Najmanje jednom se dogodilo u prvom islamskom stoljeću da su muslimani u Medini i Šamu (Damasku) postili nezavisno jedni od drugih nakon sopstvenih opažanja srpa(mladak) mladog Mjeseca (Hilâl na arapskom).
Svaki mjesec ima 29 ili 30 dana, ali obično ne u prepoznatljivom redoslijedu. Tradicionalno, prvi dan mjeseca (dan počinje zalaskom Sunca) je onaj na koji prvi put ugledamo srp mladog Mjeseca, malo nakon zalaska Sunca. Ako hilal nije opažen odmah nakon 29. dana mjeseca, bilo zbog oblačnosti ili zbog prevelike osvetljenosti zapadnog neba, onda tim zalaskom Sunca počinje 30. dan meseca. Hilal mora videti jedan ili više vjerodostojnih ljudi, koji zatim o tome svijedoče pred vjerskim vođama. Islam će nekoliko vijekova biti na čelu astronomske nauke zahvaljujući potrebi da se odredi dan kada će biti najvjerovatnije opažanje hilala.
Ova tradicionalna praksa se i dalje slijedi u nekim dijelovima svijeta (npr. Indija, Pakistan i Jordan). U većini muslimanskih zemalja slijede se astronomska pravila koja omogućavaju da se kalendar odredi unapred, što u tradicionalnom metodu nije slučaj. Malezija, Indonezija i još neke počinju mesec zalaskom Sunca prvog dana kada Mesec zalazi poslije Sunca. U Egiptu je to specifikovano na pet minuta između ta dva događaja.
Mjesec zalazi sve kasnije kako idemo na zapad, što znači da je za zapadnije muslimanske zemlje verovatnije da će obiljezavati neke praznike dan ranije nego istočne.
bizjonkoping.se 