakva pokrića. Islam je tu, pa onaj ko hoće neka ga privati, onaj ko neće neka se spremi za najgore. Nemoguće je objasniti, da neko ko je klan u Bosni juče, danas šuruje sa jučerašnjim koljačima. Kako je moguće da nam vikend četnici, budu ponovo kućni prijatelji i da ih gostimo u našim sobama kao ahbabe. Kako neko može zaboraviti za tako kratko vrijeme, svega osam godina od prestanka otvorenog ubijanja, da se naše hanume druže sa ženama koljača i goste ih dok još ni rana nije zamladila,na duši silovane djevojčice muslimanke. Dok se još otvaraju jame, masovne grobnice, u kojima je pokopana istina o hiljadama nedužnih muslimana širom Bosne i Hercegovine, dok u isto vrijeme smjenjeni če(t)lnici u Banja Luci urlaju kako najtraženije zločince na Planeti, čuvaju Bog i anđeli. Dok se kod njih još ne vidi ni traga kajanja za ono što je napravljeno nama, a kako i da se kaju za nešto što sanjaju stotinama godina i svaka generacija se sprema na novo da ispuni zadaću načertanija, Garašanina, Dositeja Obradovića, Njegoša čiji smo Gorski vjenac učili skoro na pamet, jer je bio u programu školskom.

U današnjem ne smije biti ni spomena o četnicima, ustašama, pa čak ni lijepi utješni naziv za naše pale Šehide, ne treba da bude u opticaju. U opticaju treba da bude zaborav I samo zaborav, kako bi nas za neku deceniju ponovo prigrlili u vučiji zagrljaj i klali nas ko janjad. Bože, hoćemo li doći pameti? Ovo je ujedno i poruka za one koji prodaju Bosnu u bescijenje. Ne prodajite svoje kuće po istočnoj Bosni, ni Hercegovini, ni u Prijedoru ni u Banja Luci. Na taj način siječeš granu na kojoj sjediš. Naš insan pravi kuću u Fedraciji, neka pravi,ali zašto prodaje kuću i plac u Zvorniku u bescijenje? I ovo je ogledalo vjere, moje i tvoje Bošnjo. Da ne govorimo o našoj braći koji se pobijaju od nemila do nedraga u Fedraciji plaćajući godinama memljive podrume vajnim muslimanima, koji na bijedi i nesreći svoga brata gradi kapital i zarađuje.U jednoj Poslanikovoj a.s. dovi se kaže:”O Živi, Postojani, o Stvaraoče nebesa i Zemlje, o Veličanstveni i Plemeniti – nema boga osim Tebe, Tvojom milošću tražimo pomoć, učini da budemo bolji i ne prepuštaj nas samima sebi ni jednog trenutka, niti bilo kome od Tvojih stvorenja.” Ovom dovom molimo dragog I Svemogućeg Gospodara da nam dadne pameti I snage da se osvijestimo, da shvatimo da poslovoca koja je u Bosni dobro poznata:”Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada”, ne odnosi se na nedužnog vuka kojeg lovci protjeraju ili ubiju za jedan napad na ovce, već na naše komšije koji stotinama godina rade nam o glavi, kojima mi uvijek na novo opraštamo I ponovo gojimo vratove za klanje, djecu za ubijanje I silovanje, punimo sehare da bi anamoni imali opet šta pljkačkati.

Oni koji misle da smo ovdje daleko od toga I da možemo se sa njima družiti I ispijati kahve, udavati za njih naše kćeri i ženiti sinove od njih, neka ima je dragi Bog na pomoći. Ovi ajeti sa početka su dovoljni za onoga koji ima pameti,a deveta godišnjica Srebrenice, simbola svih patnji i stradanja sve i jednog Bošnjaka i Bošnjakinje previše gorko opominje. Jesmo li svjesni težine udara koji nas je pogodio, jesmo li svjesni patnje kroz koju smo i kao pojedinci i kao narod prošli? Jesmo li svjesni koje nam se zlo sprema, ako ovo zaboravimo? Hoće li nam struhla tijela naše braće i sestara koja sahranjujemo po cijeloj domovini biti dovoljna opomena da nam se zlo ne smije više ponoviti ili će mo kao i do sada ćutati i bez ikakva prava opraštati sva zla koja su nam učinili? Bože daj nam bolju pamet, da bolje pamtimo inače ne naučismo se. Pomozi Bože svim muslimanima na cijelom svijetu, porazi naše neprijatelje i udalji ih od nas. Amin

Castrop-Rauxel 09.07.2004 Imam u BIKC-u Nedžad ef. Bećić

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s