Selam alejkum!
U utorak 16. decembra u 18h cemo ako Bogda imati druzenje dzematlija u nasoj dzamiji uz kafu i kolace. Ovom prilikom cemo se moci poselamiti s efendijom Kenanom i njegovom hanumom Lejlom posto oni 18. decembra napustaju Svedsku.
dzematski odbor BIZ Jönköping
Allah je stvorio nebesa i Zemlju u šest razdoblja, Allahovom voljom, odredbom i milošću u šestom stoljeću po Miladu rođen je Muhammed, a.s., u znanosti preovladava stajalište da se Zemljina prošlost dijeli na šest geoloških perioda.
Neki umni i mudri ljudi kažu da je Kur’an priroda koja govori, a priroda je Kur’an koji šuti i svojim znamenjima, ajetima svjedoči o svemu o čemu Kur’an govori. To se zorno može uočiti i pratiti kada je u pitanju i broj šest: “Doista, vaš Gospodar je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario: On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i mjesec se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova.” (El-A’raf, 54). “Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda upravljajući Aršom i svemirom zagospodario. Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto, to vam je Allah, Gospodar vaš, pa se Njemu klanjajte! Zašto ne razmislite?” (Junus, 3). “ U šest vremenskih razdoblja, On je nebesa i Zemlju stvorio, a onda svemirom zavladao. Samo On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi, i šta s nebesa silazi i šta se prema Njemu diže. On je s vama gdje god bili, i sve što radite, Allah vidi. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve vratiti! Samo On uvodi noć u dan, i dan u noć, i samo On zna svačije misli.” (El-Hadid, 4-6).
Prema ova tri, iz različitih sura, navedena ajeta nadaju se neupitne i nepobitne istine: samo Allah stvara nebesa (svemir) i Zemlju, stvara ih u šest razdoblja ili perioda, samo ih On održava, sadržava i zadržava, samo On njima ravna i određuje im funkciju, sadržaj, smjer, nakanu i cilj. Ono što se iz Kur’ana da nazrijeti – Allahu e’alemu – Allah to najbolje zna, Kur’an komplementarno, jedinstveno i povezano sagledava: vrijeme, prostor, kretanje, brzinu, energiju i masu. To je šest neraskidivo povezanih i Božijom voljom, odredbom, moći i mjerom uređenih darova i faktora života. Posmatrano sa stajališta znanosti, broj šest poput brojeva pet i sedam pruža i otvara mogućnosti za promišljanje i komparacije. U znanosti preovladava stajalište da se Zemljina prošlost dijeli na šest sljedećih geoloških perioda: prvi je arhaik ili arheozoik, drugi je paleozoik, treći je kambrij sa podperiodima silurom, devonom i karbonom, četvrti je mezozoik sa trijasom, jurom i kredom, peti je kenozoik, šesti je tercijar sa kvartarom. Neki znanstvenici ispred ovih šest razdoblja stavljaju prekambrij. Naravno, uistinu, to samo Allah zna: “Ja (Allah) nisam uzimao njih (nikoga od vidljivih ni od nevidljivih stvorenja) za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje, i neke od njih prilikom stvaranja drugih, i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.” (El-Kehf, 51). To bi šejh Muhjuddin Arebi prokomentirao riječima: “Prije Allahovog stvaranja svjetova i stvorenja nije postojao niko osim Allaha. Što se mene tiče, za mene je i sad tako!” Šest je ljudstvu poznatih kontinenata: Azija, Evropa, Afrika, sve tri Amerike, Australija sa Okeanijom i Artik sa Antarktikom. Ono što je bitno napomenuti i što nikada ne treba smetnuti sa uma, jeste da Kur’an i Hadis ne rastavljaju vrijeme od prostora i prostor od vremena. Tako će na Oprosnom hadždžu, Muhammed, a.s., između ostalog, kazati: “Doista je vrijeme određeno, uređene i uspostavljeno kao na Dan stvaranja nebesa i Zemlje, tako da godina iznosi i broji 12 mjeseci. Četiri su mjeseca ešhuri-hurumi, časni, odabrani i mjeseci potpunog mira u kojima su zabranjeni sukobi i ratovi, tri od njih slijede jedan iza drugoga. To su zu-l-kade, zu-l-hidždže i muharrem, a redžeb je između dva džumada i ša’bana.
Allahovom voljom, odredbom i milošću u šestom stoljeću po Miladu, preciznije 12. rebiu-l-evvela 570. godine u gradu Mekki, Bekki ili Ummu-l-Kurra, od oca Abdullaha i majke Amine, rođen je Resuli-ekrem, Nebijj-muhterem Muhammed, s.a.v.s., posljednji univerzalni Allahov poslanik i vjerovjesnik. Muhammed, a.s., je poslanik i vjerovjesnik svih svjetova i stvorenja, poslanik i vjerovjesnik svih poslanika i vjerovjesnika, poslanik i vjerovjesnik svih ljudi, poslanik i vjerovjesnik muslimana, halifa svih svjetova, stvorenja, ljudi i muslimana, poslanika i vjerovjesnika i imam svih svjetova, stvorenja, poslanika, vjerovjesnika, ljudi i muslimana.
