Imam Mesdžidu-l-harema iz Mekke u posjeti Islamskoj zajednici u BIH

19. novembar 2014. (MINA) – Dr. Salih bin Humejd , imam i hatib Mesdžidu-l-harema iz Meke, predsjedavajući Uprave dva časna harema i bivši predsjednik Savjetodavne skupštine (Medžlis šura) Kraljevine Saudijske Arabije od danas će biti u višednevnoj posjeti Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.

Sutra, u četvrtak 20. novembra, imama i hatiba Mesdžidu-l-harema primit će u svojoj kancelariji reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović. Potom će imati susret s muftijama u konferencijskoj sali u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Na Koševskom brdu u Sarajevu visoki gost iz Mekke zajedno s Reisu-l-ulemom prisustvovat će otvorenju džamije.

U petak 21. novembra, dr. Salih bin Humejd će posjetiti Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a u Begovoj džamiji u Sarajevu imamit će džumu namaz i održati hutbu.

U subotu će posjetiti Muftiluk tuzlanski gdje će mu domaćin biti Vahid ef. Fazlović, muftija tuzlanski.

http://www.rijaset.ba

Obavještenje

Obavještavamo rodbinu, prijatelje i sve džematlije dzemata Jonkoping da će se u subotu 29.novembra 2014. u 12h i 30min. u prostorijama mesdzida proučiti Kelime i tevhid DEDIC HAZIMU (40 dana od preseljenja na Ahiret). Molimo Uzvišenog Allaha da se smiluje merhumu i oprosti mu grijehe .Amin!

Kalendar Umm al-Qura( Zanimljivosti)

Zvanični Umm al-Qura kalendar Saudi Arabije je donedavno koristio značajno drugačiji astronomski metod [2]. Prije 1420. AH (tj. prije 18. aprila 1999.), ako je starost Mjeseca o zalasku Sunca u Rijadu bila najmanje 12 sati, onda je dan koji se završavao tim zalaskom bio prvi dan mjeseca. Zbog ovoga su Saudijci često slavili svete dane jedan pa i dva dana prije ostalih muslimanskih država, uključujući i dan Hadžiluka, koji se mogao datirati samo po saudijskom načinu, jer je Meka u Saudi Arabiji. Tokom jedne godine 1970-tih, različite muslimanske zemlje su okončale ramazan na četiri uzastopna dana. Počevši od 1420. AH (1999-2000.) proslave su postale jednolikije. Tokom 1420-22. AH, ako je Mjesec zašao poslije Sunca u Meki, onda je dan koji je počinjao tim zalaskom Sunca bio prvi dan saudijskog meseca, što je u suštini isti princip koji se koristi u Maleziji, Indoneziji i drugdje (s izuzetkom mjesta osmatranja). Od početka 1423. AH (16. 3. 2002.), pravilo je pojašnjeno zahtevom da se prije zalaska Sunca dogodi još i geocentrična konjunkcija Sunca i Meseca. Ovim se osigurava da je Mjesec prošao pored Sunca u trenutku zalaska, mada nebo još može biti prejako osvetljeno da bi se zaista video srp Mjeseca. Strogo uzevši, kalendar Umm al-Qura je zamišljen samo za građanske svrhe. Njegovi tvorci su svijesni činjenice da se prvo vizuelno opažanje Mesečevog srpa (hilala) može dogoditi i dva dana nakon onog izračunatog po ovom kalendaru. Od 1419. AH, saudijska vlada je uspostavila nekoliko zvaničnih komiteta za opažanje hilala. Ipak, verske vlasti iste zemlje takođe dozvoljavaju svijedočanstvo manje iskusnih posmatrača, tako da često objavljuju viđenje Mesečevog srpa na dan kada niko od zvaničnih komiteta ne može vidjeti srp (mladak).Ovo naročito važi za najvažnie datume islamskog kalendara – početak i kraj Ramadana (mjeseca posta) i početak Dhu al-Hijja-e (meseca godišnjeg hodočašća u Meku). Ako muslimanski muški stanovnik (dvojica u slučaju kraja Ramadana) vidi mladinu 29. dana prethodnog meseca i ako vjerske vlasti prihvate ovo opažanje, onda se presuđuje da je stigao novi mjesec, iako zvanični Umm al-Qura kalendar ukazuje da je to 30. dan starog mjeseca. Ovo može promeniti konkretni početak i/ili kraj posta ili vrijeme hodočašća. Ovo se događa povremeno, npr. 1428 AH (2007-08), kada su meseci Shawwal i Dhu al-Hijja počeli dan ranije nego što je to predvidio Umm al-Qura kalendar.

