Hutba reisu-l-uleme o Palestini

minberNeka je hvala i slava Stvoritelju nebesa i Zemlje, koji nije rodio, i koji rođen nije, i kojemu niko i ništa nije ravno.

Neka je hvala i slava Gospodaru dana i noći, koji se ne umara od sna i napora da Sunce izađe u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

Neka je hvala i slava Svemoćnom, Sveznajućem i Svemilosnom Allahu, koji nije zaboravio čovjeka, koji nije ostavio čovjeka da se udalji od Njega, koji je čovjeku poslao Knjigu u kojoj je jasan putokaz za one koji traže uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.

Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike koji su donosili i pronosili radosnu vijest ljudima koji ne slušaju samo ušima da bi bili puki imitatori, već Božju riječ primaju srcem da bi bili svjesni svoga mjesta u svijetu i to drugim preporučuju da bi bili putokaz svijetu.

Draga braćo i sestre,
Riječ paradoks upotrebljavamo kad hoćemo ukazati da je nešto proturječno, kad hoćemo nekoga podsjetiti da mu riječi nisu u skladu sa djelima, da u praksi nije dosljedan svojoj vjeri. O nedosljednosti kod ljudi Kur'an ovako govori: – A kad im se kaže: “Nemojte praviti nered (fesad) na Zemlji” – oni odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo”! Naprotiv, oni prave nered, ali to ne primjećuju (Kur'an, 2:11-12).

Svako vrijeme i svaka civilizacija ima svoje paradokse, pa tako i ovo naše vrijeme i ova današnja civilizacija ima svoje paradokse, ima svoje proturiječnosti: sve su veće titule od obrazovanja, a sve je manje odgoja i sve je manje smisla; sve je podređeno vremenu, a vremena ima sve manje; sve su veće kuće, a sve manje obitelji; sve više je znanja, a sve manje mudrosti; sve više je stručnjaka, a sve više je problema; i sve više je medicine, a sve manje je zdravlja.

Svjestan je štete, ali čovjek prekomjerno pije, previše puši, troši nerazumno, vozi prebrzo, ljuti se nenormalno, prekasno ide na spavanje, umoran se budi, čita premalo, previše gleda televiziju, rijetko klanja (moli se Bogu) i ne voli da misli o odgovornosti pred Bogom na Sudnjem danu.

Čovjek današnjice posjeduje mnoštvo stvari, ali mu nedostaje vlastitih vrijednosti. Bio je na Mjesecu i vratio se natrag, ali ima problem upoznati svog komšiju. Čovjek je napravio velike stvari, ali ne i dobre. Strah ga je od zagađenog zraka, a ne vodi računa o čistoći duše. Čovjek piše više, a sve manje čita. Naučio je da žuri, ali ne i da strpljivo čeka. Čovjek je izumio kompjuter u kojeg pohranjuje sve više informacija i pravi sve više kopija, ali sve manje i manje komunicira sa ljudima.

Ovo je vrijeme brze hrane i spore probave; strašnih ljudi i sitnih duša; naglo bogatih pojedinaca i praznih odnosa u zajednici. Ovo je civilizacija u kojoj se slavi veza za jednu noć, u kojoj tablete čine “čuda” od veselja do smiraja i na kraju smrti.

Zato ako si ikad pomislio zašto će ti vjera, danas u ovom vremenu i u ovoj civilizaciji zapamti – vjera ti je jedini pravi učitelj koji te uči da provedeš vrijeme s onima koje voliš, jer neće biti zauvijek s tobom. Vjera te uči da govoriš lijepe riječi, jer najveće blago koje možeš pokloniti svojim prijateljima je ljubav, a to ne košta ništa, a dobit je velika.

Dakle, ovo je civilizacija i ovo je vrijeme kad se treba vratiti Uzvišenom Bogu i naći mir u sebi, te pomoći onima kojima je mir potreban. A ima li mjesta na Zemlje kojem je potrebniji mir od Palestine i ima li naroda kojem je danas potrebnija ljubav i pomoć od palestinskog naroda u Gazi!?