Kada se Muhammedu, a.s., navršilo šest godina života, njegova majka Amina u mjestu Abva, na putu između Medine i Mekke, preselila je na Ahiret, drugi, bolji i obećani svijet. Pošto mu je otac preselio prije rođenja tako je sa šest godina ostao jetim, i bez oca, i bez majke.
Pred kraj šestog stoljeća, tačnije 595. godine n.e., Muhammed, a.s., se oženio uglednom i u čitavoj Mekki i široj okolini, poznatom hudovicom hazreti Hatidžom. Ta žena, koja je prva preko poslanika primila islam rodila mu je šestero djece: dva sina: Kasima i Abdullaha, i četiri kćeri: Zejneb, Rukajju, Ummi-Kulsum i Fatimu.
Kur’an i Hadis neumitno i nepobitno svjedoče da je šest temelja, osnova imana-vjerovanja. To su imanski šarti-temeljni ili bezuvjetni uvjeti vjerovanja. Prvi je Amentu-billahi – vjerovanje u Allaha, drugi je Ve melaiketihi – vjerovanje u Njegove meleke, treći je Ve kutubihi – vjerovanje u Allahove objave i knjige, četvrti je ve rusulihi – vjerovanje u sve Allahove poslanike i vjerovjesnike, peti je Ve-l-jevmi-l-ahiri – vjerovanje u Posljednji ili Sudnji dan, i šesti je Ve bi-l-kaderi hajrihi ve šerrihi minellahi teala – vjerovanje da se ništa ne može događati bez Božije volje i određenja ili da se sve zbiva Božijom voljom i određenjem. Još kao djeca u mektebu za čitav život i nezaborav naučimo i zapamtimo da ima šest priprema, šarta ili uvjeta za namaz, koji se zovu namaski šarti. To su: 1. da bude čisto tijelo, odjeća i prostor gdje se klanja, 2. uzeti abdest, po potrebi se okupati – gusul ili u nuždi kada nema vode za abdest ili gusul, tejemmum kao simboličko čišćenje od zemlje i zemljinih predmeta učiniti, 3. biti propisno obučen u namazu, 4. na vrijeme ili na vakat klanjati, 5. prema Kibli, Kabi ili Bejtullahu se u namazu okrenuti i 6. nijjet za dotični namaz koji klanjamo učiniti. Čim smo naučili šest priprema, uvjeta ili namaskih šarta, odmah učimo i naučimo i šest sastavnih, bitnih, neizostavnih dijelova ili ruknova namaza. To su: 1) početni – iftitahi-tekbir kojim stupamo u namaz i potpuno se predajemo i pokoravamo Bogu. Učenjem tekbira Poslanik je otpočeo susret sa Stvoriteljem na Mi’radžu. Izgovorom iftitahi-tekbira otpočinje audijencija pred Stvoriteljem od Njegovog stvorenja kroz formu i oblik namaza. 2) Drugi namaski rukun je kijam – pravilno i ispravno stanje u namazu bez ikakvog iskrivljavanja i gledanja nastranu i nego treba gledati ispred sebe na mjesto gdje činimo sedždu. 3) Treći namaski rukun ili sastavni dio je kiraet – tačno, precizno i jasno, po mogućnosti bez griješenja, učenje Kur’ana. Iz Kur’ana na jednom rekatu se mora proučiti makar jedno, pa i najkraće, sure. Inače ko zna mora na svakom rekatu učiti i Fatihu. 4) Četvrti namaski rukun je ruk’u – pregeti se preko polovine tijela i koliko je moguće glavu i leđa poravnati i stavivši ruke na koljena. 5) Peti namaski rukun su dvije sedžde – padanje ničice čelom, nosom i čitavim tijelom, čime se simbolizira potpuna predanost, pokornost ili spoznata nužnost, čime čovjek kao stvorenje u svjesnoj i odgovornosnoj slobodi priznaje svoje robovanje Stvoritelju. Zato je čovjek na sedždi najbliže Stvoritelju, a najdalje od prokletog šejtana. Na sedždi, čovjek je svjestan da živi na Ovom, ali je odmah spreman i za Onaj svijet. 6) Šesti namaski rukun je kade-i ehire – to je posljednje ili drugo sjedenje u namazu, preciznije, svako sjedenje u namazu na kome se predaje selam. Interesantno je navesti da se šest harfova kur’anskog pisma: elif, dal, zal, ra, za i vav, vežu u pisanju sam
Predavanje Hafiza Husejn ef. Čajlakovića u Bosnjackom dzematu Jönköping
U petak 12.decembra 2014.god. u prostorijama Bosnjackog mesdzida Jönköping sa pocetkom u 18 sati.
Pocastite nas svojim prisustvom i obogatite i oplemenite svoje duse!!
Dobro nam dosli !!! Bujrum!!
Hafiz Husejn Čajlaković je poznati bosanskohercegovački imam, hafiz i vaiz.