Osmatranje Hilala, izračunavanje datuma i njihova nejednakost(zanimljivosti)

Najmanje jednom se dogodilo u prvom islamskom stoljeću  da su muslimani u Medini i Šamu (Damasku) postili nezavisno jedni od drugih nakon sopstvenih opažanja srpa(mladak) mladog Mjeseca (Hilâl na arapskom).

Svaki mjesec ima 29 ili 30 dana, ali obično ne u prepoznatljivom redoslijedu. Tradicionalno, prvi dan mjeseca (dan počinje zalaskom Sunca) je onaj na koji prvi put ugledamo srp mladog Mjeseca, malo nakon zalaska Sunca. Ako hilal nije opažen odmah nakon 29. dana mjeseca, bilo zbog oblačnosti ili zbog prevelike osvetljenosti zapadnog neba, onda tim zalaskom Sunca počinje 30. dan meseca. Hilal mora videti jedan ili više vjerodostojnih ljudi, koji zatim o tome svijedoče pred vjerskim vođama. Islam će nekoliko vijekova biti na čelu astronomske nauke zahvaljujući potrebi da se odredi dan kada će biti najvjerovatnije opažanje hilala.

Ova tradicionalna praksa se i dalje slijedi u nekim dijelovima svijeta (npr. IndijaPakistan i Jordan). U većini muslimanskih zemalja slijede se astronomska pravila koja omogućavaju da se kalendar odredi unapred, što u tradicionalnom metodu nije slučaj. MalezijaIndonezija i još neke počinju mesec zalaskom Sunca prvog dana kada Mesec zalazi poslije Sunca. U Egiptu je to specifikovano na pet minuta između ta dva događaja.

Mjesec zalazi sve kasnije kako idemo na zapad, što znači da je za zapadnije muslimanske zemlje verovatnije da će obiljezavati neke praznike dan ranije nego istočne.

Sedžda

Ibn Kajjim (rhm) je opisao sedždu kao tajnu namaza, njegov najveći stub i pečat ruku’a. Sve druge radnje prije nje, samo su uvod za sedždu.

Ovdje bi smo trebali zastati i razmisliti: Šta osjećamo dok se spuštamo na tle? Neki od nas to čine naprosto jer je to dio namaza; drugi jer mogu činiti dovu. Koliko nas osjeća poniznost duše, dok spuštamo naša lica na zemlju, slaveći Boga Uzvišenog?

~Istinska sreća

Gdje nalazimo sreću? Ne onu materijalnu, već istinsku unutarnju sreću. Kao muslimani, možemo reći da istinska sreća na ovom svijetu dolazi od blizine dragom Bogu. Što smo bliži Allahu, srce je mirnije. Zato je Poslanik ﷺ odabrao da bude sa Allahom, govoreći: “Zaista je Allah dao robu da bira između dunjaluka i njegovih ukrasa i onoga što je kod Allaha, pa je on odabrao ono što je kod Allaha.” Kada je to čuo Ebu Bekr (radijallahu ‘anhu), zaplakao je, jer je razumio da je Allahov Poslanik ﷺ izabrao da bude sa Allahom.
Kako bi bili bliski Allahu, moramo učiniti sedždu. Poslanik ﷺ je rekao:

أَقْرَبُ مَا يَكُونُ الْعَبْدُ مِنْ رَبِّهِ وَهُوَ سَاجِدٌ

”Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi.” (Muslim)

Što više poniznosti imamo na sedždi, bliže smo Allahu – i zaista, On nas uzdiže. Allahov Poslanik ﷺ nam kaže:

من تواضع لله رفعه
“Ko se ponizi pred Allahom, Allah će takvog uzdići.” (Muslim)

Zato je Poslanik ﷺ, kada god bi dobio neke radosne vijesti, odmah činio sedždu, iz zahvalnosti. Allah Uzvišeni je rekao Poslaniku ﷺ u Časnom Kur’anu:

“Nikako! Ne poslušaj ga, a učini sedždu i približi se (Allahu). – Al ‘Alaq, 19.