Da, tako je ovo je vrijeme u kojem pati nevina Palestina samo zato što je nemoćna da dokaže da je žrtva civilizacije paradoksa, prema kojem je dopušteno ubiti sva prava jednima da bi se osigurala određena prava drugima; dopušteno je ubijati civile jednog naroda da bi se spriječilo ubijanje civila drugome narodu.

Ko ima monopol nad ljudskim životom da procjenjuje čiji su životi civila vredniji?! I to u Svetoj zemlji, gdje je Stvoritelj svega što postoji davno rekao Musau, a.s., u Tevratu da “onaj koji ubije jednog nevinog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo, a onaj koji ga spasi, kao da je spasio cijelo čovječanstvo.”

To je najveći paradoks ovoga vremena i ove civilizacije – proturiječnost Ibrahimovih potomaka, koji previše pričaju, koji se premalo vole, a previše mrze.

Oni umjesto da budu primjer međusobne ljubavi cijelome svijetu u Svetoj zemlji gdje je boravio Ibrahim, a.s., gdje se rodio Isa sin Merjemin i odakle je Muhammed, a.s., otišao u nebo – oni nas podsjećaju na žalosnu priču o Kabilu koji je ubio brata Habila samo zato što ga nije mogao gledati u svojoj blizini.

Nevjerovatno je da cijeli svijet nijemo posmatra opsadu pojasa Gaze, gdje je više od milion ljudi i djece zatočeno i čeka šta će se dogoditi, dok sluša da se sprema konačno rješenje (The Final Solution) u ime slobodnog svijeta kojeg vodi Izrael. Da čovjek ne povjeruje svojim ušima kad to sluša od onih koji dobro znaju da niko i nikada nije proveo svoju zamisao o “konačnom rješenju” nigdje i ni za koga, ma koliko se pouzdao u svoju vojnu silu.

Ne može se za sebe tražiti mir i sigurnost, dok se drugima sprema rat i ubijanje; ne može se za sebe tražiti pravo na postojanje, dok se drugima sprema nestanak; ne može se ničim opravdati ubijanje nedužne djece bez obzira od koga i bez obzira zbog čega. I ne može se ničim opravdati samoubilačka logika, koja ubija nevine ljude ma ko oni bili.

Ovo je glas Sarajeva koji poziva Palestince da se ujedine oko vlastitog dobra i da prihvate činjenici o pravu Izraela na postojanje.

Ovo je glas Sarajeva koji poziva Izraelćane da odustanu od vojne opsade Gaze i oslobode nevine ljude i djecu zatočeništva.

Mir i sigurnost za sve ljude i narode u Svetoj zemlji nema alternativu.

Nasilje jednog uzrokuje nasilje drugog i tako u nedogled. No, isto tako mir i dobra volja jednog uzrokuje mir i dobru volju drugoga i tako dolazi do trajnog suživota i tolerancije.

S tom namjerom – da u Svetoj zemlji umjesto svetog rata zavlada sveti mir, mi vas, povodom današnje džume-namaza, kao i džume-namaza idućeg petka, pozivamo da nam se, koliko možete, pridružite sergiji radi pomoći palestinskom narodu u Gazi, gdje je dosada ubijeno više od 400 i ranjeno više od 2000 ljudi. Mi najbolje znamo šta znači biti u zatočeništvu i mi najbolje znamo šta znači kad niste sami u svojoj patnji.

Allahu Svemoćni, osnaži nas da u vremenu nemorala budemo moralni, da u vremenu nevjere imamo vjeru, da u vremenu licemjerja budemo iskreni i predani Tebi!

Allahu Sveznajući, pouči nas da se u vremenu paradoksa držimo vjere koja nas čuva od svakoga zla i belaja!

Allahu Milostivi, obaspi milošću one koji nedužno pate, podari im, Bože, nadu i daj im snagu da izdrže sva iskušenja, a onima koji im čine nasilje oduzmi moć da to više ne čine! Amin!

Izvor: www.rijaset.ba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s