Hafiz Husejn Čajlaković je rođen 30. januara 1963. godine u Orahovici kod Zenice. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1983. godine. Od 1986. godine nosi časno zvanje hafiz Kurana. Trinaest godina obavljao je dužnost imama, hatiba i muallima u džematu Babići (Orahovica, Zenica), a od 1997. godine imam je u džematu Poljice, također na području Medžlisa Islamske zajednice Zenica. Prvi je imam u Zenici, koji je nakon Drugog svjetskog rata, klanjao teravih namaz s hatmom. Na takmičenju učača Kurana u Zagrebu dva puta osvajao je drugo mjesto, a drugo mjesto osvojio je i u Sarajevu u hifzu cijelog Kurana. Završio je trogodišnji studij na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Husejn Čajlaković spada među najpoznatije i najomiljenije bosanske vaize, govornike. Putuje po džematima u BiH i dijaspori. Predavanja je držao u bosanskim džematima uAmerici, Njemačkoj i Švicarskoj dr. Autor je velikog broja knjiga sa islamskom tematikom. Snimio je nekoliko CD i DVD-ova sa svojim govorima, koji sadrže mnoge šaljive, ali vrlo poučne anegdote. Najpoznatiji CD-ovi su mu “Biseri mudrosti” 1 i 2.
Vaše pravo polje djelovanja ste vi sami. Ako u tome uspijete, onda će vam na drugim poljima biti lakše. Ako budete slabi sa samim sobom onda ćete prema drugima biti nemoćni i neuspješni. Zato, prvo eksperimentišite sa samim sobom i imajte na umu da cjelokupni dunjaluk očekuje generaciju posebne omladine, sa potpunom čistotom, te vrjednim i snažnim moralom. A evo i nekih načina za brisanje sopstvenih grijeha prije počnemo ukazivati drugima na njihove propuste.
1. Pokajanje – tevba. Allahov poslanik je rekao: “Ko se pokaje prije nego što Sunce izađe sa zapada, On će mu primiti tevbu.” (Muslim, br. 2703).
Muhammed, a.s, takodje kaže: “Doista uzvišeni Allah prima tevbu čovjeka sve
dok duša ne dođe u grkljan.”
2. Izlazak radi traganja za naukom. Allahov poslanik, s.a.v.s, kaže: “Ko bude slijedio put koji vodi ka nauci, Allah će mu olakšati put do Dženneta.” (Muslim, br. 2699)
3. Spominjanje Allaha. Muhammed, a.s, kaže: “Hoćete li da vas obavijestim o najboljim djelima vašim, najcjenjenijim kod vašeg Vladara, najvećim po deredžama, boljim za vas od dijeljenja srebra i zlata, vrednijim nego da sretnete vašeg neprijatelja, udarate po njihovim vratovima a oni udaraju po vašim?” Ashabi su odgovorili: “Dakako, Allahov poslaniče!” On odgovara: “Spominjanje uzvišenog Allaha.” (Tirmizi, br. 3347)
4. Činjenje dobra i upućivanje na dobro. Muhammed, a.s, kaže: “Svako dobro djelo je sadaka, a ko upućuje na dobro kao da ga i čini.” (Buhari, 10/374 i Muslim br. 1005)
5. Vrijednost poziva vjeri u Allaha. Allahov poslanik je kazao: “Ko bude pozivao na pravi put ima nagradu svih onih koji ga slijede, s tim što se njihova nagrada ništa ne umanjuje.” (Muslim, br. 2674)
6. Naređivanje dobra a zabranjivanje zla. Muhammed, a.s, kaže: “Ko od vas vidi ružno djelo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako i to ne mogne neka ga srcem osudi a to je znak najslabijeg imana.” (Muslim, br. 49)
7. Kiraet – učenje Kur'ana. Muhammed, a.s, kaže: “Učite Kur'an. Kur'an će se na Sudnjem danu pojaviti u ulozi šefaatdžije onome ko ga bude učio.” (Muslim, br. 804)
8. Poučavanje Kur'anu i njegovo učenje. Muhammed, a.s, kaže: “Najbolji među vama je onaj koji uči Kur'an i druge poučava tome.” (Buhari, 9/66)
9. Nazivanje selama. Allahov poslanik je rekao: “Nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto što ako budete radili voljet ćete se? Širite među sobom selam.”(Muslim, br.54)
10. Ljubav u ime Allaha. Muhammed, a.s, je rekao: “Doista će Allah na Sudnjem danu kazati: “Gdje su oni koji su se voljeli u Moje ime, danas ću ih staviti u Svoj hlad, a drugog hlada, osim mog hlada, nema.” (Muslim, br.2566)
