Značenje i simbolika broja šest

Allah je stvorio nebesa i Zemlju u šest razdoblja, Allahovom voljom, odredbom i milošću u šestom stoljeću po Miladu rođen je Muhammed, a.s., u znanosti preovladava stajalište da se Zemljina prošlost dijeli na šest geoloških perioda.

Neki umni i mudri ljudi kažu da je Kur’an priroda koja govori, a priroda je Kur’an koji šuti i svojim znamenjima, ajetima svjedoči o svemu o čemu Kur’an govori. To se zorno može uočiti i pratiti kada je u pitanju i broj šest: “Doista, vaš Gospodar je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario: On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i mjesec se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova.” (El-A’raf, 54). “Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda upravljajući Aršom i svemirom zagospodario. Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto, to vam je Allah, Gospodar vaš, pa se Njemu klanjajte! Zašto ne razmislite?” (Junus, 3). “ U šest vremenskih razdoblja, On je nebesa i Zemlju stvorio, a onda svemirom zavladao. Samo On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi, i šta s nebesa silazi i šta se prema Njemu diže. On je s vama gdje god bili, i sve što radite, Allah vidi. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve vratiti! Samo On uvodi noć u dan, i dan u noć, i samo On zna svačije misli.” (El-Hadid, 4-6).

Prema ova tri, iz različitih sura, navedena ajeta nadaju se neupitne i nepobitne istine: samo Allah stvara nebesa (svemir) i Zemlju, stvara ih u šest razdoblja ili perioda, samo ih On održava, sadržava i zadržava, samo On njima ravna i određuje im funkciju, sadržaj, smjer, nakanu i cilj. Ono što se iz Kur’ana da nazrijeti – Allahu e’alemu – Allah to najbolje zna, Kur’an komplementarno, jedinstveno i povezano sagledava: vrijeme, prostor, kretanje, brzinu, energiju i masu. To je šest neraskidivo povezanih i Božijom voljom, odredbom, moći i mjerom uređenih darova i faktora života. Posmatrano sa stajališta znanosti, broj šest poput brojeva pet i sedam pruža i otvara mogućnosti za promišljanje i komparacije. U znanosti preovladava stajalište da se Zemljina prošlost dijeli na šest sljedećih geoloških perioda: prvi je arhaik ili arheozoik, drugi je paleozoik, treći je kambrij sa podperiodima silurom, devonom i karbonom, četvrti je mezozoik sa trijasom, jurom i kredom, peti je kenozoik, šesti je tercijar sa kvartarom. Neki znanstvenici ispred ovih šest razdoblja stavljaju prekambrij. Naravno, uistinu, to samo Allah zna: “Ja (Allah) nisam uzimao njih (nikoga od vidljivih ni od nevidljivih stvorenja) za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje, i neke od njih prilikom stvaranja drugih, i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.” (El-Kehf, 51). To bi šejh Muhjuddin Arebi prokomentirao riječima: “Prije Allahovog stvaranja svjetova i stvorenja nije postojao niko osim Allaha. Što se mene tiče, za mene je i sad tako!” Šest je ljudstvu poznatih kontinenata: Azija, Evropa, Afrika, sve tri Amerike, Australija sa Okeanijom i Artik sa Antarktikom. Ono što je bitno napomenuti i što nikada ne treba smetnuti sa uma, jeste da Kur’an i Hadis ne rastavljaju vrijeme od prostora i prostor od vremena. Tako će na Oprosnom hadždžu, Muhammed, a.s., između ostalog, kazati: “Doista je vrijeme određeno, uređene i uspostavljeno kao na Dan stvaranja nebesa i Zemlje, tako da godina iznosi i broji 12 mjeseci. Četiri su mjeseca ešhuri-hurumi, časni, odabrani i mjeseci potpunog mira u kojima su zabranjeni sukobi i ratovi, tri od njih slijede jedan iza drugoga. To su zu-l-kade, zu-l-hidždže i muharrem, a redžeb je između dva džumada i ša’bana. 

Broj šest u životu Muhammeda, a.s.

Allahovom voljom, odredbom i milošću u šestom stoljeću po Miladu, preciznije 12. rebiu-l-evvela 570. godine u gradu Mekki, Bekki ili Ummu-l-Kurra, od oca Abdullaha i majke Amine, rođen je Resuli-ekrem, Nebijj-muhterem Muhammed, s.a.v.s., posljednji univerzalni Allahov poslanik i vjerovjesnik. Muhammed, a.s., je poslanik i vjerovjesnik svih svjetova i stvorenja, poslanik i vjerovjesnik svih poslanika i vjerovjesnika, poslanik i vjerovjesnik svih ljudi, poslanik i vjerovjesnik muslimana, halifa svih svjetova, stvorenja, ljudi i muslimana, poslanika i vjerovjesnika i imam svih svjetova, stvorenja, poslanika, vjerovjesnika, ljudi i muslimana.