~ Podizanje do nebesa

Ibn Tejmijje kaže da se duše ljudi donose bliže Allahu, tokom sedžde. Poslanik ﷺ nas uči:

اكثر من السجود فإنه ليس من مسلم يسجد لله تعالى سجدة  الا رفعه  بها الله درجة في الجنة وحط عنه بها خطيئة
“Činite mnogo sedždu, jer nema muslimana koji učini sedždu Allahu, a da ga Allah Uzvišeni ne uzdigne stepen više i da mu njome ne oprosti grijeh.” (Ahmed)

Što više sedždu činimo, više se dižu naši stepeni u Džennetu, dok ne stignemo do najvećeg, Džennetul-Firdevsa (inšaAllah), gdje će biti i naš Poslanik ﷺ. A iznad toga je Prijestolje, Arš Milostivog. Kako znamo da ovo možemo postići sedždom? Rebi’a ibn Ka’b (radijallah ‘anhu), ashab Božijeg Poslanika ﷺ nam kaže:
“Bio sam jedne večeri kod Poslanika i prinio sam mu vodu i ono što je tražio. Rekao mi je: “Traži” (što god želiš). Rekao sam: “Tražim tvoje društvo u Džennetu.” Upitao me: “Išta drugo, pored toga?” Rekao sam: “To je sve.” A on mi je rekao: ”Pomozi moju dovu mnogobrojnim sedždama.” (Muslim)

~Sedžda srca
Da li srce čini sedždu? Da, i to na većem stepenu nego tijelo. Sedžda srca je njegova poniznost, takva da kada se osoba fizički podigne sa sedžde, njegovo/njeno srce će i dalje činiti sedždu. To čini sa znanjem da je Allah taj Koji upućuje, jedne uzdiže, druge unizi, Koji je milostiv, ali i kažnjava, Koji uklanja bol i tugu srca. Ako naše srce ne okusi određenu vrstu “slomljenosti”, poniznost o kojoj pričamo, tada nedostaje jedan veoma važan dio sedžde.
Daija Mišari el Kazzaz je jednom upitan: “Kako ću znati da mi je srce u stanju poniznosti?” Odgovorio je: “Kada to osjetiš, znaćeš.” Nije moguće da tvoje srce sedždu čini, a da ti to ne osjećaš. Allah Uzvišeni u Časnom Kur’anu kaže:

سيماهم في وجوههم من أثر السجود

“Na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle…” Al Fath, 29.

Većina ljudi misli da su to fizički znaci, koji se nekad pojave ako osoba puno čini sedždu. Ali, Mudžahid komentirajući ovaj ajet kaže da su to znaci od pokornosti i poniznosti. El Dželalejn ih je opisao kao svjetlo i sjaj, prema kojim će biti prepoznatljivi. Poslanik ﷺ je rekao:

إن أمتي يومئذ غر من السجود محجلون من الوضوء
“Tako će toga dana i moj ummet imati bijela čela zbog njihovog činjenja sedžde Allahu. A zbog njihovog uzimanja abdesta bit će bijelih ruku i potkoljenica.” (Ahmed)


Sedžda je toliko bitna, da nas šejtan mrzi zbog nje. Preneseno je da, kada sin Ademov prouči ajet sedžde i nakon toga sedždu i učini, šejtan se osami, plače i govori: “Teško meni, sinu Ademovom je naređeno da sedždu učini, pa je učinio i džennet zaslužio, a meni je naređeno da sedždu učinim, pa sam odbio i džehennem mi je prebivalište.” (Muslim)

Molim Allaha da nam dozvoli da usavršimo naše namaze!!!

Jinan Bastaki