11. Posjećivanje bolesnika. Muhammed, a.s, je rekao: “Svaki musliman koji posjeti svog bolesnog brata jutrom, na njega će donositi salavat 70 000 meleka sve dok se ne smrkne, a ako ga posjeti naveče, na njega donosi salavat 70 000 meleka dok ne osvane, a imat će harif (bašču) u Džennetu.” (Tirmizi, br. 969)
12. Pomaganje ljudima u vraćanju duga. Allahov Resul je kazao: “Ko pomogne onom koji je bankrotirao, Allah će pomoći (olakšati) njemu na dunjaluku i na ahiretu.” (Muslim, br.2699)
13. Sakrivanje mahana drugih ljudi. Muhammed, a.s, kaže: “Ko sakrije mahanu Allahovog roba na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu na ahiretu.” (Muslim, br. 2590)
14. Održavanje rodbinskih veza. Allahov Resul je rekao: “Krvno srodstvo je okačeno o Allahov Arš i govori: ‘Ko me održava, Allah njega podržao, a ko me kida, Allah njega prekinuo.” (Buhari 10/350 i Muslim, br.2555)
15. Lijep moral. Upitan je Allahov poslanik o onome što će najviše ljudi odvesti u Džennet, pa je odgovorio: “Bogobojaznost i lijep moral.” (Tirmizi, br. 2003)
16. Istinoljubivost. Muhammed, a.s, je rekao: “Držite se iskrenosti, jer doista iskrenost vodi u dobročinstvo, a dobročinstvo vodi u Džennet.” (Buhari 10/423 i Muslim, br.2607)
17. Savladavanje srdžbe. Allahov Resul je kazao: “Ko bude savladao svoju srdžbu, a bude u stanju da je sprovede, Allah će ga prozvati na čelu svih stvorenja kako bi sebi izabrao džennetske hurije, koje bude htio, na Sudnjem danu.” (Tirmizi, br. 2022)
18. Keffaret sijela. Muhammed, a.s, je rekao: “Ko bude sjedio u sijelu i puno pricčao, pa zatim, prije nego što ustane izgovori: “Subhanekellahume ve bi hamdike ešhedu en la illahe illa ente estagfiruke ve etubu ilejke! Bit će mu oprošteni grijesi koje je učinio na tom sijelu.” (Tirmizi, 3/153)
19. Strpljivost. Muhammed, a.s, je rekao: “Neće muslimana zadesiti nevolja, tegoba, briga, tuga, neugodnost, pa čak ni trn da ga ubode a da mu Allah zbog toga neće izbrisati neke grijehe.” (Buhari, 91/10)
20. Dobročinstvo roditeljima. Allahov poslanik je rekao: “Propao neka je, propao neka je!” Ashabi su upitali: “Ko Allahov poslaniče?” Allahov poslanik odgovara: “Onaj kod koga jedan ili dva roditelja budu dočekali starost, i ne uđe (zbog svoje pokornosti njima) u Džennet.” (Muslim, br. 2551)
21. Angažman na pomoći udovicama i siromasima. Allahov poslanik kaže: “Onaj koji žuri da pomogne hudovicama i siromasima, je kao mudžahid na Allahovom putu”. Mislim da je još rekao: “Kao onaj koji klanja ne posustajući, kao postac koji stalno posti.” (Buhari, 10/366)
22. Briga o jetimu. Muhammed, a.s, kaže: “Ja i onaj koji se brine o jetimu ćemo biti u Džennetu zajedno” – pa je podigao i pokazao kažiprst i srednji prst.” (Buhari, 10/ 365)
23. Abdest. Allahov poslanik je rekao: “Ko bude uzeo abdest i to učinio na najljepši način, izlaziće (spadaće) grijesi iz njegovog tijela, tako da će izići ispod njegovih nokata.” (Muslim, br. 245)
24. Učenje šehadeta poslije abdesta. Muhammed, a.s, je rekao: “Ko bude uzeo abdest i to učinio na najljepši način, zatim kaže: “Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, koji nema sudruga. Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik”, zatim prouči: “Gospodaru, učini me od onih koji se kaju i od onih koji se čiste” – otvoriće mu se vrata Dženneta da uđe na koja bude želio.” (Muslim, br. 234)
25. Ponavljanje za muezzinom dok uči ezan. Muhammed, a.s, kaže: “Ko kaže po završetku ezana: “Milostivi Allahu, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza, dozvoli Muhammedu posredovanje za nas kod Tebe, podijeli dostojanstvo i visoku čast i nakon proživljenja postavi ga na časno mjesto (el vesile) koje si mu obećao.” – zaslužio je moj šefaat.