Kada se Muhammedu, a.s., navršilo šest godina života, njegova majka Amina u mjestu Abva, na putu između Medine i Mekke, preselila je na Ahiret, drugi, bolji i obećani svijet. Pošto mu je otac preselio prije rođenja tako je sa šest godina ostao jetim, i bez oca, i bez majke. 

Pred kraj šestog stoljeća, tačnije 595. godine n.e., Muhammed, a.s., se oženio uglednom i u čitavoj Mekki i široj okolini, poznatom hudovicom hazreti Hatidžom. Ta žena, koja je prva preko poslanika primila islam rodila mu je šestero djece: dva sina: Kasima i Abdullaha, i četiri kćeri: Zejneb, Rukajju, Ummi-Kulsum i Fatimu. 

Broj šest u tradiciji i životu muslimana

Kur’an i Hadis neumitno i nepobitno svjedoče da je šest temelja, osnova imana-vjerovanja. To su imanski šarti-temeljni ili bezuvjetni uvjeti vjerovanja. Prvi je Amentu-billahi – vjerovanje u Allaha, drugi je Ve melaiketihi – vjerovanje u Njegove meleke, treći je Ve kutubihi – vjerovanje u Allahove objave i knjige, četvrti je ve rusulihi – vjerovanje u sve Allahove poslanike i vjerovjesnike, peti je Ve-l-jevmi-l-ahiri – vjerovanje u Posljednji ili Sudnji dan, i šesti je Ve bi-l-kaderi hajrihi ve šerrihi minellahi teala – vjerovanje da se ništa ne može događati bez Božije volje i određenja ili da se sve zbiva Božijom voljom i određenjem. Još kao djeca u mektebu za čitav život i nezaborav naučimo i zapamtimo da ima šest priprema, šarta ili uvjeta za namaz, koji se zovu namaski šarti. To su: 1. da bude čisto tijelo, odjeća i prostor gdje se klanja, 2. uzeti abdest, po potrebi se okupati – gusul ili u nuždi kada nema vode za abdest ili gusul, tejemmum kao simboličko čišćenje od zemlje i zemljinih predmeta učiniti, 3. biti propisno obučen u namazu, 4. na vrijeme ili na vakat klanjati, 5. prema Kibli, Kabi ili Bejtullahu se u namazu okrenuti i 6. nijjet za dotični namaz koji klanjamo učiniti. Čim smo naučili šest priprema, uvjeta ili namaskih šarta, odmah učimo i naučimo i šest sastavnih, bitnih, neizostavnih dijelova ili ruknova namaza. To su: 1) početni – iftitahi-tekbir kojim stupamo u namaz i potpuno se predajemo i pokoravamo Bogu. Učenjem tekbira Poslanik je otpočeo susret sa Stvoriteljem na Mi’radžu. Izgovorom iftitahi-tekbira otpočinje audijencija pred Stvoriteljem od Njegovog stvorenja kroz formu i oblik namaza. 2) Drugi namaski rukun je kijam – pravilno i ispravno stanje u namazu bez ikakvog iskrivljavanja i gledanja nastranu i nego treba gledati ispred sebe na mjesto gdje činimo sedždu. 3) Treći namaski rukun ili sastavni dio je kiraet – tačno, precizno i jasno, po mogućnosti bez griješenja, učenje Kur’ana. Iz Kur’ana na jednom rekatu se mora proučiti makar jedno, pa i najkraće, sure. Inače ko zna mora na svakom rekatu učiti i Fatihu. 4) Četvrti namaski rukun je ruk’u – pregeti se preko polovine tijela i koliko je moguće glavu i leđa poravnati i stavivši ruke na koljena. 5) Peti namaski rukun su dvije sedžde – padanje ničice čelom, nosom i čitavim tijelom, čime se simbolizira potpuna predanost, pokornost ili spoznata nužnost, čime čovjek kao stvorenje u svjesnoj i odgovornosnoj slobodi priznaje svoje robovanje Stvoritelju. Zato je čovjek na sedždi najbliže Stvoritelju, a najdalje od prokletog šejtana. Na sedždi, čovjek je svjestan da živi na Ovom, ali je odmah spreman i za Onaj svijet. 6) Šesti namaski rukun je kade-i ehire – to je posljednje ili drugo sjedenje u namazu, preciznije, svako sjedenje u namazu na kome se predaje selam. Interesantno je navesti da se šest harfova kur’anskog pisma: elif, dal, zal, ra, za i vav, vežu u pisanju sam