Hvala Allahu,dž.š., Odgajatelju univerzuma, i Poznavaocu skrivenog, Koji je u svemu stvorenom dao pouku i poruku onima koji su razumom obdareni. Salavat i selam Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima koji su dolazili sa pozivom u vjerovanje u jednoga Boga.

Salavat i selam Allahovm Poslaniku, Muhammedu,a.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i sljedbenicima njegovog ummeta do Sudnjega dana.

Danas je 3.1.2014.godine, i 2. rebiul-evvel 1435.h.g. Allah, uistinu, neće promjeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promjeni. Stanje društva u kojem živimo neka svako opiše onako kako ga vidi. Ako se osvrnemo oko sebe, vidjet ćemo da se društvo razbolilo od laži, ogovaranja, krađe, razbojništva, korupcije, izmišljanja (laži), itd. Mediji na sav glas pišu i govore o korumpiranim političarima i javnim ličostima, sad nevaljaju jedni, sad nevaljaju drugi, pa treći i tako u krug. Ono što je posebno interesantno jeste da ljudi koji imaju direktne ili indirektve veze sa istima, pa čak i oni koji nemaju nikakve veze, svoje dragocjeno vrijeme i energiju troše diskutujući, pričajući, svađajući se o tome je li ovaj upravu, je li onaj upravu, ili je pak neko treći upravu.

To su stvari koje su okupirale naše misli i naša srca. Čovjek se danas posvetio svemu drugome, a zanemario je ono što ga čini insanom, zaboravio je svoje srce. Kada se energija usmjeri ka bespotrebnim diskusijama, razmišljanjima o stvarima koje nas se ne tiču itd., čovjekovo srce se zapostavi i njegovo stanje se sve više pogoršava.

Jedne prilike je Isa,a.s., hodajući sa svojim havarijjunima prošao pored pijanca koji ga je grdio i govorio mu jako ružne i neprijatne riječi, kada su Isaovi,a.s., havarijjuni krenuli prema tom pijancu, Isa,a.s., ih zaustavi i reče, svako daje ono što ima.

Danas, skoro pa svakodnevno, možemo čuti kako se ljudi žale na ovu ili onu vrstu diskriminacije koja im je načinjena. Kada bi svako od nas pokušao poslušati svoje srce, ono bi nam reklo, pa ti mene svaki dan diskriminiraš.

 

Iz primjera, Isa,a.s., vidjeli smo da čovjek daje ono što ima, a to što ima on to ima u svome srcu, i sve što daje čovjek daje iz svoga srca. Posjednika najčistijeg srca, Muhammed,a.s., je rekao: Zar ne? U tijelu, doista, ima jedan komadić mesa (i krvi) koji-kada je ispravan – povlači za sobom ispravnost cijelog tijela, a kada je pokvaren, povlači za sobom pokvarenost cijelog tijela. To je srce. Sada bi se trebali zapitati, ako je Allah u Kur'anu rekao da neće izmjeniti stanje jednog vremena dok se narod ne izmjeni, onda se vratimo sebi i upitajmo se: jesu li naša djela, onakva s kakvim je Dragi Allah zadovoljan? Da li se ponašamo onako kako je Dragi Allah zadovoljan? Hoćemo li slagati, prevariti, izmisliti neistinu o drugom čovjeku, potvoriti nekoga, ogovoriti drugog čovjeka itd.?

 

 

Stanje našeg društva se neće popraviti, i mi nismo ništa bolji od onih koji su na vlasti, sve dok svoja srca ne iščistimo od ovih stvari, teka kada se okrenemo svome srcu i kada počnemo njemu pridavati pažnju koju on, doista, i zaslužuje, naše stanje, i stanje našeg društva će se izmjeniti.

Budući da je srce pokretač ljudskih djela, treba da znamo da postoje tri vrste srca: zdravo, mrtvo i bolesno srce.

Zdravo srce je ono srce koje se spasi svih vrsta prohtjeva koji se kose sa Allahovim zapovijedima i zabranama i svih sumnjivih postupaka koji se kose sa tradicijom tj. koje se spasi robovanja bilo kome drugom mimo Allaha i pozivanja za sudiju bilo koga drugog mimo Njegova Poslanika. Samo zdravo srce – dobrovoljno, iz ljubavi (prema Allahu), pouzdano (u Allaha), sa pokajanjem obraćeno (Allahu), pokorno (Allahu), iz strahopoštovanja (prema Allahu) i sa nadom (u Allahovu dobrostivost) – može iskreno robovati Uzvišenom Allahu, i samo u Njegovo ime raditi, jer kada takvo srce voli, voli u ime Allaha, kada mrzi, mrzi u ime Allaha, kada daje, daje u ime Allaha i kada uskraćuje, uskraćuje u ime Allaha.

Mrtvo srce je ono srce u kome nema života; tj. srce koje ne zna za svoga Gospodara, koje Ga po Njegovoj zapovijedi ne obožava, ne voli i po Njegovom zadovoljstvu ne radi, nego se uporno odaje svojim prohtjevima i naslađivanjima, čak i kada protiv sebe izaziva gnjev svog Gospodara. Kada u svojim prohtjevima uživa, takvo srce ne brine da li je zbog toga njegov Gospodar zadovoljan ili ogorčen. Umjesto Allahu – takvo srce: u ljubavi, strahu, nadi, zadovoljstvu, srdžbi, veličanju i ponižavanju – robuje drugima. Kada voli, voli radi svojih prohtjeva, kada mrzi, mrzi radi svojih prohtjeva, kada uskraćuje, uskraćuje radi svojih prohtjeva i kada daje, daje radi svojih prohtjeva, sve zato što su mu lični prohtjevi preči od zadovoljstva Gospodara.

Takvome srcu strast je vladar, prohtjev zapovjednik, neznanje vodič, a nemarnost prevozno sredstvo. Razmišljanjem o stjecanju ovosvjetskih dobara je zaokupljeno, a izbezumljenošću za prohtjevima i privrženošću za ovim svijetom opijeno. Glas koji poziva Allahu i onom svijetu od njega je daleko – daleko, pa se onome ko mu želi lijep savjet pružiti, ne odaziva, već se za svakim opakim šejtanom povodi. Ogorčeno je kada mu ovaj svijet izmiče, a zadovoljno kada mu je naklonjen. Prohtjevi ga od svega – osim neistine – zaglušuju i zaslijepljuju. Susretanje sa ljudima ovakvog srca je bolest, saobraćanje otrov, a sjedenje i druženje sigurna propast.

Bolesno srce je živo, ali u sebi ima slabosti. U njemu su dvije materije od kojih ga čas napaja jedna, a čas druga, i on se povodi za onom koja od njih nadvlada. U takvim srcima ima i ljubavi preba Allahu, ali i ljubavi prema prohtjevima, zavidnosti, samoljublja, uobraženosti itd.

Ono je u iskušenju između dva izazova: jednog koji poziva Allahu, njegovom Poslaniku i onome svijetu, i drugog koji poziva samo ovome svijetu. Ono se, kao takvo, odaziva onome čija su mu vrata bliža.

Molim Allaha, dž.š., da naša srca olisti od svega onoga što se negativno odražava na nas i da nas sačuva od srca koje neće biti u pokornosti Njemu, a da ne budemo od onih čije srce je bolesno za dunjalukom i toj bolesti je i umrlo. Amin!

Amsal Memić

Jönköping, 3.1.2013.godine