26. Gradnja mesdžida. Allahov resul kaže: “Ko bude sagradio mesdžid želeći Allahovo zadovoljstvo, biće mu sagrađene slična kuća u Džennetu.” (Buhari, br. 450)
27. Upotreba misvaka. Muhammed, a.s, kaže: “Da znam da neću teretiti svoj ummet naredio bih im upotrebu misvaka prije svakog namaza.” (Buhari, 2/331 i Muslim, br. 252)
28. Odlazak u mesdžid. Allahov resul kaže: “Ko porani i ode u mesdžid, Allah će mu pripremiti posebne stepene u Džennetu kad god porani i ode.” (Buhari 2/124, Muslim, br.669)
29. Pet dnevnih namaza. “Koji god musliman klanja obavezne namaze lijepo uzimajući abdest i izvršavajući skrušenost i ruku'e, bit će mu iskup za prethodne grijehe, izuzimajući veliki grijeh i to za čitav život.” (Muslim, br.228)
30. Klanjanje sabah i ikindije namaza. “Ko bude klanjao sabah i ikindiju, ući ce u Džennet.” (Buhari, 2/43)
31. Klanjanje džume namaza. Muhammed, a.s, kaže: “Ko uzme abdest na najljepši moguci nacin, zatim ode na džuma-namaz, sluša i pažljivo prati hutbu, oproste mu se grijesi koje je pocinio izmedu dvije džume i grijesi
još tri dana.” (Muslim, br. 857)
32. Trenutak kada se petkom primaju dove. Muhammed, a.s, kaže: “Ima jedno vrijeme petkom u kom rob musliman, ako potrefi cineci dovu Allahu dok je u namazu, a da mu to On nece dati.” (Buhari, 2/344 i Muslim, br.852)
33. Klanjanje pritvrdjenih sunneta pet farz namaza. Muhammed, a.s, kaže: “Nema ni jednog roba muslimana koji klanja svaki dan 12 dobrovoljnih rekata mimo farza, a da mu Allah nece sagraditi kucu u Džennetu.” (Muslim, br. 728)
34. Klanjanje dva rekata nakon pocinjenog grijeha. Muhammed, a.s, je rekao: “Nema roba koji ucini grijeh, lijepo se ocisti, zatim ustane i klanja dva rekata, zatim zamoli Allaha za oprost a da mu nece biti oprošteno.” (Ebu Davud, br. 1521)
35. Nocni namaz. Muhammed, a.s, je rekao: “Najbolji namaz poslije farz namaza je nocni namaz.” (Muslim, br. 1163)
36. Jutarnji namaz – duha-namaz. Muhammed, a.s, je rekao: “Vi ste dužni da svaki dan za svaki svoj zglob date sadaku. Svako slavljenje (tesbih) je sadaka, svaka zahvala (tahmid) je sadaka, svako vlicanje (izgovaran tekbira) je sadaka, naredivanje dobra a zabranjivanje zla je sadaka. Sve to
nadomiještaju dva rekata duha namaza.” (Muslim, br. 720)
37. Salavat na Allahovog poslanika. Muhammed, a.s, kaže: “Ko donese na mene salavat, Allah na njega donese deset.” (Muslim, br. 384)
38. Post. Allahov Resul kaže: “Nema roba koji posti jedan dan na Allahovom putu, a da Allah za taj dan njegovo lice ne udalji 70 harifa od vatre.” (Buhari, 6/35 i Muslim, br. 1153)
39. Post tri dana svakog mjeseca. Muhammed, a.s, kaže: “Post tri dana svakog mjeseca vrijedi kao da stalni post.” (Buhari, 4/192 i Muslim, br.1159)
40. Post mjeseca ramazana. Allahov poslanik kaže: “Ko bude postio vjerujuci i nadajuci se Allahovoj nagradi u mjesecu ramazanu, bice mu oprošteni njegovi grijesi.” (Buhari, 4/331 i Muslim, br. 760)
41. Post šest dana ševala. Muhammed, a.s, kaže: “Ko bude postio mjesec ramazan, a potom šest dana ševala, kao da je postio cijelu godinu.” (Muslim, br. 1164)
42. Post na Dan Arefata. Muhammed, a.s, kaže: “Post na Dan Arefata briše male grijehe koji su pocinjeni prošle i koji ce biti pocinjeni naredne godine.” (Muslim, br. 1162)
43. Post Jevmu ašura. Muhammed, a.s, kaže: “Post na Dan ašure, racunam da je kod Allaha vrijedan da briše grijehe koji su pocinjeni u toj godini.” Muslim 1162)
44. Priredivanje iftara postacu. Muhammed, a.s, kaže: “Ko iftari postaca ima nagradu kao postac, s tim što se njemu ne umanji ništa od nagrade.” (Tirmizi, br. 807)
45. Kijam u Lejletul kadru. Muhammed, a.s, kaže: “Ko bude klanjao nocni namaz u Noci kadr, vjerujuci i nadajuci se Allahovoj nagradi, bice mu
oprošteni grijesi koje je pocinio.” (Buhari, 4/221 i Muslim, br.1165)
46. Davanje sadake. Muhammed, a.s, kaže: “Sadaka gasi grijehe kao što voda gasi vatru.” (Tirmizi, br. 2616)
47. Obavljanje hadždža i umre. Resulullah kaže: “Umra do umre briše grijehe koji se u meduvremenu pocine, a za ispravan hadždž nema druge nagrade osim Dženneta.” (Muslim, br. 1349)
48. Rad u prvih deset dana zul-hidžeta. Muhammed, a.s, je rekao: “Nema dana u kojima je Allahu draže covjekovo dobro djelo od onog u prvih deset dana zul-hidžeta.” Ashabi su upitali: “Je li ni džihad na Allahovom putu?” Reulullah je odgovorio: “Ni džihad na Allahovom putu, osim covjek koji je izišao sa svojim životom i imetkom, zatim ništa od toga ne vrati kuci.” (Buhari, 2/381)
49. Borba na Allahovom putu. Muhammed, a.s, kaže: “Probdjeti jedan dan na Allahovom putu bolje je od dunjaluka i onog što je na njemu, a imati prostora u Džennetu koliko jedan bic, bolje je od Dunjaluka i svega na
njemu.” (Buhari, 6/11)
50. Dijeljenje na Allahovom putu. Resulullah kaže: “Ko opremi gaziju (borca) on se vec bori na Allahovom putu, ko se bude brinuo o njegovoj porodici, on se vec bori.” (Buhari, 6/37 i Muslim, br. 1895)
51. Namaz umrlom muslimanu i slijedjenje džennaze. Muhammed, a.s, je rekao: “Ko bude prisutan na dženazi dok se ne klanja, ima jedan kirat, a ko bude prisutan dok se umrli ne zagrne (ukopa) ima dva kirata.” Upitan je: “A šta su to dva kirata?” Resulullah je odgovorio: “Poput dva ogromna brda.” (Buhari, 3/158 i Muslim, br. 945)
52. Cuvanje jezika i stidnog dijela tijela. Muhammd, a.s, kaže: “Ko mi bude garantovao (da nece griješiti) sa onim što je medu njegovim vilicama i nogama ja mu garantujem Džennet.” (Buhari, 11/264 i Muslim, br.265)
53. Vrijednost la ilahe illellah i vrijednost subhanellahi ve bihamdihi.
Muhammed, a.s, kaže: “Ko izgovori sto puta u toku dana: “Nema drugog boga osim Allaha, Jedini, koji nema sudruga. Njemu pripada sva vlast i hvala i On je svemocan”, to mu je vrijedno kao da je oslobodio 10 robova, piše mu se stotinu dobrih djela a briše mu se stotinu grijeha, to mu je zaštita od šejtana toga dana sve dok ne omrkne. Niko nece uraditi ništa vrednije osim
covjeka koji ucini isto više od njega.” Takode je Allahov Resul kazao: “Ko kaže u jednom danu subhanallahi ve bihamdihi stotinu puta, bice mu oprošteni mali grijesi da ih ima kao na moru pjene.” (Buhari, 11/168 i Muslim, br. 2691)
54. Sklanjanje sa puta onog što uznemirava prolaznike. Resulullah je rekao: “Vidio sam covjeka kako uživa u Džennetu zbog grane koju je sklonio sa puta, a uznemiravala je ljude.” (Muslim)
55. Odgoj i izdržavanje ženske djece.“Ko imadne tri kceri kojima obezbjeduje stan i hranu i prema kojima je samilostan i brine se o njima, zaslužit ce sigurno Džennet.” (Ahmed sa dobrim senedom.)
56. Dobrocinstvo prema životinjama: Covjek je vidio psa kako liže lozu od žedi pa je skinuo obucu i napojio ga, pa mu se Allah na tome zahvalio i uveo ga u Džennet.” (Buhari)
57. Ostavljanje prepirke. Muhammed, a.s, kaže: “Ja cu biti voda kuce u podnožju Dženneta za onog ko ostavi prepirku, cak ako bude i u pravu.” (Ebu Davud)
58. Posjecivanje brace u ime Allaha. Allahov poslanik je rekao: “Hocete li da vas izvijestim o stanovnicima Dženneta?” Odgovorili su: “Dakako, Allahov poslanice.” On je kazao: “Allahov poslanik ce biti u Džennetu, a i istinoljubiv i covjek koji posjeti svog brata u jednom mjestu samo radi Allaha.” (Taberani, hasen)
59. Pokornost supruge svom mužu. Rekao je Muhammed, a.s.: “Kad žena bude klanjala svojih pet farz namaza, postila ramazan, cuvala svoje stidne dijelove tijela, bude pokorna svome mužu, uci ce na koja vrata Dženneta želi.” (Ibnu Hiban, sahih)
60. Netraženje od ljudi. Muhammed, a.s, kaže: “Ko mi garantuje da nece ništa tražiti od ljudi ja mu garantujem Džennet.” (Ehlus-sunen sahih)
Allah dž.š. kaže: “Onome ko čini dobro, bio muskarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život.” (An-Nahl, 97)
“Oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (Al-Ma'ida, 69)
Božiji Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao:“Čudno je to sa mu'minom, sve što mu se desi, za njega je dobro, a to je svojstveno samo mu'minu. Ako ga zadesi dobro, on zahvaljuje Allahu dž.š. i to bude dobro po njega. A ako ga zadesi kakva nevolja, on se strpi, i to opet bude dobro po njega.”(prenosi Muslim)
Mir i zadovoljstvo je u namazu i pokornosti, zato je poslanik Muhammed sallellahu `alejhi we sellem rekao: “Bilale, najavi namaz, odmori nas namazom!” (Ahmed i Ebu Davud) kao i radost ovoga i buduceg svijeta jer nas poslanik Muhammed sallellahu `alejhi we sellem, kaže: “Moja radost je u namazu.” (Ahmed i Nesa'i)
Laž, lažno obećanje, lažno svjedočenje i lažna zakletva veliki su grijesi. Koliko su ta svojstva štetna najbolje potvrđuju brojni kur'anski ajeti i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi u kojima se oštro osuđuju ti veliki grijesi. Tako Allah Uzvišeni u jednom ajetu s Svojoj Knjizi naglašava da neće uputiti na Pravi put onoga koji mnogo laže: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“
U svojstva pravih i iskrenih vjernika Allah Plemeniti ubraja udaljavanje od laganja i lažnog svjedočenja: „I oni koji ne svjedoče lažno!“
Dovoljno je pogledati ajet u kojemu Allah Milostivi u istu ravan smješta mnogoboštvo i lažan govor i shvatiti koliki grijeh predstavljaju laž, lažni iskaz i lažno svjedočenje: „I klonite se kumira poganih i klonite se lažnog govora!“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je laž uvrstio u licemjerna svojstva, što, eksplicite, potvrđuje njegovu opasnost po vjeru čovjeka. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Tri su znaka licemjera: kada govori – laže; kada obeća ne – ispuni i kada mu se šta povjeri – iznevjeri!“
U predaji ‘Abdullaha b. ‘Amra, r.a., spominju se četiri svojstva. U toj predaji Poslanik islama, s.a.v.s., upozorava: Kod koga se nađu četiri svojstva bit će, uistinu, licemjer, a kod koga se nađe jedno od njih on ima jedno svojstvo licemjera, sve dok ga ne ostavi, a to je: kada govori – laže, kad šta ugovori – iznevjeri, kada obeća – ne ispuni i kada raspravlja – pretjeruje!“
Poslanik, s.a.v.s., u predaji ‘Abdullaha b. Mes'uda, r.a., upozorava na taj veliki grijeh napominjući da je on uzročnik griješenja a sa griješenjem se stiže do džehennemske vatre. U toj predaji Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno afirmira istinit govor a upozorava na opasnost lažnog govora, ističući: „Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu a dobročinstvo vodi u Džennet. čovjek će neprestano govoriti istinu i tražiti istinu sve dok se kod Allaha ne upiše da je iskren. čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenosti i griješenje a pokvarenost i griješenje vode u Vatru. čovjek će neprestano lagati sve dok se kod Allaha ne upiše da je lažac.“
‘Abdullah b. Mes'ud, r.a., pojašnjava, kako navodi Malik, da čovjek kada god slaže, na njegovom srcu se pojavi po jedna crna tačka i, ukoliko nastavi sa takvom praksom, njegovo srce totalno pocrni i tada se kod Allaha upisuje u osobe koje postaju lašci!
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kategorički negirao da vjernik može biti lažac! U predaji Sulejma b. Safvana se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan, da li vjernik može biti kukavica i škrtica, pa je odgovorio da može, ali je na pitanje da li vjernik može biti lažac, odlučno odgovorio: „Ne može!“
Lažljivce Allah Uzvišeni neće ni pogledati, neće sa njima govoriti, niti će im oprostiti na Sudnjem danu, nego će im pripremiti strašnu kaznu, kao što Vjerovjesnik, s.a.v.s., prijeti u predaji Ebu Hurejre, r.a: „Allah na Sudnjem danu tri osobe neće ni pogledati, niti će s njima govoriti, od grijeha ih neće očistiti a dobit će i tešku kaznu: starac koji počini blud, vladar koji laže i siromah koji je ohol!“
Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a., a u kojem se kaže: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo mrže od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik, s.a.v.s., bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“
Laž nije samo štetna, ona čak i zaudara, ali mi to trenutno ne osjećamo. To meleki, obzirom na njihovu suptilnost, itekako osjećaju i udaljavaju se od lažljivaca, koji svojim lažima nadaleko šire neugodan miris i neprijatan smrad. ‘Abdullah b. Omer, r.a, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi u vezi s tim: „Kada osoba slaže meleki se, zbog neugodnog mirisa te laži, udalje na veliku udaljenost!“
Laž je svojstvo stanovnika Džehennema. Zbog toga to svojstvo svakako treba izbjegavati. To je naglasio i Ebu Bekr es-Siddik, r.a., kada je, nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prve godine stajao na ovom mjestu na kome ja sada stojim, a onda je zaplakao i rekao: „čuvajte se laži, jer je ona grijeh a oboje (i laž i grijeh) će u Džehennem!“
Ta negativna osobina, koju realiziramo našim jezicima, spada u najveće prevare. Tako je definira Allahov Poslanik, s.a.v.s., u predajama Nuvasa b. Sem'ana i Sufjana b. Usejida u kojima se kaže: „Među najveće prevare spada da kažeš nešto svom bratu, pa ti on povjeruje, a ti njemu slažeš!“
Mnogi ljudi lažu i izmišljaju priče kako bi druge nasmijali i zabavili. Treba naglasiti da je smijeh i opuštanje islamom dozvoljeno, ali ako se tom prilikom ne koristi laž. Poslanik, s.a.v.s., nikada, ni u šali, nije lagao. Naprotiv, on je oštro upozoravao na takvu aktivnost našeg jezika. U predaji Behz b. Hakima, od njegovog oca a on od djeda, kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.s.v., oštro kritikovao laž prilikom nasmijavanja društva: „Teško onome ko priča i tom prilikom laže kako bi nasmijao društvo! Teško njemu! Teško njemu!“
Kakva kazna će snaći lažljivca najbolje potvrđuje Vjerovjesnikov, s.a.v.s., san a njegov san je istinit. Kako prenosi Semure b. Džundub, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je u snu vidio dvojicu ljudi, jednoga koji je sjedio i drugoga koji je stajao uz onog što je sjedio. Onaj koji je stajao držao je gvozdeni žarač kojim je ubadao u usta onoga koji sjedi i tako ga vukao dok mu taj žarač nije došao do zatioka. Tako je ponavljao sve dok Poslanik, s.a.v.s., nije upitao, šta to znači, pa mu je odgovoreno: „Što se tiče ovoga kome razguljuju i cijepaju vilice, on je bio veliki lažac, pričao je laži i od njega je ta laž prenošena na sve strane, pa će takvu patnju imati sve do Sudnjeg dana!“
Prenosi se da je Musa, a.s., pitao Gospodara svjetova: „Koji Ti je rob, Gopodaru moj, najdraži?“, na što mu je On odgovorio: „Onaj koji jezik ne koristi za laž, čije srce nije grešno i čiji spolni organ ne čini blud!“
Mudri Lukman je savjetovao svoga sina: „Sinčiću, čuvaj se laži! Ona je slasna kao meso prepelice kada ga čovjek tek ispeče!“
Vjernikovo obećanje je dug i emanet koje treba ispuniti u cijelosti. Allah Uzvišeni na to upozorava: „O vjernici, ispunjavajte obaveze!“
Ta osobina je krasila, pored ostalih, Isma'ila, a.s., kojeg Allah Plemeniti u Svojoj Knjizi ističe i hvali: „I spomeni u Knjizi Isma'ila! On je ispunjavao dato obećanje!“ Imam Kurtubi u svom tefsiru navodeći predaje u vezi sa spomenutim ajetom, kaže da je to zbog toga što je Isma'il, a.s., obećao jednom čovjeku da se u određeno vrijeme sretnu. čovjek je zaboravio na dogovoreni sastanak, pa ga je Isma'il čekao čitav dan i noć, a po jednoj predaji tri dana i tri noći! čak Jezid er-Rekaši tvrdi da ga je Isma'il a.s., čekao čak 22 dana!!!
Ispunjavanje datog obećanja bila je prepoznatljiva crta svih Allahovih poslanika. Ebu Davud bilježi da je posljednji Allahov vjesnik, Muhammed, s.a.v.s., čak i prije nego što je postao poslanik, čekao jednog čovjeka tri dana i tri noći, jer je on zaboravio na obećani sastanak. ‘Abdullah b. ebi el-Hamsa’ (u nekim predajama: el-Hansa’), čovjek koji je zabrovaio na taj sastanak, sjetio se nakon tri dana i pohitao ka tom mjestu i, gle, čuda: zatekao mladog Muhammeda, a.s., kako ga čeka! Muhammed, a.s., mu je tada rekao: „Momče, doveo si me u neugodnu situaciju, čekam te evo već tri (dana)!“
Koliko su ashabi vodili računa da nekome ne dadnu lažno obećanje najbolje će nam posvjedočiti slučaj ‘Abdullaha b. Omera, r.a., koji je, iako je bio na samrti, htio realizirati dato obećanje. On je na samrti rekao svojim ukućanima: „Jedan je Kurejšija zaprosio moju kćerku. Ja sam mu dao nešto slično obećanju. Tako mi Allaha, ne želim da Allaha sretnem s trećinom licemjerja pri sebi! Pozivam vas za svjedoke da sam mu dao svoju kćerku za ženu!“
Među najveće grijehe spadaju lažna zakletva i lažno svjedočenje. Ranije smo spomenuli da je Allah Uzvišeni u poglavlju El-Hadždž u istu ravan stavio obožavanje kumira i lažni govor i lažno svjedočenje, dok u poglavlju El-Furkan robove Milostivog opisuje, pored ostalog, kao one „koji ne svjedoče lažno!“
Kolika je opasnost toga grijeha najbolje će dočarati Ebu Bekretova, r.a, predaja u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ To je ponovio tri puta. Nakon toga je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor!“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa je sjeo. Toliko je to ponavljao (tj. riječi: lažno svjedočenje ili lažni govor“)da smo u sebi rekli: „Da hoće ušutjeti!“ (tj. suosjećali smo sa njim i nismo željeli da ga to uznemirava).
Dakle, lažno svjedočenje i lažan govor je Poslanik islama, s.a.v.s., posebno izdvojio i toliko ponavljao, kako bi ukazao na njihovu izuzetnu opasnost i stravične posljedice koje mogu iz toga proizaći.
Hurejm b. Fatik el-Esedi, r.a, prenosi jedan, takođe, upozoravajući hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s. u kome se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon klanjanja sabah-namaza, ustao i rekao: „Lažno svjedočenje je ravno širku!“, a onda je proučio kur'anski ajet: „i izbjegavajte lažni govor, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte Njemu nikoga ravnim!“(El-Hadždž, 30)
bizjonkoping.se 